Braća po veri

Iz Srbije su pojedinci odlazili u dva potpuno različita rata.

Jedni su otišli u Siriju drugi u Ukrajinu,

I jedni i drugi tvrdili su da to rade zbog potrebe da zaštite svoju braću po veri.

Oni koji su iz Srbije odlazili da se bore u Ukrajinu hvalili su se javno, dok oni koji su odlazili u Siriju odlazili su tajno. Jedni uz tvrdnju da idu da brane braću muslimane, drugi da odlaze da brane braću Ruse. Zakon u Srbiji od 2014. godine zabranjuje odlazak na strana ratišta ali prema istrazivanju Insajdera zakon se ne primenjuje isto na jedne i druge iako je potencijalna opasnost za drzavu velika. I jedni i drugi su potencijalni teroristi.

„BRAĆA PO VERI“

Islamske omladinske organizicije su legalne i ima ih više u Novom Pazaru. Međutim, prema istraživanju Insajdera, pojedine organizacije koje služe za verska okupljanja u malim grupama zapravo su paravan za regrutovanje ratnika koji su spremni i da poginu u borbi za islam. Na ratišta odlaze ilegalno  i obično se porodicama jave tek kada predju granicu, tvrdeći da su srećni jer se bore za islam.

Bivši imam, islamolog Bekir Makić kaze da  Islam ne propagira nasilje i da je bas za muslimane najveci problem Islamska drzava: 

Bekir Makić, bivši imam i islamolog: Ja sam rekao, podvlačim, ponavljam, akcentiram – najveće zlo koje se pojavilo među muslimane i najveće zlo prema muslimanima jeste tzv. islamska država, najveća.Trebaće ne desetine, možda stotine godina da prođe da se anulira ono što su oni napravili zla muslimanima.

Do regrutovanja onih koji ce otići u rat dolazi zbog propagiranje vere u alternativnim dzamijama koje se dešava baš zbog toga sto je Islamska zajednica zahvaljujuci državi podeljena

Bekir Makić, bivši imam i islamolog: Vaakuum koji je nastao daje mogućnost da ti momci crpe svoja znanja iz nekih nekontrolisanih izvora i doista u interesu je države da dođe do jedinstva islamske zajednice jer se negde taj vakuum zatvara. Moja vera je islam, moja vera je islam i moja vera je savršena. Ja sam musliman ali nisam islamista i ja ako pogrešim moje ime je Bekir Makić i onda neka se sudi Bekiru Makiću a ne njegovoj savršenoj veri. I zar ne bi bilo uvredljivo kada bismo kazali za kršćane kada nešto napravi da je to kršćanski terorista, ili za jevreje da je jevrejski terorista.

U septembru 2014. godine specijalno tužilaštvo za organizovani kriminal podiglo je optužnicu protiv sedam osoba zbog sumnje da su vrbovali pripadnike islamske veroispovesti za rat u Siriji kao I da su pripremali terorističke akcije u kontaktu sa Islamskom državom I organizacijom Al Nusra front. Članovi te grupe bili su iz Novog Pazara I Zemuna.

Centar okupljanja bila je omladinska verska organizacija Furkan osnovana 2009. godine u centru Novog Pazara.

Bekir Makić, bivši imam i islamolog: I to su ti momci koji su se negde izolovali, izdvojili, izašli iz džamija, jer oni smatraju da su mnogi ljudi koji su ili imami koji predloze džamate da su nevernici, da su skloni recimo novotariji, a novotarija, kako oni tumače je nešto što njih čini nevernicima.

Insajder bez organičenja: Probajte da nam objasnite, oni su, dakle izašli iz džamija i formirali te neke nevladine organizacije?

Bekir Makić, bivši imam i islamolog: Da, da

Isajder bez ograničenja: I jedna od njih je Furkan?

Bekir Makić, bivši imam i islamolog: Pa ja mislim da da, to su ljudi koji ne prihvataju ono što nije kao oni. Koji smatraju da ideologija nekih imama koji nisu kompetentni, koji pozivaju na takvu surovost u veri, na takva ubijanja u veri, navodno u ime vere, a to je sve protv vere.

Za alternativnu dzamiju odnosno organizaciju Furkan prvi put se čulo 2011. Nakon što je Melvud Jašarević pucao u američku ambasadu u Srajevu. To je bio jedan od najpoznatijih terorističkih napada koji se dogodio na ovim prostorima. Tada se saznalo da je Jašarević dolazio u Furkan u Novom Pazaru. Tadašnji vođa Furkana Abid Podbićanin rekao je da svi u toj organizaciji osuđuju ono što je Jašarević uradio u Sarajevu.

