Pobeda virusa kao takvih

Desetak dana od okončanja izbora čiji je ishod unapred bio poznat, izvesno je ko je pobedio. Nesumnjivi pobednik su virusi – koronavirus koji je ponovo uzeo maha, virus sumnje u izborni proces, virus podela među građanima, virus nepoverenja prema rezultatima izbora i stručnom timu za koronavirus… A društvo zahvaćeno ovakvim virusima teško da ide napred, ma koliko napredna bila stranka koja mu je na čelu.

Konferencija za novinare u Vladi Srbije, koronavirus Foto: Srđan Ilić

Izvesno je da su u Srbiji sve, u jednom momentu prekomerne stege zbog epidemije, ukinute da ne bi bilo postavljeno pitanje kako mogu izbori, a ne može utakmica, koncert, noćni klub ili noćni market… I da su nove mere skrojene tako da nema prepreka za ponovljeno glasanje na mestima na kojima je to predviđeno.

Rezultat izbora nije iznenađenje. Čak i izborni dan nije nalikovao na prethodne izbore, na praznik i neizvesnost – jedino je bilo otvoreno zapravo nebitno pitanje – kolika je izlaznost jer, ma kolika da je bila, to ništa ne menja osim u mogućnosti nekima da kažu: „Jesam li ti rekao?”. A to je, gledano s pozicije moći i koristi koju građani imaju od toga – apsolutno nevažno.

Ono što ostaje su činjenice – po rezultatima izbora kome treba dodati još rezultate sa 234 mesta na kojima se izbori ponavljaju, vladajuća SNS osvojila je respektabilan 1.917.421 glas. S druge strane je onih 4.460.000 građana koji ili nisu glasali za SNS ili nisu glasali uopšte. (Oko 200.000 građana imaće priliku da ponovo izađe na birališta zbog ponavljanja glasanja). A baš kao u slučaju Kriznog štaba za borbu protiv korone, nejasan je i rad RIK-a, ma koliko da su sednice javno prenošene na internetu.  

21. jun – dan odluke, 22. jun – dan kajanja

Društvene mreže bruje od povike da je u pitanju prevara i krađa. Ipak, ako je prevara u njoj je učestvovalo bezmalo dva miliona građana. Skoro pa neverovatno da bi toliki broj ljudi svesno mogao učestvovati u organizovanoj prevari. Uostalom, svako ko je probao da organizuje nekoliko ljudi za neki poduhvat zna o čemu se radi, sve i da postoje elementi koje kritičari navode – strah, ucene, potkupljivanja… Broj „saučesnika” u izbornoj pobedi je prevelik. Ali dok se svuda čuje „u cara Trojana kozje uši”, institucije nereagovanjem ili nejasnim samo doprinose opštem nepoverenju.

Društvene mreže prenose vajkanja zbog nedovoljnog broja opozicionih stranaka u parlamentu i tvrdnje da najjači deo opozicije nije u Skupštini. Ko je najjači u opoziciji ne može se znati – snaga se meri na izborima, a oni koji tvrde da su najjači na njima – što je njihovo legitimno pravo – nisu učestvovali. Nisu imali ni kontrolore da bi dokumentovali svoje tvrdnje o prevarama i krađama jer ih izbori nisu interesovali. Ali sve su to pitanja i problemi za koje se unapred znalo i koji bi bili izbegnuti da postoji imalo poverenja u rad RIK-a i biračkih odbora. Bez jakih institucija nema poverenja u državu, pa ni zaštite slobode građana. A bez slobode, izbori su tek puka forma.

I svejedno da li su glasali ili ne, građani će naredni period morati da žive poštujući postojeći rezultat. A to uključuje i odluke koje će vlast doneti u vezi s pandemijom.

A posle izbora, svakom svoje – za nekoga fotelje, a za nekoga – motke. Barem tako najavljuje dosadašnji gradonačelnik Kragujevca Radomir Nikolić. Jer, kako je procenio – neki su odabrani, a neki su sami tako odabrali.

Posle glasanja, nema kajanja. Čak i ako je pravi pobednik – virus.