Opozicija bez jedinstvenog odgovora na „parlamentarno nasilje“ većine (VIDEO)

Opozicione stranke već četiri meseca upozoravaju na „parlamentarno nasilje“ u Skupštini Srbije i jednoglasne su u oceni da je rad Skupštine obesmišljen, ali u razgovoru za Insajder iznose različita mišljenja kako se protiv toga boriti. Do obesmišljavanja skupštinske rasprave došlo je tako što poslanici vladajuće većine već treći put za redom podnose stotine suštinski identičnih amandmana na zakone koje predlaže Vlada, koju su oni izabrali, da bi potom odustajali od sopstvenih amandmana ili za njih jednostavno i ne glasaju. Iz svega je jasno da svrha amandmana nije poboljšanje nekog zakona već „prisvajanje“ najvećeg dela vremena predviđenog za raspravu.

Skupština Srbije

Podnošenje istovetnih amandmana je sada već uigran mehanizam kojim se formalno ne krši Poslovnik, ali se obesmišljava rasprava u parlamentu. Amandmani bi trebalo da služe za to da poslanici i opozicije i vladajuće većine predlože izmene koje bi poboljšale tekst zakona o kome se raspravlja.

U praksi, koja se poslednjih meseci primenjuje u Skupštini, mogućnost podnošenja amandmana vladajuća većina koristi kako bi se uskratilo pravo na kritiku opozicionim poslanicima.

Mehanizam „prisvajanja“ vremena za raspravu

Prema Poslovniku, poslanici prvo izglasaju dnevni red, odnosno redosled po kojem će raspravljati o zakonima. Vladajuća većina potom podnese stotine amandmana na zakon koji je prvi na dnevnom redu i to na prve članove, pa se tako prvo raspravlja upravo o njihovim amandmanima. Amandmani koje podnose razlikuju se u svega nekoliko reči.

Svemu tome doprinosi i činjenica da se u Skupštini najčešće vodi objedinjena rasprava o više srodnih zakona.

Skupština kao formalnost

Ukoliko više narodnih poslanika iz iste poslaničke grupe podnese amandmane koji su po sadržini istovetni, pravo da obrazloži ovaj amandman ima samo jedan od potpisanih narodnih poslanika, i to u trajanju do dva minuta. Amandmani koje podnose poslanici sa liste SNS-a ne smatraju se istovetnim jer svaki ima drugačiji završetak rečenice, pa svako od njih ima pravo da svoj amandman obrazlaže po dva minuta.

Trajanje rasprave o amandmanima ograničeno je na 10 sati. Poslanici vladajuće većine podnesu više od 300 amandmana. Pomnoženo sa dva minuta dolazi se do najmanje 600 minuta, odnosno ukupno 10 sati.

To vreme bude potrošeno za raspravu o samo jednom zakonu, odnosno onom koji je prvi na dnevnom radu, tako da ostali, koliko god da ih je na dnevnom redu – neće ni doći na red za diskusiju.

Sve ovo ukazuje na to da su poslanici SNS-a napravili svojevrsnu računicu kako da prisvoje najveći deo vremena koji je namenjen za raspravu, a da pritom sve bude – po pravilima.

Kako izgleda nekoliko izlaganja gotovo istovetnih amandmana poslanika SNS-a pogledajte u videu.

„S posebnim osvrtom“…

Prema trenutnom dnevnom redu, prvi je Predlog zakona o nacionalnom okviru kvalifikacija Republike Srbije.

Na taj zakon su 95 poslanika Srpske napredne stranke i Marjan Rističević podneli po četiri amandmana i to na prva četiri člana zakona. Ukupno 384 amandmana. Tako, o ostala četiri zakona, koji su takođe na dnevnom redu, neće ni biti rasprave. Neki od njih su Predlog zakona o udžbenicima, Predlog zakona o prosvetnoj inspekciji, Predlog zakona o elektronskoj upravi.

U nekoliko amandmana koje je podnela vladajuća većina, vidi se da su rečenice identične, a da se menja samo završetak.

Tako u jednom amandmanu koji je potpisao Vladimir Orlić piše: „NOKS-om se afirmiše sveukupni razvoj Republike Srbije.“

U amandmanu koji je potpisao Marko Atlagić, a koji se takođe odnosi prvi član Predloga zakona o nacionalnom okviru kvalifikacija Republike Srbije navodi se: „NOKS-om se afirmiše sveukupni razvoj Republike Srbije, s posebnim osvrtom na razvoj sistema obrazovanja“.

Četvrti amandman iza kojeg stoji predsedavajući Veroljub Arsić, od prethodnog se razlikuje u delu rečenice posle „s posebnim osvrtom“: „NOKS-om se afirmiše sveukupni razvoj Republike Srbije, s posebnim osvrtom na razvoj poslovne klime“.

