Transkript druge epizode

Posle jednogodišnje pauze, novi dvodelni serijal emisije Insajder počinje podsećanjem na sve dokaze koji su otkriveni u poslednjih 7 godina o korupciji, državnim zločinima, pljački građana, kriminalu i spregama mafije, biznisa i politike.

Pripremile: Ivana Živkov, Mirjana Jevtović

"Zašto se Insajder bavi tom temom? Zašto baš sada? Ko stoji iza Insajdera? Kako dolaze do informacija? Insajder je emisija koja radi za državu i policiju"... Ovo su samo neka od pitanja i neke od teza koje su plasirane svaki put kada je "Insajder" otkrivao teme koje su u interesu javnosti.

Kada se godinama s vremena na vreme takve laži plasiraju putem raznih medija, onda utisak u javnosti ostaje baš takav - da tu ipak nije u pitanju samo novinarska hrabrost i profesionalizam. Za sedam godina postojanja "Insajdera" u emisijama su otkriveni brojni dokazi o korupciji državnih organa, pljački građana, švercu cigareta, organizovanom kriminalu. Nadležne institucije često nisu reagovale, a kao po pravilu, posle svakog serijala, razni pojedinci i interesne grupe, kojima se "Insajder" bavio, uglavnom su preko tabloida pokušavali da umanje značaj svega što je objavljeno. Tako su plasirali laži da iza "Insajdera" stoje pojedini biznismeni, tajkuni, BIA, policija, pa čak i CIA.

Pre početka novog serijala emisije "Insajder", podsećamo na sve najvažnije dokaze, koji su do sada objavljeni, a koji su ostali bez odgovora. U prošloj emisiji videli ste sa kakvim se sve pritiscima suočavala ekipa "Insajdera" još od 2004. godine, kada je emisija počela da se emituje.

Brankica Stanković, novinarka: To je bilo više serijala, uključujući i teme kao što su korupcija, službena zloupotreba, građevinska mafija, organizovani kriminal, pljačka države, privatizacija itd, i naravno da oni kojima je "Insajder" smeta su proturali razne teze koje su ostale do danas nažalost i nikada niko nije postavio pitanje, a zbog čega se drugi novinari i ostali novinari u ovoj zemlji ne bave takvim temama nego se večito postavlja pitanje zbog čega se "Insajder" bavi tom temom ili nekom, bilo kojom temom, tako da meni nije jasno šta je poenta takvih pitanja. Dakle da li je potrebno da se u Srbiji niko ne bavi ni korupcijom ni pljačkom ni kriminalom, ne znam, možda... Možda je to negde cilj svih tih koji proturaju upravo takva pitanja - zašto baš "Insajder"?

Kada joj je pre godinu dana, zbog procene nadležnih institucija da joj je život ugrožen, dodeljeno policijsko obezbeđenje, Brankica Stanković odlučila je da više ne bude autorka emisije jer smatra da novinar ne može profesionalno da obavlja svoj posao dok je, na neki način, pod zaštitom države. Obezbeđenje Brankice Stanković pojačano je poslednjih nekoliko meseci, a prema saznanjima B92, njena bezbednost ugrožena je upravo zbog tema kojima se "Insajder" bavio svih ovih godina, a ne samo zbog poslednjeg serijala o huliganima.

Teza da je "Insajder" policijska emisija počinje da se protura u javnosti onog trenutka kada je policija, posle serijala o fudbalskoj mafiji 2008. godine, koji se emitovao ponedeljkom, počela da hapsi utorkom. Brankica Stanković kaže da je to bio zapravo serijal koji je urađen bez ijedne informacije iz policije i da je rad bio veoma težak jer je u pitanju bila tema za koju ne mogu da se nađu pisani tragovi.

Brankica Stanković, novinarka: Svaki novinar ima svoje izvore. Tako i mi imamo naše izvore i u MUP-u i u BIA i u nadležnim institucijama, dakle novinar ne može da bude novinar ako nema svoje izvore i ako ne zna da radi sa tim izvorima. Naše to pravilo da nikome ne verujemo 100 posto važi i za naše izvore. Dakle, mi ni našim izvorima ne verujemo, ali prosto imamo ljude gde možemo da proverimo neke informacije i da to ukrstimo.

B92: A u MUP-u ništa nisu znali ili nisu hteli da kažu?

Brankica Stanković: Ne, mi smo naravno tražili zvaničan sastanak sa ljudima iz MUP-a i oni su nam rekli da oni ne rade nikakvu istragu oko fudbalske mafije, da to je jako komplikovana priča, nisu oni to nikada ništa radili, sad će možda nešto početi, ali to je sve onako... Nemaju nikakve informacije koje mi možemo da uporedimo s našim informacijama, da prosto vidimo da li smo negde pogrešili.

Ekipa "Insajdera" tada počinje da istražuje sve u vezi sa fudbalskom mafijom.

Brankica Stanković: Tu su bili pomenuti prvi put razni ljudi. Dakle, mi smo u tom serijalu prvi put pomenuli i Kekinu grupu, kriminalnu grupu, koja se bavi drogom, čiji su članovi optuženi za ubistva, odnosno navode se u Beloj knjizi kao učesnici u nekim ubistvima. Pomenuli smo i Branu Mićunovića, kao šefa kriminala Crne Gore, ’ajde tako da kažem... Sve detalje o njemu. Dakle to su bila prvi put neka imena koja mi pominjemo u tom kontekstu i to je onako bio jedan ogroman krug ljudi koji učestvuju u celom tom jednom sistemu prevare i tada smo dobili prvi put. U stvari pozvao nas je naš dugogodišnji izvor, koji ima kontakte sa svim mogućim strukturama i pozvao nas je da hitno dođemo na sastanak, Miša, Mira i ja, tražio je da dođemo svo troje. I mi smo otišli, a to je već bila i najavljena. Već najavljeno, mislim i na 92-ojci da počinje serijal i on je rekao, ovako nas je postavio za jedan sto, u nekoj kafani i rekao: "Ljudi, ja ovo moram da vam kažem zbog svoje savesti, molim vas da ne emitujete taj serijal. U pitanju su ljudi koji nemaju šta da izgube i ovo će vas koštati glave". I mi smo se onako pogledali i sada čovek gleda u nas, očekujući valjda da kažemo: "Pa kao, od koga? Šta? Nećemo da radimo!" Mi smo se pogledali i ja sam rekla: "Pa to baš dobro zvuči, znači da smo pogodili pravu temu. Kad im je tolika panika i pre emitovanja serijala". I on je rekao: "Ja ovo ne mogu da verujem, vi stvarno niste normalni. Ovo sve što radite ubuduće je na vašu odgovornost, ja sam vam rekao da ne treba sa tim da se igrate." Kao, "sada ste otišli baš daleko". I onda smo mi krajnje ponosno napustili taj sastanak i rekli: "Sada ćemo stvarno sve da ih raskrinkamo, zato što su se toliko uspaničili".

