Transkript prve epizode

25. januar 2008, Moskva

Vladimir Putin, predsednik Ruske Federacije: Sporazum je suštinski značajan za dalje produbljivanje saradnje dve zemlje.

Boris Tadić, predsednik Srbije od 2004. do 2012. godine: Veoma smo zadovoljni što ruska strana, što Rusija, što Gasprom, koja je jedna respektabilna ruska kompanija danas nastupa na srpskom tržištu, od današnjeg dana postaće i naša, srpska kompanija.

Vojislav Koštunica, premijer Srbije od 2004. do 2008. godine: Blagodet ove saradnje i danas potpisanog Sporazuma osetiće svaki građanin u Srbiji.

Dvesta miliona do pola milijarde evra u budžetu Srbije svake godine, više od dve hiljade novih radnih mesta, posao za desetine građevinskih firmi, ekonomski bum i ulazak Srbije u unosne poslove sa transportom prirodnog gasa – obećanja su koja su pratila potpisivanje energetskog Sporazuma, kojim se Srbija obavezala na saradnju sa Rusijom u oblasti gasne i naftne privrede.

Taj Sporazum je bio i razlog da predstavnici svih vlada Srbije od 2008. do danas, izgradnju gigantskog međunarodnog gasovoda Južni tok koji će proći kroz Srbiju, najavljuju kao “posao veka”.

Istovremeno gotovo svi dokumenti o ulaganju novca u osnivanje novih srpsko- ruskih firmi zbog budućeg “posla veka”, nose oznaku tajnosti. U istraživanju koje je trajalo skoro godinu dana novinari Insajdera došli su do desetina poverljivih ugovora koje su prethodnih godina potpisivali predstavnici vlasti, do rešenja Vlade Srbije o ulaganjima vrednim milione evra, zapisnika sa sednica odbora javnih preduzeća čija je obaveza bila da vode brigu o imovini građana.

Sva ova dokumentacija između ostalog pokazuje da se značajno povećala zavisnost Srbije od Rusije u snabdevanju gasom, da se deo novca prebacuje na račune kompanija nepoznatih vlasnika, da će novac od taksi kada bude izgradjen Južni tok kroz Srbiju odlaziti zapravo u Švajcarsku na račun novoosnovane srpsko- ruske firme, a da istovremeno Javno preduzeće Srbijagas, koje je Vlada Srbije odredila da bude nosilac u ovom “poslu veka”, beleži sve veća dugovanja koja će, po svemu sudeći, morati da otplaćuju svi građani.

Sve to su , prema našem istraživanju, zapravo posledice niza odluka nekoliko dosadašnjih vlada, a pre svega posledice energetskog Sporazuma izmedju Srbije i Rusije. Taj sporazum, međutim, u Skupštini Srbije 2008.godine podržalo je dve trećine poslanika: članovi Demokratske stranke, Demokratske stranke Srbije, Socijalističke partije Srbije, Srpske radikalne stranke, Srpskog pokreta obnove, članovi današnje Srpske napredne stranke i Ujedinjenih regiona Srbije.

Eneregetski (ne)sporazum - prva epizoda

Izgradnju Južnog toka kroz Srbiji predstavnici vlasti najavljuju kao posao veka. Taj posao im je ujedno i pravdanje na brojne optužbe koje su se mogle čuti u javnosti da je nacionalna naftna kompanija NIS, Rusima prodata ispod svake cene.

Srbija je jedna od pet zemalja na trasi gasovoda Južni tok, kojim će se ruski gas transportovati od Rusije ispod Crnog mora, preko Bugarske, Srbije, Mađarske i Slovenije do Italije. U poređenju sa svim ostalim zemljama, Srbija je ruskoj strani učinila najviše ustupaka.

Energetskim sporazumom uz većinski paket akcija u Naftnoj industriji Srbije, ruskoj strani ustupljeno je i ekskluzivno pravo korišćenja svih rezervi nafte i gasa u zemlji, prepušten je većinski udeo u jedinom domaćem skladištu prirodnog gasa Banatskom dvoru od kog zavisi cena i sigurnost snabdevanja ovim energentom. Jedina smo zemlja koja je manjinski partner u svim firmama koje se osnivaju zbog realizacije Energetskog sporazuma i jedina zemlja koja je pristala da se glavna kompanija za izgradnju gasovoda Južni tok kroz Srbiju, osnuje u drugoj državi, odnosno u Švajcarskoj.

Pored svega toga, Vlada Srbije ni danas, nekoliko godina kasnije ne zna šta je sve prodala uz NIS pa se tako, tek sada, utvrdjuje koji sve objekti i koja sve imovina sada pripada ruskoj kompaniji.

Ministarka energetike Zorana Mihajilović, koja je član SNS- a, danas 5 godina kasnije oštro kritikuje brojne detalje sporzuma, iako su poslanici poslaničke grupe Napred Srbijo, od koje je kasnije nastala Srpska napredna stranka, podržali ceo dogovor.

Zorana Mihajlović, ministar energetike: Pa ja mislim da tog trenutka su stranke razmišljale najmanje ekonomski, više i isključivo samo politički, smatrajući da tog momemnta Rusija, kao partner, je u tom smislu dobro došla, pa hajde da napravimo bolji politički odnos sa Rusijom, gotovo po svaku cenu. Osnovni motiv, za koji ja znam da jeste bio, to je da se dobije Južni tok, da se dobije drugi pravac dotoka gasa za Srbiju.

Nacionalni interes Srbije u trgovini gasom bi bio da država izgradi infrastrukturu koja će omogućiti snabdevanje gasom iz različitih izvora. Nabavka iz više izvora omogućava da se gas kupuje tamo gde je najjeftiniji i obezbeđuje da se u slučaju bilo kakve krize može računati na sigurno snabdevanje. Samo na ovaj način postiže se energetska, pa i nacionalna sigurnost jedne zemlje.

Umesto toga, Srbija se nizom sporazuma sa Rusijom opredelila da će i u budućnosti najveće količine gasa nabavljati samo iz jednog izvora - od ruske državne energetske kompanije Gasprom.

Srbija se danas u najvećoj meri gasom snabdeva iz pravca Mađarske cevovodom kojim se do domaćih potrošača doprema ruski gas, koji domaće javno preduzeće Srbijagas uvozi od Gasproma.

Manje količine Srbija dobija iz domaćih izvora gasa, koji su Energetskim sporazumom zajedno sa Naftnom industrijom Srbije, dati na upravljanje Gaspromnjeftu, firmi koja je u stopostotnom vlasništvu Gasproma.

Kako bi osigurale snabdevanje gasom, države prave skladišta gasa u kojima čuvaju rezerve kojima se dopunjuje potrošnja u slučaju bilo kakve krize. Jedino domaće skladište gasa, Banatski dvor, Srbija je Energetskim sporazumom prepustila firmi Gasprom Germania, koja je takođe u stopostotnom vlasništvu Gasproma.

