Transkript prve epizode

 Za vreme hiperinflacije, sankcija i ratova tokom '90-ih predstavnici vlasti Slobodana Miloševića, biznismeni bliski njemu i pojedinci izneli su iz zemlje nekoliko milijardi dolara. Ta suma koja nikada nije zvanično utvrđena kreće se od pet do 11 milijardi dolara. Jedan deo iskorišćen je za funkcionisanje države u vreme sankcija, a jedan deo je kroz razne sumnjive transakcije završio na privatnim računima. Šta bi taj novac značio za zemlju možda najbolje govori podatak da SAD s vremena na vreme postavljaju određene uslove Srbiji kako bi dobila pomoć od 30 miliona dolara. Za to vreme Srbija negde na privatnim računima ima svojih nekoliko milijardi dolara.

U izbornom programu DOS-a pre 2000. jedno od glavnih obećanja bilo je da će, čim dođu na vlast, vratiti opljačkan novac koji je iznet na Kipar. To se nikada nije dogodilo. Oni koji su se u vreme Miloševića obogatili švercom koristeći razne državne privilegije postali su još bogatiji u vreme DOS-a, a u vreme vlade Vojislava Koštunice pokupovali su gotovo sva preduzeća u Srbiji i danas su vlasnici ove zemlje.

Predstavnici nove vlasti imali su mehanizme da utvrde kuda je nestao novac, ko je opljačkao državu i građane i da novac vrate u zemlju. Prema onom do čega je došao Insajder, taj novac još može da se vrati, kao i da se protiv onih koji su se nelegalno, na štetu građana, obogatili pokrene istraga i oduzme imovina. Morten Torkersten, finansijski istražilac Haškog tribunala, u ekskluzivnom intervjuu za Insajder prvi put javno govori o mehanizmu iznošenja novca iz Srbije.

Morten Torkildsen: Mislim da je sramota što srpske vlasti nisu istrajale i uspele da utvrde šta se u stvari desilo sa svim novcem koji je prebačen na Kipar i druga mesta. To je jedna stvar, takođe mislim da je sramota što nisu, a koliko ja znam nisu, uradili mnogo da utvrde ko je iz tih transakcija izvukao ličnu korist. I kao treće, to bi trebalo da interesuje srpsku publiku i one koji plaćaju poreze da bi znali šta se desilo s njihovim novcem jer postoje oni koji bi trebalo taj novac da vrate. Mislim na srpske vlasti koje bi to trebalo da učine u njihovo ime. Ja sam siguran da imate mnogo pametnije načine da iskoristite taj novac nego da taj novac koriste pojedinci koji su zaradili na tim transakcijama.

Borka Vučić, direktorka Beogradske banke do 2001: I ako nađete te pare onda znajte da to ne može da pripadne narodu, to će da pripadne onome čije su pare ako nađete, ili da konfiskujete, inače ne možete vi raspolagati tuđim parama.

Dragomir Janković, izvršni direktor Ekonomskog instituta EU: Neki ljudi koji su taj novac izneli iz Srbije zbog nemogućnosti da im se taj novac uzme, odnosno zbog toga što država nije dovoljno država da im taj novac uzme, oni su kroz razne oblike vraćanja novca u Srbiju, mogu vrlo lako postati vlasnici Srbije, četiri milijarde je mnogo novca, verujte.

Ioannides Kasulides, ministar spoljnih poslova Kipra 1997-2003: Kada je posle 5. oktobra Koštunica izabran i kada je stupila na snagu nova vlada u Beogradu, jedna od mojih prvih briga bila je da tražim posetu Beogradu i da utvrdimo šta se desilo na kraju između jugoslovenskog naroda i Kipra, koji se nehotice našao u centru zbivanja, da to raspravimo s novim jugoslovenskim vlastima i da kako god možemo pomognemo da nađu novac koji pripada jugoslovenskom narodu.

Vladan Batić, ministar pravde do 2004: Ispada da se Kiprani više interesuju šta je bilo s našim parama i gde su naše pare nego što to nekog u Srbiji interesuje. Ja i to razumem jer je upravo čovek koji je rodonačelnik nevraćanja para i neki tajkuni koji u stvari danas vladaju Srbijom, koji su učestvovali i u odnošenju para i koji se plaše da se istina obelodani, oni imaju monopol nad većinom i političkih stranaka i nažalost, većinom medija i njima ne odgovara da ta istina izbije na videlo.

Božidar Đelić, ministar finansija do 2004: Konstatujem da se ne mali broj privatizacija radi kroz fondove sa Kipra, Paname, Luksemburga, Devičanskih Ostrva i tako dalje. Kao ozbiljan čovek ne mogu da vam kažem da je to dokaz, ali svi mi dobro znamo da se delimično tako reciklira taj novac, apsolutno.

Mlađan Dinkić, guverner NBJ do 2003: Kad sam shvatio razmere toga, ja sam, moram priznati, čak i naivno uleteo u sve to - sad ću ja da nađem novac, kad sam shvatio šta je to, ja sam rekao sebi - to prevazilazi tvoje mogućnosti, ti to ne možeš.