"Insajder" tada, posle nekoliko meseci istraživanja, otkriva da su ubistva i otmice u sportu posledica uglavnom velikih finansijskih interesa. Milioni evra od transfera, sponzora, reklama, prodaje televizijskih prava i ostalih sporednih delatnosti, u poslednjih petnaest godina prolazi kroz razne fudbalske klubove. Fudbalska, odnosno sportska mafija, predstavlja spregu sporta sa kriminalom i politikom. U tom lancu najvažniji je novac koji se dobija od transfera nekog igrača. Velike zarade od prodaje igrača odlaze u džepove funkcionera i niza, u najmanju ruku, sumnjivih osoba, koje, predstavljajući se kao menadžeri, kroz sport peru novac stečen prodajom droge ili drugim nelegalnim poslovima. Utakmice se nameštaju, a kroz kontrolu kladionica novac se vrti u krugu povlašćenih. Osim igrača, trenera, funkcionera i kriminalaca u tom lancu nalaze se i istaknuti biznismeni, ali i mnogi političari. Ovo su, između ostalog, neke od informacija koje su objavljene u serijalu "Pravila igre".

Inserti iz serijala "Pravila igre", 2008. godine:

Dragomir Tanović, fudbalski sudija i inspektor za privredni kriminal: Zamislite pet, šest predsednika klubova, koji dolaze sa svojih pet, šest telohranitelja. Koliko tu ima oružja? Zbog čega? Je l’ to sport?

Zoran Arsić, bivši fudbalski sudija i predsednik FS Vojvodine: Evo ja pozivam sve građane države Srbije da kažu, da nađu primer, jedan, ne dva, u kojoj državi u jednom granskom sportu je toliko ubijeno raznoraznih predsednika fudbalskih klubova ili, hajde da kažem, direktno ljudi koji su vodili taj fudbal.

Dragomir Tanović, fudbalski sudija i inspektor za privredni kriminal: To je vrlo jednostavna forma. Kod kuće dobija domaćin, kada ode isti taj domaćin kod gosta, dobija gost. Nikom ništa.

B92: Koja je tu uloga sudije?

Dragomir Tanović: Nemi posmatrači. Sudija je tu nem. Znači, i kad primeti da neka ekipa hoće namerno da izgubi, ne može da reaguje.

B92: A je l’ Vam poznato šta znači formula "tri za tri"?

Ivan Ćurković, predsednik FK Partizan 1989-2006: Pa znate to je... Ne znam tačno. Pravo da Vam kažem, ne znam tačno. Mislim, to me ne zanima.

B92: A je l’ znate da se nameštaju utakmice u zemlji Srbiji?

Ivan Ćurković: Pa, znate šta, znam ko šta... Znam, mogu da pretpostavim, ne znam... Nego, kao što mogu da pretpostavim da se nameštaju mnoge stvari, u privredi, u politici i u zdravstvu i u svim sferama života koje nisu dovoljno kontrolisane.

B92: Kako je došlo uopšte do toga da pripadnici Zemunskog klana imaju svoje igrače iz Partizana?

Ivan Ćurković: Meni to nije poznato, znate. Ja sam čuo da se, da neki igrači imaju, koji su stanovali u Zemunu, koji su, znate... Taj Zemunski klan je imao uticaj ne na fudbalere naše. Mislim uticaj, to su bili, ja mislim, nisu oni imali prema njima... To su bili relativno skromni igrači, nisu to bili igrači tako značajni, a druga stvar, oni su se družili.

B92: Za koje igrače Vi znate?

Ivan Ćurković: A na koje igrače mislite Vi?

B92: Pa ja Vas pitam. Za koje ste čuli?

Ivan Ćurković: Pa ne znam. To je ono što sam pročitao, bio je navodno Jeremić, pa je bio onaj golman Radaković, pa je bio Lazović navodno. Ja ne znam to sad. Međutim, to su bile više simpatije... Ti ljudi su verovatno voleli fudbal. Pa su imali, oni su bili u Zemunu su stanovali, pa su njima tako imponovali itd, ne znajući naravno, ja sad ne pravdam ove naše, ne znajući ko su ti ljudi.

U "Insajderu" je tada prvi put objavljeno da su pripadnici kriminalne tzv. Kekine grupe menadžeri Dejana Milovanovića i Vladimira Stojkovića, tada igrača Crvene zvezde. Takođe otkriveno je sve o poslovanju Fudbalskog kluba Obilić, koji je nasledila udovica Željka Ražnatovića Arkana, Svetlana Ražnatović.

Žarko Nikolić, bivši predsednik FK Obilić: Ja sam tad četiri i po miliona maraka doneo u Beograd, odnosno Arkan i Ceca su me sačekali na pumpi. Kod "Rodića" na pumpi me sačekali, tamo ima restoran kod Novog Sada, na autoputu, i tu su me sačekali, a ja sam sa troja kola, znači deset ljudi nas je bilo, jedna kola napred, jedna kola pozadi, ja u sredini ide... Znači, deset kola u ljudstvu je bilo, koji su od Dizeldorfa do Beograda pratili te pare, koje sam ja doneo. Tih četiri i po miliona su trebali da budu oporezani sa 28 posto, koliko je bio porez na promet u ovoj zemlji.

B92: Pa je l’ ste prijavili to ili šta?

Žarko Nikolić: I u mojoj prijavi stoji da sam ja pokušao da zaštitim državu i za njen deo poreza i da zaštitim sebe, ali u tome nisam uspeo. To piše u mojoj prijavi protiv Cece, a Ceca je i danas slobodna, nije osuđena.

Protiv Svetlane Ražnatović istražni postupak vodi se već sedam godina. Posle ovog serijala tadašnji predsednik Fudbalskog saveza Srbije Zvezdan Terzić praktično je pobegao iz zemlje. Novinare je prvo ubeđivao da je otišao na usavršavanje u Ameriku, pa na oporavak od povrede u Austriju, ali kada je podignuta optužnica, ispostavilo se da je bio u bekstvu sve do nedavno, kada je sam došao u policiju. Danas je u pritvoru. Uhapšeno je nekoliko fudbalskih funkcionera, među kojima su i Dragan Džajić, Vladimir Cvetković‚ Miloš Marinković, Ratko Butorović. U javnosti ta hapšenja su pripisana "Insajderu".