Izgradnjom gasovoda Južni tok, Srbija će dobiti drugi pravac snabdevanja iz Bugarske, ali će gas i dalje kupovati od istog izvora – ruskog Gasproma.

Zorana Mihajlović, ministar energetike: Ko god se na neki način pobunio protiv energetskog Sporazuma je smatran izdajnikom i smatran nekim… važio za osobu koja ne voli recimo Rusiju. Ne u pitanju su srpski interesi, znači Srbija je u pitanju dakle ovo je tačno problem isključivo srpske strane.

Ovakav aranžman u kom je Srbija dodatno povećala zavisnost od Rusije u snabdevanju gasom, pravda se profitom koji će država imati od takozvanih tranzitnih taksi.

Tranzitna taksa je naknada koju vlasnik gasovoda naplaćuje za transport gasa ka drugim zemljama.

S obzirom da je Energetskim sporazumom predviđeno da je država Srbija, preko Javnog preduzeća Srbijagas, suvlasnik deonice Južnog toka kroz Srbiju, država će tako imati pravo na procenat od naplaćene naknade za gas koji će se, delom gasovoda koji prolazi preko Srbije, transportovati potrošačima u Evropi.

Kroz Srbiju će se graditi gasovod dugačak oko 400 kilometara. On prema zvaničnim najavama treba da košta ukupno oko 1,7 milijardi evra od kojih Srbija treba da uloži oko 830. Predstavnici vlasti najavljuju da će godišnji prihod od tranzitnih taksi kada se izgradi Južni tok biti čak od 200 do 500 miliona evra za Srbiju.

Prilikom jedne od poseta srpskih zvaničnika Moskvi, ruska strana je predložila da obezbedi finansiranje deonice kroz Srbiju, što bi Srbija kasnije vraćala iz tarifa za tranzit. U Ministarstvu energetike ništa nisu mogli da nam kažu o uslovima ovakvog aranžmana.

Za obavljanje poslova iz energetskog sporazuma Vlada Srbije odredila je Javno preduzeće Srbijagas, koje je inače u dugu od oko milijardu evra.

Prema istraživanju Insajdera zarada od taksi će međutim odlaziti u Švajcarsku i biće skoro van kontrole srpskog pravnog sistema jer je zajedničko preduzeće ruskog Gasproma i Srbijagasa, koje treba da gradi gasovod u Srbiji, registrovano u offshore zoni u gradu Zug, odnosno u Švajcarskoj. Nad poslovanjem ovog preduzeća Vlada Srbije ne može da ima skoro nikakvu kontrolu.

Southstream Serbia AG osnovano u Švajcarskoj zajedničko je preduzeće ruskog Gasproma i srpskog Srbijagasa. U ovoj firmi udeo Gasproma je 51 odsto, a Srbijagasa 49 odsto, pa će tako o brojnim pitanjima praktično odlučivati ruska strana sa glasom više. Ovo je glavna zajednička firma koja je zadužena za ceo projekat Južni tok, za projektovanje, za izgradnju, finansiranje, kao i dostavu gasa Srbiji. Stotine miliona evra koje se obećavaju građanima Srbije od taksi za transport gasa kroz budući gasovod odlaziće tako na adresu Barerstrase 43 u grad Cug u Švajcarskoj, gde je registrovano preduzeće Southstream Serbia AG, a tek zatim se deliti između Gasproma i Srbijagasa.

Southstream Serbia AG osnovano je kao klasična offshore firma, nema čak ni svoj poslovni prostor već je praktično samo jedno poštansko sanduče.

Prema istraživanju Insajdera, nijedna druga zemlja nije pristala da ovo najvažnije preduzeće osnuje van teritorije sopstvene države. Kako priznaje i ministarka energetike Zorana Mihajlović, rešenje da gasovodom u Srbiji upravlja preduzeće iz Švajcarske otvara mogućnosti korupcije jer će veliki deo poslova moći da se odvija bez uvida vlade.

Zorana Mihajlović, ministar energetike: Ono što baš ne mou da razumem zašto je u Švajcarskoj formirano to preduzeće, zašto baš u jednom gradu u kojem su sve tako neobična preduzeća formirana . I to je ono što ja mislim da može da bude problem. To mi je onako peto na listi problema

B92: Zbog čega?

Mihajlović: Pa zato što kad imate mnogo tih preduzeća ćerki kompanija onda one uglavnom služe za, tako je praksa pokazala, ne mora da znači da će to da bude ovde, ali onda one uglavnom služe za isisavanje, ispumpavanje novca. Tako sam što bi rekli čitala. Ali svakako može da bude problem jer čim imate više preduzeća u samom lancu, mogućnost korupcije je mnogo veća nego kad imate jedno preduzeće koje možete da kontrolišete.

Milan Kovačević, ekonomista: Ja stvarno ne mogu da nađem pravo objašnjenje zašto je to prihvaćeno. Čak ni na ruskj strani , ni na domaćoj. Pretpostavljam da je na ruskoj strani bila ideja da se čitavi projekat locira van EU i van Srbije, koja teži da bude u EU. Ali na našoj strani stvarno ne mogu razumjeti da je prihvaćeno da se od strane države osniva nešto što je po prirodi stvari kao offshore kompanija jer je u Švajcarskoj kompanija koja ne posluje opeativno u Švajcarskoj i da se onda iz te kompanije realizuje projekat u Srbiji.

B92: Pa šta vam to znači? Jel to izvlačenje novca iz Srbije ili kako....

Kovačević: Pa uvijek je neka greška moguća na osnovu neznanja , moguća je iz nekih drugih razloga.

Način na koji je osnovana zajednička kompanija Gasproma i Srbijagasa za izgradnju gasovoda način je na koji se osnivaju klasične offshore firme koje koriste ovakve destinacije kako bi prikazale manju dobit, pa samim tim i umanjile poreze koje plaćaju u sopstvenoj zemlji ili se koriste za pranje novca. To pokazuje i iskustvo koje je sa ovakvim firmama imala Uprava za sprečavanje pranja novca.

B92: Na osnovu nekog ranijeg iskustva, firme koje se osnivaju u takozvanim poreskim rajevima mogu da služe i za izvlačenje novca iz države?

Aleksandar Vujičić, Uprava za sprečavanje pranja novca: Pa da vam kažem, firme koje se osnivaju u poreskim rajevima pre svega služe da bi se smanjilo, smanjili troškovi poslovanja i da bi se na taj način izbeglo plaćanje poreza, pre svega u Srbiji. Takođe, offshore firme i samo offshore poslovanje može da posluži i za prikrivanje porekla kapitala.

Firma za izgradnju gasovoda kroz Srbiju, osnovana je u Švajcarskoj, čime budžet Srbije može biti uskraćen za deo od poreza.

U zajedničkom preduzeću Srbijagasa i Gasproma, Southstream Serbia AG iz Švajcarske, Srbija ima 49 posto vlasništva.