Abid Podbićanin, govor u organizaciji Furkan, 2011. „Što se tiče ovoga melvida Jašarevića ovoga nedjela koje je učinio kažemo da to osuđujemo da to nije praksa da je to uradio ako ne iz lude pameti onda iz nekakvog „džehla“ da ga to nikada nismo podučil niti ćemo ikoga tome podučavati to nije džihad“

Da se nešto događa u centru islamske omladine  organizacije Furkan pokazao je i napad na televizijsku ekipu koja je pokušala sa ulice da snimi zgadu u kojoj se ta organizacija nalazi. Tada je napadnuta ekipa emisije 60 minuta Federalne televizije iz Sarajeva.

Tek u martu 2014. godine saznalo se da je upravo taj omladinski centar bio mesto okupljanja i regrutovanja onih koji su išli u Siriju u rat. Tada su uhapšeni članovi ovog centra, a vođa Abid Podbićanin iz Novog Pazara označen je kao organizator vrbovanja mladih za rat na strani Islamske države i do danas nije uhapšen.

Na youtube danas je moguće pronaći njegove propovedi iz islamske države u kojima govori o borbi protiv nevernika i blagodetima Islamske države. Njegov nadimak je Ebu Safija, ili Otac Safije.

Abid Podbićanin „Ebu Sefija“ govor iz Islamske države, 2014. I mi danas rušimo kipove koje su nam postavili jevreji i kršćani sinovi svinja i majmuna.

Nezvanično je 2015 objavljeno da je Podbićanin poginuo u Siriji, ali i danas ta informacija nije zvanična.

Javnosti nije poznato koliko je tačno ljudi iz Srbije otišlo  da ratuje u Siriji, ali se zna da je samo preko centra u Novom Pazaru njih namanje dvanaest poslato u Siriju. Nisu svi bili iz Srbije, bilo  ih je  iz Bosne.

Otkirveno je da je postojala čitava mreža ekstremnih propovednika koja je delovala na celom balkanu. Oni ne samo da se poznaju, nego su jedni drugima bili verski učitelji ili sledbenici. Finansijski centar te mreže je bio u Beču. Novac je prikupljan od istomišljenika u Nemačkoj, Austriji i Luksemburgu i njime je finansirana putovanja i boravak onih koji su odlazili u rat u Siriji da se bore na strani Islamske države.

U optužnici specialjnog tužilašta se navodi da su vođe tokom 2013 i 2014 uspotavile kontakte sa Islamskom državom i jedinicama Al Nusra fronta. Obe organizacije su na spisku terorističkih organizacija Ujedinjenih nacija, a Islamska država smatra se najopsnijom na svetu. Prema navodima optužnice pojedini članovi Furkana bili su povezani sa radikalnim islamistima u regionu.

Izvod iz optužnice specijalnog tužilaštva: „Koristeći ranije leglno registrovano udruženje islamske omladine  sandžaka Furkan u Novom Pazaru, čije su prostorije koristili isključivo kao verski objekat mesdžid okupili su veći broj lica na verskoj osnovi sa ciljem da ih verski radikalizuju, potom organizovali I uzomali učešće u uzajamnim posetama istomišljenicima, posebno ekstremnoj selafijskoj zajednici u Gornjoj maoči u BiH, odnosno njenom lideru Nusretu imamoviću, neospornom verskom autoritetu, uz pomoć koga su vrbovali lica za pridruživanje terorističkom udruženju“. 

Gornja Maoča je napoznatije mesto u kome žive vehabije I u kome se priznaje šerijatki zakon. Stanovnici tog mesta u Bosni žive po pravilima takozvanog izvornog islama. U Gornju maoču odlazio je I Abid Podbićanin, kao I ostali optuženi da su iz Novog Pazara slali ljude u Siriju ili sami išli u taj rat.

Prema navodima tužilaštva oni su koristili prostorije udruženja Furkan odakle su organizovano slali ratnike u Tursku u Istambul gde su dočekivani i prebacivani do granice sa Sirijom u Mesto Kisi. Preko granice su prelazili ilegalno do mesta Asas. Tu su smeštani u kamp u kome su prolazili osnovnu vojnu obuku. Specijalno tužilaštvo optužilo je prvo petoricu ljudi povezanih sa organizacijom Furkan, da bi 2016 taj spisak optuženih bio povećan na sedam. Optuženi su iz Novog Pazara i Beograda, a suđenje još traje.