Brankica Stanković, novinarka: Posle prve emisije uhapšen je Bata Kankan, kog mi nismo pomenuli u emisiji uopšte, i meni je to bilo jako čudno. U ponedeljak je bila emisija, u utorak je on uhapšen. Sledeće nedelje smo radili drugu emisiju, u kojoj smo najavili na kraju da će u sledećoj emisiji biti reči o Zvezdi i Partizanu. Posle te druge emisije, koja je takođe emitovana u ponedeljak, u utorak je policija uhapsila Dragana Džajića i Cvetkovića i ne znam koga, Marinkovića, i to je meni već stvarno onako bio jedan signal da nešto tu nije u redu. Zato što "Insajder" ide ponedeljkom, policija hapsi utorkom, a nama su rekli da nemaju apsolutno ništa. Ja sam onako besno došla u redakciju i rekla sam urednicima: "Hajde da mi prekinemo ovaj serijal". Ovde nama neko smešta nešto, zato što ispada da eto, dok "Insajder" nije počeo da time da se bavi, odnosno da nije bilo "Insajdera", ne bi ni ti ljudi bili uhapšeni i onda smo imali stvarno jedan sastanak, gde smo odlučivali šta ćemo da radimo, jer je to onako jedna jako glupa pozicija za nas. Šalje se poruka javnosti da smo mi, eto, s jedne strane policijska emisija, a svim tim kriminalcima vrlo jasna poruka da, eto, kriva je tamo neka autorka te emisije, koja vas ne ostavlja na miru. Mi vas ne bismo hapsili da nije nje... I onda smo nekako zajedno sa urednicima odlučili da mi nastavimo da radimo svoj posao. Inače je to bio jedan... Jedan jedini serijal, koji su preneli svi mogući mediji i tabloidi i ozbiljna štampa i to su prenosili na naslovnim stranama, znači svi živi. Cela Srbija je pričala o tome i to jeste bila neka pogodna atmosfera za policiju, ali nije imala nikakve veze sa nama.

Hapšenja su se dešavala i posle serijala "Insajdera" o iznošenju novca na Kipar. To jeste imalo direktne veze sa onim što je "Insajder" uspeo da otkrije, kaže Brankica Stanković, ali naglašava da su nadležne institucije samo prividno reagovale, jer osim Mihalju Kertesu, svima u tom lancu pljačke države oproštena su krivična dela. 2007. "Insajder" odlučuje da istraži gde je novac koji je u vreme vlasti Slobodana Miloševića opljačkan od građana Srbije i iznet iz zemlje. Razlog za tu temu bilo je predizborno obećanje DOS-a da će novac vratiti, ali ga nikada nisu vratili.

Brankica Stanković, novinarka: Mi kada smo krenuli da radimo iznošenje novca na Kipar, to nam je bio jedan od najtežih serijala. Zato što smo tu morali da proučimo sve moguće zakone i zakone o offshore zonama, kiparske zakone. Tu je bilo hiljade dokumenata, a radilo je samo nas troje i to smo radili nekih sedam meseci. Neko vreme smo bili na Kipru, pokušavali tamo da proverimo šta se sve desilo sa tim novcem, koristili privredne registre svih mogućih zemalja. Došli smo do haškog istražitelja Torkildsena, koji je radio finansijsku istragu. Pa smo išli u Norvešku njega da snimamo. Dakle to je bio jedan ozbiljan projekat i stvarno smo radili sa svih mogućih strana.

Inserti iz serijala "Državna tajna", 2007. godine:

U serijalu "Državna pljačka države" 2007. godine otkriveni su svi dokazi o tome kako su predstavnici vlasti Slobodana Miloševića, u vreme ratova i sankcija, sa povlašćenim biznismenima iznosili novac građana Srbije na Kipar i kako je vlast posle 5. oktobra oprostila takvu pljačku. U pitanju je, prema istraživanju "Insajdera", oko 11 milijardi evra iznetog novca, dok se za oko 4 milijarde izgubio svaki trag. Odnosno taj novac je završio na nečijim privatnim računima. Kasnije se, posle promena, vratio u zemlju kroz privatizaciju, pa su tako biznismeni iz vremena Miloševića postali u stvari vlasnici Srbije.

Brankica Stanković, novinarka: Pošto je to bila tema u kojoj će se pomenuti prvi put tada biznismeni koji, hajde da kažem, vladaju Srbijom u tom trenutku, pa i medijima tako što finansiraju putem reklama sve medije. Mi smo znali odmah, kada smo posle nekoliko meseci rada na tome smo znali da će B92 na taj način zaratiti sa svima, ali u dogovoru sa urednicima oni su rekli: "Vi ako uspete to da istražite, to je onda za Pulicerovu nagradu", jer nikada niko nije uspeo dalje da se odmakne i da vidi šta je bilo sa tim novcem, koji je u vreme sankcija i ratova od svih nas opljačkan i iznet iz zemlje u džakovima i gde je završio taj novac.

Tada je objavljeno da su, od sadašnjih biznismena, na Kipru sa Beogradskom bankom radili Miroslav Mišković, Predrag Ranković Peconi, Filip Cepter, Bogoljub Karić, Jovica Stefanović Nini, a zajedničku firmu tada su imali i Zoran Drakulić i Vuk Hamović. Milan Beko vezuje se za Kipar i Beogradsku banku zbog prodaje Telekoma.

Borka Vučić, direktorka Beogradske banke do 2001: Vi ako nađete te pare, onda znajte da to ne može da pripadne narodu. To će da pripadne onome čije su pare, ako nađete, ili da konfiskujete, inače ne možete vi tako nešto da... Ne možete vi raspolagati sa tuđim parama.

Božidar Đelić, ministar finansija 2001-2004: Poznato je da nemali broj privatizacija se radi kroz fondove sa Kipra, Paname, Luksemburga, Devičanskih Ostrva itd, itd. Kao ozbiljan čovek ne mogu da Vam kažem da li je to dokaz, ali svi mi dobro znamo da se delimično tako reciklira taj novac apsolutno.

Mlađan Dinkić, guverner Narodne banke 2000-2003: Ja sam faktički odustao od ozbiljne istrage negde krajem 2001. godine. Dakle, držao me je taj entuzijazam nekih godinu dana. Kasnije, prosto, ja sam shvatio i rekao sam sebi: "Ja ovo ne mogu da radim".

B92: Da, ali da li ste Vi imali prava da odustanete? Mislim, nije to Vaša privatna istraga.

Mlađan Dinkić: Prosto, nisam ja odustao. Ja sam lično odustao... Rekao sam sebi da ja to ne mogu. Ne mogu prosto, imate nešto kada kažete sebi - ne možeš. Ne može ni neko drugi. Znači, prosto, to je stvar koja prevazilazi moje kapacitete i moje sposobnosti.