Prema dokumentaciji do koje je došao Insajder, u novembru 2011. ova firma registrovala ćerku kompaniju “South Stream doo” u Novom Sadu, preko koje će se prema najavama izvoditi brojni poslovi.

Ova firma je u stopostotnom vlasništvu Švajcarske kompanije nalazi se na istoj adresi u Novom Sadu kao i preduzeće Srbijagas. Za njeno osnivanje uplaćeno je 7 miliona evra, a skoro polovinu novca praktično je dao Srbijagas.

Ova firma registrovana je po zakonu o stranim ulaganjima i u osnivačkom aktu se navodi da njen kapital i dobit, iznose od prodaje udela, dopunske uplate i naknade može “slobodno i bez odlaganja transferisati u inostranstvo”. Time se praktično otvara prostor da se i deo dobiti naše države od Južnog toka, umesto da ostane u Srbiji, izvlači u Švajcarsku.Prema zvaničnim podacima, ovo preduzeće nikada nije imalo niti jednog zaposlenog.

Milan Kovačević, ekonomista: Srbijagas osniva jedno neaktivno praktično, po prirodi svojoj offshore preduzeće u Švajcarskoj, a onda će odatle se komunicirati i ulagati u Srbiju i realizovati projekti u Srbiji. Tako da bilo koji povraćaj novca će ići da ga treba prvo zaraditi ovde u Srbiji u ovoj kompaniji ovde, ćerki, pa ga onda treba poslati u Švajcarsku, pa iz Švajcarske ga nazad dobiti, da bi nase dugovanje sa kojim smo finansirali taj projekat bilo nekako otplaćeno.

Osnivanje kompanije u offshore zonama iz kojih se praktično samo papirološki vodi poslovanje u Srbiji, nije zakonom zabranjeno, ali je često bilo korišćeno za utaju poreza i pranje novca.

Aleksandar Vujičić, Uprava za sprečavanje pranja novca: Ja podvlačim, neuobičajeno je ono ukoliko neko hoće da koristeći drugo zakonodavstvo, da to sve zloupotrebi i da izvrši nekakvo krivično delo. Da prikrije neku imovinu, da utaji porez u smislu da ga jednostavno ne prijavi i tu onda nastaje prava šteta za Srbiju. Da dođe do nekakvih koruptivnih krivičnih dela i to je ona situacija kada država treba da reaguje ne samo naša, već i druge države kako bi zaštitili pravni poredak.

Insajder je od Srbijagasa tražio Ugovor o osnivanju preduzeća u Švajcarskoj, ali ni taj ni brojne druge dokumente iz tog preduzeća nam nisu dostavili, ni posle naloga poverenika za informacije od javnog značaja. Taj dokument smo ipak po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama dobili od Ministarstva energetike. U osnivačkom ugovoru se navodi da je jedna od stvari za koju će biti neophodna saglaasnost srpske strane, raspodela profita.

Insajder je istraživao koji su sve načini da čak i umanjeno plaćanje poreza može da se izbegne i to u slučaju kada matična kompanija, koja posluje u offshore zoni, ima ćerku firmu u Srbiji.

Kompanija registrovana u Švajcarskoj, koja potom osniva firmu u Srbiji, ima nekoliko mogućnosti da izvlači novac bez plaćanja ikakvog poreza. To se radi preko poslova u kojima se dve firme međusobno angažuju, pa jedna drugoj obračunavaju troškove tako da se što više novca izvuče iz zemlje.

Najčešće se to radi preko usluga čiju je vrednost teško proceniti, poput raznih konsultantskih ili projektantskih usluga. Ako firma iz Srbije angažuje matično preduzeće u Švajcarskoj za ovakve i slične poslove, kompanija iz Švajcarske za takve usluge može obračunati astronomske cene, koje niko ne može da kontroliše. Ovo plaćanje umanjuje ukupnu dobit kompanije u Srbiji, a novac koji se plati Švajcarskoj firmi je neoporezovan.

Dobit, a samim tim i plaćanje poreza moguće je dodatno umanjiti pri prodaji robe. Ukoliko kompanija iz Srbije bude prodavala neku robu određenim kupcima, ona može kao prodavca prikazati svoju matičnu firmu u Švajcarskoj, kao posrednika. Firma u Švajcarskoj naplaćuje realnu vrednost robe kupcu kome firma iz Srbije isporučuje robu, ali od firme iz Švajcarske zatim naplati mnogo manju cenu. Razlika u ceni ostaje u Švajcarskoj.

Treći način je da firma u Švajcarskoj angažuje firmu u Srbiji kao podizvođača za bilo koji posao. Firma u Švajcarskoj taj posao može da naplati po realnim cenama, a da firmi u Srbiji prebaci samo deo novca. I u ovom slučaju razlika ostaje u Švajcarskoj, a dobit u Srbiji se smanjuje, pa samim tim i osnova za porez.

Svako ovakvo umanjivanje dobiti za kompaniju u Srbiji znači prihod koji je neoporezovan u Srbiji.

Cela mreža koja je napravljena osnivanjem zajedničkih kompanija Gasproma I Srbijagasa za izgradnju gasovoda znači da države ne može u potpunosti da ima uvid u to kako se sredstva uložena u izgradnju troše odnosno kako će se buduća dobit deliti.

Vlada postavlja direktora Javnog preduzeća Srbijagas, ima predstavnike u Upravnom i Nadzornom odboru ovog preduzeća, ali čim javno preduzeće osnuje ćerku kompaniju tu se završavaju sve mogućnosti kontrole koju ima Vlada.

Vlada Srbije, iako osnivač Javnog preduzeća Srbijagas, ne može da utiče na to koje će ljude Srbijagas postaviti u upravu firme u Švajcarskoj. To zavisi isključivo od rukovodstva Srbijagasa.

Zorana Mihajlović, ministar energetike: I zato je to, zato to jeste problem, zato to jeste problem što ne možete nikada u potpunosti iskontrolisati u stvari šta se dešava u tim non core, odnosno u tim ćerka kompanijama. Država može da kontroliše Srbijagas, može da kontroliše kroz Srbijagas njene ćerke kompanije , ali ne može da imenuje nikoga u ćerku kompaniju i to je poslovna politika svakog državnog preduzeća.

B92: U kojoj meri država to može da kontroliše?

Aleksandar Vujičić, Uprava za sprečavanje pranja novca: Pa država, kažem, ima različite mogućnosti da nešto kontroliše, putem poreske uprave, zatim putem kontrole deviznog poslovanja firmi, takođe ukoliko se radi o javnom preduzeću ili bilo kakvom državnom organu i državni revizor može da utvrdi i da proverava o čemu se radi.

B92: Ali da li se time što je jedno preduzeće osnovano u Švajcarskoj ta kontrola komplikuje? Komplikovanija je nego da je preduzeće u Srbiji?

Vujičić: Naravno, vi možete, Srbija ima pune ingerencije i može da kontroliše samo one firme koje su na njenoj teritoriji, to je potpuno jasno. U slučajevima kada hoće da na neki način posredno proveri poslovanje neke druge države, ona u potpunosti zavisi od državnih organa zemlje gde je ta firma osnovana.

