Transkript druge epizode

Dokazni materijal Haškog tribunala: 
Presretnuti razgovori generala Ratka Mladića (RM) i lokalnog komandanta (LK) Mirka Vukasovića: 

RM: General Mladić. 

LK: Izvolite, druže generale. 

RM: Šta treba da tučem? 

LK: Pa, evo, ja sam naredio tri plotuna, ova, što ste malopre naredili. 

RM: Dobro, to si naredio, koje ciljeve mi predlažeš? Velašiće tuci. Velašiće i Pofaliće tuci, tamo nema srpskoga življa mnogo. 

(arhivske izjave Ratka Mladića): 

"Možete opstati ili nestati." 

"Pravac Potočari, pravac Potočari i Bratunac, nemoj se zaustavljati, hajde." 

"I napokon došao je trenutak da se posle bune protiv dahija Turcima osvetimo na ovom prostoru." 

"Ako ste vi veći patrioti od mene može svak' da dođe kad ja odem." 

I deo 

B92: Zbog takvog patriotizma Srbija je već godinama ucenjena. Genocid, zločini protiv čovečnosti i teške povrede Ženevske konvencije, kršenje zakona i običaja ratovanja, progon nesrpskog stanovništva, granatiranje Sarajeva i snajpersko delovanje po gradu, genocid nad bosanskim muslimanima oko Srebrenice i pokušaj prikrivanja tih zločina. Pored svega navedenog i pored činjenice da je u Srebrenici za samo pet dana ubijeno oko 7.000 muslimana, Ratko Mladić je za pojedine političke stranke ostao heroj koji je branio srpski narod. Ispostavilo se da su ga štitili pripadnici vojske koji su nas godinama uveravali da nikada nije bio pod zaštitom te institucije. Naprotiv, tvrdili su da se takve laži objavljuju da bi se narušio ugled vojske. Do danas nije izručen Haškom tribunalu jer za to nije postojala politička volja. To su sami potvrdili i predstavnici vlasti, uveravajući nas da je sada gotovo jer politička volja za njegovo hapšenje konačno postoji. I pored svih demantija da je Ratko Mladić uhapšen, prema saznanjima Insajdera od prošle nedelje traje akcija prebacivanja Mladića u Hag. Problem je, kako navode naši izvori, u tome što haški optuženik neće da prihvati formulaciju 'dobrovoljna predaja'.

Najtraženiji haški begunac Ratko Mladić rođen je u Bosni 12. marta 1942, mesto Božinovići, opština Kalinovik. Većina meštana sela Božinovići prezivaju se Mladić i svi su članovi uže ili šire porodice haškog optuženika. Neprijateljski pogledi meštana i pitanja 'šta hoćete' su uobičajeni za ovaj deo ako se pojavite s kamerom. Novinarima je gotovo zabranjen pristup. Posle nekoliko meseci ubeđivanja članovi njegove porodice pristali su da ekipa B92 dođe u rodno selo najtraženijeg haškog begunca Ratka Mladića. Ovo će biti prilika da prvi put vidite gde se rodio, odrastao i živeo haški optuženik. 

Mile Mladić, stric: U ovoj kući đe ja živim ovđe, živio je i Ratko i svi smo mi bili u ovoj kući. Pa, bilo nas je ja mislim oko jedno 15, 16 čeljadi. Bila su dva đeda, bili su naši očevi, moj otac, njegov otac, onda izvanji stric i tako. 

Ma, bio živac, to ne treba ti, čigra. Znate što ono bi stari ljudi rekli, da si ga bacio iz aviona morao se na noge, ne bi pao na glavu, morao se na noge dočekati. 

B92: Znači, snalažljiv. 

Mile Mladić, stric: Ma, živ od sebe bio, čigra, prava čigra. Bio je odgojen fino, ma građen, ma sve... Za sve je bio spretan. Kad je bio đete malo, pa bila starinska kuća i u kući je bilo ognjište i na tim ognjištima držani su samari seljački sa konja. I on kako je bio đete, on se zavukao za samar i zaspao, a majka i moja majka uskukale se - kuku, nema đeteta. Ma, kako nema đeteta, kaže - odnjeli ga Cigani, đe će odnjeti Cigani đete, kumim vas Bogom. Ja ne znam šta sam radio po kući, kad ga ja nađem za samarom, on zaspao i ja ga uzmem i kažem njima - evo ti đeteta, šta ste digli uku, i tako.

Veselinka Mladić, rođena Puhalo, rođaka: Ne znam, bogami, đeco, borimo se svi za pravdu, sad nema pravde, nema slobode, pa dokle će ovo ja ne znam. On je bio prvo kao đak dobar đak, kao domaćin, domaćin, on je ostao siroče, imao je majku i brata i sestru, on je to sve izvodio na put, što kažu, školovao, radio, kosio, orao, borio se. Borio se za tu svoju porodicu, majku, sestru, borio se jednostavno i školovao se i sve. On je siroče bio, on nije imao nikoga da ga dotjera, da ga... 

