Svi optuženi u slučaju pokušaja terorizma na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori proglašeni krivim

Viši sud u Podgorici izrekao je prvostepenu presudu optuženima za pokušaj terorizma na dan parlamentarnih izbora u Crnoj Gori 2016. godine. Svi optuženi su proglašeni krivim.

Presuda, sud, pravda

Natasa Bogovic

''Svaki član kriminalne organizacije imao je unapred određen zadatak i ulogu, a u delovanju kriminalne organizacije postojala je spremnost za primenu nasilja i zastrašivanja, pri čemu su svi uračunljivi i svesni svoga dela hteli njegovo izvršenje i znali da je njihovo delo protivpravno", saopštila je sudija Suzana Mugoša.

Advokat odbrane: Veće zanemarilo svaki naš dokaz

Advokat odbrane Miroje Jovanović izjavio je kako je današnja presuda politički pamflet i najavio da će na nju uložiti presudu.

"Ovo je skandal neviđenih razmera. Veće se nije izjašnjavalo o pritvoru. Danas je pročitano političko saopštenje koje je zanemarilo svaki naš dokaz", rekao je Jovanović novinarima ispred zgrade Suda.

 "Eduardu Šišmakovu - 15 godina, Vladimiru Popovu -12 godina, Dikić Bratislavu - osam godina, Bogićević Predragu - sedam godina, Ristić Nemanja- pet godina,  Milić Branka - tri godine, Dušić Milan - godina i 6 meseci, Maksić Dragan - godina i devet meseci, Čađenović Mihailo -  godina i šest meseci, Mandić Andrija - pet godina i Knežević Milan - pet godina zatvora", saopštila je Mugoša, a prenosi RTCG.

Oko zgrade Višeg suda pojačane su mere bezbednosti. Postavljena je ograda, a Njegoševa ulica je zatvorena.

Grupa ruskih i srpskih državljana, zajedno sa liderima crnogorskog opozicionog Demokratskog fronta Andrijom Mandićem i Milanom Kneževićem tereti se da je u noći poslednjih parlamentarnih izbora u Crnoj Gori, 16. oktobra 2016. godine, planirala upad u Skupštinu, hapšenje ili likvidaciju tadašnjeg premijera Mila Đukanovića i nasilnu smenu vlasti, s ciljem da se Crna Gora spreči da uđe u NATO.

Tužilaštvo je tražilo osuđujuću presudu za čitavu grupu, dok optuženi negiraju postojanje plana nasilne smene vlasti i ocenjuju da je reč o „politički montiranom procesu“.

Ko je bivši šef Žandarmerije Bratislav Dikić

Telegraf objavio fotografije koje navodno dokazuju umešanost ruske službe u pripremanje terorističkih akcija u CG

Kao organizatori su označeni ruski državljani Eduard Šišmakov i Vladimir Popov, za koje Tužilaštvo tvrdi da su agenti ruske obaveštajne službe GRU i kojima je suđeno u odsustvu. Oni su u junu prošle godine saslušani u Rusiji na zahtev crnogorskih pravosudnih vlasti i odbacili bilo kakvu umešanost u pokušaj terorizma.

Tužilaštvo je za njih zatražilo maksimalne kazne. Za krivična dela za koja se terete je propisana kazna od najmanje pet godina zatvora do maksimalne kazne, koja po crnogorskim zakonima iznosi 40 godina.

Optužnicom su obuhvaćena i devetorica srpskih državljana, lideri Demokratskog fronta Andrija Mandić i Milan Knežević i vozač DF Mihailo Čađenović.

Tužilaštvo čelnike opozicionog DF za razliku od optuženih Rusa ne tereti za terorizam u pokušaju, već za organizovanje kriminalne organizacije koja je pripremala osujećenu zaveru.  Za jednog od lidera DF Milana Kneževića Tužilaštvo je predložilo blažu kaznu jer je njegovo učešće bilo ideološke prirode i nije stekao nikakvu materijalnu korist.