Uz različite varijacije poslanici većine su tako ponovo podneli dovoljno amandmana da potroše sve vreme predviđeno za raspravu. Poslanici če danas glasati o pet tačaka dnevnog reda, ali je neizvesna sudbina gotovo 400 amandmana vladajućih poslanika.

Opozicija jedinstvena u oceni, ali ne i u planovima

Poslanici opozicije saglasni su da je podnošenjem ovakvih amandmana rad Skupštine obesmišljen. Ipak, imaju različite stavove o tome kako reagovati na ovaj mehanizam.

Poslanik Narodne stranke Miroslav Aleksić za Insajder navodi da je još u decembru, kada je ovaj mehanizam vladajuće većine prvi put primenjen, predložio da opozicija napusti Skupštinu i ne učestvuje u takvom radu.

„Treba da donesemo odluku da li treba učestvovati u ovim besmislenim raspravama i davati im legitimitet. Predložiću da se predsednici Skupštine i vladajućim strankama uputi zahtev da se odustane od ovakve prakse“, rekao je Aleksić.

Foto: Srđan Ilić / Skupština Srbije

Kako kaže, ukoliko se taj zahtev ne uvaži, „opozicija treba da se povuče jer nema smisla biti deo takvog parlamenta“.

Zoran Živković iz Nove stranke kaže za Insajder da je njegova poslanička grupa „već počela akciju“.

„I mi podnosimo veliki broj amandmana, posebno na zakone koji se razmatraju među prvima. Uzvraćamo istim oružjem kojim oni napadaju, to jedino ima smisla. Alternativa je da se napusti Skupština, ’teatralno i uvređeno’, ali vladajuća većina to jedva čeka. Oni žele da mi napustimo Skupštinu“, ukazuje Živković.

Kako navodi, poslanički klub u kojem je Nova stranka podneo je 154 amandmana, čime, kako smatra, pokazuju da mogu da uzvrate na isti način.

„To, naravno, nije dobro za parlament i parlamentarizam u Srbiji“, navodi Živković, ali naglašava da „nikako ne treba izlaziti iz parlamenta i zaustaviti borbu za normalizaciju stanja u Skupštini“.

„Saradnja je ključna“

Poslanica Demokratske stranke Aleksandra Jerkov isitče da je i DS takođe protiv izlaska iz Skupštine.

„Neće se vladajuća većina mnogo uzbuditi ako mi napustimo Skupštinu, niti će u Evropskoj uniji na taj način zaključiti da se radi o nedemokratskoj vlasti“, kaže Jerkov za Insajder.

Ona smatra da građani treba da čuju šta se dešava u parlamentu, što neće biti moguće ako opozicija napusti skupštinsku salu. Jerkov se ne slaže ni sa tim da opozicija „uzvraća istom merom“ i podnosi suštinski identične amandmane.

„Mislim da treba da učestvujemo u radu Skupštine onako kako možemo, da podnosimo amandmane koji imaju smisla. Protivim se tome da i mi podnosimo besmislene amandmane kao odgovor na njihove besmislene amandmane, posebno jer će njihovih uvek biti mnogo više“, kaže poslanica Demokratske stranke.

Ona je optimistična kada je u pitanju saradnja opozicije i, kako kaže, moguće je da opozicija napravi zajednički plan.

DJB: Gde su tu interesi građana?

Poslanica pokreta Dosta je bilo Branka Stamenković smatra da je dogovor opozicije „jednostavno nemoguć“, kao i da se uvek pravi podela na „pravu“ i „lažnu“ opoziciju.

„Kompletna opozicija u Skupštini ima isto mišljenje i isti stav kada je u pitanju problem sa amandmanima, ali je opozicija nesposobna da se udruži. Svi držimo zasebne konferencije za novinare na kojima manje-više spominjemo iste probleme. Svi pričamo o sastavima koje čitaju poslanici SNS-a, svi pričamo o recitacijama, monolozima“, kaže Stamenković za Insajder.

Ona smatra da poslanici opozicije ne treba da podnose amandmane na način na koji to čine poslanici SNS-a, jer im onda „daju za pravo“, ali smatra i da bi bilo pogrešno napustiti Skupštinu.

„I da izađemo, vladajuća većina će donositi 300 zakona u minuti, i šta smo onda uradili“, kaže poslanica DJB.

Stamenković takođe postavlja pitanje „gde su građani u celoj priči“, ako vladajuća većina podnosi besmislene amandmane samo da bi „ukrali vreme“ opoziciji, a onda opozicija na isti način uzvrati.

„Potpuna kalkulacija, demonstracija sile, bahatosti, nema interesa građana“, reči su kojima Stamenković opisuje rad Skupštine Srbije.

Dijana Babić