Dragomir Janković, izvršni direktor Ekonomskom instituta EU: Nažalost Srbija tih četiri milijarde ne tretira kao svoje. Nažalost, tih četiri milijarde su na računima pojedinaca ili nekakvih grupacija. Mora da postoji jasna želja i odlučna namera Srbije da do tog novca dođe.

Morten Torkildsen, finansijski istražitelj Haškog tribunala: Ja vidim samo jedan razlog, a to je da oni ne žele da to istraže. Ja ne želim da spekulišem oko razloga, Vi saberite dva i dva i ja neću spekulisati. To su sigurno ljudi na važnim pozicijama, koji su imali snagu da zaustave ovo. To je jedino logično obrazloženje.

U istom serijalu, "Insajder" je otkrio i to da je demokratska vlast imala sve dokaze i mogućnosti da vrati i milione maraka pronađene na privatnim računima Milovana Bojića, Dragana Tomića, Mirka Marijanovića, Dragomira Tomića u Švajcarskoj još 2001. godine.

Na primer, švajcarske vlasti su, što nije čest slučaj, na zahtev Srbije zamrzle 800.000. švajcarskih franaka pronađenih na Bojićevom računu. To je Srbija mogla da oduzme i vrati u svoj budžet. Međutim, bilo je neophodno da se pokrene sudski postupak i donese pravosnažna presuda. U novembru 2002. Švajcarska je deblokirala račun Bojića pošto jugoslovenske i srpske vlasti nisu dostavile dokaze da se protiv njega u zemlji vodi krivični postupak.

Švajcarsko ministarstvo pravde, potvrdilo je tada za "Insajder" da su u njihovim bankama blokirana još dva računa predstavnika Miloševićevog režima i sve zavisi od Srbije. Od prvobitnih devet miliona, Srbija svojom krivicom 2007. godine u budžet je mogla da vrati samo 2 miliona švajcarskih franaka.

U "Insajderu" je, u istom serijalu, otkriveno i to da je Miroslav Mišković u vreme Miloševića i inflacije imao razne povlastice.

Insajder, 2007. godina: U novembru ’96. godine svim carinarnicama, na ruke upravnika carinarnica, Savezna upravna carina, direktor Savezne uprave carina, poslao je pismo u kome kaže da je Savezna uprava saglasna, da se roba široke potrošnje, koju uvozi preduzeće Delta... Delta holding "može utvrđivati po carinskim nadzorom s tim što će se iznos na ime duga za carinu i druge uvozne dažbine plaćati u roku od 45 dana od datuma carinjenja". Radi se o periodu do novembra ’96. godine. Znamo, kakva je bila inflacija u to vreme i svako odlaganje plaćanja carine je značilo štetu po budžet, odnosno korist onome ko nije mogao da plati carinu.

Brankica Stanković, novinarka: Odmah posle te prve emisije je Miroslav Mišković, odnosno kompanija Delta, koja u tom trenutku ima veliki broj reklama preko B92, je povukla sve reklame. Mi smo to saznali tek šest nedelja kasnije, kada smo završili serijal, jer nam naši urednici to nisu ni rekli. Odnosno, oni su odlučili da nam ne govore ništa oko toga, baš zbog toga da ne bi vršili pritisak na taj način na nas.

Posle serijala "Državna pljačka države" uhapšen je bivši direktor carine, Mihalj Kertes i nedavno je osuđen na osam godina zatvora. Međutim, nikada nije ispitana uloga mnogih čija su imena i dokazi u njihovoj umešanosti objavljeni u serijalu "Državna pljačka države". Predstavnici nove vlasti nikada nisu vratili novac, opljačkan od građana, koji je iznet na Kipar. Za četiri milijarde evra u međuvremenu se izgubio svaki trag.

Brankica Stanković, novinarka: Rad na emisiji "Insajder" je jako težak i odgovoran. Dakle, spremanje jednog serijala traje u proseku šest do sedam meseci. To znači bukvalnu istragu, znači, mi sprovodimo našu istragu, saznajemo sve moguće informacije, ukrštamo te podatke. Naše pravilo je da nikome ne verujemo sto posto i da za sve što objavimo moramo da imamo dokaz.

U serijalu o švercu cigareta, "Insajder" je otkrio praktično državnu tajnu, odnosno izveštaj tajne akcije "Mreža" o švercu cigareta, koji je stajao u fiokama. Naime, u junu 2003. ministar policije, Dušan Mihajlović, oformio je radnu grupu koja je imala zadatak da ispita ko je sve bio umešan u šverc cigareta. Izveštaj je bio gotov i zvanično zaveden u MUP-u još 2004, ali ostaje u fiokama sve do februara 2006, kada je "Insajderu" objavljen deo koji se odnosi na umešanost Marka Miloševića u šverc cigareta. Zanimljivo je zapravo kako su novinari "Insajdera" došli do tog izveštaja.

Brankica Stanković, novinarka: Zapravo, krenuli smo da radimo emisiju o Marku Miloševiću i tu emisiju smo odlagali nekoliko puta, zato što meni je tu uvek nešto falilo. Bila je javna tajna da Marko Milošević se bavio švercom cigareta, o tome se stalno pričalo, ali nikada nijedan dokaz nije postojao tim povodom. Mi smo krenuli tu da se raspitujemo da li nešto postoji, da li je vođena neka istraga i svi su nam odgovarali da ne znaju. U tom jednom periodu je na portirnici B92 neko ostavio koverat, nije se naravno potpisao, u kojem se nalazio jedan papir, odnosno to se videlo kada otvorite, da je ovako deo neke veće šeme, ali samo Marko Milošević i neko propratno pismo da je vođena neka tajna akcija "Mreža", po nalogu Dušana Mihjlovića, tadašnjeg ministra policije 2003. godine, ali da je to bilo toliko tajno, da čak ni njegovi saradnici za to nisu znali i da je to zavedeno pod tim i tim nekim delovodnim brojem. Dakle to šalje neko ko je anoniman. Mi smo naravno, verovatno, pošto smo se raspitivali, pitali smo ljude u policiji da li je nekad rađena neka istraga. To se verovatno pročulo da se mi raspitujemo i naš zaključak je bio da nam je to poslao baš neko ko je možda čak i radio na toj istrazi.

Delovi intervjua sa Stankom Subotićem, 2006. godina:

Novinari "Insajdera" su proverom utvrdili da je zaista vođena tajna akcija o švercu cigareta i da izveštaj o tome postoji. Odlučuju da to objave i pored toga što tadašnji MUP zvanično tvrdi, da ne zna ništa o tome. Tek deset dana kasnije MUP, koji je prvo sve demantovao, saopštenjem potvrđuje da je tačno ono što je objavljeno u "Insajderu". Kada su novinari "Insajdera" došli do celog izveštaja tajne akcije "Mreža", u emisiji su objavljena sva imena onih koji su, prema dokazima policije, umešani u šverc cigareta i jedan od njih bio je Stanko Subotić Cane, koji posle nekoliko godina odbijanja da govori o toj temi pristaje na razgovor za "Insajder".

