Milosrdna blagodarnost

Ovih dana je još jednom Vlada s gotovo milion evra iz novčanika građana Srbije pomogla Srpsku pravoslavnu crkvu. Ovog puta, novac je sudeći po rešenju objavljenom u Službenom glasniku, izdvojen kao pomoć za izdavanje doplatne markice od koje bi trebalo da se prikupi 76 miliona dinara. Nelogično objašnjenje po kome je skuplja dara nego mera, ali već viđen manir – svi građani odvajaju novac za crkve. Najviše za Srpsku pravoslavnu crkvu.

Odlikovanje Siniše Malog Foto: Mistarstvo finansija

Na neskriveno dodovoravanje crkvenim vlastima ukazuju i pojedini gestovi poput onog kada je predsednik Srbije Aleksandar Vučić svoj plan, ili bar razmišljanja o Kosovu, najpre izneo pred vladikama na crkvenom Saboru, a tek potom pred poslanicima u Skupštini Srbije.

S druge strane, takva davanja vrh SPC nagrađuje neskrivenom naklonošću. Po principu „ja tebi vojvodo, ti meni serdare”, ni Crkva ne ostaje ravnodušna na takve gestove, a još manje milodare. Milosrdno je blagodarila na darovima obasipajući „one koje treba” ordenjem. Čak je i dozvolila da osam vekova autokefalnosti bude sasvim u senci ordena datog svetovnom vladaru.

Svega dvadesetak dana kasnije, u jeku odlučivanja o spornom doktoratu stiže i odgovor SPC na svetovni problem – orden ministru finansija Siniši Malom. Kako je objasnilo Ministarstvo finansija, orden je Mali zaslužio tako što je, kao gradonačelnik, od novca Beograđana, izdvojio sredstva koja su bila neophodna kako bi posle 10 godina bio završen hram kod Lazarevca.

Teško je i nabrojati koliko je novca SPC dosad dobila direktno iz budžeta za izgradnje svojih objekata, jer odgovore na ta pitanja Insajder očekuje mesecima. Ipak, ono što je izvesno je da crkva ne mora da polaže nikakve račune državi kada je u pitanju način na koji troši novac – ne mora da ima završni račun, ne podleže budžetskim inspekcijama, ne plaća PDV na brojne proizvode koje prodaje u svojim radnjama, a čak i doprinose i poreze za njih plaća država.

I nije problem sa SPC jer, poneki orden i topla pastirka reč o vlastima iz njihove perspektive i nisu loša „trgovina”. Ali, građani bi ipak morali da se zapitaju zar nije to malo previše skupo.