Mlađan Dinkić - pitanja bez odgovora

Informacija da je Mlađan Dinkić, nekadašnji lider G17 plus i Ujedinjenih regiona Srbije, saslušan u svojstvu građanina, kao i nagađanja o tome u vezi s kojim slučajevima je odgovarao na pitanja, povod su da podsetimo na ključne odluke koje je donosio tokom 12 godina duge karijere državnog funkcionera.

Mlađan Dinkić

Mlađan Dinkić postaje guverner Narodne banke Jugoslavije 2001, posle pada režima Slobodana Miloševića. Do 2013. bio je ministar u svim vladama Srbije, a njegovi politički potezi doveli su do rušenja tri vlade.

U avgustu 2013. Vlada Srbije je jednoglasnom odlukom imenovala Dinkića za zamenika predsednika Komiteta Vlade za saradnju s Ujedinjenim Arapskim Emiratima zbog, kako je objašnjeno, ličnih kontakata koje je uspostavio, odnosno jer se investitori vezuju za ljude.

Nije poznato da li je Dinkić i dalje na toj funkciji.

Mlađan Dinkić je dao samo jedan intervju za Insajder, i to 2007, kada smo istraživali iznošenje novca na Kipar tokom devedesetih.

Uloga Dinkića u potrazi za “kiparskim parama”

Nakon petokrobarskih promena Mlađan Dinkić je bio guverner Narodne banke Jugoslavije i jedan od ključnih ljudi zaduženih za istragu o iznošenju novca iz Srbije preko Kiparskih banaka i kompanija tokom devedestih. Prema nezvaničnim procenama iz zemlje je u džakovima tokom vlasti Slobodana Miloševića izneto 11 milijardi dolara.

Uprkos tome što je Insajder došao do dokaza da je vlast posle 5. oktobra mogla odmah da vrati u zemlju 1,6 milijardi dolara tokom sankcija iznetih u džakovima na Kipar, predstavnici države, uz različita opravdanja, to nisu uradili.

Mlađan Dinkić je za Insajder 2007. potvrdio da je početkom 2001. bio na Kipru sa svojim saradnicima, ali je rekao da nisu našli tajne račune, već račune of-šor kompanija u nekoliko banaka na Kipru. Tom prilikom Dinkić je izjavio da je odustao od istrage krajem 2001. kada je shvatio razmere pljačke.

Mlađan Dinkić, guverner NBJ do 2003: Ja sam faktički odustao od ozbiljne istrage negde krajem 2001, držao me taj entuzijazam nekih godinu dana, kasnije sam shvatio, rekao sam sebi - ja to ne mogu da radim.

Insajder: Da li ste imali pravo da odustanete? Nije to vaša privatna istraga.

Mlađan Dinkić: Nisam ja odustao... ja sam odustao kao... rekao sam sebi da ja to ne mogu, imate nešto kad kažete sebi - ne možeš, ne može ni neko drugi. Znači, to je stvar koja prevazilazi moje kapacitete, moje sposobnosti.

Ceo serijal o iznošenju novca na Kipar, istragama koje su vođene, ali i objašnjenjima zašto ni deo tog novca nije vraćen u budžet, pogledajte u serijalu Insajdera Državna pljačka države iz 2007.

Afera Nacionalna štedionica

Tužilaštvo je nedavno odustalo od istrage pokrenute pre dve godine zbog sumnje da je Dinkić, u vreme dok je bio guverner, zloupotrebio službeni položaj. Tužilaštvo je zaključilo da sporazum koji je Narodna banka potpisala 2002. s 13 poslovnih banaka o korišćenju državnih prostorija bez naknade nije štetan za državu. Jedna od banaka je bila i tada Banka Nacionalna štedionica, u kojoj je država izgubila većinsko vlasništvo tokom 2002. i 2003.

Kako je objavljeno u jednoj od epizoda serijala Državna pljačka države, policija je utvrdila da su najveći kupci Nacionalne štedionice bila četiri preduzeća iz Beograda: Skvadra, Pima, Principal eksport-import i Dajners klub.

Ova povezana preduzeća, kako je Insajder utvrdio, kupila su akcije Nacionalne štedionice prodajom deviza sa računa otvorenih kod moskovske banke Evroaksis.

Deo novca koji je devedesetih godina iznet iz Srbije, prema informacijama ekipe Insajdera, završio je i na računu Evroaksisa u Moskvi, koju je devedesetih godina osnovala tadašnja guvernerka NBJ Borka Vučić.

U slučaju Nacionalne štedionice, Dinkić je za Insajder rekao da je tema politički instruisana, navodeći da to pitanje nije pokretano sve do izbora 2003.

“Nacionalna štedionica postaje tema na jesen 2003, kad su raspisani izbori, pa se zapitajte zašto je to tako. Zato što je tada gospodin Đelić, koji je bio u suprotnoj stranci, u Demokratskoj stranci, želeo da politički napada svog suparnika, mene kao nekog ko je bio u stranci G17 plus”, rekao je Dinkić i dodao da u trenutku kada je država izgubila većinski deo u Nacionalnoj štedionici on nije bio na državnim funkcijama.