B92: Šverc nastaje kada se...

Stanko Subotić Cane: Šta znači šverc? Znači da sam uvezao neku robu, da nisam prijavio tu robu, je l’?

B92: Ne, znači da ste prijavili tu robu. Da je ta roba namenjena tržištu Republike Srpske Krajine, ali da se... da ti kamioni samo izađu i vrate se preko noći bez ikakvih carinskih...

Stanko Subotić Cane: Slušajte, da Vam kažem ovako, ti koji su Vam davali te informacije njih pitajte o tome.

B92: Je l’ Vama poznato da je...

Stanko Subotić Cane: Pošto meni takav način rada nije poznat apsolutno. Znači taj, ko vam je pričao, ja bih Vas molio da njega pitate, malo bliže, da Vam on to objasni bolje. Ja Vam o tome ne mogu dati objašnjenje.

B92: Da li Vam je poznato da je policija radila istragu o švercu cigareta, koja je nazvana akcija "Mreža"? Tajna akcija "Mreža" 2003. godine.

Stanko Subotić Cane: Da, to već od 2003. godine već slušam za tu akciju.

B92: Znači Vi ste znali za to?

Stanko Subotić Cane: Da.

B92: Ne razumem.

Stanko Subotić Cane: Pitajte Dušana Mihajlovića zbog čega mi je pokazivao taj izveštaj, zbog čega mi je tvrdio da su radili neku istragu i navodno, kada je mene zvao, zvao me je da mi kaže i da se delimično izvine i da kaže da mu je žao, da je ustanovio da je u stvari sve to što je rađeno bila čista manipulacija, da sam ja pošten čovek, da je on iznenađen, da bi on voleo da gaji odnose sa mnom, da budemo u dobrom odnosu, prijateljskom itd, itd. Zar je po Vama to logično?

B92: Pa meni nije, ali ja Vas pitam.

Stanko Subotić Cane: Pa evo i ja Vas pitam stvarno, zato što ne znam, ne znam šta drugo da Vam kažem.

Brankica Stanković, novinarka: Mi smo naravno pre emitovanja tog serijala zvali Dušana Mihajlovića odmah i pitali ga da odgovori na takvu tvrdnju, da je on pokazivao, tada osumnjičenom, nekakve podatke iz istrage. Prosto je to krivično delo. On je odbio da odgovori na to. Kad smo emitovali emisiju, emitovali taj intervju i na kraju tog intervjua smo rekli da je Dušan Mihajlović odbio da odgovori ovakve tvrdnje Stanka Subotića. Dušan Mihajlović je, naravno, krenuo da se oglašava po svim ostalim dnevnim listovima. Strašno je to što ga novinari ostalih dnevnih listova nisu pitali ništa, nego su ga pustili da on priča šta on hoće i da on piše nekakve kolumne, feljtone, nemam pojma šta je sve pisao i on kreće da napada "Insajder".

Mihajlović tada u jednom od intervjua kaže: "Pretpostavljam da je reč o zabuni, izazvanoj pitanjima i karakterom te emisije". U autorskim tekstovima objavljuje optužbe na račun emisije "Insajder". Jedna od takvih je i sledeća: "Ne bih ulazio u stvarne namere vidljivih i nevidljivih autora serije, emisije "Insajder" o tajnoj policijskoj akciji Mreža". Mihajlović je zaključio da su novinari "Insajdera" inkvizitori.

Brankica Stanković, novinarka: Onda sam ja eto stvarno poludela. Zvala sam naše advokate i pitala možemo li da podnesemo tužbu protiv Dušana Mihajlovića, jer je ovo kleveta. Na kraju su oni rekli, mislim: "Taj se neće pojavljivati nikada na sudu, kao što se inače ne pojavljuje. To će tako godinama da traje i nemamo ništa od toga". Onda sam ja rekla: "Dobro ’ajde, sada ćemo da uradimo vanredno izdanje "Insajdera", sa svim mogućim opet neistinama koje je prethodnih godina iznosio Dušan Mihajlović". Tako smo uradili vanrednu emisiju o akciji "Mreža". Kada je posle dve godine ili godinu dana, ne sećam se tačno, podignuta optužnica protiv Stanka Subotića Caneta, gde su bukvalno, gde je bilo prepisano ono što je objavljeno u "Insajderu", onda je Dušan Mihajlović, valjda svestan toga da će se sad pokrenuti pitanje opet njegove odgovornosti, jer je sad Stanko Subotić i zvanično optužen, odnosno raspisana je poternica za njim, pa će neko od nadležnih institucija postaviti pitanje zbog čega je Dušan Mihajlović ranije pokazivao Stanku Subotiću podatke iz istrage. Onda je Dušan Mihajlović krenuo u opet nekakav napad i celu priču okrenuo tako da se opet... Nije nikad odgovorio na pitanje zbog čega je to radio niti ga je iko od nadležnih institucija to pitao, što je skandalozno, dakle da to prođe tako, da se ne ispita takva jedna tvrdnja. Dakle, to ne mora da znači da je tačno. Možda Stanko Subotić laže, ali mora neko to da ispita. Valjda nadležne institucije treba tako nešto da ispitaju. Dušan Mihajlović se prosto uvek izvlačio, iako je bio ministar i imao tu funkciju, dakle, on ima obavezu prema javnosti da odgovori na mnoga pitanja. Uvek je okretao priču onako kako njemu odgovara.

Posle serijala uhapšeno je trinaest osoba. Za Stankom Subotićem raspisana je poternica i podignuta optužnica. On je u bekstvu. Sva ostala imena iz šest grupa, za koje policija navodi da su umešane u šverc cigareta, su izostavljena.

Inserti iz serijala "Mreža", 2006. godine:

B92: Nije Vam poznat podatak da je policija 1995. godine, finansijska policija pronašla 20 tona cigareta?

Mirko Vučurević: Gde?

B92: U "Politici. "Politika" je kupila od preduzeća "Okrin". Od preduzeća Okrin, vašeg preduzeće.

Mirko Vučurević: Ja to ne znam.

B92: U slučajnoj rutinskoj kontroli su pronašli, dakle, tih 20 tona.

Mirko Vučurević: Ne.

