Lučani: Samovolja ili zakon

Poslednji incidenti u Lučanima tokom kojih su vlasti bile uverene da iskazuju toleranciju zapravo su primer nepoštovanja zakona i dokaz da je primena propisa u Srbiji odraz političke samovolje, da se zakoni tumače i primenjuju po potrebi.

Incident na lokalnim izborima u Lučanima

Jer, ako je upad u policijsku stanicu po slovu zakona remećenje reda i mira, onima koji to čine – bili oni vlast, opozicija, stranci ili svemirci – sleduje zakonom propisano privođenje i postupak u kojem će biti utvrđeno da li je i u kojoj meri zakon prekršen i s tim u vezi odgovarajuća sankcija.

Ako primena zakona zavisi od dobre volje i odluke jednog čoveka, onda je u pitanju primer samovolje, ma kakva „milost“ da je iskazana prema političkim protivnicima ili bilo kome. Iako sigurno nije popularno hapsiti opoziciju, Zakon jasno propisuje ponašanje, čak i u odnosu na pojedince koji su donekle zaštićeni poslaničkim imunitetom.

U čitavoj „lučanskoj sagi“ jedno razmišljanje o ostavci tek je dodatni dramski momenat u kojem vlast – umesto da postupi po zakonu i uprkos činjenici da raspolaže mehanizmima sile – dovodi sebe u ulogu žrtve koja na vlastitu štetu iskazuje milost spram političkih protivnika ili možda gleda svoje interese i eventualno negativne efekte primene zakona.

Tako su pojedini mediji preneli da je ministar unutrašnjih poslova Nebojša Stefanović ponudio ostavku na ovu funkciju premijerki Ani Brnabić i predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću. Na stranu pitanje kako je takav, gotovo intimni razgovor došao do medija, jer bi odgovor na to pitanje značilo da vlast namerno sebi pripisuje ulogu žrtve.

"Kad sam video to ponižavanje policije, a svestan sam da ne možete uvek da reagujete striktno po procedurama, tada sam to rekao predsedniku Srbije, makar kao čin podrške kolegama. Kad vidite da upadaju unutra i kad gledam ljude koji se osećaju nemoćno jer hoće da budu normalni, onda nemam pravo da ćutim", naveo je ministar dan kasnije u ličnom osvrtu na ceo slučaj.

Ono što ministar nije objasnio je zašto ne može uvek da deluje po procedurama – odnosno poštuje zakon, ali i zašto bi ostavku nudio predsedniku Srbije jer ga on nije ni imenovao.

Ostalo je nejasno i zašto građanima nije ponudio makar izvinjenje ako nije bio u stanju, voljan ili u mogućnosti da sprovede zakon ili ako je delovao po nečijem nagovoru ili pritisku, što je takođe zloupotreba funkcije.

Utisak da su predstavnici vlasti događaj u Lučanima, po cenu ignorisanja zakona, zapravo iskoristili da sebe predstave kao žrtvu pojačava činjenica da ministar policije nije nudio ostavku kada je cela policija suspendovana na jednu noć prilikom nelegalnog rušenja objekata u Hercegovačkoj.

O tome ko bi trebalo da bude uhapšen ne samo da ne bi trebalo da se pita predsednik države, već ni ministar policije, ni državna sekretarka, načelnik policijske uprave… Pita se zakon. Sve ostalo je kršenje zakona.