Duško Mladić, brat od strica: Pa, ja mislim da ga najbolje poznam, jer baš smo bili vezani, rekao sam, ja kao đečkić od 5 godina, on je bio ljep, zgodan, Ratko bio, pa đevojke trčale za njim. Ja bih s njim išao kad on ide đevojki, pa bi on pravio tamo neke pucaljke da se ja sklonim dok bi on bio s đevojkom, ja mu se sakrijem pa virim, tako te... Pa mi je pjevao pjesme, bila je neka komšinica ovđe, Smilja se zvala, godinu starija od mene, pa mi je pjevao pjesme - imam dinar, još da mi je polić kupio bih Smilji ljubović! Uvek je... imao je čovjek stila za sve, za sve je imao stila, lafčina je bio svaka. Možda ćete primjetiti sličnosti naše, ja vjerujem da smo i u duši slični. Vidite u slici svakoj da je svugđe nasmejan, osim ako nije zabrinut za nešto. Nikad... uopšte nije imao u sebi nekih prevara, nekih lukavština, strašno... strašno jedna... ja mislim da je to oličenje poštenja kao đetetom bio, cio život je takav ostao, to vam ja garantujem, poznam ga.. pa do nazad pet-šest godina i tad smo bili nerazdvojni. I uvjek smo bili bliski, tako da sam mu bio baš i ljubimac, zapravo mezimac njegov. Bio sam malo življi od one ostale đece, pa me je 'vako tjerao da se hrvemo, bacamo kugle... On me naučio i da guslam, imam i gusle... Tako, svemu me je on učio. 

Veselinka Mladić, rođena Puhalo, rođaka: E, kako ga pamtim, kao jednoga ljepotana svjeta i mozga što se nikad taki mozak u srpskome narodu rodit' neće, što se rodio Milošević u Srbiji i što se Ratko Mladić rodio... u sadašnjoj... bivšoj Jugoslaviji, sadašnjoj Bosni i Hercegovini, to se više nikad u srpskome narodu roditi neće. 


Mile Mladić, stric: Ja ga poznam kao dobra dečka, vredna dečka, poštena, iskrena, hrabra, ja mislim svakako, sto posto. Kako ga ja zamišljam da on nikad nikome nije učinio zla koliko oko prsta konca, a ja mislim za Hag nikad, nikad on se predat' neće.

B92: Nije tačno mislite ovo... 

Mile Mladić, stric: Ma, nije tačno ovo što se o njemu priča da je ratni zločinac, to samo su izmišljotine. 

Duško Mladić, brat od strica: Svaki dan imam bar pola sata misli o njemu, s njim... Nije krv voda... tako da mi je uvek pod svjesti. U bilo kojoj teškoj situaciji sjetim se njegovih savjeta, njegovih... Nemoj smatrati što je on moj... nikad nijednu lošu.. jednu jedinu lošu manu znam što je malo naprasit, ljut, to mu je jedina mana, a sve ostalo to su vrline svjeta. 

B92: U Srebrenici je za samo pet dana ubijeno oko 7.000 muslimana. Vojni komandant tada je bio Ratko Mladić. Njegovi rođaci, međutim, nerado odgovaraju na takva pitanja. Na konstataciju da ne može da bude heroj neko ko je optužen za ubistvo hiljade ljudi, u glas odgovaraju da mu je to namešteno. 

Mile Mladić, stric: Pa, mogli smo mi njih svije pobiti sad u ovome ratu, svi su oni bili ovde, da smo šćeli, ma, nije nikome ni dlaka s glave falila. U Srebrenici, rat bio, ko zna kad se zaratili, kad je došlo, da li je bila vojska srpske republike, da li je... Boga ti pitaj, ko koga zna, ko koga puca, ni brat na brata, ni sin na oca, ako je bio u onoj strani ili u ovoj... To su samo izmišljotine da je Ratko bio... Evo, sad ove neke fataju, šta ja znam, kaže tu i tu ubili su ovoliko ljudi izjavljivaju da nikad Ratko tu niđe nije bio, niti je ikome rekao da nekoga ubije ili da nekoga otjera. Bar koliko sam ja na televizor gledao, evo, ufatili su neke, ne znam đe su, sedmericu, da su kod Trnova ubili četiri muslimana, valjda da li su oni iz Srebrenice, okle li su, i jedan izjavljiva da mu je naredio nekakav... a ja kaže, nisam pucao, ko je pucao ne znam. Tu Ratka niđe nema da ga spomenu. 

Mihajlo Mladić, rođak: On to nije naredio, to su vojska... koja, ko bio da bio, tu je krvna osveta bila jer su tu pobijene čitave porodice, 50 mrtvih su našli, tu je to... 

Veselinka Mladić, rođena Puhalo, rođaka: Načisto je tu samo na Srbe napadnuto... 

Mihajlo Mladić, rođak: Jer su oni prvo napravili zločin, e onda sad šta je ovo... to je sve vojska, nisu oni pobili civile tu, nego su oni pobili vojsku, tu civila nije bilo, civilima nikom ništa falilo nije, to je to. 