Insajder je početkom marta uputio dopis Vladi Srbije i kabinetu premijera sa pitanjem , “zašto se Javnom preduzeću Srbijagas, čiji je osnivač država, dozvoljava da matičnu kompaniju za izvođenje jednog od najvećih projekata u Srbiji osnuje u offshore zoni odnosno u Švajcarskoj?”. Nikakav odgovor nije stigao.

Insajder je uputio i dopis centrali Gasproma “zašto su u projektu Južni tok zajedničku kompaniju sa Srbijom osnovali van zemlje?”.

“Za razliku od Bugarske, Mađarske I Slovenije, međunarodni sporazum sa Srbijom omogućio nam je da biramo gde ćemo osnovati zajedničku kompaniju. Švajcarska je izabrana jer je to bila prihvaćena praksa u tom periodu”, navodi se u pisanom odgovoru Direktorata za informacije Gasproma Insajderu.

Insajder je došao do svih sporazuma o izgradnji Južnog toka, koje su potpisale države na trasi ovog gasovoda. Takođe, pretražili smo zvanični registar firmi u Švajcarskoj i registre svih zemalja na trasi Južnog toka. Iz dokumentacije koju smo prikupili se vidi da je samo Srbija pristala da ovo najvažnije preduzeće osnuje van teritorije sopstvene države.

B92: Sve ostale države su otvorile firme na svojim teritorijama. Jel Vama to nešto govori?

Aleksandar Vujičić, Uprava za sprečavanje pranja novca: Pa meni pre svega govori upravo što ste i rekli, da je to, aa, neuobičajeno i naravno može da se postavi pitanje zašto je Srbija postupila na takav način.

Milan Kovačević, ekonomista: To je čak i loš presedan. Vi imate i koliziju naših težnji. U zadnje vreme bilo mnogo priča protiv offshore kompanija, protiv kompanija koje su osnovane negde u inostranstvu,pa ovde imaju svoje aktivne kompanije. A onda država to sama odobrava u jednom poslu.

Država je osnivala svoje offshore firme tokom 90tih u vreme vladavine Slobodana Miloševića. Insajder je još 2007 objavio da je na ovakav način izneto oko 11 milijardi nemačkih maraka iz zemlje u offshore zonu na Kipru tokom ratova i sankcija. Iako je državni vrh posle 2000. tvrdio da će sprovesti istragu do kraja novac nikada nije vraćen u budžet.

Nakon 2000 osnivanje državnih offshore kompanija nije bilo uobičajeno. Osim toga više je nego neobično da se preduzeće za rukovođenje čitavim projektom Južnog toka u Srbiji osniva u offshore zoni uz podršku Vlade Srbije i to baš u vreme kada bivši predsednik Srbije Boris Tadić, poziva srpske biznismene da matične firme osnuju u Srbiji, a ne u offshore zonama. Samo godinu dana ranije, u serijalu “Službena zloupotreba” 2009. godine Insajder otkriva da je to način poslovanja najvećih srpskih tajkuna.

Boris Tadić, predsednik Srbije od 2004 do 2012: Želeo bih poreskim institucijama i Vladi Republike Srbije da ukažem na Član 2 Stav 2 Zakona o porezu na dobit pravnih lica, koji omogućuje da se bolje puni naš budžet i omogućuje da kompanije koje su registrovane u svetu kao offshore kompanije bivaju tretirane pre svega prema mestu gde ostvaruju prihod i profit. - 27.maj 2010. godine

Sam Energetski sporazum ostavio je mogućnost da se firma osnuje izvan Srbije, ali je dogovor da se firma osnuje baš u Švajcarskoj postignut dokumentima koji su kasnije potpisani.

U vreme Vlade Vojislava Kostunice, u februaru 2008., mesec dana nakon potpisivanja Energetskog sporazuma, u Srbiju dolazi Dmitrij Medvedev, tada potpredsednik ruske Vlade. U ruskoj delegaciji bio je i Aleksej Miler, generalni direktor Gasproma. Prilikom ove posete, u Srbijagasu, čiji je VD direktora bio Saša Ilić, kadar DSS-a, potpisuje se Sporazum između Gasproma i Srbijagasa o osnivanju zajedničke firme radi izgradnje Južnog toka.

Sporazum je za srpsku javnost ostao potpuna tajna, a prilikom potpisivanja novinarima čak nisu bila dozvoljena nikakva pitanja. U samom dokumentu se navodi da predstavlja poslovnu tajnu i da će strane usaglasiti zajednički saopštenje o njegovoj saržini. Insajder je, međutim, došao do ovog dokumenta.

U tom Sporazumu se prvi put spominje Švajcarska, odnosno navodi se da se na Sporazum primenjuje švajcarsko pravo.

Posle pada vlade Vojislava Koštunice posao nasleđuju predstavnici Vlade Mirka Cvetkovića u kojoj su DS, SPS i G17. Za potpisivanje svih sporazuma koji se tiču izgradnje Južnog toka i osnivanja zajedničkih kompanija, Vlada Mirka Cvetkovića ovlašćuje Dušana Bajatovića, koji je kao kadar SPS-a postao direktor Srbijagasa. Svi detalji o osnivanju firme u Švajcarskoj dogovoreni su dokumentom “Osnovni uslovi za osnovni sporazum o saradnji”.

Tako država praktično pristaje na sistem koji otvara prostor da se umanje prihodi u budžetu Srbije od Južnog toka i da se zarada umesto da ostane u Srbiji izvlači u Švajcarsku.

Ovaj document potpisao je direktor Srbijagasa Dušan Bajatović. Poslove iz Energetskog sporazuma Vlada Srbije radi preko Javnog preduzeća Srbijagas, koje upravlja desetinama miliona evra garantovanih budžetom Srbije. Direktor ovog preduzeća Dušan Banatović, funkcioner SPS-a odbija da objasni kako raspolaže ovim novcem i umesto da odgovori na pitanja u interesu javnosti, mesecima izbegava novinare Insajdera. Prvo je i zvaničnim dopisom pristao na intervju a onda se predomislio bez ikakvog objasnjenja.

Mart 2013. Godina, Novi Sad

B92: Zbog čega se ponašate kao da je Srbijagas Vaše privatno preduzeće?

Dušan Bajatović, direktor JP Srbijagas: Ja se uopšte ne ponašam kao da je Srbijagas moje privatno preduzeće.

B92: Pa izbegavate da odgovorite na pitanja Insajdera, izbegavate da dođete na intervju već godinu dana, izbegavate da nam dostavite odgovore na pitanja.

Bajatović: Kao što znate ne izbegavamo, dostavili smo vam u pismenoj formi…

B92: Niste nam dostavili ništa već godinu dana.

Bajatović: Snimili ste i pokrivalice , a ja ću vam odgovoriti kada budem smatrao da je to shodno. Po zakonu nisam dužan da vam dajem izjave.