B92: Novac koji je iznet na Kipar tokom sankcija nije vraćen u zemlju, kako su to obećavali predstavnici DOS-a pre dolaska na vlast. Do danas nije zvanično utvrđeno ni koji je novac iznet iz zemlje u džakovima. Prema podacima do kojih je došla ekipa Insajdera, na osnovu višemesečnog istraživanja, jedan deo novca poticao je iz nelegalnih tokova, od šverca nafte, droge, cigareta, oružja. Takav nelegalan novac je uz pomoć državnih institucija iznet iz zemlje, položen na račune stranih banaka i tako ušao u legalne tokove, a kasnije se, po svemu sudeći, kroz privatizaciju vratio u Srbiju. Isti ljudi postali su još bogatiji. Drugi deo novca koji je iznet iz zemlje bio je prikupljen pljačkom građana. U svemu tome veliku ulogu imala je Savezna uprava carina.

Nove vlasti posle 5. oktobra imale su sve dokaze o tome kako je putem Carine oštećen budžet, a samim tim opljačkani građani. S obzirom na to da već sedam godina nema nijedne optužnice, u prvoj emisiji u serijalu Insajdera videćete sve dokaze posle kojih ne postoji logičan odgovor na pitanje u čije ime su mnogima oproštena krivična dela.

Borka Vučić: Po mojim procenama, mislim da tolika sredstva nisu mogla biti nikako biti, a to su rekli i drugi stručnjaci veći od mene, 50 milijardi se nije moglo izneti nikako. A poznato mi je da to nekako nelogično izgleda, kako smo mogli imati tolika sredstva kad smo imali sankcije, imali smo sankcije, je li tako, proizvodnja je opala, sve je opalo, kako smo mogli da toliko para iznesemo, koje su to pare.

B92: Prvih pet godina vladavine Slobodana Miloševića obeležilo je naglo pogoršanje životnog standarda, što je dovelo do ogromnog broja siromašnih. Krivci za monetarni haos, prema zvaničnim objašnjenjima, uvek su bili van institucija. Tvrdili su da je inflacija nešto što ne može da se kontroliše, a svakodnevno preživljavanje u uslovima kada se kurs menjao iz minuta u minut izjednačeno je s borbom za nacionalnu stvar.

Mlađan Dinkić: Šta je radio Milošević? Milošević je kad su uvedene sankcije krenuo da prvo štampa novac bez pokrića, da pravi mrežu uličnih dilera, i oni su štampali novac bez pokrića, pravili hiperinflaciju, ali je smisao hiperinflacije bio da se otkupe devize iz slamarica građana. Građani nikad ne bi dobrovoljno tada dali novac državi jer je zajam za privredni preporod bio vrlo mršav 1989, tako da su oni smislili da emituju novac bez pokrića, razvili mrežu dilera, štedionice i preko toga otkupljivali devize od građana. Te devize su onda pakovali preko Beogradske banke uglavnom u džakove, iznosili ih, dok nisu uvedene totalne sankcije, avionima na Kipar ili Grčku ili Izrael, a kad su uvedene sankcije onda su ih vozili preko Temišvara uglavnom, pa su od Temišvara išli na Larnaku. Do svega toga sam ja došao istražujući taj ceo proces '90-ih i dok sam pisao knjigu Ekonomija destrukcije. I iznos te sive emisije novca je bio 4,7 milijardi nemačkih maraka, a plus još je, po mojoj proceni, nekih 1,3 milijardi maraka po drugim osnovama izneto. Kasnije su recimo koristili Carinu, pa Carina zapravo nije sav novac koji je naplaćen od Carine uplaćivala u budžet, nego je jedan deo u gotovoni zadržavala u crnim kanalima i onda je Kertes takođe davao, prema izveštaju istražilaca iz Haga, ljudima koji su iz Državne bezbednosti, koji su nosili taj novac opet na račune tih of šor kompanija, uglavnom na Kipru.

B92: Jedan deo sredstava koji je iznet iz zemlje na Kipar tokom sankcija bio je iz Savezne uprave carina. Tadašnji državni vrh smislio je način kako da carina napravi paralelan budžet nad kojim će imati punu kontrolu. Tako je sav prihod iz Carine umesto u republički ili savezni budžet, odakle se isplaćuju plate i penzije, iznošen, između ostalog, džakovima iz zemlje, dok je jedan deo korišćen za finansiranje DB-a, MUP-a, Vojske, Jedinice za specijalne operacije, SPS-a i mnogih drugih.

Deo iskaza Mihalja Kertesa istražnim organima: Predsednik Srbije Slobodan Milošević mi se obratio i rekao otprilike sledeće: "Braco, prema izveštajima Savezne vlade i Uprave javnih prihoda Srbije i Jugoslavije, prihodi od carina su veoma visoki i ocena je da se federalni budžet puni izvrsno. Pošto imamo problema s preduzećima u Srbiji, posebno s preduzećima koja ne rade, plate za državne organe kasne, a i penzije su neredovne, mi smo odlučili ovde u mom kabinetu danas da bi deo trebalo da se uplaćuje van carina, na poseban račun kod Beogradske banke, Beobanke, kod Zlatana Peručića, a da se u isto vreme vodi računa o tome da se savezni budžet puni redovno". Moja dnevne obaveze bile su u zavisnosti od dnevnih priliva da prebacim nalogom prosečno pet do 10 odsto, nekad čak 15 odsto na taj račun. Tako je to počelo, Milošević mi je naredio da to radim.

Deo iskaza Slobodana Miloševića istražnim organima:Bilo je nužno te izdatke tretirati kao državnu tajnu koju je trebalo kriti i stoga nisu mogli biti uključeni u godišnji budžet SRJ ili Srbije.

