Podela vlasti u Srbiji – pobednik uzima sve

Princip podele vlasti u Srbiji je doveden do savršenstva – izjava je koja je tačna ako se podela vlasti shvati onako kako se to radi u Srbiji – vlast se deli kao partijski plen, a pobednik uzima sve!

Ilustracija: Ustav Srbije

Upravo tako je to nedavno objašnjavala Aleksandra Tomić, poslanica u prethodnom, a verovatno i u novom sazivu Skupštine Srbije i, kako se navodi na listi SNS, doktor ekonomskih nauka. Prema dostupnoj biografiji magistrirala je i doktorirala na Univerzitetu „Alfa“.

„Izvinite, ako ste časni i pošteni i ne slažete se s ovim režimom, dajte ostavku na mesto sudije...“, poručila je Tomić sudijama kada je na jednom od brojnih jutarnjih i predjutarnjih programa došao njen red da predstavlja vlast.

Sve ovo izjavljuje ne trepnuvši, kako da se služenje podrazumeva i da je najnormalnije da sudije sude po želji i potrebi vlasti (režima, kako je i sama rekla), a da zakon s tim i ne mora da ima mnogo veze – jer zakon, to je vlast.

Da ovo izjavi nije je sprečio ni član 4. Ustava koji bi morala da poznaje: „Uređenje vlasti počiva na podeli vlasti na zakonodavnu, izvršnu i sudsku. Odnos tri grane vlasti zasniva se na ravnoteži i međusobnoj kontroli. Sudska vlast je nezavisna.“

A da zakon i Ustav, po oceni sadašnjih vlasti, i ne bi trebalo da imaju mnogo veze s „podelom vlasti“ ukazuje i kratko saopštenje Ministarstva ekologije u kome se navodi da je pomoćnik ministra imenovan „uz saglasnost Alekse Jokića“, člana SNS, bez ikakve zvanične funkcije. Zakon se ne pominje, a čini se da nikome nije ni bitan – čemu saglasnost Alekse Jokića? Koju funkciju obavlja u institucijama? I na kraju zašto bi njegova saglasnost bila važna? Niko to ne objašnjava, a i zašto bi, kada institucije služe da kao nemoćni plen čekaju podelu partijskih kadrova posle izbora.

U trenutku kada se čeka odluka o mandataru – borba za pozicije i dokazivanje pravovernosti je bespoštedna, a ne preza se ni od iznošenja detalja koji su protivzakoniti – jer se oni podrazumevaju.

Situacija bez podele vlasti ilustrovana je onom „kadija te tuži, kadija ti sudi“, a vlastima u Srbiji je čini se, ovo sve bliže idealu. Dovoljno da neskriveno zahtevaju poslušnost sudija, za koje će po pravilu reći „birao ih je onaj drugi pre nas“.

U ovom slučaju nije i ne sme biti u pitanju evropski put Srbije, na kome je nezavisnost i efikasnost pravosuđa večita prepreka. Pitanje podele vlasti je jedina odbrana građanina, pojedinca od sistema i garant funkcionisanja sistema. Nezavisnost pravosuđa je pitanje na kome građani odgovaraju da li žele da budu slobodni i sigurni u svojoj zemlji.