Mile Mladić, stric: Ovi muslimani, oni to sad misle da je to što se izginulo u ratu da je to Ratko naredio i da je to Ratko učinio, to nije tačno. Ja bih to tvrdio svugdje, na svakome mjestu. Možda da je vojska nešto učinila svoje, ali da je on to... nije tačno. 

Mihajlo Mladić, rođak: Otkad smo čuli preko televizije i preko radija i preko svijeh medija da je on oglašen kao ratni zločinac, to nas svije boli, zbog čega, kako, zbog čega se on goni, zašto se on goni. Ako će se goniti, neka se gone svije nacija, nije samo Ratka Mladića, nije samo Srbi, ako se zatvaraju neka se zatvaraju svi po Hagu, a jok samo Srbi. Ja se toga ne stidim niđe da kažem, ako treba i u Hagu. 

Veselinka Mladić, rođena Puhalo, rođaka: Nema sile da može kazati da je on bio zlikovac, zločinac, nema govora, on nije takav bio u prirodi... e sad što se to sve nadovezalo na to... Uglavnom, on tačno nije krvolok bio nikada, niti je mogao biti. On nikad nikome... kao đete pobio se nikad nije, ni s kim, nije znao mrzit', nije znao ništa. Prema tome, sve smo ti rekli što smo znali... A sad šta ćete, to je narod... 

Mihajlo Mladić, rođak: Mi smo zato mrtvi. 

Veselinka Mladić, rođena Puhalo, rođaka: Ma, nismo mrtvi, kako smo mrtvi? 

Mihajlo Mladić, rođak: Jesmo, kako nismo, kad svaki dan, recimo sad da ga mogu uhvatiti pre pet minuta oni bi ga predali... 

Veselinka Mladić, rođena Puhalo, rođaka: Neka bi oni njega i uhvatili i sve, ne mogu ga ni uhvatiti, niti će ga ikad uhvatiti... 

Duško Mladić, brat od strica: Viđali smo se i ovđe, malo ranije toga, pa i po Beogradu... Ja sam radio gore u Han Pijesku, isto bio vojno lice. 

B92: Vi? 

Duško Mladić,brat od strica: Da, pa sam sad demobilisan... 

B92: Bile su neke priče ranije da se on krio gore u kasarni u Han Pijesku.

Duško Mladić,brat od strica: Nikad se on tu nije krio, niti se on trebao kriti ovdje. Ovaj narod njega svaki jedva čeka da vidi i želi... nema se od koga ovde kriti, od koga bi se on krio. Pa, SFOR nije bio ni dostupan, nismo mi bili... SFOR je obilazio. 

B92: A gde ste se videli tada? 

Duško Mladić, brat od strica: Kada? 

B92: Pa, to kad ste se videli. 

Duško Mladić, brat od strica: U Beogradu. 

B92: A je li pričao nekad o tome s vama? O tim optužbama na njegov račun? 

Duško Mladić, brat od strica: Jeste, kako nije pričao, nikad se nije slagao... nikad nije priznavao taj sud da je legitiman, uvek je znao da je to nastrano, mislim na jednoj strani... Nikad se on nije plašio toga... 

B92: A što se krije onda? 

Duško Mladić, brat od strica: On isto tako te poraze ne može, zna on kako bi prošao tu, da se mora nadmudrivati i pametovati sa njima, on to ne voli... 

B92: Mislite da je zbog toga odlučio da se krije? 

Duško Mladić, brat od strica: Pa, najviše, najviše, ne vjerujem da bi se ikad on predao, to ne vjerujem, nikad, dobrovoljno... Nas je priroda naučila i ovo mjesto na to i opstajemo svuđe, ne damo se mi baš tako... 

Mile Mladić, stric: A ja mislim da on ovako sve, ne moremo biti ljepo, posmatra i gleda i sve to, pa ja mislim kad bi bilo... da nikako, ni u kom slučaju nema, ja mislim, opanka da bi ga uhvatio i da bi ga predao. 

B92: Kako to mislite? 

Mile Mladić, stric: Fino, sigurno, ja mislim koliko je on pametan i koliko je hrabar, da će uništiti prvo sebe nego da ode u Hag. 

B92: Već godinama se s vremena na vreme nagađa gde je sve viđen haški begunac Ratko Mladić. Njegovi rođaci uporno ponavljaju da u rodno selo nije dolazio, ali SFOR svaka dva-tri dana dolazi u obilazak tog mesta. 

Mile Mladić, stric: Šta su oni provodili s njegovom majkom, pa to je hrabra žena bila koja se nije stotinu puta... Kad je umrla, ja sam bio na sahrani, nadljeću helikopteri, 500 IFOR-ovaca, blindirana kola i na vrata. Ne daju da je sahranimo ljudski, zalaze ispod kreveta, ispod ormana, traže u onome... jedan oni što zna pričati, ja kad sam... Kaže - otvori šaht, ja njega pitam - odakle ste vi, onaj prevodilac kaže - ja sam iz Amerike. Pa, budalo jedna, pa on je u Americi, nije on u šahtu, bleso jedan, đe si, rekoh, tražiš ga u šahtu. Pa, on da je, rekoh, ovđe bio bi s nama ovako sjedio i pričali bi, a ti gledaš u šaht. 