B92: Obećali ste da ćete nam da ćete nam dati intervju.

Bajatović: Pa daću da dam intervju kada budem imao vremena za to.

B92: Ako imate vremena da odgovarate na pitanja o skrivenoj kameri premijera imate vremena i za Insajder.

Bajatović: Ne brinite javiću se ja vama. Hvala Vam.

B92: Kada? Kada možemo da očekujemo?

Bajatović: Čim budem stigao. Javiću vam se. Hvala Vam.

April, 2013. godina, Beograd

B92: Gospodine Bajatoviću samo da Vas pitamo. Kako je moguće da nam kažete da niste dužni da nam odgovarate na pitanja koja su od javnog značaja?

Bajatović: Pa pročitajte zakon.

B92: Niste dužni da odgovarate na pitanja koja su od interesa za javnost.

Bajatović: Ja sam vam odgovorio pismeno.

B92: Niste nam ništa odgovorili.

Bajatović: Nema potrebe…

B92: Niste nam ništa odgovorili.

Bajatović: Hvala Vam najlepše.

B92: Zbog čega se plašite Insajdera I tih pitanja?

Maj 2013. godina, Novi Sad

B92: Zbog čega ste odustali od intervjua za Insajder na koji ste pristali prvo? Da li su Vam to savetovali ruski partneri?

Bajatović: Za Insajder… reći ću vam I kako će to izgledati da ne bi kolege imale nesporazuma. Biće niz konferencija za štampu za sva otvorena pitanja, između ostalog I ona koja ste vi postavljali, jer vi nemate nikakav monopol u Srbiji. Nije Insajder nikakva sveta krava.

Istovremeno svim zaposlenima u kompaniji Srbija gas strogo je zabranjeno da se oglašavaju u medijima o ovoj temi. Jedini koji je uprkos zabranama pristao je Svetislav Krstić dugogodišnji direktor u NIS-u, predsednik UO Srbijagasa od kraja 2005 do početka 2008, a koji je po dolasku Bajatovića na čelo Srbijagasa sklonjen iz rukovodećih struktura i dobio samo formalno funkciju savetnika

Svetislav Krstić, Srbijagas: Nemate mogućnost da utičete na firmu kao kad je u vašoj zemlji jer to nije vaša firma. Sve firme koje su ovde u Srbiji to su firme, koje posluju po srpskim zakonima i za koje su nadležni srpski sudovi. Znači moglo se u fazi posle tog međudržavnog Sporazuma o naftno gasnom aranžmanu dogovoriti da firma bude locirana u Srbiji.

Firma South Stream Serbia u Švajcarskoj osnovana je u vreme Vlade Mirka Cvetkovića, a osnivački akt potpisao je direktor Srbijagasa Dušan Bajatović. Vlada ne da nije postavila pitanje zašto se kompanija registruje u Švajcarskoj već je donela nekoliko rešenja do kojih je Insajder došao po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, a kojima se odobrava ulaganje i uvećanje kapitala u Švajcarskoj firmi. Za ova ulaganja Srbijagas povlači komercijalne kredite uz garanciju koju država daje iz budžeta.

Nakon osnivanja, 28. Februara 2011. odobreno je da se u Švajcarsku firmu uloži 1,6 miliona švajcarskih franaka. U obrazloženju odluke navodi se da je kapital neophodno uvećati zbog “realizacije Studije izvodljivosti dela trase koja prolazi kroz teritoriju Srbije”. Sledeće rešenje doneto je samo šest meseci kasnije a kapital ovog preduzeća uz odobrenje Vlade povećan je na ukupno 12 miliona švajcarskih franaka, za šta je JP Srbijagas uplatilo novih 4, 2 miliona franaka. Obrazloženje Srbijagasa za ova ulaganja bila je izrada generalnog projekta, planskih dokumenata, prikupljanje osnova za izradu dokumentacije, ali i osnivanje ćerke kompanije “Južni tok“ u Srbiji.

Srbija je, za vreme prethodne vlade, tako uložila oko 4,7 miliona evra na papirološke poslove, pre nego što je Južni tok uopšte počeo da se gradi.

Nova Vlada SPS, SNS i Ujedinjenih regiona donela je 22. februara još jedno rešenje o dosada najvećem ulaganju. Ukupan iznos kapitala povećan sa 12 miliona švajcarskih franaka na 47, 7 miliona. To znači da je uloženo dodatnih 35,7 miliona, a Srbija je uložila oko 17 miliona švajcarskih franaka.

Sve ukupno švajcarskom preduzeću, Srbijagas je uz odobrenje Vlade Srbije prebacio skoro 23 miliona švajcarskih franaka, što je oko 19 miliona evra, iako se još ne zna ni datum kada će početi izgradnja Južnog toka.

B92: Ali za svako ulaganje Srbijagasa, Srbijagas ima odluku Vlade.

Milan Kovačević, ekonomista: Ali odluka Vlade sa parama poreskih obveznika. Nema Vlada drugih para osim poreskih obveznika ili zaduženja pa će sutrašnji poreski obveznici još više, nova generacija…

B92: I mislite da se ovde novac poreskih obveznika ne troši racionalno?

Kovačević: Tako je. Tako je. Sve ono što neracionalno troši jedno javno preduzeće koje je u svojini države i na upravljanju države, to je rasipanje novaca poreskih obveznika.

Kako se novac troši i da li se troši za prave namene treba da pokaže ključni dokument koji je Studija izvodljivosti projekta Južni tok. Ovaj dokument treba da pokaže da li je cela investicija u Južni tok isplativ i kada će Srbija početi da prikuplja takse od gasovoda. Ovaj dokument nije iz Srbijagasa dostavljen Ministarstvu, uprkos činjenici da Dušan Bajatović već dugo u medijima govori o tome da je završen i upućen ruskoj strani.

Insajder je zbog toga uputio zahtev Vladi Srbije da nam dostavi Studiju, koja bi morala biti osnov za njihovo odobravanje svih zaduženja Javnog preduzeća Srbijagas u projektu Južni tok. Iz Vlade nam je stigao odgovor da ni oni tu studiju nemaju.

"Ne raspolažemo sa dokumentima traženim u Vašem Zahtevu pod tačkom 1. a koji se odnose na Studiju o izvodvljivosti gasovoda Juzni tok ",navodi se kratko u odgovoru Vlade Insajderu.

Bez obzira na to što Vlada nema dokument o ulaganjima sredstava, u budžetu za 2013 izdvojeno je 75 miliona evra kao garancija za kredite kojima se zadužuje Srbijagas. Insajder je uputio dopis nadležnom Ministarstvu energetike sa pitanjem šta je tačna namena ovog izdvajanja sredstava svih građana. Dobili smo odgovor da ne mogu tačno da nam odgovore na to pitanje jer im Srbijagas ne odgovara na dopise.