B92: A prema Vašoj dokumentaciji, Vašeg preduzeća, tih 20 tona je prikazano kao da je već izašlo iz zemlje. Dakle, gospodine Vučureviću, da li ste na bilo koji način učestvovali u, prema policijskom rečniku, u krijumčarenju cigareta?

Mirko Vučurević: Ne, nikada. Ne postoji nikakav dokaz da sam učestvovao.

B92: Vi tvrdite da ne postoje nikakvi dokazi protiv Vas da ste umešani u šverc cigareta i da ne snosite nikakvu krivičnu odgovornost?

Mirko Vučurević: Apsolutno. Pred Bogom i svetom.

B92: Ili se osećate toliko bezbednim, zato što ste svesni toga da je to delo koje je zastarelo?

Mirko Vučurević: Apsolutno, tako je.

B92: Ne, niste me čuli.

Mirko Vučurević: Zastarelo, ne, zastarelo. Neka me bilo ko od njih pozove, pa da mu objasnim ovo što sam Vama rekao. Kako je otišao Tito, napali su me ovi. Kako je otišao Slobo, napali su me ovi. Kako je došao... kako god neko ode, napali. Neće napasti onog ko nema, nego onog ko ima.

B92: Ali uspešno opstajete i dalje.

Mirko Vučurević: Ja opstajem.

B92: Pa kako, ako Vas svi napadaju?

Mirko Vučurević: Zato što sam pametan.

B92: Vi tvrdite da nikakve veze nemate sa švercom cigareta?

Nedeljko Bošković, Vojna služba bezbednosti do 1995, savetnik ministra policije Crne Gore do 2004: Ne, imate li veze sa trgovinom belim robljem? Ovako indiskretno potpitanje.

B92: Pa za mene čak ne postoje ni indicije. Za Vas postoje.

Nedeljko Bošković: E pa za mene, koliko ima za Vas indicija da ste to radili, da ste učestvovali, toliko ima za mene da sam radio.

B92: Dobro, ali nije mi jasno celo Vaše okruženje, znači svi Vaši prijatelji su, prema policijskom izveštaju te akcije "Mreža", uključeni u šverc cigareta?

Nedeljko Bošković: Koji to, bre, koji su to?

B92: Dakle, to je Mihalj Kertes, Jovica Stanišić i Vanja Bokan, koji je bio vaš zet itd. I sad, od celog tog okruženja jedino Vi niste umešani u šverc cigareta

Nedeljko Bošković: Izvinjavam se.

B92: Je l’ to zbog toga što ste previše moralni?

Nedeljko Bošković: Šta što sam?

B92: Previše moralni...

Nedeljko Bošković: Pa da sam moralan – jesam i da imam urođene genetske i stečene te moralne uzuse, to je tačno.

Međutim u policijskom izveštaju o švercu cigareta postoji osam grupa i pominje se više od dve stotine imena onih koji su umešani u taj nelegalan posao. Međutim, protiv većine nije na osnovu policijske istrage podignuta optužnica. Preskočeno je šest grupa, u kojima su Dušimir Zabunović, koji je posle 5. oktobra preuzeo Saveznu upravu carina od Mihalja Kertesa. Zatim, biznismen i poslanik Nove Srbije Mladen Grujić, vlasnik parfimerija "Lili". Za Petra Komljenovića policija je u akciji "Mreža" utvrdila da je tokom 90-ih bio na čelu jedne od grupa, ali da je istovremeno radio pod pokroviteljstvom Marka Miloševića. U akciji "Mreža" navodi se i kompanija Delta Miroslava Miškovića. Važnu ulogu je, prema podacima iz policije, imao i DB na čelu sa Jovicom Stanišićem, ali i Mirjana Marković, Milorad Vučelić i Mirko Vučurević.

U jednom od poslednjih serijala, "Službena zloupotreba", "Insajder" je objavio brojne dokaze o tome kako predstavnici nadležnih institucija, političkih stranaka i pojedinci iz vlasti rade u interesu biznismena, a ne u interesu građana.

Brankica Stanković, novinarka: Tu smo proučavali, bukvalno, sve moguće zakone, čitali sve zakone, gledali ko je kako glasao. Dakle, to je bio jedan onako obiman posao, radili smo osam meseci, taj serijal svakog dana, ali kada smo prikupili informacije, mi smo dolazili, naravno do toga, da vidimo… negde smo zaključili već na pola da su svi isti, ne postoji razlika ni između jedne stranke, kada su u pitanju njihovi interesi. Dakle, svi oni rade pre svega u svom interesu, a ne u interesu građana i onda nam je bilo jasno da ćemo tim serijalom bukvalno da zaratimo sa svima, odnosno da će Devedeset dvojka da zarati sa svima. Mislim, nije ni nama baš svaki put jednostavno na koji način ćemo nešto da saopštimo našim urednicima, dakle, niti je jednostavna odluka koju donose naši urednici, da li će i kako to da emituju. Ne samo taj serijal, nego svaki, jer su posledice ogromne. Naravno da su oni uvek iza nas stali, podržali to i emitovali serijal, ali ipak je to jedan proces. I onda sam ja otišla kod Verana Matića i rekla: "Verane, ovim serijalom ćeš zaratiti sa svima. Znači, sve političke stranke i svi biznismeni su obuhvaćeni i to je onako jedna velika pljačka ove države koju ćemo mi dokazati". I onda je rekao: "Pa dobro, ako imate dokaze, onda radite". I to je uvek bio njegov odgovor.

Insajder je u serijalu "Službena zloupotreba" objavio dokaze o tome da su predstavnici države pojedincima praktično poklonili ekskluzivne lokacije. Zahvaljujući sistemu i onima koji su od 2000. do danas na vlasti, biznismeni, koji su u vreme Miloševića, ratova i sankcija zaradili svoj prvi milion, postali su stub ove države. Zapošljavaju veliki broj ljudi, pa samim tim država zavisi od njih i više im ništa ne može. Ogroman novac koji se vrti u jednom te istom krugu ljudi, omogućava im veliku moć i položaj, kojim mogu da ucenjuju političare, da formiraju vlade kakve njima odgovaraju, da postavljaju svoje ljude u sve nadležne institucije, dok istovremeno finansiraju i poziciju i opoziciju, pa je tako krug zatvoren. Bilo je moguće da mnogi biznismeni do ekskluzivnih lokacija u Beogradu dođu tako što kupe propalu fabriku, preduzeće ili štampariju, dok u tu cenu nije uračunato građevinsko zemljište koje zapravo najviše vredi.

