Stečajni upravnik Goše pokreće postupak nakon Insajderove emisije „Država protiv radnika“

Nova odluka stečajnog upravnika fabrike Goša Ace Mitića koju je doneo posle dokaza iznetih u emisiji Insajder „Država protiv radnika“ -  mogla bi na kraju da dovede do toga da radnicima bude isplaćen makar deo zaostalih zarada od ukupno 2,1 milion evra, a državi 4,7 milona evra koliko iznosi dug za neplaćanje poreza i doprinosa u periodu od skoro četiri godine.

Goša, štrajk

Dug prema državi i radnicima u ovom trenutku, prema istraživanju Insajdera, nije moguće naplatiti jer je fabrika ŽOS iz Slovačke, koja je bila vlasnik Goše, stavila pod hipoteku svu imovinu fabrike i to u trenutku kada je ona već dugovala i državi i radnicima.

Hipoteka je stavljena na osnovu navodnog duga koji je Goša napravila u poslovanju sa fabrikom iz Slovačke, odnosno svojim vlasnikom, i to u iznosu od 14,2 miliona evra. Založili su čak i kasetofon fabrike čija je vrednost procenjena na 900 dinara. S obzirom na to da nadležne institucuije nisu sprovodile adekvatnu kontrolu godinama na kraju je došlo do toga da država nema načina da naplati svoja potraživanja, jer čak i kad bi se prodala imovina Goše novac bi, prema trenutnoj situaciji, otišao vlasnicima fabrike – sada kompaniji sa Kipra, Lisnart Holding, koja je u aprilu prošle godine kupila Gošu od ŽOS Trnave.

Prema istraživanju Insajdera,utvrđeno je da još uvek postoji način da se bar deo novca vrati radnicima i državi, a to je da stečajni upravnik pravno ospori hipoteke i zaloge na imovini Goše koje je, još dok je Goša bila u blokadi, upisao bivši vlasnik.

U odgovoru za Insajder, stečajni upravnik Goše Aca Mitić praktično najavljuje da će to i uraditi.

„Lično smatram da je vlasnik Goše, slovačka firma ŽOS Trnava, znala za nesposobnost plaćanja, jer je u tom periodu račun Goše bio u blokadi, te je ovom pravnom radnjom sebe stavila u pogodniji položaj i time oštetila ostale poverioce. U cilju ravnomernog namirenje stečajnih poverilaca, stečajni upravnik će u narednom periodu preduzeti radnje pobijanja upisa hipoteke na nepokretnoj imovini i upisa založnog prava na pokretnim stvarima", kaže Mitić.

Fabriku šinskih vozila Goša 2007. godine kupila je ŽOS Trnava iz Slovačke. Posle nekoliko uspešnih godina u poslovanju, fabrika počinje da pravi gubitke i od 2014. radnicima ne isplaćuje plate, a državi poreze i doprinose. Za činjenicu da radnici Goše, fabrike šinskih vozila, ne dobijaju plate skoro četiri godine, javnost Srbije je saznala tek kada se 22. marta 2017. zbog lošeg materijalnog stanja u hali fabrike obesio radnik.

Usledili su štrajkovi, tadašnji direktor, odnosno predstavnik kompanije ŽOS Trnava u Goši, napustio je Srbiju, a fabrika je prodata kompaniji Lisnart Holding koja je registrovana na Kipru. Prema istraživanju Insajdera, iza novih vlasnika zapravo stoje stari vlasnici iz Slovačke.

Krajem 2017. Goša odlazi u stečaj, a prema poslednjim izjavama stečajnog upravnika, fabriku najverovatnije čeka bankrotstvo.

Nedostatak kontrole državnih institucija doveo do štete u budžetu

Svi događaji u fabrici šinskih vozila Goša iz Smederevske Palanke - od privatizacije 2007. do danas - pokazali su, prema istraživanju Insajdera, da radnici nisu morali da ostanu bez zarada, a država bez preko četiri miliona evra poreza, samo da su predstavnici nadležnih institucija radili svoj posao.

Fabrika Goša prodata je 2007.godine slovačkoj fabrici  ŽOS Trnava čiji je većinski vlasnik biznismen iz slovačke Vladimir Por. Te godine Goša postaje „Izvoznik godine“, a 2008. prihodi od prodaje iznose 36 miliona evra, što je četiri puta više nego što je to bilo godinu dana ranije.

Međutim, slika savršenog poslovanja i uspešnog izvoza počela je da se urušava već 2009, a svaka naredna godina za Gošu je bila sve teža. Prema istraživanju Insajdera, vlasnik Vladimir Poor je Gošu godinama zaduživao, pritom je učinivši potpuno zavisnom od mnogobrojnih firmi u njegovom vlasništvu.

Firme u vlasništvu slovačkog biznismena u poslovima koje je radila Goša, javljale su se i kao dobavljači materijala potrebnog za izradu vagona, ali i kao posrednici u poslovima Goše sa drugim kompanijama. Praktično, ŽOS je Gošu koristio kao svog podizvođača za poslove koje slovačka firma nije stizala da završi, dok je Gošine radnike koristila kao jeftinu radnu snagu.