Duško Mladić, brat od strica: Ja sam tada imao malo duel sa njima. Znate, oni su tako to necivilizovano upali, tako... ipak je sahrana, bilo je đece male... Oni su sad onako... pet vojnika na jedinicu od 500 vojnika, onako kako su oni smatrajući da je jedan čovjek tu, traže ga po šahtu. U mene je baš golf bio parkiran na šahtu jednom, kaže - skloni auto da pogledam u šahtu. E, moj, rekoh, braco, on da je ovđe odavde bi te gađao sada, ne bi on bio dole. 

Mile Mladić, stric: Kaže njoj - podignite kauč, dignite ga vi ako vam treba. Iza ormana, otvaraju ormane, otvaraju zamrzivač da gledaju, pa, kukavče crni, đe će u zamrzivač.. nije lud da dođe u zamrzivač. I sad helikopteri ovuda nadljeću u Božinovićima, pa to nije lud da dođe u Božinoviće. 

B92: A kontrolišu ovde stalno? 

Mile Mladić, stric: Pa, kontrolišu, svaki drugi, treći dan helikopteri se vijaju iznad kuća ovuda, jedni padnu nisko, drugi malo su više, kao boje se da ne bi onoga dole, što je niži, da ga ne bi ko ubio... 

Ja sam imao problema sa SFOR-om ovdje, meni su ovo pretresali... Ja to isto kao što ste vi sada došli, ništa ja.. šta će on meni, šta ću, ja znam, jesam li kriv - nisam kriv, ako sam kriv ja bih normalno bježao i krio se, ali što bih se ja bojao u svojoj kući, ništa.

Mihajlo Mladić, rođak: Ili što sada pričaju na televizor, e vidjeli smo ih, evo ih u Srpskoj Republici, e evo ih u Crnoj Gori, evo ih ovđe... Pa, kakve su to izmišljotine, to je samo laž čista, niko još ga nije vidio. Dolazili su ovđe nekoliko puta one kamere muslimana i hodali su ovuda i hoće da snima i onda pitaju koja je Ratkova kuća. Oni su za ovu ovamo išli kuću đe je ova nova, nisu ovđe dolazili đe se on rodio. Ja nikome to ne bih dao, sto dođe kamera, samo bih ga pitao zašto ste došli, samo tako, ma, bježi, skini se odavde, šta imaš ti, da ti ja ne bih pričao, da me ti snimaš... 

B92: Jeste i vi Mladići? 

Vaso Mladić, rođak: Jesmo, ovo smo ja i brat, ovo je moj brat, on je mlađi, ja stariji. 

Vaso Mladić, rođak: (priča s nekim preko mobilnog telefona) Alo... dobar dan... jeste... Đole, jesi to ti... evo me u kući, evo me snimaju novinari, moram ići u Hag... pa, moram radi Ratka... pa, što smo mi jarani... ja njega ne dam i gotovo, idem i ja... 

Mihajlo Mladić, rođak: Uopšte ne znam sa njim šta je, ni gđe je, ni šta je. Slušaj, danas da ja tebi kažem, sam slušao beogradsku emisiju. Kaže Karla del Ponte bolje poznaje recimo gđe je Ratko Mladić nego vlasti u Srbiji i vlasti u Bosni i Hercegovini. E, onda, prema tome, gde ćemo mi šta znati... Tako idu te, cure vjesti kroz svjet i preko medija i preko televizora, preko svega... 

B92: A da li se plašite za njega? Sad kad je krenulo sve ovo... 

Veselinka Mladić, rođena Puhalo, rođaka: Kako se nećemo plašiti? Kako se nećemo za našega boga, on je naš bog... 

Mihajlo Mladić, rođak: Sad je recimo 50 ljudi sad se traži kao da je obezbeđivalo njega i sarađivalo sa njim, pomagalo ga, sad uza nj još 50 terete ostalih ljudi, priča ona televizija Srbije. 

Veselinka Mladić, rođena Puhalo, rođaka: Kako se nećemo plašiti... 

Mihajlo Mladić, rođak: Dosta ljudi bez hljeba ni krivijeh ni dužnih... 

Veselinka Mladić, rođena Puhalo, rođaka: Kad sve pohapse ratne, koji su vodili rat u ratu i s hrvatske strane i s muslimanske strane, neka hapse i njega... 

Mihajlo Mladić, rođak: Ma, pusti ti te gluposti, ne možeš ti to, svijet zna... Pa, stani, to arapske zemlje finansiraju, recimo ona Amerika prima pare od islamskih zemalja, a Srbe goni i Srbi su najkrivlji na ovom svjetu, slobodno je tako, nema šta... 

Veselinka Mladić, rođena Puhalo, rođaka: Ne mora tako, mora pravda izaći... 