Bekir Makić, bivši imam i islamolog: Sva kompetentna islamska ulema, ali sa ono što ja znam, pozivala je ljude da ne idu tamo, da tamo ne zna se ko koga ubija, ko za koga ratuje. Uzeti svoju suprugu, decu i otići tamo, to više ne da je nenormalno...

Jedan od optuženih, u Siriju je otišao sa celom porodicom, ali je odlučio da se vrati. Neke od njih pozanje I Esat Kundaković čiji je sin Eldara  2014. poginuo u Siriji. U rat, 2000 km daleko od kuće, odlučio je da ode pošto se prethodno posvetio izučavanju izvornog Islama.

Roditelji nisu videli ništa čudno u njegovim čestim odlascima u dzamiju, ali danas njegov otac za insajder kaze da je problem bio baš u tome što nije na vreme prepoznao problem.

Posle pogibje sina odlučio je da se posveti razgovoru sa mladima kako bi ih sprečio u nameri da poginu u borbi za veru. Zbog toga je bio u kontaktu I sa onima koji  danas optuženi da su regrutovali ljude za rat u Siriji na strani terorističkih organizacija ili su I sami odlazili u taj rat. Čovek o kome govori Esat Kundaković uhapšen je I danas je u pritvoru jer suđenje još traje iako je optužnica podignuta još 2014. godine.

Esat Kundakovic: Oni treba da kažu šta su videli tamo, koje su zlo videli. 53:01 Kaže eto smestili su nas u neku kuću sa više soba i kaže samo vidiš ono bure od bombe bacaju odozgo uveče, kamion se parkira i svako svoju porodicu. Arapi, kaže, naguraju svoje porodice u kamione i premeštaju u druga sela, u mesta gde nije opasno, a mi ostanemo. I kaže tu nema ni bratstva ni nema ništa, nego stavim porodicu. I ja sam, kaže, pokupio moju porodicu i on se vratio.

Bekir Makić, bivši imam i islamolog: Ja čak tu neuku, neupućenu decu ne krivim  mnogo, ja mnogo više krivim institucije koje su morale to da primete, roditelje te dece koji su trebali mnogo razgovarati sa tom djecom, jer otići tamo, izgubiti život, ne znaš za šta si izgubio život jer doista to nije ono što uzvišeni traži od nas. Uzvišeni traži da se zaštiti život, a ne da se gubi život. Islam je vera za život a nije vera za smrt, jer i kada je propisana borba ona je propisana da se sačuva ljudsko dostojanstvo, ona je propisana da sačuva ljudsku čast jer islam podržava vlast, ne muslimana, nad muslimanima, koji je pravedan više nego muslimana nad muslimanima koji je nepravedan. Doista, to je pravilo u veri.

Prostorije organizacije Furkan pretresala je policija I tamo nikada nikada nije pronađeno oružje, već samo verski material. Organizacija je legalno osnovana 2009. godine. Takvih  u Novom Pazaru ima nekoliko I iako su leglane, očigledno lako postaju paravan za okupljanje ekstremnih muslimana ne samo iz tog grada već iz celog regiona.

Prema istraživanju Insajdera iako su članovi Furkana uhapšeni još 2014. Godine to udruženje je I danas aktivno.Prema podacima agencije za privredne registre ovo udruženje je promenilo adresu I direktora. Zanimljivo je I da se prema tim podacima Abid Podbićanin nikada I nije vodio kao odgovorno lice u udruženju.

U objavljenim ciljevima udruženja Furkan na sajtu agncije za privredne registre navodi se da će raditi na jačanju tolerancije među članovima , ravnopravnosti među građanima, da će sarađivati sa državnim organima, razmenjivati iskustva sa sličnim organizacijama kao da će pomagati članovima udruženja 

Nevladine organizacije u Novom Pazaru godinama pokušavaju da nađu rešenje koje bi mlade odvratilo od radikalnih ideja.  Činjenica je da se indoktrinacija mladih najlakše sprovodi preko interneta, zbog čega Zibija Šarenkapić iz nevladine organizacije Damad smatra da zatvranje alternativnih džamija ne bi imalo efeketa.