Deo iskaza Vuka Ognjanovića istražnim organima: Savezna uprava carina bila je veoma važan deo Ministarstva finansija. Putem carinskih dažbina koje je sakupljala donosila je više od trećine dohotka saveznog budžeta i bila je glavni izvor strane valute saveznog budžeta. Od trenutka kad sam napustio Ministarstvo finansija, pa do trenutka kada je Milošević izgubio na izborima u oktobru 2000, nije vođena puna evidencija o tome kuda je odlazio novac sakupljen kroz Saveznu upravu carina. To bi jedino mogli da znaju Kertes ili gospodin Pešić, koji je tada bio ministar finansija i odgovoran za delatnost Savezne uprave carina.

B92: Budžetska inspekcija Saveznog ministarstva finansija imala je zadatak da vrši kontrolu ostvarivanja prihoda saveznog budžeta i kontrolu namenskog trošenja sredstava. Milutin Cekić koji je tokom '90-ih bio budžetski inspektor kaže da je od 1995. do 2000. bilo zabranjeno vršiti kontrolu Savezne uprave carina.

Milutin Cekić: U 1995. nije bilo više moguće obaviti kontrolu, nije mogla savezna budžetska inspekcija da izvrši kontrolu. Inspektori koji su odlazili sa ovlašćenjima urednim u carinsku službu da obave kontrolu su vraćeni sa obrazloženjem ne da je zabranjeno, da je kontrola zabranjena, nego da je za obavljanje kontrole neophodna saglasnost ili odobrenje direktora Savezne uprave carina, a da oni takvo odobrenje nemaju i da zbog toga nema kontrole.

B92: Takav odnos prema inspekcijskim službama ukazivao je na to da se u carinskoj službi dešava nešto što kontrola ne sme da vidi i što nije u skladu s propisima. Kontrola je omogućena tek 2000, posle promene vlasti.

Budžetska inspekcija utvrdila je još 2001. kako je sve carina oštetila budžet kršenjem raznih zakona. Jedan od takvih primera su i zapisnici o privremenom oduzimanju novčanih sredstava na granici. Naime, kada se na graničnom prelazu privremeno zbog sumnje porekla oduzme novac, onda se sačinjava zapisnik o oduzimanju sredstva. Ta sredstva treba da budu uplaćena na određen račun Narodne banke Jugoslavije, zapisnik ostaje stranci, a primerci se šalju Deviznom inspektoratu koji je bio nadležan za prekršajni postupak, odnosno da utvrdi da li je bilo ili nije bilo prekršaja. Ako jeste, počinilac se kažnjava, a privremeno oduzeta sredstva se trajno oduzimaju i uplaćuju u savezni budžet. Savezni inspektorat je međutim uočio da carina ne dostavlja zapisnike, već da oduzet novac umesto u budžet stavlja u neki svoj fond.

Milutin Cekić: Ovde pred sobom imam jedan takav zapisnik koji je sačinjen 20. jula 1994. Izvesnom građaninu X oduzeto je na graničnom prelazu prema Bugarskoj 45.000 austrijskih šilinga i 271.620 nemačkih maraka. Istog tog dana sačinjen je u carinarnici Dimitrovgrad zapisnik, tako je nazvan, zapisnik o primopredaji deviza od carinarnice Dimitrovgrad, a taj novac je primio i potpisao prijem direktor Savezne uprave carine i to overio svojim pečatom, Savezne uprave carina, pečat broj 1. Znači, tako je, kršeći silne propise, direktor Savezne uprave carina lično uzeo taj iznos deviza koje sam sad pominjao. Taj zapisnik naravno nikad nije stigao u Savezni devizni inspektorat, nikad nije pokrenut prekršajni postupak i te devize su završile negde, na nekom mestu koje samo zna tadašnji direktor Savezne uprave carina.

B92: Samo takvim kršenjem zakona oštećen je budžet za nekoliko miliona maraka. Pored oduzimanja deviza, gotovina je odlazila u Saveznu upravu carina i po drugom osnovu. Jedan od takvih primera je dopis direktora Carine upućen svim ispostavama 25. decembra 1998, gde se navodi da se carina i druge dažbine mogu naplaćivati u gotovom novcu. Takva naplata je po zakonu bila zabranjena.

Milutin Cekić: Pošto nije bilo moguće utvrditi bilo kakvom kontrolom bilo kakve evidencije zvanične kolike su to sume, tražili smo od Savezne uprave carina da nam dostavi, ako ima, podatke o tome koliki su to iznosi gotovine stigli u Saveznu upravu carina. I Savezna uprava carina je odgovarajući na taj naš zahtev dostavila jedan pregled, dostavila ga je i policiji ja mislim, jeste, to je tabelarni prikaz dostavljenih gotovinskih sredstava i zlatnika SUP-a od strane carinarnica od maja 1994. do 31.11.2000. I sad je tu navedeno koja je carinarnica koje iznose dostavila u gotovom novcu. Tu je bilo najviše nemačkih maraka, ukupno 115.701.671 marka, 2,917 miliona dolara. I tako je dostavljeno u gotovom ukupno 848.498.724 dinara. Sad ćete vi mene da pitate da li je to konačan iznos tih deviza. To može da se utvrdi samo posebnom policijskom istragom.

B92: Evidentni račun Savezne uprave carina služio je da se sva sredstva koja naplati carina uplate na taj račun, carina, takse, akcize. Po zakonu, sa tog evidentnog računa novac je raspoređivan na ostale prihodne račune i onda su ta sredstva odlazila u budžet. Međutim, po nalogu Kertesa, sa tog računa počele su isplate navodno više uplaćenih carina za uvoz, i to na primer bankama, pa je tako budžet bio oštećen ponovo za milione maraka.