Mihajlo Mladić, rođak: Ma, nema pravde, da ima pravde ne bi bilo tako, beži, bogati, pusti... Ja imam mišljenje takvo da se nikad živ predati neće zbog toga recimo što će ga okriviti, da živi još 300 godina oni bi ga na doživotnu robiju, što znači da sav svoj vjek koji od sada preostaje mu recimo provede u zatvoru i šta od toga ima - ništa i opet umreti. 

B92: A ovako je u bekstvu... 

Mihajlo Mladić, rođak: Pa, dobro, ovako u bekstvu, nije bitno gđe, bolje mu se ubiti hiljadu puta nego se predati... 

Ma, kakvi pregovori, ko to zna, kad mu majka rođena nije znala ni sestra, ni brat, dok su živi bili đe je on i đe se nalazi, to niko... to je samo su lažne informacije, to samo neko mašta i priča bezveze... 

Mi možemo samo jedno zaključiti, on kao čovjek, on nikad sebi neće dozvoliti da se preda, da smo načisto, a da je neko sa njim pregovarao i s njim u kontaktu bio, nema od toga ništa, mislim, to ne zna se ništa. 

B92: Kako ste vi sigurni, zato što ga poznajete ili...? 

Mihajlo Mladić, rođak: Zato što ga poznajem, jer on je takva ličnost koja ne može podnjeti takve recimo provokacije i to maltretiranje i recimo suđenje toliko godina i ono što nije, e to on ne može podnjeti, prema tome on ne može ni predati se živ, četiri-pet godina, 10 godina... 

Veselinka Mladić, rođena Puhalo, rođaka: To je heroj, to je mozak, on je heroj. 

B92: Da li imate neku fotografiju sa njim, zajedničku, da nam pokažete? 

Veselinka Mladić, rođena Puhalo, rođaka: Pa, ne bih ja to pokazivala, nemam ja tijeh fotografija, to je sve ostalo... Imam ja fotografiju njegovu gore u kujni veliku...

Duško Mladić, brat od strica: Od dva brata đeca smo ja i Ratko, naši očevi su braća. 

B92: I poznajete ga, mislim, pretpostavljam od kad znate za sebe? 

Duško Mladić, brat od strica: Posle starosti mojih tri godine sve ostalo ga poznajem. Ovo je naš instrumenat, maltene porodični. Ovo je svirao moj otac, pa je svirao i Ratko, sad sviram ja, sad sam učio, imam bratića malog, učio sam i njega. Ovo je naša muzika, ovo nam je gitara i harmonika i bubnjevi, sve nam je ovo... I tugu i veselje, sve smo uz ovo rešavali... tako da vjekovima one stoje obješene... 

B92: A rekli ste da vas je on naučio? 

Duško Mladić, brat od strica: On me učio da guslam, on mi je i nabavio prve male guslice jedne, malo veće od ove flaše, kao đečkić sam to nosao. Dvojnice, frulu, sve sam to imao, sve preko njega... 

Da vam ne pričamo, svako ono što zna za sebe drži i tako...

II deo 

Mile Mladić, stric: Pričamo mi onako, gledamo, kad ga pokažu na slici, kažemo - gledaj heroja. Vidim ga hrabar, nasmejan, pravi dvogled, ide on, ide Karadžić, ide vojska, znaš kako ti je, rat je rat. Pa, ovaj naš Alija muslimanski, on je ovaj rat počeo i on je bio taj, on je evo i sa Miloševićem i sa ovima svima išao tamo i sklapali sve to, Dejton, sve bilo... On niti je luk jeo, niti mirisao i sad oni njega koji je bio vojskovođa, vodio vojsku jer je neko trebao da vodi tu vojsku, ne možemo pustiti da nas neko gazi. Sa svijeh strana je navalilo, ali po svoj prilici da mu ne mogu ništa, ako Bog da. Ja se u Boga uzdam, evo svi, evo i Stanković izjavljiva te ovo, pa onda izjavljiva on i ono, pa milicija ovo. Evo, u našoj ovoj srpskoj republici na sto mjesta idu, prave, prebiraju kuće, čuda rade, e, kaže, ovo je pomagač Ratka Mladića... Kakav pomagač, ako čovek malo živi i ima nešto odmah je Ratka Mladića... 

Duško Mladić, brat od strica: To je bezveze hapšenje ljudi, šta je taj Đogo ili ovaj mali Saša Vadnjar, ako ste vi nešta mogli biti s Ratkom, tako je i onaj Saša, on nije mogao... Miran jedan dečkić, poštena momčina... valjda da je bio u jedinici toj... 

Veselinka Mladić, rođena Puhalo, rođaka: Šta oni misle, ne znaju ni oni, nemaju pojma šta misle, samo u jednu tačku gledaju da je ratni zločinac da njega uhapse. Ne mogu oni uhapsiti čitav srpski narod ako njega uhapse, pobogu. Da li mi moramo sad da uhapsimo američkog nekoga vojnika ili oficira ovde? Da smo mi uhapsili čitav američki narod ili muslimana ili Hrvata, bez razlike koje nacije, mi ne možemo uništiti svu naciju ako uništimo Ratka Mladića. Mi smo ostali kao što smo ostali, mi njega slavimo i mrtva i živa. 