Zibija Šarenkapić NVO Damad „U vremenu interneta ništa se ne bi promenilo. Znači mi imamo pojedinačne grupe ili pojedince za koje bi se, ne znamo koliko ih ima, ne možemo da dopremo do njih, ne znamo šta ti ljudi rade, ne vidimo da preduzimaju nasilne akcije pa u skladu sa tim i policija kaže: mi nadgledamo ali ništa ne možemo da preduzmemo.

Optužnica protiv regrutera i boraca na strani Islamske države koji su koristili organizaciju Furkan je jedina koja je u srbiji podignuta u vezi sa slanjem ratnika u Siriju. Njima se sudi prema odredbama zakona o sprečavanju terorizma. Četvorica optuženih su u pritvoru još od marta 2014. dok trojica među kojima je i Podbićanin nisu dostupni sudu i veruje se da su još u Siriji.

Odlazak na strana ratišta zabranjen je zakonom tek u oktobru 2014. i to kako bi se sprečio dalji odlazak ratnika.

Činjenica je da su istovremeno iz Srbije odlazili mladići I u rat u Siriji, ali I u rat u Ukrajini Iako su odlazili na različite strane sveta i jedni i drugi opravdanje za odlazak u rat nalazili su u tome da idu da brane svoju baću i sestre po veri.

Meho Omerović, predsednik skupštinskog odbora za ljudska prava: Tu treba biti takođe iskren – opasnost od islamske države, opasnost od terorizma i svega što se dešava je univerzalna svetska pošast što bi se reklo i naravno da su svi udruženi u tom smislu i postoje i te kako dobre komunikacije bezbednosnih službi o broju lica koja su na ovaj ili onaj način uključeni.

Ovi koji su odlazili u siriju branili su braću i sestre muslimane, a ovi koji su odlazili u Ukrajinu pravoslavnu braću Ruse. Preciznih podataka  koliko ih je u koju zemlju otišlo da ratuje nema i uglavnom se govori o procenama. Te procene gvore da je mnogo više ratnika otišlo na ukrajinsko ratište, tvrdi predsednik skupštinskog odbora za ljudska prava Meho Omerović.

Meho Omerović, predsednik skupštinskog odbora za ljudska prava:  Srbija je tu bila sa par desetina, negde između 25 i 30 ljudi koji su bili evidentirani kao oni koji su otišli na sirijsko, odnosno iračko ratište. Imamo i slučajeva poginulih, to smo mogli da vidimo putem medija, i to su činjenice. Za razliku od tog broja broj onih koji su bili u Ukrajini je preko stotinu.

Ratnici su u Siriju odlazili uglavnom autobusom preko Istambula odakle su prebacivani do mesta Asaz u Siriji na smoj granici sa Turskom. S druge strane na ratište u Ukrajini odlazili su preko Moskve u koju su uglavnom stizali avionom. Odatle autobusom do Rostova odnosno Donjecka. Odatle su ilegalno prelaztili granicu so prvog sela gde bi ih čekao organzovan prevoz do samoproglašene Luganske narodne republike. Ratnici su u Siriju odlazili tajno, uzimali nadimke po kojima su ih saborci prepoznavali, a roditeljima se javljali tek kada stignu u rat. S druge strane oni koji su išli da ratuju u Ukrajinu na strani proruskih snaga time su se hvalili javno po medijima. Njihove akcije prenošene su u Srbiji kao i priče o odlikovanjima koje su tamo dobili.

Ipak o onima koji su odlazili u Siriju govori se kao o mnogo većoj bezbednosnoj pretnji. To je posledica pre svega globalne pretnje terorizmom o kojoj se već godinama govori, ali i činjenice da u strane u Ukrajinskom ratu nisu proglašene terorističkim. Zakon bi međutim trebalo da i jedne i druge isto tretia

Meho Omerović, predsednik skupštinskog odbora za ljudska prava: Znate šta, ja opasnost gledam i od jednih i od drugih, dakle, odlazak na ratište možemo da gledamo i da tumačimo samo kroz ono što je zakon napisao. Dakle, ako Meho Omerović ide na ratište u Siriju, pridruži se nekakvoj islamskoj državi, dakle organizaciji koja je teroristička po međunarodnim, a s druge strane neki Petar Petrović ide na Krim pa se pridruži opet nekoj koja je zabranjena, koja je protivna svim međunarodnim standardima i jedno i drugo je krivično delo.