Milutin Cekić: Vraćena su sredstva navodno duplo plaćena carina bankama. Da li su banke uvozile i da li su banke koje se diče stručnošću svojom nešto plaćale dvostruko više nego što treba da plate, to je van pameti. Očito da se radi da su ta sredstva koruptivnim tim putem odlazila u te banke i korišćena za ko zna zašta. Najviše je isplaćeno Beobanci, 87, 736 miliona dinara, Beoosiguranju 96,5 miliona dinara, Beoagenciji 57,524 miliona dinara, Komercijalnoj banci 137,317 miliona dinara i budžetu Srbije, možete misliti. Ta rešenja su sva imala pečate Savezne uprave carina, ne carinarnica. Nigde na tim rešenjima ne možete da pročitate ime onog ko je doneo rešenje, niti da razaznate potpis onog ko je potpisao to rešenje. Odmah je bilo na prvi pogled vidljivo da se radi o falsifikatima.

Deo iskaza Mihalja Kertesa istražnim organima: Posle tih mojih naredbi, koje su klasifikovane kao strogo poverljivo, državna tajna, tražio sam da dobijem pisano naređenje. Zahtevao sam napisano naređenje pred predsednikom na sastanku u njegovom kabinetu u aprilu ili maju, da mi bilo ko od njih trojice da. Dobio sam ga od Zebića napismeno i Zebić ga je potpisao. Potom sam registrovao dokument koji sam dobio u knjizi strogo poverljivih podataka direktora Savezne uprave carina i taj dokument je bio na mom stolu do poslednjeg dana, do 6. oktobra 2000, kada sam udaljen. On je bio moje jevanđelje, to znači da to nije bio sef Mihalja Kertesa, crni, privatni sef, nego da je to bio državni sef i pare nisu bile kod Mihalja Kertesa, već je novac tako prikupljan držan u drugoj, odvojenoj zgradi, zgradi koja je takođe na Novom Beogradu i koja je udaljena oko 200 metara od Uprave carina. Specijalne snage su brinule o njemu, o novcu koji je predstavljao sredstva u kešu.

B92: Budžet države, odnosno njenih građana, oštećen je i nezakonitim oslobađanjem pojedinaca plaćanja carine. To je vršeno naredbom direktora Carine u kojoj je obično pisalo da je Carina saglasna da se roba ocarini bez plaćanja carina i poreza.

Milutin Cekić: Od 1998. u dva navrata carinarnici Beograd upućen je od strane Savezne uprave carina, od strane direktora, pismo u kom se kaže da je Savezna uprava carina saglasna da se roba koju uvozi Diplomatsko stambeno preduzeće, može cariniti bez plaćanja carine i taksi. I u tom pismu stoji koja je to roba, to su neki mermeri, klima-uređaji, neki alati i tako dalje, a iz tih dokumenata se vidi da su svi ti materijali izgleda oslobođeni plaćanja carine i taksa na taj način što su tretirani kao socijalna pomoć, na socijalnu pomoć se nije plaćala carina. I vidi se da je sav taj materijal, postoje indicije, ugrađen u zgradu u Užičkoj 23.

B92: Povlašćeni uvoznik u vreme Kertesa bila je i kompanija Delta. Miroslav Mišković odbio je za Insajder, između ostalog, da odgovori na pitanje kako je došlo do toga da u vreme inflacije plaća carinu za robu odloženo, u roku od 45 dana, umesto u zakonskom roku od osam dana. Iz kompanije Delta su nas obavestili da Mišković nije zainteresovan da govori o toj temi.

Milutin Cekić: U novembru 1996. svim carinarnicama, na ruke upravnika carinarnica, direktor Savezne uprave carina poslao je pismo u kom kaže da je Savezna uprava saglasna da se roba široke potrošnje koje uvozi Holding Delta iz Beograda, i to preduzeća Delta M, Delhem, Deltico, sva tri iz Beograda, može utvrđivati pod carinskim nadzorom carinarnice Beograd radi uvoznog carinjenja, s tim što će se iznos na ime duga za carinu i druge uvozne dažbine plaćati u roku od 45 dana od datuma carinjenja. To je naredba izdata svim carinarnicama i svim upravnicima carinarnica. To je odlaganje koje nema osnova u zakonu, radi se o robi široke potrošnje, ta roba, mora carina da se plati u roku od osam dana. Oštećen je sigurno savezni budžet, jer protekom roka... radi se o periodu od novembra 1996, znamo kakva je bila inflacija u to vreme i svako odlaganje plaćanja carine značilo je štetu za budžet, odnosno korist onom ko nije morao da plati carinu.

B92: U to vreme većina građana jedva je imala dovoljno novca da se prehrani. Satima se čekalo na platu ili penziju koja bi se trošila za par sekundi. U tom periodu su za nabavku običnog utikača za struju bile potrebne dve prosečne plate, dok je za kupovinu kolica za bebe trebalo izdvojiti 97 prosečnih plata. Jedna prosečna plata bila je dovoljna za šest hemijskih olovki. Tada je najviša penzija, koju je primalo samo 300 penzionera, omogućavala kupovinu jednog sapuna. Prosečna penzija vredela je koliko kilogram šargarepe.