„Tad sam bio guverner, naime, do jula 2003, a tek u septembru 2003. Nacionalna gubi većinsko vlasništvo. Ako me pitate zašto je izgubila - zbog Đelića i njegovih ljudi koji su bili u Upravnom odboru Štedionice”, rekao je Dinkić.

Afera Mobtel

Upravo je Dinkić javno izneo prve optužbe na račun biznismena Bogoljuba Karića za zloupotrebe u Mobtelu, kompaniji koju je Karić formirao s državom devedesetih. Karić je s druge strane godinama Dinkića optuživao da stoji iza, kako je navodio, neosnovanog političkog progona.

Vlada Srbije oduzela je licencu za obavljanje telekomunikafcionih usluga Mobtelu u decembru 2005, a povod je bio nezakonita odluka Bogoljuba Karića da bez saglasnosti Vlade ustupi licencu Mobikosu, koji je radio na Kosovu, a čiji je vlasnik tada bio Ekrem Luka.

Ministarstvo finansija, na čijem čelu je tada bio Dinkić, zajedno s NBS-om naložilo je tom prilikom da se utvrdi tačno stanje na računima Mobtela i da se otvori poseban podračun u Trezoru Ministarstva finansija na koji će se slivati sredstva Mobtela.

Mobtel je prethodno bio pod istragom Narodne banke Jugoslavije 2001, u vreme dok je Dinkić bio guverner. Prema podacima Narodne banke, kompanije Karića su više od 30 miliona maraka zaradile koristeći sredstva iz primarne emisije, dok je iz sive emisije novca Karićima bilo dostupno više od 70 miliona. Kako je objavljeno u serijalu Državna pljačka države, Mobtel je tokom devedesetih iz zemlje izneo nepunih šest miliona maraka na ime uvoza koji nije realizovan.

Karić je svoj udeo od 51 odsto u Mobtelu prodao 2005, kada je zbog istrage pobegao iz zemlje, dok je država svoj deo prodala 2006. Prodajom državnog udela rukovodio je Dinkić, koji ovu prodaju smatra za jedan od svojih najvećih profesionalnih uspeha.

Tužilaštvo za organizovani kriminal nedavno je obustavilo istragu i u poslednjem postupku koji se vodio protiv Karića zbog sumnje za zloupotrebe u Mobtelu, a on se posle deset godina bekstva u Srbiju vratio kao slobodan čovek. 

Sporne investicije u RTB Bor

U vreme kada je Rudarsko-topioničarskom basenu Bor odobren novi investicioni ciklus, odnosno nova zaduživanja, 2009, u vladi Mirka Cvetkovića, na čelu Ministarstva ekonomije bio je Mlađan Dinkić, lider Ujedinjenih regiona Srbije.

Istraživanje Insajdera je pokazalo da se novi investicioni ciklus u RTB-u pretvorio u nekontrolisano trošenje sredstava.

Direktor RTB-a Blagoje Spaskovski tada je bio kadar URS-a, kasnije je prešao u SNS i ostao na funkciji direktora.

Jedan od najvećih poslova koji je započet 2009. je bila izgradnja Topionice. Posao je ugovoren u direktnim pregovorima, bez tendera, a cena Topionice je za tri i po godine uvećana čak tri puta.

Ulaganja su nastavljena i posle dolaska na vlast SNS-a 2012, kada je Dinkić imenovan na funkciju ministra finansija i privrede, a na toj funkciji ostaje je godinu dana, da bi ubrzo prešao u privatni sektor.

Sve o spornim poslovima RTB-a Bor Insajder je objavio u serijalu Rudnik dugova 2012.

Glavni kreator sistema državnih subvencija za privlačenje stranih investicija

Sistem državnih subvencija za privlačenje stranih investicija uvedene je upravo na inicijativu Dinkića i trebalo je da od Srbije stvori privlačnu zamlju za investitore iz “regiona i šire”.

Tokom 2006, kada je ideja predstavljena javnosti, Dinkić je tvrdio da će ova mera smanjiti nezaposlenost ispod 12 procenata, a da će zauzvrat država subvencionisati strane kompanije u iznosu od 2.000 do 10.000 evra po novom radnom mestu.

Koliko je tačno uložila država Srbija u poslednjih 10 godina za privlačenje stranih investitora gotovo da nije moguće izračunati. Za takvu vrstu podsticaja ne izdvaja se novac samo iz budžeta. Postoje i brojna dodatna ulaganja države na razne načine: od ustupanja zemljista bez naknade, preko ulaganja u infrastrukturu, oslobađanja od PDV-a, poreza i doprinosa. Najveća subvencija osim u novcu za strane investitore u Srbiji jeste i jeftina radna snaga.

Istraživanje objavljeno u serijalu Insajder bez ograničenja pokazalo je da je država, samo iz budžeta, za 10 godina izdvojila gotovo pola milijarde evra kroz subvencije za privlačenje stranih investitora.

Do danas niko nije odgovarao što se novac građana Srbije za privlačenje stranih investicija godinama iz budžeta neodgovorno trošio i to bez ikakve kontrole, iako nadležne institucije, po svemu sudeći, raspolažu dokazima.

Efektima državnih sunvencija za privlačenje stranih investicija Insajder se bavio u serijalu Država najveći pojedinačni strani investitor.