“Ministarstvo energetike je tražilo u januaru 2013. od Srbijagasa tačnu projekciju namene sredstava za Južni tok, imajući u vidu da je budžetom za 2013. godinu predviđeno da se za te namene izdvoji 75 mil eur za državne garancije.

Do sada na žalost odgovor nismo dobili.

Prema usmenim podacima dobijenim od Srbijagasa i sopstvenim procenama situacija je sledeća:

Za eksproprijaciju od 8 do 30 mil eur

Za urbanističke projekte do 5 mil eur

Za studiije: ekologija, arheološke zaštite, hidrološka.... do 10 mil eur

Za projektovanje: do 20 mil eur

Ostatak bi se iskoristio za nabavku cevi

Tačnije podatke vam možemo dati kada dobijemo podatke od Južnog toka doo i kada dobijemo Studiju izvodljivosti.”, navodi se u odgovoru Petra Stanojevića, pomoćnika ministra energetike zaduženog za sektor nafte i gasa.

Kako navodi Zorana Mihajilović, direktor Srbijagasa Dušan Bajatović ne odgovara na brojna pitanja Ministarstva. Skoro sve što se tiče osnivanja i poslovanja rusko- srpskih preduzeća strogo su čuvana poslovna tajna.

Zorana Mihajlović, ministar energetike: Znate sve počinje i završiće se u Srbijagasu, samo je pitanje šta će da bude sa tim Srbijagasom u međuvremenu. Dakle Srbijagas je mesto gde mogu da se dobiju informacije i Srbijagas je mesto gde mi treba da dobijemo objašnjenje za neke stvari. I Srbijagas kada se budu završile sve analize ili ne znam istrage itd vezano za Srbijagas onda ćemo da znamo i šta se u stvari dešavalo u njihovim ćerka kompanijama.

B92: A da li mogu, i da li ste imali takvu situaciju da vam Srbijagas kaže mi ne možemo da vam dostavimo taj podatak zbog klauzule o poverljivosti sa ruskim partnerima gde su oni većinski vlasnici?

Mihajlović: Ne, sa Srbijagasom postoji drugi način komunikacije a to je da se desi da ne dobijemo odgovor.

B92: Zaista?

Mihajlović: Bez obzira koliko se, koliko puta to tražili ili da ga čekamo, itd. Ali sačekaćemo.

B92: Ali zar nije to porazno malo? Mislim ipak ste Vi ministar energetike i Vi ste negde nadređeni direktoru Srbijagasa.

Mihajlović: Pa ne, niste nadređeni direktoru.

B92: Vlada ga imenuje.

Mihajlović: Jeste, resorni ministar, ali je preduzeće posebna celina i prosto ne možete na neke stvari da utičete.

Zorana Mihajilović i SNS kritikovali su rad Srbijagasa i Dušana Bajatovića i tokom predizborne kampanje. Međutim, posle fomiranja Vlade SNS i SPS u novembru je Dušan Bajatović ponovo izabran za direktora pa su na to pristali i oni koji su više meseci govorili o njegovom lošem poslovanju.

Zorana Mihajlović, ministar energetike: To je odluka SPS-a, znači to je odluka... ovo je koaliciona Vlada i u svakoj vladi je tako i ne samo u Srbiji nego u bilo kojoj drugoj državi na svetu. Dakle koalicioni partner ima svoj predlog, njegov predlog je da je Dušan Bajatović generalni direktor Srbijagasa.

Dok se informacije o poslovanju srpsko- ruskih firmi drže u tajnosti, sa projektom Južnog toka kroz Srbiju ide se sve dalje i dalje. Nedavno je nadležno Ministarstvo energetike predložilo, a Skupština usvojila poseban zakon o eksproprijaciji zemljišta za potrebe Južnog toka.

To znači da će vlasnici parcela preko kojih treba da prođe gasovod Južni tok, hteli ne-hteli, morati da prodaju svoja imanja i to po cenama koje im odredi država a ne tržište. Po ovoj proceduri do 2009 samo su država i državne firme mogle da otkupljuje zemljište.

Po Zakonu o Južnom toku korisnik eksproprijacije će biti firma South Stream doo Novi Sad, koja je u 100 postotonom vlasništvu švajcarske kompanije Southstream Serbia AG. Procedura je ubrzana, tako da eventualna žalba vlasnika zemljišta ne odlaže samu eksproprijaciju, ceo postupak je skraćen na nekoliko dana, pa je nedavno usvojeni zakon svojevrstan presedan.

Na osnovu ovog zakona građani će praktično biti primorani da ustupe uz nadoknadu oko 8.200 hekatara zemljišta. Od toga će se na gotovo 46 hektara graditi objekti i ovo zemljište postaće vlasništvo preduzeća čiji je osnivač strana kompanija registrovana u offshorezoni.

Milan Kovačević, ekonomista: Mi smo u čitavom Sporazumu sa Rusijom preuzeli obaveze koje se mogu ispostaviti kao vrlo loše za nas. Mi smo prihvatili da mi obezbeđujemo određene parcele zemljišta. I tu se završava jezik koji je korišten u Sporazumu.

Sve ovo posledice su Energetskog sporazuma u oblasti naftne i gasne privrede između Rusije i Srbije potpisanog u Moskvi 25. januara 2008 godine.

Istog dana kada je sporazum potpisan Vladimir Putin proglašen je za počasnog građanina Novog Sada. Tog dana objavljen je javni poziv građanima da se prijave za podelu besplatnih akcija šest velikih javnih preduzeća među kojima su i akcije NIS-a koji je praktično tada prodat. Tadašnji ministar ekonomije Mlađan Dinkić, koji se povremeno u medijima bunio zbog Sporazuma, građanima je tada garantovao da će za ove akcije dobiti po 1000 evra. Kasnije u intervjuima priznao je da je takvo obećenje dao u vreme predizborne kampanje kako bi pomogao da Boris Tadić pobedi na predsedničkim izborima. Ovo je samo jedno od obećanja dato tog dana koje nije ispunjeno.

Istraživanje Insajdera pokazalo je da je između Srbije I Rusije već prethodnih godina bio potpisan niz dokumenata koji su mogli biti osnov za izgradnju gasovoda. Da je postupano po ovim sporazumima Srbija nije morala da proda većinsko vlasništvo u NIS-u i podzemnom skladištu gasa Banatski Dvor zbog izgradnje Južnog toka.

Jedan od prvih sporazuma, koji su odredili plan o izgradnji gasovoda koji bi jug Srbije povezao sa Bugarskom, potpisan je još 1996. U ime tadašnje SRJ potpisao ga je potpredsednik savezne Vlade Nikola Šainović.

Ideja je aktuelizovana tokom mandata Vlade koju je vodio Vojislav Koštunica. Predstavnici vlasti obećavali su građanima da će se Srbija naći na trasi tada aktuelnog projekta Plavi potok, pa je sa predstavnicima Gasproma 2006. potpisan samo jedan u nizu memoranduma. Predsednik UO Srbijagasa tada je bio Svetislav Krstić.