Milutin Cekić: U Saveznoj upravi carina valjda jedinstven slučaj se dogodio, u julu 2000, kada je taj upravni organ, carina je upravni organ, preuzeo na sebe zakonodavnu vlast. Direktor Savezne uprave carina je bio slobodan da napiše graničnim carinarnicama, na ruke upravnika, pismo koje ima sva obeležja pravne norme. Podnosioci jedinstvenih carinskih isprava za tranzit i preunapućenje robe dužni su da pri podnošenju istih uplate u gotovom novcu 50 nemačkih maraka u devizama za svako strano vozilo, odnosno 50 maraka u dinarskoj protivvrednosti za domaće vozilo po kursu koji važi za carinjenje robe široke potrošnje.

B92: Od 1994. do 2000. Savezna uprava carina bila je u mogućnosti da pribavi i velike sume domaće i strane valute. Prikupljen novac umesto u budžet odlazio je nelegalno tamo kuda je naređeno. Tako je na primer 1996. Kertes zameniku premijera Savezne Republike Jugoslavije i bivšem potpredsedniku SPS-a Nikoli Šainoviću predao 900.000 maraka. Šainović je u istrazi rekao da je nekoliko puta dobio velike svote novca od Kertesa. Prema njegovom iskazu, Carina je bila donator SPS-a.

Deo iskaza Nikole Šainovića istražnim organima: Svi mi iz rukovodstva SPS-a kontaktirali smo s licima koja bi mogla da budu donatori partije, pa sam tako ja s raznim licima u tom periodu kontaktirao tražeći novac za bespovratno finansiranje moje partije. I tako sam u više navrata i kontaktirao s Kertesom. Tačno je da sam 7. juna 1996. od Kertesa preuzeo 900.000 nemačkih maraka, 30. novembra 1996. 150.000 nemačkih maraka i 22. decembra 1996. 100.000 maraka. U sva tri slučaja potpisao sam priznanice za preuzeti novac i na svima je moj potpis. U sva tri navrata ja sam novac od Kertesa preuzeo u njegovoj kancelariji u Saveznoj upravi carina na Novom Beogradu. Prvi put sa mnom u društvu je bio Matković Dušan, takođe član užeg rukovodstva SPS-a. Meni je Kertes ta sredstva bespovratno dao i ja ga nijednom nisam pitao za poreklo tih sredstava, a pretpostavljao sam da su to sredstva koja je prikupio od raznih donatora. Nije mi palo na pamet da su to sredstva sa Carine, iako sam ih preuzeo u njegovoj kancelariji. Ja to nisam mogao da znam, a nisam ni pitao.

B92: To je samo jedan od primera kako je budžet oštećen za više od milion maraka. Za to vreme, čekanje u redovima postalo je sudbina gotovo cele nacije. Redovi ispred banaka menjali su redovi za hleb i mleko, pred prodavnicama se stajalo od 3.00. Kako su cene rasle iz sata u sat, prodavnice su krajem 1993. bile avetinjski prazne i bilo je moguće kupiti samo nekoliko artikala. Istovremeno, na televiziji su se posle emisija turbo-folk muzike smenjivale brojne proročice i vidovnjaci. Socijalni mir kupovan je istovremeno dozvolom građanima da se bave švercom i uličnom trgovinom.

Deo iskaza Mihalja Kertesa istražnim organima: Mi smo naplaćivali carinu kroz kompenzaciju, tj. naftu i derivate. Privatnici su, dok sam ja bio direktor, uvozili 88 odsto ukupnog uvoza nafte i derivata. Njima je carina naplaćivana kroz preuzimanje tih derivata, pa su na uvezenih 100 litara morali državi da predaju 44 litra, tako da je sve to skladišteno u Rafineriji Pančevo, a distribucija je išla samo pod mojom komandom.

B92: Posledica takve prakse bila je to da sve do kraja 2000. građani Srbije nisu mogli da kupe benzin na pumpama. Vladala je hronična nestašica goriva, a jedino mesto gde ga je bilo u izobilju, ali po različitim cenama, bila je ulica. Za uvoz goriva nije bilo neophodno imati pumpu, već su benzin uvozili i oni koji su imali registrovane zanatske radnje. Međutim, umesto da derivati stignu na benzinske pumpe, po pravilu su benzin i dizel završavali na ulicama, gde su ih dileri nudili po znatno višim cenama od onih koje su propisane. Razlike u cenama su bile ogromne, a veliki uvoznici, među njima je najveći nekoliko godina bio Željko Ražnatović, mogli su da diktiraju za koliko dinara će gorivo prodavati. Pod plaštom takvog slobodnog uvoza budžet Srbije višestruko je oštećen, a povlašćeni uvoznici uz podršku carine koristili su nelegalne metode kako bi osnovali imperije koje sada imaju.

Bozidar Đelić: Velika bitka je bila da se suzbije šverc nafte, setite se, i napadnuta je famozna uredba koja je u stvari uvela red i oporavila NIS i presekla ogroman novac koji je išao prema mafiji. To je prema nekim mojim procenama 150-200 miliona evra godišnje bilo čisto u profitu za tu mafiju. Kao što je šverc cigareta bio prema nekim procenama 50-60 miliona evra godišnje, vidite koliko smo se borili i koliko sam ja bio ugrožen i cela ekipa oko svega toga, da bismo obezbedili taj efekat za budžet.