Prema zakonu koji je stupio na snagu u oktobru 2014. svi koji idu da se bore na ratišta u svetu bez obzira na zemlju u kojoj ratuju biće kažnjeni zatvorom od 6 meseci do 10 godina. Nema podataka da je iko po novom zakonu osuđen za ratovanje u Siriji, sve do sad donete presude pred Višim sudom odnose se na one koji su odlazili u rat u Ukrajini.

Prema podacima koje je Insajder dobio od višeg suda u Beogradu sve do sada izrečene presude su na granici ili ispod minimuma. Reč je o ukupno 24 presude I sve su donete  tako što su okrivljeni sklopili sporazume sa tužilaštvom. To znači da su priznali da su počinili krivično delo učestvovanja u ratu u nekoj drugoj zemlji.

Kazne za one koji su išli u rat u Ukrajini, na strani proruskih snaga, minimalne, dok se ratnicima koji su išli u Siriju sudi za terorizam. 

Meho Omerović, predsednik skupštinskog odbora za ljudska prava: „Ukoliko građanin, državljanin Republike Srbije ide na strano ratište, po zakonu ne piše koje strano ratište, dakle onaj ko krši taj zakon krši ga i kad ide u Siriju, i kad ide u Irak i kad ide u Ukrajinu, odnosno na Krim, kao što smo bili svedoci. Međutim mi smo u praksi, u nečemu što se zove rad tužilaštva, i povratnici koji su bili na tim ratištima su na neki način, rekao bih, drugačije tretirani.“

Insajder bez organičenja: Kako ti mislite drugačije tretirani?

Meho Omerović, predsednik skupštinskog odbora za ljudska prava: Pa drugačije. Zato što smo nažalost imali situacija da oni koji idu u Ukrajinu budu procesuirani na način da se dolazi čak i do nekakvih nagodbi, da se koristi pravo oportuniteta, da mi ne znamo ni kao javnost šta su se nagodili oni sa tužilaštvom, na koji način i kako, dok s druge strane neki koji su odlazili na neka druga ratišta su ili bili drugačije tretirani, rigoroznije kažnjavani. Mislim da to nije dobra praksa. Doduše, tužilaštvo je verovatno išlo onom logikom da je primenjivalo drugi zakon a ne ovaj o kome mi govorimo, dakle zakon o organizovanom kriminalu, odnosno sprečavanju borbe protiv terorizma i to su, rekao bih, različiti aršini.

Ratnici iz Srbije u koji su išli u rat u Ukrajini to nisu krili, čak naprotiv, hvalili su se time. Mediji su objavljivali njihova imena slike pa čak i priče o ordenju koje su dobijali od proruskih snaga. Za neke od onih koji su odlazili u rat u Ukrajinu zna se da pripadaju desničarskim organizacijama ili su propagirali nasilje protiv neistomišljenika u Srbiji.

Jedan od najpoznatijih slučajeva je svakako bivši porprtaprol Protivterorističke jedinice MUP-a Srbije  Radomir Počuča koji se javno hvalio da je u ratu u Ukrajini. Uhapšen pošto je ilegalno ušao u Srbiju u martu 2016. I ubrzo je pušten iz pritvora. 

Počuča je otišao iz Srbije nakon što je optužen zbog pretnji koje je preko facebook profila uputio organizaciji žene u crnom. Za njim je je krajem 2014 bila raspisana I poternica jer se nije odazivao suđenju. Za to vreme Počuča se javljao preko svog fabook-a. U prvom postu iz Ukrajine naveo je:

“Jesam, otisao sam u Donbas da se borim protiv zla koje preti mojoj svetoj Otadzbini Rusiji... Dosao sam medju bracu, da podelimo teret borbe protiv neljudi koji se klanjaju Sotoni, novcu, profitu i kojima je bitno da se predaju najnizim oblicima strasti, i zadovoljenju animalnih nagona...

Zanimljivo je da I pored toga što je bio u bektvu i što je za njim bila raspisana poternica za ratovanje dobio samo uslovnu osudu, dok je oslobođen  optužbi i da je pretio Ženama u crnom.

Meho Omerović, predsednik skupštinskog odbora za ljudska prava:  Ono što mene iznenađuje i što mislim da je loša praksa to je što smo imali slučajeva reklamiranja ljudi koji su bili učesnici na stranim ratištima. Na takav način reklamirati se i hvaliti se da si kršio neki zakon, a da s druge strane tužilaštvo blago reaguje je najblaže rečeno vrlo kontradiktorno.