Otkriveno je i to da dve kompanije u Srbiji, koje najviše grade, Delta i MPC, Miroslava Miškovića i Petra Matića, zapravo nemaju matičnu firmu u ovoj zemlji. Ovde su samo registrovane, a vlasnici njihovih kompanija, u stvari su offshore kompanije na Kipru i u Holandiji. Na taj način sve što su kupili u Srbiji, danas je formalno u vlasništvu stranih kompanija, odnosno njihovih offshore firmi. Ovakvim poslovanjem, iako je dozvoljeno po zakonu, državni budžet potencijalno gubi milione evra, jer ukoliko jednog dana odluče da npr. prodaju, sve što poseduju u Srbiji, a čija vrednost se meri milijardama, na to, opet po zakonu dozvoljenom poslovanju, neće platiti ni porez na kapitalnu dobit.

U serijalu su objavljeni dokazi o tome kako su na štetu budžeta predstavnici nadležnih institucija praktično poklonili dve najatraktivnije lokacije u Beogradu - zemljište poslovnog centra Ušće i Luke Beograd.

Inserti iz serijala "Službena zloupotreba", 2009. godine:

B92: Zbog čega je, dakle, Grad odlučio da pokloni biznismenu nekom, nije važno kako se zove, u ovom slučaju je to Petar Matić, četiri hektara tako ekskluzivnog zemljišta? Je l’ nije bilo licitacije?

Zoran Alimpić, zamenik predsednika Skupštine Beograda, bivši v.d. gradonačelnika: Grad nije odlučio nikome ništa da pokloni. Grad je odlučio da promeni jedan regulacioni plan.

B92: Čime je poklonjeno četiri hektara...

Zoran Alimpić: ...gde je Skupština grada, koja predstavlja građane Beograda, na predlog urbanista i arhitekata, smatrala da je to u interesu razvoja Grada da imamo još jedan takav reprezentativan objekat.

B92: Dali ste četiri hektara?

Zoran Alimpić: Nismo dali, nego smo promenili Urbanistički plan i tom prilikom je došlo do preparcelacije.

B92: Pa dobro, ali to je to.

Zoran Alimpić: Možda je to tô. Vi tako gledajte na to. Tu odluku je donela gradska skupština.

B92: A je l’ Vi znate koliko je npr. cena jednog ara na tako ekskluzivnoj lokaciji?

Zoran Alimpić: Postižu se dosta visoke cene na licitacijama, verovatno bi i tu cena bila dosta visoka, ne mogu sada da Vam procenim koliko bi bila cena na toj lokaciji.

B92: Pa evo, na primer Autokomande, jedan ar je koštao 76 hiljada evra na licitaciji.

Zoran Alimpić: Pa dobro, verovatno bi to moglo da se postigne i ovde, ali nije to ista lokacija, to je znači ovo je Ušće, ovde bi to možda bilo toliko, možda bi bilo više.

B92: Bilo i više... Verovatno.

Zoran Alimpić: Ali taj dobitak koji bi ušao u kasu Grada je procenjen, evo procenili smo da je manji od dobitka koji mi dobijamo time što je jedan takav objekat, jedna takva investicija u Beogradu napravljena.

U "Insajderu" je otkriveno i koliko je budžet Grada i države oštećen odlukom da se proda preduzeće Luka Beograd, koje se nalazi na 220 hektara najekskluzivnije lokacije u Beogradu.

Strahinja Sekulić, javni pravobranilac grada Beograda: Kompletan, da kažem, kompleks zemljišta je, oko koga ja vodim postupak, je oko 220 hektara, kada se saberu sve parcele, je 220 hektara.

B92: Koji bi trebalo da pripadne Gradu...

Strahinja Sekulić: Tako je, ja tražim da pripadnu Gradu. Da se Grad upiše kao korisnik u zemljišne knjige.

B92: Evo sada, da niste npr. u celoj ovoj priči i sad da čujete da se stalno govori o tome da Grad npr. ima pravo na 220 hektara na području Luke Beograd, onda ima 107 hektara, pa 85, pa 55, pa u jednom trenutku 0 hektara, pa sad opet 220 hektara, a ustvari poslednjom odlukom suda je uknjiženo 118 hektara...

Dragan Đilas, gradonačelnik Beograda: Tako je.

B92: Šta biste Vi zaključili?

Dragan Đilas: Ja bih rekao da je ovo neozbiljna država i da je veliko pitanje gde ova država ide kada su takve stvari moguće. Da mi ovde pričamo o 110, 107, slažem se... Neozbiljno...

B92: 220...

Dragan Đilas: 220, svaki dan imam neki novi podatak. Verujte, i meni to pravi malo haos u glavi. Ali, moram da kažem tu stvar, kod naših pravnika sam vrlo često do sada video da jedna stvar može i ovako, a može i onako. Kod nas inžinjera to ne može, kod nas je 2 i 2 - četiri. Zbog toga i meni ovi brojevi smetaju. Glavni prihod beogradskog budžeta je prodaja zemljišta, koja mora na licitaciju i da se mi svi dogovorimo...

B92: A zašto recimo kod Luke Beograd nije iskorišćen član zakona kojim može da se oduzme zemljište koje nije privedeno nameni? Zašto ste uopšte krenuli u sudske sporove?

Dragan Đilas: Zato što u Gradu Beogradu do sada nikome nije oduzeto zemljište koje nije privedeno nameni.

B92: Pa to znači da se prosto nadležne institucije nisu pridržavale zakona?

Dragan Đilas: Od... Ja sam došao na ovu poziciju 19. avgusta, od tog trenutka mi radimo na tome da se i taj deo, taj deo zakona u potpunosti poštuje.

B92: Dobro, a da li je Vama poznato recimo, koliko košta ar jednog takvog zemljišta na sličnoj lokaciji?

Dragan Đilas: Pa zavisi koliko dosegne na licitaciji, za Marinu Dorćol, koliko... Pričali smo, 100 i nešto hiljada.

B92: 120 hiljada evra ar.

Dragan Đilas: Tako je.

B92: Ali to je negde jedina relevantna lokacija koja sada može da se poredi sa zemljištem Luke Beograd.

Dragan Đilas: U potpunosti se slažem sa Vama, ne vidim gde imamo mi nesuglasicu.

B92: Pa u tome što, recimo, prema našoj računici, svojim odlukama nadležne institucije od 2005. su napravile potencijalnu štetu za budžet Grada od 2,5 milijardi evra.

Dragan Đilas: Pa ne znam tačno, ali ja se... sve se slažem sa Vama...

B92: Hoće li neko odgovarati zbog toga?

Dragan Đilas: I rekao sam Vam, da sam ja bio gradonačelnik 2005, ja bih tražio da se Luka Beograd ne privatizuje uopšte, jer ima potencijalno zemljište. Kao što kažem za PKB.

B92: Pa dobro, Demokratska stranka je takođe imala svog gradonačelnika.

