Slučaj doktorat: Perverzna inverzija

Odluka Odbora za profesionalnu etiku o tome da je doktorska disertacija ministra finansija Siniše Malog plagijat, u delu javnosti dočekana je kao mala pobeda. Ipak, reakcija drugog dela društva je takva da ukazuje na poraz – apsolutni poraz sistema vrednosti, nipodaštavanje institucija i izostanak odgovornosti u društvu.

Univerzitet vs doktorat, ilustracija

Predsednik države, premijerka u čijem kabinetu je Siniša Mali ministar, ministar obrazovanja Mladen Šarčević, poslanici partije na vlasti i njihovih koalicionih partnera…su umesto najave konkretnih sankcija za „neakademsko ponašanje” što je eufemizam za krađu intelektualne svojine, uglas krenuli u odbranu ministra i to tako što su napali one koji su primetili da je ministar finansija prisvojio tuđe delo.

Umesto odgovornosti za plagiranje, krivica se svaljuje na one koji su plagijat videli. Umesto sankcija za ministra koji je rad plagirao, u PUPS traže ostavku rektorke „ako već neće da raščisti situaciju u svom nastavnom kadru na Beogradskom univerzitetu”.

Poslanici koji su zdušno branili doktorat ministra dok je sedeo u parlamentu i obrazlagao budžet, propustili su da ga pitaju koliko će Srbija prihodovati od proizvodnje pamuka, budući da je to jedna od glavnih privrednih grana po navodima iz njegovog doktorata.

Umesto toga, ministra su predstavljali kao žrtvu silnog političkog pritiska opozicije kome članovi Odbora za profesionalnu etiku nisu mogli da se odupru.

I predsednik Srbije Aleksandar Vučić koji je, u nizu oprečnih izjava pomenuo da će ministar morati da „plati političku cenu”, u narednoj rečenici je svoju tvrdnju relativizovao – ne zato što je ukrao tuđu intelektualnu svojinu, već zato što ga nije poslušao i „pokazao celoj Srbiji da ga baš briga i pocepao taj doktorat” pre tri mseca.

Baš oni koji bi trebalo da čuvaju zakonitost, da se bore za poštovanje pravila i prava, za nezavisne institucije i autonomiju univerziteta, ustremili su se na jednu odluku koja se ne tiče samo jednog od njih, već zapravo, svih studenata i profesora, pa i svih građana, omalovažavajući Univerzitet i njegovu ulogu.

„Perverzna inverzija”, rekao bi predsednik Srbije.

Plagijati kao takvi nisu nova pojava i ovdašnji endem. Bilo je takvih doktorata i ranije, pa i među najvišim političarima, na primer u Nemačkoj. Razlika je što su oni ostajali i bez titule, i bez funkcije. Ovdašnji slučaj plagijata, otkrio je sve slabosti društva u kome istina zavisi jedino od toga kojoj političkoj opciji akteri pripadaju.