Činjenica je da oni koji su otišli u rat u Siriji po pravilu javno osuđivani kao teroristi, dok se oni koji su odlazili u rat u Ukrajini ne tretiraju kao teroristi ni po zakonu niti ih javnost vidi kao opasnost.

Međutim baš optužnica za pripremanje terorističkih napada u Crnoj gori demnatuje priču da  ratnici koji odlaze u Ukrajinu ne predstavljaju opasnost. Naime, među onima koji su bili u ratu u Ukrajini bio je Aleksandar Sinđelić. On je bio osumnjičen da je jedan od organizatora jedne od grupa za pripremanje terorističkih napada u Crnoj Gori prole godine na dan odrzavanja izbora u toj repbulici. Sindjelić je uhapšen  u Srbiji I izručen Crnoj Gori. U međuvremenu postao je i svedok saradnik u tom procesu. Crnogorski mediji objavili su da je Aleksandar Sinđelić priznao  da je okupio ljude kako bi se 16. oktobra uveče što brže i sigurnije domogli zgrade Skupštine Crne Gore, a takođe im je obezbedio vojnu i policijsku opremu

SIndjelića je  jedan ukrajinski portal blizak vojsci Ukrajine i predsedniku Petru Porošenku stavio na spisak 300 terorista zbog učešća u akcijama proruskih snaga na istoku Ukrajine. O kakvom se čoveku radi lako je zaklučiti samo na osnovu njegovog facebook prfila  gde se hvalio snimkom na kome lupa šamar  čoveku u prodavnici.

Jedan od najpoznatijih boraca na ratištu u istočnoj Ukrajini je Dejan Berić snajperista sa ratnim iskustvom iz bivše Jugoslavije koji se javno hvalio da je dobio šest  medalja od čelnika proriskuh snaga. Među odličjima je Herojski krst koji je dobio „za izvanredan rad snajperom i uništavanje šest protivničkih snajpera“. On se do danas nije vratio u Srbiju.

U ukrajini su bili I pripadnici četničkog pokreta u Srbiji koji su takođe odlikovani za učešće u borbama u proruskim jedincama.

Činjenica je da nijedna od grupa u ratu u Ukrajini nije proglašena terorističkom, ali eksperti Ujedinjenih nacija su utvrdili da su ratnici sa svih strana kršili ljudska prava. Oni su pozvali i na procesuiranje plaćenika i dobrovoljaca u Ukrajini.

Prema međunarodnim propisima angažovanje stranaca bilo plaćenika ili dobrovoljaca nije dozvoljeno, a u Ukrajini kao I u Siriji ih je bilo na svim stranama.

Zibija Šarenkapić NVO Damad: Kad god se na različite načine primenjuje zakon mi imamo pojavu, mi imamo podgrevanje onog procesa radikalizacije. Dakle kad su mladi ljudi skloni, ili kad su neki od njih našli način da se identifikuju tražeći sopstveni identitet ga prepoznaju samo u tom verskom elementu onda im društvena zajednica pruža mnoštvo dokaza da su na pravom putu.

Motivi za odlazak prema procenama nadležnih službi u oba slučaja bila je ili ideologija ili novac.

Javnost borce u Siriji i Ukrajini ne tretira podjednako iako su I jedni I drugi potencijalna pretnja po bezbednost u Srbiji. Zato jeste neobično da se zakon ne primenjuje oštrije I jednako i prema jednima i prema drugima.

Bekir Makić: Silom se ideologija ne može sprečiti, pod broj jedan, pod broj dva mnogo je više ljudi koji su otišli, građana Srbije, da se bore na ukrajinsko ratište, nego na sirijsko ratište. A mnogo se više govori o odlasku na sirijsko nego na ukrajinsko ratište i onda taj neki nepismeni vernik iz Novog Pazara kaže: pogledaj kako nas država tretira. Dakle, doista pravdom, doista istim standardima, doista i socijalnom pravdom i apsolutno svim segmentima našega života sve će se to suzbiti.

Prema informacijama Insajdera tužilaštvo I dalje istražuje slučajeve srpskih ratnika u Ukrajini, dok u Višem sudu kažu da za sada nema novih optužnica. Protiv onih koji su regrutovali ratnike za Siriju, pa i sami išli u taj rat suđenje još traje.