Duško Mladić, brat od strica: Ne vjerujem da je po šumama, to najmanje vjerujem. On ima još toliko prijatelja... 

B92: Od čega on živi? Mislim, mora od nečega da živi svih ovih godina. 

Duško Mladić,brat od strica: Od svog karaktera, obraza, od ljubavi... 

B92: Pa, dobro, mora da ima i neki novac, je li tako? 

Duško Mladić, brat od strica: A šta sam vam time rekao? Ja koji ga volim, ja ću njemu dati oči... 

B92: Mislite da ima još ljudi koji ga podržavaju? 

Duško Mladić,brat od strica: Pa, od 12 miliona Srba 11 ga miliona voli, zar je teško sad njemu biti bilo gđe tu? 

Veselinka Mladić, rođena Puhalo, rođaka: Nema ni koliko nokat da kažeš da je Ratko Mladić bio nešto loše, samo se more kazati da je bio Ratko Mladić jedan čestiti, čestiti domaćin, čestiti vođa i čestito neka umre, nek' se ne predava, neka završi... 

Duško Mladić, brat od strica: U zdravlje, rođače. E, tako, to toliko, braco.

B92: Čovek koji se nalazi na slici koju u svojoj kući čuvaju Mladićevi rođaci je Branislav Puhalo, bivši Mladićev telohranitelj i aktivni pripadnik Vojske Srbije i Crne Gore. Javnost je za njega prvi put čula prošle godine, kada je u emisiji Insajder Vladimir Popović izneo tvrdnju da Puhalo radi u Vojsci i štiti Mladića. Predstavnici Vojske su to pet dana demantovali i tvrdili da je u pitanju obična laž. Kada je posle takvih demantija B92 objavio i dokaz da Branislav Puhalo postoji i da jeste Mladićev čovek koji radi u Vojsci, Ministarstvo odbrane se predomislilo i potvrdilo informaciju, uz obrazloženje da u početku nisu shvatili da je reč o čoveku koji se zove Branislav Puhalo, pa su zato demantovali. 

Prvoslav Davinić, ministar odbrane, februar 2005: A u čemu su kontradiktorne informacije? Vidite, sad i vi iskrećete stvari. Ako sam ja dobro razumeo, ne znam da li je bilo saopštenje za štampu ili nije jer nisam bio tog trenutka u zemlji, rečeno je da Puhač, je li tako, bilo je neko ime, da takav ne postoji, to je činjenica. Međutim, onaj ko je rekao da ne postoji Puhač, mogao je tog trenutka da shvati da se radi o pogrešnoj interpretaciji imena i da shvati da se radi o Puhalu. 

B92: Samo nekoliko dana ranije Davinić je za Kurir rekao da su potpuno besmislene tvrdnje da bivši telohranitelj Mladića radi u Vojsci. "Te optužbe su toliko skandalozne i neutemeljene da ih zaista ne treba komentarisati", rekao je tada Davinić. 

Prvoslav Davinić, ministar odbrane, februar 2005: Ne, nisam saznao, sada znam da Puhalo radi, ali sad šta da radim ako on radi. Pa, mislim, svi mi znamo da Puhalo postoji i da radi u Vojsci Srbije i Crne Gore... 

B92: I da je Mladićev telohranitelj. 

Prvoslav Davinić, ministar odbrane, feb. 2005: Jeste, ali ne postoji norma u našim propisima koja kaže onaj ko je bio telohranitelj Ratka Mladića ne može da radi u Vojsci Srbije i Crne Gore. 

B92: Može li to doprineti tvrdnji da vojska štiti Ratka Mladića? 

Prvoslav Davinić, ministar odbrane, februar 2005: Ne može doprineti, to su apsolutno tendenciozne tvrdnje. 

B92: Kako ćete dokazati da nije tačno? 

Prvoslav Davinić, ministar odbrane, februar 2005: Pa, dokažite vi suprotno. 

B92: Godinu dana kasnije, pre nekoliko dana, Vojno-bezbednosna agencija je u izveštaju dostavljenom Vrhovnom savetu odbrane navela da je upravo Branislav Puhalo imao ovlašćenje da prima Mladićevu penziju. 

Dragan Paskaš, načelnik GŠ, jun 2005: Ratko Mladić nije naša obaveza, on je građanin koga... prema njemu obaveze ima MUP, prema tome, on nije pripadnik Vojske i nije to u tom segmentu, da kažem, obaveza vojske. 

B92: Za zvaničnike Srbije Mladić je uvek bio jedan od najvećih i nerazrešivih misterija. Kao po pravilu svi predstavnici su znali gde je bio do juče, a nikada i gde je danas. Bivši ministar unutrašnjih poslova Dušan Mihajlović jedan je od onih koji su sebe najčešće demantovali. 

Dušan Mihajlović, ministar policije, februar 2001: Koliko je meni poznato, gospodin Ratko Mladić je bio jedno vreme u Beogradu na određenoj adresi, ali prema našim informacijama on se već izvesno vreme ne nalazi na toj adresi, tako da nemam podataka da je on uopšte u Srbiji. 