Svetislav Krstić, Srbijagas: Mi smo i bili na potpisivanju toga u decembru 2006. toga memoranduma.. to je bazični dokument. Ovaj sporazum o kome pričamo on je proizašao od tog prvog, to je bilo to jaje tako da kažem. Kada smo mi to uradili, bio je ministar Naumov, bio sam ja i bio je direktor Milanković na potpisivanju u Moskvi u Gaspromu. Posle toga je neko iz Ministarstava, znači ministri, neki ljudi u Vladi, videli da to može da bude vrlo interesantan posao, da se to oni uključe i nas su počeli iz toga da istiskuju.

O Južnom toku pregovarale su sve zemlje kroz koje će gasovod proći. Prema istraživanju Insajdera sve zemlje dogovorile su sa Gaspromom partnerski odnos i učešće pola – pola. Srbija je jedina od svih država pristala da ima 49 posto, a ne pola udela u svim projektima.

Građanima Srbije niko nikada nije objasnio zašto je ova država zbog Južnog toka, pored toga što je prodala NIS ispod cene i prepustila ruskoj strani kontrolu nad jedinim domaćim skladištem gasa, morala da pristane i na manjinski odnos od 49 prema 51 odsto u čitavom projektu.

To znači da će za sve poslove koji se tiču Energetskog sporazuma Srbija uložiti skoro pola novca. Kada ruski gas počne da se transportuje kroz ovaj gasovod u zemlje južne i srednje Evrope, toliki će deo dobiti, 49 posto, biti isplaćivan srpskoj strani, ako rukovodstvo ne odluči da dobit ulaže u nove investicije.

Zorana Mihajlović, ministar energetike: Sve druge države koje su pravile energetske sporazume vezano za Južni tok imaju partnerski odnos, Srbija jedina ima manjinski. Drugo, nijedna država nije prodavala i jednu naftnu kompaniju, koja je jedna ozbiljna naftna kompanija, koja ima eksploataciju, istraživanje, prepradu, proizvodnju naftnih derivate i tržište, unutar tog samog Energetskog sporazuma. Dakle pregovarači... bojim se da se nije znalo šta je cilj, šta žele da vide u Energetskom sektoru nafte i gasa u Srbiji.

Prilikom pregovora o potpisivanju emergetskog sporazuma iz procesa su bili izbačeni brojni stručnjaci, pa i tadašnji predsednik UO Srbijagas Svetislav Krstić, ni rukovodstvo Srbijagasa nije imalo mnogo detalja o tome o čemu se sve pregovara.

Svetislav Krstić, Srbijagas: Struka nije konsultovana tada i to je bio problemi normalno kada su...

B92: A ruska strana je s druge strane imala...

Krstić: S ruske strane tamo su bili vrhunski eksperti, znači ljudi koji su takve poslove, koji imaju na stotine ćerki firmi, koji su napravili takvih poslova ne znam koliko i sve drugo što treba da se zna kada se to radi i naravno kada vidite da sa druge strane imate neke amtere, pa vi se trudite da što više sebi i svojoj firmi, da što veći efekat postignete za sebe. Pa ja da sam bio u takvoj situaciji, pa ja bi se trudio da za svoju stranu postignem što više, kako kaže narod da pustim vodu na svoju vodenicu. To ne treba uopšte kriviti Ruse zbog toga, to oni nisu krivi, to su krivi oni koji su to pregovarali, a nisu konsultovali struku i tu ima verovatno i nekih drugih stvari.

Jedino nezavisno telo – Agencija za energetiku, čiji je posao da kontroliše tržište gasa i vodi računa o fer uslovima u trgovini, takođe nije konsultovana.

Ljiljana Hadžibabić, Agencija za energetiku: Nismo uopšte bili uključeni. Nismo...

B92: Zbog čega?

Hadžibabić: Zato što je to državni posao. Mislim, to ozbiljno mislim, nije... mogli su oni da zovu niz eksperata za energetiku, možda bi im to pomoglo, možda je bilo razloga da ne šire priču preterano jer su se istovremeno pregovarale barem tri stvari, ono što je upisano, možda i nešto što nije upisano i očigledno je to rađeno u jednom malom krugu ljudi, ali... rezulatat je da ćemo dobiti Južni tok što je nama jako važno.

B92: Da i jedina smo država koja nema većinsko vlas... partnersko vlasništvo...

Hadžibabić: E, a to, to to, to je stvar njihovih pregovora.

B92: I jedina smo država koja smo dali Banatski dvor i NIS da bismo bili na trasi Južnog toka.

Hadžibabić: To je sad procena države, ja ne umem ništa sada o tome da vam kažem.

B92: Da li Vi mislite da bi država bolje ispregovarala da su predstavnici vlasti pozvali stručnjake, pa i Agenciju za energetiku kao nadležno telo da učtvuje u tim pregovorima?

Hadžibabić: Ja mislim da je uvek bolje da učesvtuju i stručnjaci, a ne znam prave razloge države zašto nije zvala. A možda je nekoga i zvala, ali nas nije.

Pregovori su okončani krajem 2008. potpisivanjem niza dokumenata. Najkonkretniji dokument bio je ugovor o prodaji NIS-a, koji je po dolasku Gaspromnjefta u upravu postalo veoma brzo profitabilno preduzeće. Potpisani su načelni dokumenti kojim je potvrđeno da će srpska strana predati Banatski Dvor na upravljanje ruskoj kompaniji. Istovremeno ruska strana se ni tada, ni kasnije potpisanim dokumentima nije obavezala do kada će biti izgrađen Južni tok. Pominje se samo načelno opredeljenje da taj gasovod počne sa radom krajem 2015. U dopisu Gasproma Insajderu navodi se da je novi rok 2017. godina. Nikakve posledice ovakvog kašnjenja nisu predviđene.

U poslednjoj rundi pregovora krajem 2008 učestvovao je i funkcioner DS-a Borislav Stefanović.

B92: Dobro, i dalje smatrate da je to bio dobar posao za Srbiju?

Borislav Stefanović, DS: Smatram da je bio dobar posao, da je bio rizičan posao...

B92: I da smo mi to dobro ispregovarali...

Stefanović: Da biste se pokvasili morate ući u reku.

B92: Šta sad to znači?

Stefanović: Pa razmislite.

B92: Nemojte da razmišljamo, ajte recite.

Stefanović: Ako vi mislite da strateški razvijate svoju energetsku strukturu i povezanost i ono što ovoj državi, na žalost, nedostaje onda naravno da to ne može da se označi kao loš posao. Ali je tačno da u momentu kad se posao pravi na... kroz međudržavni dogovor, između dva državna rukovodstva, kada se to precizira kroz sporazume, koje smo mi napravili između dva pregovaračka tima, normalno je da tu postoji jedan period vremena gde vi imate neizvesnost da li će to stvarno tako biti ili ne...