B92: Posle 5. oktobra 2000. inspekcije su utvrdile da je budžet Srbije sistematski pljačkan, što znači da su tako opljačkani i građani. Jedan deo tog novca iznet je na Kipar. Zbog zloupotrebe položaja i nenamenskog trošenja novca iz budžeta srbije, Ministarstvo finansija je 2001. Tužilaštvu podnelo krivične prijave protiv više od 40 čelnih ljudi iz Miloševićevog režima. Međutim, tadašnji zamenik okružnog javnog tužioca Milan Sarajlić, koji je u akciji Sablja uhapšen zbog saradnje sa Zemunskim klanom, napao je javno one koji su se usudili da pokrenu pitanje pljačke.

Milan Sarajlić, izjava za Nedeljni telegraf 2002: Nadam se da će se zaposleni u Ministarstvu finansija urazumiti i da više neće biti tako pretenciozni i misliti da sve znaju i mogu. Trebalo bi staviti tačku na njihov licemeran rad i samoreklamiranje. Neka puste Tužilaštvo i sudove da rade svoj posao i neka znaju da tužilac postupa samo ako u delu koje se nekom stavlja na teret ima osnovane sumnje da ga je taj i počinio. Nas ne interesuje iz kog je on režima i vlasti, niti kako je politički opredeljen, interesuje nas primena zakona i to da niko nije kriv dok ga sud takvim ne oglasi.

Bozidar Đelić: Za mene je, kada sam pročitao taj tekst, bilo jasno da to nije urađeno samo time što se on setio jednog dana. Zamislite neku drugu državu gde jedan državni funkcioner napada drugog i iznosi u javnost da bi podrivao akciju onog koji pokušava da ispravi neke od tih krivih Drina. Pa, to je nemoguće. I ja sam ga zvao naravno i on nije imao baš neka naročita objašnjenja za to, kasnije smo videli, mada tu je istraga i dalje u toku koliko znam, da je on bio povezan sa Zemunskim klanom i da je u stvari dobijao neki novac od njih da bi bio informator o onom što se dešava u Javnom tužilaštvu oko njihovog premeta, ali boga mi, čini mi se i oko nekih drugih.

Rade Terzić, okružni javni tužilac do 2003: To da su neki ljudi bogati i da mi imamo saznanja, takva opšta saznanja moraju da imaju odgovarajuću dokaznu snagu, takva opšta saznanja mogu biti nekakav opšti utisak, ali za sudski postupak bitno je da imate odgovarajuće dokaze koji ukazuju na konkretnost radnji, njihovu nezakonitost, protivpravnost, pribavljanja imovinske koristi i tek tada iz toga može da usledi postupak. Iz dokumentacije, kako je meni predočena, a ja pregled dokumentacije nisam vršio jer to nije moj posao, niti posao mojih tadašnjih saradnika, to je posao organa pretkrivičnog postupka, koliko ja znam, a ako se ne varam to saznanje su tada imali i moji saradnici, nije proizlazila sumnja koja bi davala taj kvalitet da se protiv nekih lica pokrene krivični postupak.

B92: Međutim, Tužilaštvu su još 2001, prema saznanjima Insajdera, bile poznate i sledeće činjenice: "20.11.1997. Kertes je u svom kabinetu predao 500.000 maraka u kešu rukovodiocu SPS-a na Kosovu Migi Samardžiću. Neposredno pred održavanje izbora 24.09.2000. Milanu Jovanoviću, funkcioneru Socijalističke partije Srbije, Kertes je predao dva miliona maraka i 30 miliona dinara u cilju finansiranja izbornih aktivnosti SPS-a. U više navrata Kertes je isplaćivao, tokom 2000, devizna sredstva Živadinu Jovanoviću, tada ministru inostranih poslova u Vladi Jugoslavije. Tako je jednom prilikom u kabinetu ministra inostranih poslova Kertes Jovanoviću predao 500.000 maraka, a drugi put u prostorijama Savezne uprave carina 923.000 maraka. Sa računa Savezne uprave carina virmanskim nalogom u tri navrata 1997. Pokrajinskom odboru Socijalističke partije Vojvodine uplaćeno je ukupno dva miliona dinara. Pokrajinskom odboru SPS-a u Novom Sadu po nalogu prvoprijavljenog odnet je gotov novac, 10 miliona dinara. Iz sredstava Savezne uprave carina 9. maja 2000. Kertes je s 441.189,97 dinara platio rekonstrukciju i dogradnju čamca Mir koji je bio u privatnom vlasništvu šefa DB-a Radomira Markovića. Četvrtog oktobra 2000. Mihalj Kertes je isplatio Urošu Šuvakoviću, funkcioneru SPS-a, dva miliona maraka, koje je ovaj preuzeo u prostorijama Savezne uprave carina, a neposredno pre toga tokom septembra Šuvaković je preuzeo i 10 miliona dinara na isti način."

B92: Kako saznaje Insajder, postoji ceo orman s priznanicama koje su ostale u carini posle 5. oktobra 2000, a koje su dokaz ko je sve uzimao novac od Carine. Priznanice su potpisivali svi koji su uzimali keš u kabinetu Mihalja Kertesa.

Deo iskaza Mihalja Kertesa: Registrovao sam svaku priznanicu u knjizi za evidencije koja je bila strogo poverljiva i koju sam držao na posebnom mestu u svojoj kancelariji. Na početku, ona je stajala u sefu, ali je vremenom postala toliko velika da nije mogla da stane unutra, pa sam kupio specijalni orman sa specijalnim četvorostepenim zaključavanjem i otključavanjem. Ovde sam držao priznanice po godinama, s knjigom za evidenciju i držao sam ključeve tog ormara u sefu tako da je bio dobro čuvan.