B92: Mihajlović kaže da je MUP do sredine 2002. znao gde se Mladić nalazi i da je on tada bio pod zaštitom Vojske Jugoslavije. 

Dušan Mihajlović, jun 2005: Nalazio se u svojoj kući, tamo na Košutnjaku, i kada je policija ostvarivala uvid u to, najčešće se tamo nalazio, nalazila je vojna vozila, ljude u vojnim uniformama i s punim naoružanjem, tako da bi se svako ko bi pokušao da ga uhapsi sukobio s vojskom ove zemlje. 

B92: Zoran Đinđić je takođe više puta u medijima ponavljao da ne zna gde se Mladić nalazi. Početkom 2002. upozoravao je, međutim, da ne zna šta radi Vojska Jugoslavije. "On se jeste pre nekoliko meseci pojavljivao na nekim javnim mestima, posle toga ne. Postoji neka indicija, ali ne postoje dokazi", govorio je tadašnji premijer. U tom periodu, početkom 2002, Karla del Ponte je označila Vojislava Koštunicu kao čoveka koji pomaže skrivanje Ratka Mladića. Tada je za predsednika Savezne Republike Jugoslavije Vojislava Koštunicu Hag od poslednje rupe na svirali postao samo jedan od problema, i to onaj koji nema prioritet. 

Vojislav Koštunica, predsednik SRJ, februar 2002: Pa, jeste, ali i na poslednju rupu se svira. Ja sam hteo samo da kažem da Hag nije naš prioritet i nikada nije ostao naš prioritet iz dva razloga, jedan je politički, mi imamo veće brige, da sačuvamo državu, i ja bih mnogo odlučnije govorio o tome svakom ko nas ucenjuje Hagom, u trenutku kada nismo rešili pitanje državnog statusa. Dakle, Hag nije naš prioritet. 

B92: Prema podacima do kojih je došla ekipa Insajdera, Vojislav Koštunica bio je čovek koji je pre svih morao znati mnogo podataka o kretanju Mladića kroz Srbiju. Dokaz za to je i Mladićev dosije koji je bio predmet interesovanja i Haškog tribunala. Naime, u dokumentu do kog smo došli navodi se da je ukazom predsednika Jugoslavije Vojislava Koštunice 16. juna 2001. Mladić skinut sa evidencije profesionalnih vojnika. Zanimljivo je da je Mladić tek godinu dana kasnije preuzet u nadležnost Republike Srpske ukazom predsednika Mirka Šarovića i retroaktivno penzionisan. 

List Danas nedavno je objavio da je ime Vojislava Koštunice pomenuto i u izveštaju Vojno-bezbednosne agencije o ljudima koji su znali kuda se Mladić kreće. Bilo je najavljeno da će taj izveštaj biti javan, ali iz nekog razloga odlučeno je da se na te informacije stavi pečat 'državna tajna'. Ostalo je nejasno zašto je državna tajna ko je štitio Mladića. Izvori lista Danas navode da je Koštunica od tadašnjeg načelnika Uprave bezbednosti Vojske Jugoslavije Ace Tomića dobijao redovne izveštaje o Mladiću, koji se, kako se ispostavilo, skrivao u vojnim objektima sve do juna 2002. Tu informaciju nije preneo nijedan drugi medij, ali je niko nije ni demantovao, pa je tako zaboravljena istog dana. 

Zoran Stanković, ministar odbrane, februar 2006: Ja ću vam veoma otvoreno reći, znači, kada su u pitanju i Koštunica i Tomić i drugi ljudi, neka se završi istražni postupak i neka posle tog istražnog postupka oni koji ga vode daju ocenu da li postoji njihova odgovornost ili ne. Pošto je moj odnos s Tomićem izuzetno korektan, izuzetno blizak bio u nekom prethodnom periodu, jeste i nadam se biti i ubuduće, iz prostog razloga što je taj isti Tomić mene najviše štitio kada su me napadali oni koji su me napadali zbog.. kad smo sprečavali kriminal i ono što smo radili... I sada ja ne mogu i ne želim da kažem ni da ocenjujem da li je uloga Tomića ovakva ili onakva, s obzirom na to da kao oficir, kao načelnik Uprave bezbednosti, on ima potrebu sigurno da pred organima istrage da izjavu. 

B92: I vi ga ne biste štitili ako bi se sad okrenulo, pa dođe vreme da vi njega zaštitite od nekih napada, istrage, što je još važnije? 

Zoran Stanković, ministar odbrane, februar 2006: Ne, ali kako ja mogu njega da štitim ili on mene, razumete. 

B92: Podsetimo da je još pre godinu dana u emisiji Insajder objavljen podatak da je Tomić jedan od ljudi koji pruža zaštitu Mladiću, odnosno da je vlada Zorana Đinđića dobila informaciju da se Tomić 2002. viđao s Mladićem u Beogradu i nalazio po autoputevima uz prisustvo ne jednog, već 20 do 30 vojnika koji su ga čuvali. Tomić je nakon toga svakodnevno demantovao takve tvrdnje i pretio tužbom zato što se u emisiji Insajder objavljuju laži. Predstavnici Vojske su takođe tvrdili da se takve informacije objavljuju u cilju urušavanja ugleda te institucije. 