Stroža kazna se traži za drugog lidera DF Andriju Mandića i vozača Mihaila Čađenovića. Tužilaštvo sumnja da su Mandić i Knežević lično ili posredno vrbovali članove kriminalne grupe koja je planirala zauzimanje Skupštine.

Za krivična dela koja im se stavljaju na teret zaprećena je kazna zatvora od jedne do osam godina. Po Zakoniku o krivičnom postupku, njima nakon izricanja prvostepene presude, dakle pre pravosnažnosti, može ali i ne mora biti izrečen pritvor. Oni se brane sa slobode.

Mandić i Knežević tvrde od početka da je reč o montiranom političkom procesu usmerenom protiv Srba u Crnoj Gori a sa ciljem „rušenja“ Fronta, te da ne poznaju nikog od optuženih.

Optuženi su i srpski državljani Miloš Jovanović, Nemanja Ristić, Predrag Bogićević, Bratislav Dikić, Kristina Hristić, Milan Dušić, Dragan Maksić i Srboljub Đorđević. Srbija je odbila izručenje Ristića i Bogićevića i njima se sudi u odsustvu.

Protiv prevodioca DF Ananija Nikića vodi se poseban postupak dok se Branki Milić sudi u odsustvu.

Ona je u novembru samoinicijativno napustila suđenje nezadovoljna nalazom veštaka koji je procenjivao njeno zdravstveno stanje i odlukom Suda da odbije njegovo izuzeće i utočište našla u ambasadi Srbije u Podgorici, gde se još nalazi. Za nju je Tužilaštvo takodje tražilo maksimalnu kaznu.

Devet srpskih državljana odmah se nagodilo sa Tužilaštvom i priznalo učešće u pokušaju terorizma. Dvojica su postali svedoci–saradnici.

Srbija odbila da izruči Ristića

Crna Gora od Srbije traži izručenje Nemanje Ristića i Predraga Bogićevića zbog sumnji da su učestvovali u pripremama terorističkog napada u Crnoj Gori na dan izbora. Međutim, Apelacioni sud je potvrdio rešenje Specijalnog suda u Beogradu da Ristić ne može biti izručen jer je prema navodima prijave crnogorskog tužilaštva osumnjičen da je dela počinio na teritoriji Srbije.

Odluke sudova u Srbiji po zahtevima Crne Gore za izručenje Ristića i Bogićevića od početka su potpuno različite. Na samom početku, Ristiću pritvor nikada nije određivan, dok je Bogićević u pritvoru.

Krunski svedok Tužilaštva bio je Aleksandar Sinđelić koji je kao organizatore označio Šišmakova i Popova, koji su, preko njega, pokušali da dostave oružje DF-u.

Drugi svedok-saradnik, Mirko Velimirović, penzionisani pripadnik MUP Srbije, tvrdio je da je bio zadužen da dopremi to oružje ali se predomislio i bacio ga u jezero na severu Kosova. Nakon toga je došao u Crnu Goru i sve ispričao crnogorskim istražiteljima i na taj način im pomogao da otkriju celu akciju.

Specijalni tužilac Saša Čađenović je u završnim rečima naveo da ostaje pri optužnici kao i da je dokazano da je kriminalna organizacija funkcionisala po tačno određenim pravilima unutrašnje kontrole i discipline.

Iz DF je nekoliko dana uoči izricanja presude saopšteno da osuđujuća presuda liderima Fronta može „nepovratno destabilizovati Crnu Goru“ i da su mogući etnički konflikti.

Suđenje je prvi put u Crnoj Gori prenošeno direktno na televiziji, a u Crnoj Gori se često čuje da je reč o „suđenju veka“.

Vlasti u Srbiji su nakon početnih reakcija bile vrlo suzdržane u vezi s ovim suđenjem i činjenicom da su među optuženima i državljani Srbije –  nije bilo izručenja, ali ni otvorenog interesovanja zvaničnika za osumnjičene u slučaju.

U specijalu emisije Insajder Služba u službi van službe analizirane su sve činjenice u vezi s ovim događajem u Crnoj Gori.