B92: Haški istražilac, Norvežanin Morten Torkildsen, koji je 2001. za potrebe haškog tužilaštva istraživao puteve novca, najviše se bavio carinom i finansijskom konstrukcijom koja je stvorena da bi se mnogi pojedinci obogatili.

Morten Torkildsen: Morate imati na umu da su to pare srpskih poreskih obveznika i da to predstavlja obavezu vlasti, da ispituju šta se desilo s tim novcem i da se utvrdi da se niko lično nije obogatio. Kod vas je situacija da bi taj novac mogao da pomogne ljudima kojima je stvarno potreban, dok na drugoj strani imate ljude koji žive u lepim kućama u Beogradu.

Borka Vučić: Ja nisam imala nikad slučaj da sam iznosila sredstva građana, nisam kao Beogradska banka jer mi smo banka koja je pratila privredu, a naša štednja u to vreme bila je... nije se iznosila napolje, naprotiv, ona se trošila, narod je trošio ono što je štedeo u to vreme. Prema tome, uglavnom su iznosila pravna lica, a ne fizička, tako da je pravno lice bilo obavezno da ima potvrdu Narodne banke i da ima potvrdu carine.

B92: Postoji indicija da je značajan deo novčanih sredstava koje je prikupila carina poticao iz vršenja krivičnih dela. Samo od šverca cigareta, prema policijskoj istrazi koja je nazvana Mreža, a čije je delove prošle godine objavio Insajder, budžet je oštećen za više milijardi maraka, dok su pojedinci i patriote na nelegalan način uz pomoć države zaradili milione.

Takođe uz pomoć države, tako zarađen novac od šverca su, prema onom do čega smo došli, a što ćete videti u narednim emisijama, izneli iz zemlje, položili na račune stranih banaka i tako oprali novac. Do danas niko od njih nije odgovarao, naprotiv, uspeli su da legalizuju svoj novac i da danas mnogi od njih iz senke upravljaju državom.

Borka Vučić: Nije prošlo preko Beogradske banke, ako mislite da mene pitate o Beogradskoj banci. Ja verujem da je Kertes, ako je to rekao, da je to tačno i da je to za određene potrebe države uradio.

B92: Mihalj Kertes je istražiocima tužilaštva Haškog tribunala potvrdio da se makar u jednoj prilici kada je putovao za Kipar gotovina koja je poticala iz Savezne uprave carina nalazila u istom avionu i ta gotovina je prebačena u kiparsku banku. Kada je upitan zašto je novac odnošen na Kipar, Kertes je odgovorio: "Verovatno je tu bio izlaz u svet."

Borka Vučić: Na koji način se iznosi, iznosi se u specijalnom pakovanju, specijalnim uslovima i specijalnim obezbeđenjem. Obezbeđenje se kod nas radilo od vrata do vrata. Kontrola kad se stavi u džakove u odnosnoj banci, kad se ima ta potvrda tek onda može iz trezora da izađe, iz našeg trezora izlazila su sredstva onda kada se da potvrda Narodne banke, koja ostaje u duplikatu u toj banci. Prema tome, evidencija o tome apsolutno postoji i veoma je uredna i postojala je koliko se ja sećam i kad god je meni nešto zatrebalo to sam u Narodnoj banci mogla dobiti ili u odnosnom ministarstvu.

B92: Ekipa Insajdera došla je do računa of-or kompanije Braunkord, jedne od osam koju je u vreme sankcija osnovala Beogradska banka na Kipru. Taj račun uglavnom je koristila Carina. Za samo 14 meseci, od 1998. do 1999, uplaćeno je najmanje 500 miliona maraka. Novac je u milionskim iznosima donošen u proseku svakih 15 dana, a makar u jednoj situaciji prenošenju novca prisustvovao je i Kertes. Čovek koji se najčešće kao kurir pominje u carinskim deklaracijama bio je Dragomir Stojković, radnik carine.

Dragomir Janković: Ljudi greše kad kažu da je to pranje para u okviru Evropske unije. Ja mislim da je to najveće pranje para u istoriji, mislim uopšte pranja para, jer u EU nisu prane pare. Te su pare prane na dve destinacije, između Srbije, odnosno Beograda, i Kipra, i sa tih destinacija su išle prema tih 50 zemalja koja nijedna nije članica EU.

B92: Banke na Kipru tada krše sankcije tako što ne postavljaju nikakvo pitanje kada iz Srbije stigne keš u džakovima. Kada se taj novac položi na račun u nekoj banci samim tim postaje legalan, odnosno opran. Nigde u svetu ne može toliki novac da se položi u banku, a da se ne objasni poreklo.

Deo iskaza Mihalja Kertes istražnim organima: 6. oktobra 2000. oko 11.00 moja sekretarica me je informisala da je Kapetan Dragan opkolio zgradu s naoružanim ljudima. Izašao sam na hodnik i u tom momentu na grupu ljudi koje je predvodio Kapetan Dragan koji je rekao da su stigli, a gospodin Zabunović je čak pročitao naredbu govoreći da oni preuzimaju Carinu. Naredili su mi da sastavim dokument u kom će pisati da je Carina preuzeta tog dana i da više nisam direktor, da je Zabunović direktor i da obavestim sve carinarnice.