Predsednik Srbije Boris Tadić danas nema mnogo nadležnosti kada je u pitanju hapšenje Ratka Mladića. Dok je bio ministar odbrane potraga za Mladićem nije daleko odmakla. 

B92:"Tokom razgovora sa gospođom Karlom del Ponte prlikom njenog poslednjeg boravka u Beogradu, je li ona ponovila svoje ranije tvrdnje i najave pred sam dolazak, da je Ratko Mladić i dalje u Srbiji? 

Boris Tadić, ministar odbrane, maj 2003: Jeste, mi smo tražili dodatne argumente za tako nešto jer one informacije koje je ona imala pokazuju da su nedovoljne, netačne i na žalost, nije bilo nekih drugih dokaza. 

B92: Niko od predstavnika vlasti i države nikada nije rekao da je Ratko Mladić optužen za zločin i ubistvo 7.000 srebreničkih muslimana. Kada se o njemu govori, slučajno ili namerno, godinama unazad se koriste formulacije da je haški begunac, general, vešt ratnik, nikada zločinac. 

Dragan Jočić, ministar policije, decembar 2005: Postoji mogućnost, i to je realna mogućnost, međutim, bez obzira na to kome se kako činilo, da se negde u Srbiji krije, a da bude teško otkriven. Postoji mogućnost. Ja govorim da se radi o iskusnim ratnicima, o ljudima koji su proveli rat u teškim uslovima i nisu stradali. Normalno da i sada po pravilima veštine umeju to i da rade, i ako rade, tu nema masovnog obezbeđenja, tu je sasvim drukčija metodologija skrivanja. 

Zoran Stanković, ministar odbrane, oktobar 2005: Ako neko očekuje sada da će ministar odbrane da krene da juri planinama i da traži Mladića... mislim da to nije moj posao. 

B92: Prema svim informacijama do kojih smo došli, Mladić se nikada nije ni krio po planinama. Do polovine 2002. živeo je u svojoj kući na Banovom brdu. Umešanost vojske u njegovo skrivanje neprestano je demantovana, do nedavno, kada se u potragu, bar za javnost, aktivnije uključila Vojno-bezbednosna agencija. Rezultat je bio izveštaj u kom je navedeno 50 osoba koje su pomagale skrivanju Mladića do 2002. 

Branko Krga, načelnik GŠ, april 2003: Mi ne čuvamo Mladića, čak sam ponudio ljudima koji tvrde da ih mi čuvamo, neka izvole da kažu gde je on, pa da odmah idemo tamo, da vidimo da li je on zaista na tom mestu. Nikada niko nije bio raspoložen na takvu jednu akciju, da se zaista vidi da li je to istina ili nije istina. 

B92: Glavni razlog zašto se do danas nije postavljalo pitanje odgovornosti oficira za skrivanje Ratka Mladića je u tome što vojska radi ono što joj se naredi i po definiciji je podređena političkoj volji, koja, po svemu sudeći, nije ni postojala. Tako je došlo do toga da vojska proverava samu sebe, odnosno da napravi izveštaj o tome kako su ga štitili i da se to proglasi državnom tajnom. Danas tvrde da je vojska 2002. prestala da štiti Mladića, a tada su tvrdili da ga nikada nisu ni štitili. 

Dok su nas predstavnici vlasti i vojske svih ovih godina uveravali da ne znaju gde je Mladić, ali isto tako i tvrdili da nije u Srbiji, javnost je od pre nekoliko dana suočena s potpuno drugačijim informacijama. 

Desetogodišnjica zločina u Srebrenici obeležena je pritiskom Zapada da Mladić bude izručen odmah. Nekoliko dana pre godišnjice prikazan je snimak na kom se vidi kako pripadnici Škorpiona streljaju šest muslimana, za koje se ispostavilo da su dovedeni iz Srebrenice. Škorpioni su uhapšeni, ali Skupština Srbije i pored prikazanog snimka nije usvojila deklaraciju kojom se osuđuje zločin u Srebrenici. Istovremeno, dozvoljeno je da na Pravnom fakultetu nude održana tribina Oslobađanje Srebrenice. 

Ljiljana Bulatović, publicistkinja, jun 2005: Na desetogodišnjicu mogu da ocenim kao 10 godina od oslobođenja Srebrenice. Osvojili su deo teritorije Republike Srpske da bi tamo pokopali ono što oni kažu da su žrtve Mladićeve vojske. Ja tražim u svojim istraživanjima, svojom budućom knjigom, da oni prenesu svoje mezarije na njihovu teritoriju jer je to plodno zemljište koje narodu treba da obrađuje i ne smeju da dozvole da se žrtve u koje se oni kunu, s razlogom, jer su to njihovi borci, da se tako omalovažava, da ih prebacuju sa svoje teritorije tamo gde nisu dobrodošli.