Dragan Đilas: Pa ne kažem ja da je jadan Bogdanović kriv za to. Jednostavno tada to nije bila takva praksa, nije se tim... Nije se na taj način rešavalo. Svaki čovek koji dođe na neko mesto, ima neku svoju politiku, viziju, ima što je obećao građanima i to ispunjava.

Na osnovu raznih propisa i odluka predstavnici vlasti od 2000. do danas rasprodali su i ustupili pojedincima i imovinu koja ima stare vlasnike i pored toga što nikada nije donet zakon o denacionalizaciji, odnosno o povraćaju imovine.

Aleksandar Vlahović, ministar za privatizaciju 2001-2004: Država će morati novčano da obešteti bivše vlasnike u tom slučaju, kao što će morati. E sada, u kojoj meri će to novčano obeštećenje biti...

B92: Ali Vi kada kažete država, to su građani ove zemlje.

Aleksandar Vlahović: Slažem se, ali kada kažem građani ove zemlje i država, onda mislim i na izvršnu vlast, koja je u nekom određenom periodu bila odgovorna za funkcionisanje ove zemlje.

B92: Ali se tu postavlja pitanje, pošto je dosta toga prodato u privatizaciji što ima stare vlasnike, ko će na kraju plaćati sve to? Građani Srbije? I to po tržišnim cenama.

Oliver Dulić, Ministar životne sredine i prostornog planiranja: Tako je. Slažem se. Sve se slažem. Oduvek se kaže, ne možete jednu nepravdu da ispravljate nanošenjem novih nepravdi.

Serijal "Službena zloupotreba" bavio se i građevinskom mafijom, koja, prema istraživanju "Insajdera", postoji pre svega zbog korupcije i zloupotrebe službenog položaja u državnim institucijama. Npr. investitor koji radi po zakonu, da bi došao do dozvole za gradnju, mora da prođe više od pedeset raznih šaltera u raznim institucijama. U tom dugom lancu administracije, prema istraživanju "Insajdera", cena kvadrata stambenog prostora raste od šaltera do šaltera. Prema važećem zakonu, rok za dobijanje dozvole je 15 dana. Međutim u praksi, 15 dana pretvara se u bar 15 meseci. U takvoj proceduri, za koju ne važe ni postojeći zakoni, javna je tajna da investitor u većem broju slučajeva potplaćuje razne u administraciji kako bi nešto išlo brže ili kako bi to bio dokument koji inače, prema zakonu, mora da dobije.

Istovremeno na republičkom nivou, donose se zakoni kakvi odgovaraju biznismenima. Pogrešnim odlukama, prema istraživanju "Insajdera", a na osnovu zvaničnih podataka, potencijalna vrednost svih tih lokacija koje su ustupljene ili do kojih se došlo za samo 100 miliona evra - realno iznosi dve milijarde 890 miliona evra. To znači da je na samo nekoliko primera, koje ste videli u šest emisija, budžet potencijalno oštećen za dve milijarde 790 miliona. Ukoliko se od tog ukupnog iznosa procentualno odbije naknada za uređenje zemljišta, koju svakako svi plaćaju, pa i oni koji su zemljište praktično dobili na poklon, samo na osnovu zakupa zemljišta kojeg nije bilo, a čiju početnu cenu za licitiranje određuje poreska uprava i to na osnovu tržišne vrednosti - šteta za budžet je milijarda i 980 miliona evra. Za taj novac moglo je da se izgradi npr. 15 mostova ili 896 škola ili da se rekonstruiše 597 bolnica i klinika. Ovo su samo neke od posledica službenih zloupotreba, koje su prikazane u "Insajderu" 2008. godine.

Brankica Stanković, novinarka: Mi smo tu stvarno obuhvatili bukvalno sve stranke, sve biznismene i onda je nastao jedan potpuni haos. Nisu mogli tu da govore da neka stranka stoji iza nas, pošto smo tu radili i o LDP-u, Demokratskoj stranci, DSS-u, dakle bukvalno sve stranke. Da bi na kraju izmislili da potpuno iza nas stoje... Kad više nisu znali šta će, jer su obuhvaćeni svi - da iza nas stoje ruski tajkuni, koji hoće da se obračunaju sa domaćim tajkunima. Šta znači - neko stoji iza vas? Pa mislim, evo, pokazalo se na toliko primera do sada, da nikada niko nije stajao iza nas i to je samo posledica svega onoga što su protiv nas, godinama unazad, proturali upravo oni kojima se "Insajder" bavio. Dakle to je bio njihov... pokazivanje njihove zapravo nemoći. Kada nisu znali više šta će, jer da smo mi objavili nekakvu laž, ili nešto što nije tačno, pa do sada su mogli sto puta da nas tuže, da demantuju itd. Posle serijala "Službena zloupotreba", izmenjen je Zakon o planiranju izgradnje, čime će šteta, koja je nastala, biti delimično umanjena, tako što će prema tim izmenama, oni koji su do ekskluzivnih lokacija došli npr. kupovinom propale fabrike, morati retroaktivno da plate zemljište po tržišnoj ceni. Na taj način deo novca će ući u budžet, ali će istovremeno oni postati vlasnici vrednog zemljišta. Za zloupotrebe u nadležnim institucijama u Srbiji zainteresovao se i Evropski parlament, koji je od ekipe "Insajdera" tražio da mu dostavi prevedene emisije serijala "Službena zloupotreba".

Brankica Stanković, novinarka: Sva ta priča, kako mi dolazimo do informacija je čista glupost, zato što svaki novinar, koji želi da dođe do informacija, može da dođe do informacija. Svaki novinar koji želi da se bavi ovakvim temama, isto tako može uspešno da se bavi takvim temama, pitanje je samo da li to neko hoće, ili neće da radi. Mi smo odlučili da to hoćemo da radimo i zato smo sve to radili i najvažnija stvar od svega je, da ipak sve ostaje zapisano i da će se vrlo brzo videti, ko je šta tu radio. Dakle, ja sam svesna toga da je ova, hajde da kažemo, ograničena sloboda kretanja i život kao u zatvoru, velika cena koju plaćam, ali prosto se ne kajem, niti kukam zbog toga, zato što je to negde bio naš izbor i nas je uvek zanimalo da radimo baš takve teme.

U prethodne dve emisije videli ste sve dokaze, koji su objavljeni u "Insajderu", u poslednjih sedam godina. Brankica Stanković danas živi sa policijskim obezbeđenjem, koje je u poslednje vreme pojačano, odnosno veći broj policajaca brine o njenoj bezbednosti. Tim "Insajdera" je proširen i novi serijal počinje sledeće nedelje. Tema je jedna od najvećih pljački, koja se trenutno dešava. U pitanju je rudarski basen Kolubara.