Mihalj Kertes, arhivski snimak 21.10.2000: Danas su predstavnici DOS-a došli korektno i uljudno u Saveznu upravu carina i zaposeli su moju kancelariju i vrlo korektno su tražili da se primopredaja izvrši. I ovog trenutka kad vam dajem izjavu primopredaja je izvršena bez ikakvih problema, posebno prisile nije bilo. Hvala vam.

Reporter: Znači, sve je bilo u najboljem redu?

Mihalj Kertes: Tako je.

Reporter: Imate možda, nećemo vas sigurno uznemiravati i maltretirati sada, da kažete da li je do svega moralo ovako da dođe?

Mihalj Kertes: Nemojte me to pitati.

Dušan Zabunović: Ako vama to ne smeta.

Mihalj Kertes: Ne smeta meni, smetate svi, a ne rukovanje.

Dušan Zabunović: Neka je sa srećom i srećna vam sloboda.

Mihalj Kertes: Hvala vam.

B92: Prema informacijama do kojih je došla ekipa Insajdera, po nalogu Mihalja Kertesa i Radomira Markovića 6. oktobra 2000. poslovna evidencija Carine o kretanju robe do 2000. uništena je na Institutu za bezbednost na Banjici. Te informacije poznate su i policiji i Tužilaštvu već sedam godina.

Na osnovu svih dokaza, još 2001. MUP Srbije podneo je Okružnom tužilaštvu krivičnu prijavu protiv Slobodana Miloševića, Mihalja Kertesa, Nikole Šainovića, Jovana Zebića i Radomira Markovića zbog postojanja sumnje da su izvršili krivično delo zloupotrebe službenog položaja, čime su preko budžeta za više od 200 miliona maraka oštećeni građani. Do danas, međutim, nije podignuta optužnica.

Rade Terzić: Krivična prijava koja je podneta protiv Miloševića, Zebića, Šainovića i Kertesa, po svojoj... to je prva krivična prijava koja je pre nego što se pojavila u nadležnom tužilaštvu istaknuta na veb-stranici MUP-a Srbije i to je jedan kuriozitet, da je licima koja su prijavljena bilo omogućeno da pre nego što su pristupili istražnom sudiji saznaju to šta im se stavlja na teret i što je jedna klasična zloupotreba i kršenje osnovnih odredbi i pravila postupka jer i po tadašnjem zakonu, a posebno i po sadašnjem zakonu, navodi krivične prijave i zahteva za sprovođenje istrage predočavaju se osumnjičenom tek pre njegovog saslušanja.

B92: Mihalj Kertes bio je prvi put na informativnom razgovoru u MUP-u Srbije 12. decembra zbog sumnje da je zloupotrebio službeni položaj. 15. decembra priveden je na saslušanje kod istražnog sudije, određen mu je jednomesečni pritvor u koji nije otišao jer se pozvao na poslanički imunitet kao poslanik tada već raspuštenog saziva Skupštine. Zanimljivo je da je Kertes pušten iz pritvora na osnovu pravnog tumačenja koje je dao Miloševićev pisac Ustava, profesor Ratko Marković. Njegovo stručno mišljenje koje je sud prihvatio glasilo je: "Mandat poslanicima ne prestaje raspušanjem Skupštine. Skupština kao saziv, iako raspuštena, virtuelno postoji sve dok verifikacije mandata novom sazivu.

Samo mesec dana kasnije, po konstituisanju nove Skupštine, Kertes je ostao i bez tog virtuelnog mandata, ali to pitanje više nikada nije otvoreno. Takođe, Šainović i Zebić su u vreme podizanja krivične prijave bili poslanici Savezne skupštine. Iako se nikada nisu pozvali na imunitet nisu završili u pritvoru.

Rade Terzić: U toj krivičnoj prijavi se nije pominjalo iznošenje tih sredstava na Kipar, tačnije, više se govorilo o preusmeravanju tih sredstava i njihovo upućivanje raznim pravnim, fizičkim licima na razne namene, uključujući kao korisnike tih sredstava određene političke partije. I to je bila teza koja je bila prisutna tad u tom zahtevu za sprovođenje istrage, da se time jeste zloupotrebio službeni položaj i oštetila državna blagajna.

B92: Ekipa Insajdera došla je do krivične prijave protiv Miloševića, Zebića, Šainovića i Kertesa iz koje se vidi da nije tačno da se ne navode podaci vezani za iznošenje novca na Kipar.

Izvod iz krivične prijave: Na osnovu izvršenih provera i uvida u dokumentaciju Savezne uprave carina utvrđeno je da je novac u iznosu od 38 miliona nemačkih maraka koji je naplaćen po osnovu carinskih dažbina posredstvom Beogradske banke AD Beograd iznet iz Jugoslavije bez odobrenja Narodne banke i položen na račun Beogradske banke na Kipru i dalje transferisan na račune inostranih kompanija. Sem toga, u četiri navrata na Kipar je putovao i drugoprijavljeni Kertes, a u jednom od tih putovanja izneo je devizna sredstva takođe za navodne potrebe DB-a, a ta sredstva nisu bila evidentirana u zvaničnom dokumentu iznošenja novca, obrascu 1450, već je taj novac iznet ilegalno i o tome ne postoji u zemlji nikakva evidencija.

B92: Ta krivična prijava između ostalog je dokaz da su nadležne institucije još 2001. imale sve relevantne podatke da nastave istragu i utvrde kuda je nestao novac koji je tokom '90-ih iznet na Kipar, a čiji se iznos meri u milijardama dolara. Zašto to nije urađeno saznaćete u narednim emisijama serijala Insajder.