Sve to je uticalo da Goša sve više duguje, a sve manje zarađuje. Zbog toga, kako je pokazalo istraživanje Insajdera, slovački vlasnik još 2013. godine, nakon prve blokade računa, donosi odluku da se izvuče iz Goše, potpisavši Sporazum sa Gošom o priznanju i otpisu dugova.

Ovim sporazumom utvrđeno je da Goša svojim vlasnicima fabrici ŽOS iz Slovačke u tom trenutku, u januaru 2013, duguje 10, 5 miliona evra koje treba da otplati u 11 rata do kraja 2014. godine.

Istovremeno, dok je Goša u blokadi, slovački vlasnici odlučuju da obezbede svoja potraživanja i 2014. stavljaju hipoteku na skoro svu imovinu Goše i zaloge na opremu.

Pod zalogom kasetofon od 900 dinara, makaze, pumpe, testere..

Prema dokumentaciji do koje su došli novinari Insajdera, na spisku imovine koju je slovački vlasnik praktično zalogom preuzeo nalazi se čak i audio kasetofon procenjene vrednosti 900 dinara. Osim audio kasetofona, što je pokazatelj da je stavljena zaloga bukvalno na sve, na spisku ostale imovine  koja je pod zalogom vlasnika iz Slovačke, odnosno sa Kipra, jeste i  upravna zgrada, Muzej “Goša”i praktično svi objekti, kao što je na primer nadstrešnica za koju se navodi da je srušena.

Iste 2014. Goša prestaje da isplaćuje zarade radnicima, a državi poreze i doprinose, a rezultat svega toga je da je dug Goše u novembru 2017, kada je proglašen stečaj, prema radnicima i državi iznosio skoro 7 miliona evra.

Međutim, s obzirom da ŽOS, a sada Lisnart Holding koji je 2017. godine kupio Gošu, ima zaloge na čitavoj imovini zbog čega je obezbeđeni poverilac, država i radnici trenutno nemaju gotovo nikakve šanse da naplate svoja potraživanja.

Upravo zbog ovakvog manevra vlasnika koji je stavio zaloge na svu imovinu Goše, Poreska uprava kasnije nije mogla da izvrši prinudnu naplatu poreza.

Kako se navodi u odgovoru Poreske uprave Insajderu, zbog toga što je imovina Goše bila „opterećena višestrukim milionskim hipotekama u korist drugih prioritetnijih poverilaca“, Poreska uprava je mogla samo da preduzima mere prinudne blokade računa.

Međutim, s obzirom da je Gošin račun već bio u blokadi, Poreska uprava nije imala mehanizam da sankcioniše Gošu niti njene vlasnike.

Ministar prebacuje odgovornost za Gošu na prethodnike

Za situaciju u kojoj se našla Goša najodgovornije su državne institucije koje godinama ništa nisu radile kako bi proverile sumnjivo poslovanje slovačke firme, ali i kako bi zaštitili radnike i državni budžet.

Da je u slučaju Goše došlo do kršenja zakona juče je potvrdio i ministar za rad Zoran Đorđević koji je, odgovarajući na pitanja Insajdera, izjavio da se u fabrici desila „pljačka“ i pozvao nadležne organe da provere kako je uopšte do toga došlo.

Međutim, Đorđević je svu krivicu za propast Goše prebacio na period od 2007. do 2010. godine.

„Mi smo onog trenutka kada su Gošini radnici došli kod nas, mi smo reagovali u skladu sa mogućnostima koje imamo“, izjavio je Đorđević odgovarajući na pitanja novinara Insajdera.

Iako je činjenica da problemi u Goši počinju od privatizacije 2007. godine, i umnožavaju se u narednih nekoliko godina, i iako je nesporno da tadašnje državne institucije snose veliku odgovornost za propast ove firme, to ne amnestira odgovornosti  onih koji od 2012. godine upavljaju državom.

Upravo 2013. godine Goša ulazi u blokadu iz koje nikada nije izašla, iste godine slovački vlasnik potpisuje sporazum sa Gošom o priznanju i otplati duga, a 2014. stavlja hipoteke i zaloge na svu imovinu Goše.

Takođe, upravo 2014. Goša prestaje sa isplatom zarada radnicima i poreza i doprinosa državi. Za sve to vreme država je bila samo nemi posmatrač.

Problem sa Gošom traje 10 godina. Zbog nedovoljne kontrole od strane svih nadležnih institucija od 2007. pa do danas, država je u situaciji da ostane bez višemilionskih potraživanja od poreza i doprinosa, a radnici bez zaostalih zarada.

Zbog svega toga Goša jeste primer na kojem se najbolje vide sve slabosti sistema u kojem se zakoni ne poštuju i u kojem poslovanje u privatnom sektoru može biti nekontrolisana siva zona. Politikantstvo i prebacivanje odgovornosti, od koga god da dolazi, neće pomoći u tome da se sistem promeni, a neke buduće „Goše“ preduprede.