Koliko EPS plaća parolu “Kosovo je srce Srbije”

Iz budžeta Srbije od 1999. plaćaju se radnici javnih preduzeća sa teritorije Kosova i Metohije, od kojih većina uopšte ne funkcioniše u mestima u kojima su registrovana. U slučaju preduzeća koja su sastavni deo EPS-a, ta preduzeća ne upravljaju svojom osnovnom imovinom, ali i dalje zapošljavaju više od 4300 radnika koje uglavnom plaća EPS. Ove firme godinama nikome nisu polagale račun. U EPS-u tvrde da je kontrola uspostavljena. Iz finansijskih izveštaja vidi se međutim da ova preduzeća i dalje posluju sa velikim gubicima. 

Za Srbiju formalno i dalje postoje i funkcionišu srpska javna preduzeća na Kosovu i Metohiji isto kao i pre bombardovanja. Realnost je međutim da ta preduzeća u mnogim slučajevima rade samo fiktivno.

Na sajtu EPS-a jasno se navodi da to javno preduzeće ne upravlja svojim kapacitetima na Kosovu. Reč je o tri preduzeća koja su deo EPS-a:

-       Površinski kopovi uglja Kosovo, Obilić

-       Termoelektrane Kosovo, Obilić

-       Elektrokosmet, preduzeće za distribuciju struje, Priština

Sva tri ova preduzeća imaju gotovo dve decenije privremene adrese u Beogradu.

U ova tri preduzeća i dalje je zaposleno 4359 radnika sa Kosova. Prema ranijim rešenjima, EPS za ove radnike obezbeđuje 60 odsto zarade.

Prema finansijskom izveštaju za 2015. EPS je za plate ovih radnika izdvojio više od pet milijardi dinara u toku jedne godine.

Istovremeno radnike ova tri preduzeća,  Javno preduzeće EPS godinama je angažovalo i bez tendera na različitim poslovima u Srbiji, plaćajući za to punu cenu.

Primera radi, u izveštaju o poslovanju tadašnje Elektrodistribucije Beograd koja je takođe deo EPS-a, državni revizor 2014. ukazuje da je EDB sa JP Elektrokosmet iz Prištine sa privremenim sedištem u Beogradu ima još od 2005. Ugovor za „poslove očitavanja, kontrole, zamene i servisiranja brojila, naplate računa na blagajnama i elektromontažne radove“. 

Tek posle upozorenja državnog revizora, ova preduzeća se prijavljuju na tendere EPS-a koje uglavnom dobijaju, radeći i dalje po punoj ceni, iako sam EPS isplaćuje najveći deo zarada za zaposlene u ovim preduzećima.

U slučaju očitavanja brojila se međutim desila neobična situacija da je EPS za taj posao na teritoriji cele Srbije angažovao konzorcijum privatnih firmi predvođen kompanijom Sikvester, koja je zatim, prema istraživanju Insajdera, za ovaj posao angažovala radnike preduzeća EPS-a sa Kosova. 

Gubici po pravilu

Uprkos statusu koja tri preduzeća sa Kosova imaju u okviru EPS-a, imajući u vidu da im ovo javno preduzeća svakako isplaćuje 60 odsto zarada svim zaposlenima i da su po punoj ceni angažovani i plaćeni na različitim poslovima u EPS-u, sva tri preduzeća posluju sa gubicima.

Gubitak preduzeća EPS-a sa KiM u 2015:

-       JP Površinski kopovi uglja Obilić -  gubitak 5,1 milijarde dinara

-       JP Termoelektrane Obilić  – gubitak 2,7 milijardi dinara

-       Elektrokosmet – gubitak pola milijarde dinara

Iako je reč o preduzećima koja posluju sa gubitkom i u potpunosti zavise od EPS-a, rukovodstvo ovih preduzeća menja se sa promenom vlasti, odnosno predstavljaju deo političkog plena koji dele stranke u ovoj i prethodnim vladajućim koalicijama. 

Na zloupotrebe upozoravala interna revizija EPS-a

Prema istraživanju Insajdera, interna revizija EPS-a je još 2011. sprovela kontrolu u sva tri preduzeća sa Kosova i utvrdila brojne nepravilnosti, na osnovu kojih može da se konstatuje da su ove firme godinama služile za izvlačenje novca iz najvažnijeg javnog preduzeća u državi. 

Prema istraživanju Insajdera objavljenom u serijalu Patriotska pljačka, čak 33 javna preduzeća na Kosovu plaćaju gradjani Srbije direktno iz budžeta, dok su tri javna preduzeća u okviru EPS-a. Svako od ovih preduzeća, osim zaposlenih, ima direktora i između pet i osam članova nadzornog odbora. Neki od primeri preduzeća koja pokazuju sav paradoks ovakvog Sistema su JP Aerodrom Prištini, koji se odavno zove Aerodrom Adem Jašari I pod kontrolom je pristine ili lokalno javno preduzeće u Prištini za puštanje filmova koje od 1999. Nije prikazalo nijedan film. Ovo preduzeće je primera radi izmešteno u Gračinicu, koja čak i nema bioskop. 

U izveštajima do kojih su novinari Insajdera došli tokom višegodišnjeg istraživanja, opisano je kako su preduzeća EPS-a sa Kosova angažovala privatne firme kojima su za usluge isplaćivale čak i kada su isporuke kasnile. Potpisivani su ugovori koji nisu ni predviđali penale za kašnjenje. Dešavalo se i to da je količina robe koja se nabavlja u skladu sa raspisanim tenderom uvećavana po nekoliko puta.

Jedan od slučajeva koji pokazuju kako su ova preduzeća funkcionisala je I hapšenje Dragana Radakovića, bivšeg generalnog direktora Javnog preduzeća Površinski kopovi Kosovo – Obilić. Njega je Uprava kriminalističke policije uhapsila u maju 2013 zajedno sa Radosavom Barjaktarevićem, direktorom firme Plodoprom. Sumnjalo se da su oštetili javno preduzeće ugovorom iz 2004. prema kojem je Javno preduzeće ovoj privatnoj firmi plaćalo zakup parcele po ceni od 1500 evra mesečno. Javno preduzeće se osim toga ugovorom obavezalo da će na toj parceli izgraditi poslovni prostor od 1000 kvadrata, koji će po isteku ugovora 2014. Pripasti privatnoj firmi Plodoprom.  

Ovo je međutim jedan od retkih slučajeva kojim su se bavili nadležni istražni organi kada su u pitanju preduzeća sa Kosova. 

Iz JP EPS za Insajder: Uvodi se red u kosovska preduzeća

Činjenica je da se sudeći prema finansijskim izveštajima, broj zaposlenih u ovim preduzećima po malo smanjivao proteklih godina. Ova preduzeća međutim i dalje posluju sa velikim gubicima i zapošljavaju veliki broj ljudi, a da nije u potpunosti jasno koliko je njih zaista potrebno EPS-u, imajući u vidu da više nema kontrolu nad kapacitetima na Kosovu. 

U EPS-u za Insajder navode da su ove tri firme „sada ubačene u sistem EPS-a“. To, kako nam je objašnjeno, znači da su ove firme Nadzornom odboru celog javnog preduzeća dostavile trogodišnji plan poslovanja, a počele su da dostavljaju i finansijske izveštaje, što do sada nije bio slučaj.