Svetislav Krstić, Srbijagas: To je neko kucao, ja bih rekao na otvorena vrata. To je opet neki politički dilentatizam, bili su mnogo, neko je bio mnogo predusretljiv nepotrebno, greške se plaćaju.

B92: Odnosno plaćaju ih građani, da budemo precizni.

Krstić: Građani plaćaju sve greške i svoje a i greške političara.

Zorana Mihajlović, ministar energetike: Ono što sam ja čula nezvanično od ljudi koji su sa ruske strane vodili pregovore to je da je srpska strana pristajala na sve. To znači da sve što je ruska strana tražila ruska strana je i dobila.

Energetski sporazum koji je bio osnova za konačan dogovor o prodaji NIS-a, prepuštanju Banatskog dvora i izgradnji gasovoda Južni tok, rezultat je kratkih pregovora, koje su krajem 2007. sa ruskim državnim vrhom vodili kabineti predsednika i premijera Srbije, Borisa Tadića i Vojislava Koštunice, kao i ministra ekonomije Mlađana Dinkića. Oni su ujedno bili lideri tada vladajućih stranaka. Pred potpisivanje sporazuma iz pregovora se povukao Mlađan Dinkić, a iza dokumenta su stali predsednik i premijer Srbije.

Boris Tadić je odbio snimanje za Insajder.

Demokratska stranka Srbije i ovoga puta je odbila saradnju sa B92 uz opravdanje koje ponavljaju već tri godine, a to je da Insajder emisijama o političkoj pozadini ubistva premijera i pljački u Kolubari vodi kampanju protiv ove stranke.

O ovom aranžmanu za Insajder je odbio da govori i Mlađan Dinkić.

Sporazum je ratifikovan u parlamentu, a za njega su glasale Demokratska stranka, Demokratska stranka Srbije, Socijalistička partija Srbije, Srpska radikalna stranka, Srpski pokret obnove, članovi današnje Srpske napredne stranke i Ujedinjenih regiona Srbije. Jedine stranke koje nisu podržale Sporazum su LDP, LSV i SVM. Samu realizaciju preuzela je sredinom 2008. nova Vlada DS-SPS-G17 Plus, a jedan od pregovarača u ovoj fazi bio je Borislav Stefanović, funkcioner DS-a i jedini koji je pristao da o pregovorima govori za Insajder.

Borislav Stefanović, DS: Ja sam bio zadužen za ceo pregovarački proces, koji je bio posledica političkog dogovora da budem potpuno jasan. Ja sam pregovarao nešto što je već politički dogovoreno u Moskvi.

B92: Više puta ste rekli da je to politički dogovoreno...

Stefanović: Pa to je poznata stvar...

B92: Ko je dogovorio?

Stefanović: A to nije polit...to je državno dogovoreno. Dogovorili su, ako se sećate, Vojislav Koštunica i Boris Tadić, tada zajedno kao premijer i predsednik su napravili taj strateški dogovor i papir u Moskvi i on je imao neke vrlo široko, okvirno postavljene parametre, koje su posle pregovarački timovi trebali da pretoče u papir, i zaštitu maksimalnih interesa Naftne industrije Srbije, njenih zaposlenih, ali i države Srbije u smislu izvesnosti i Južnog toka i Banatskog dvora.

Zašto je Srbija u najlošijoj situaciji od svih zemalja kroz koje treba da prođe Južni tok, ko je i kako pregovarao o takozvanom “poslu veka” danas neće da govore brojni bivši i sadašnji državni funkcioneri.

B92: Zašto zbog serijala iz 2006?

Mlađan Dinkić, URS: Zato što ste vi najbolja moguća produkcija koja postoji, ali kad se pravio taj serijal, jedan čovek je davao izjavu, ja sam hteo tog čoveka da tužim, pošto on ima adresu na Kipru, ja nisam hteo da tužim vas nego njega, i vi mi to niste omogućili i ja od tada ne želim da učestvujem u vašim emisijama.

Božidar Đelić, DS: Ja ne izbegevam vašu televiziju, niti sam izbegavao bilo koje pitanje niti bilo koju emisiju, ali danas vam kažem pred kamerama da vas molim da pitate ljude oko detaljima koji su o tome pregovarali a to nisam bio ja...

B92: Vi ste branili u ime Vlade taj Sporazum u Skupstini Srbije prilikom nejgovog usvajanja.

Đelić: ... to nisam bio ja, hvala.

Slobodan Samardžić, DSS: Izvinite molim Vas, Vi sad pravite, Vi sad igrate simultanku sa svima...

B92: Ali znate zašto koristimo priliku, zato to niko neće da odgovori na pitanja.

Samardžić: ... pa zaista nije u redu.

Petar Škundrić, ministar energetike od 2008. do 2011. godine: To morate da razgovarate sa onima koji su radili u tom vremenu ….

B92: Bili ste ministar energetike prilično dugo, Vi pravili i izveštaj o Jugorosgasu, a i posledice Energetskog sporazuma i danas su aktuelne i danas realizujemo…

Škundrić: Pogledajte kad je šta urađeno pa ćete videti ko je šta radio….

B92: Upravo zbog toga smo i hteli da Vas zovemo, gospodine Škundricu…

U martu ove godine potpisan je dugoročni ugovor o isporukama gasa između Rusije i Srbije, kojim se zadržavaju sva dosadašnja loša rešenja u ovoj trgovini. Ugovor je potpisan na ceremoniji u Vladi Srbije na kojoj, po već ustaljenoj praksi, novinarima nije bilo dozvoljeno da postavljaju pitanja.

Insajder je ovaj ugovor, od kog u najvećoj meri zavise uslovi snabdevanja Srbije gasom tokom naredne decenije, tražio od Ministarstva energetike po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja. Dokument nam nije dostavljen uz obrazloženje da je reč o poverljivom Ugovoru. 

Ekipa Insajdera je, međutim, došla do predloga ovog ugovora koji pokazuje da se dosadašnji način uvoza gasa neće promeniti čak ni kad kroz Srbiju prođe Južni tok. Time padaju sva obećanja o jeftinijem gasu, što je građanima Srbije nuđeno kao opravdanje za loše poteze koje su sve dosadašnje vlade učinile zbog učešća u ovom projektu.

U dokumentu do kog je došla ekipa Insajdera navodi se da će gas iz Južnog toka, gasovoda u čiju će izgradnju uložiti oko 830 miliona evra, Srbija i dalje kupovati preko posrednika, preduzeća Jugorosgas koje je u većinskom ruskom vlasništvu, a koje i danas posreduje u trgovini gasom između dve zemlje. To praktično znači da će građani i privreda u Srbiji i u narednih deset godina plaćati proviziju preduzeću koje zapravo ništa ne radi, odnosno samo papirološki prodaje ruski gas Javnom preduzeću Srbijagas. Kako je do uvođenja posrednika došlo, zašto se i danas plaćaju firme koje posao rade samo kroz papire i zašto je gas u Srbiji u stvari skup gledaćete u narednoj epizodi Insajdera.