Transkript prve epizode

Zašto je država dozvolila da ekstremne desničarske i navijačke grupe danas predstavljaju ozbiljnu opasnost i problem? Kakva je u svemu tome uloga Srpske pravoslavne crkve? Insajder otkriva da se iz budžeta Srbije finansiraju projekti Srpskog sabora Dveri, organizacije koja je ideološka kapa svim ostalim desničarskim organizacijama u Srbiji. "Nasilje uz blagoslov" nastavak je proslogodišnjeg serijala "(Ne)moć države", koji je izazvao brojne reakcije javnosti, a čije su emitovanje pratile neprestane pretnje autorki Insajdera Brankici Stanković.

Urednica: Brankica Stanković

Mitropolit Anfilohije Radović

11. oktobar 2010:

- Kakav je smrad otrovao i zagadio prestoni grad Beograd. Otrov, strašniji od onoga uranijuma, koji su ostavile bombe NATO pakta. Budite uvjereni da je to predukazanje propasti hrišćanskih naroda. Bog će znati kad će udariti svojim bičem i svojom opomenom, ali već polako se to priprema.

Konferencija za štampu "Dveri", 13 oktobar 2010.

Vladan Glišić, Srpski sabor "Dveri":

- Zahtevamo od države, od vlasti da sve koji su uhapšeni u povodu nemira 10. oktobra, puste da se brane sa slobode.

Konferencija za štampu "Dveri", 13 oktobar 2010.

Dragomir Anđelković, Nedeljnik "Pečat":

- Kad već govorimo o huliganima, onda treba da vidimo ko stvarno razara ovu zemlju, a razara je vlast. Pravi huligani su na čelu ove države, a ne oni koji su bili na ulicama.

Konferencija za štampu "Dveri", 13 oktobar 2010.

Vladan Glišić, Srpski sabor "Dveri":

- Naslage nezadovoljstva, toliko velike, da smo mi kao društvo na ivici novih nemira i novih sukoba.

Konferencija za štampu "Dveri", 13 oktobar 2010.

Dušan Kovačev, Fond "Slobodan Jovanović":

- Ako ljudi iz vlasti ne shvataju šta se dešava u srcima hiljada ljudi, nisu dostojni obavljanja državnih poslova, a ako su svesni onda će biti krivi za nove nemire, koji bi mogli uslediti.

Konferencija za štampu "Dveri", 13 oktobar 2010.

Željko Cvijanović, "Novi Standard":

- Zato je, najmanje, što u ovom trenutku možemo da zahtevamo i što bi mogao da bude dobar početak dijaloga... to je oslobađanje pohapšenih u neredima od nedelje i da se izbegne nasilje i krv, jer to je nažalost ono što nam sledi, ako se nešto radikalno ne promeni i to veoma brzo.

Konferencija za štampu "Dveri", 13 oktobar 2010.

Aleksandar Pavić, Nacionalni klub "Vidovdan":

- Ja sam bio u jednoj... hajde da kažem, protestnoj litiji, koja je probila se kroz dva prstena policije, ali ne i kroz treći, znači ovu sa sveštenikom i čovekom koji je nosio krst i kad smo se posle dva i po sata, kada smo se okrenuli nazad prema crkvi, se vodio pravi rat. Znači nekoliko stotina mladića sa kapuljačama, prekrivenim licima, znači onih koje nazivaju huliganima, su potiskivali kamenicama, molotovljevim koktelima, jedan veliki špalir žandarmerije. Mi smo ušli između njih, videli su sveštenika i visoko podignut krst. Kako su to videli, sve kamenice su prestale da lete.

Desničarska organizacija "Dveri", održala je konferenciju za novinare, sa koje je zaprećeno novim nasiljem, ukoliko vlast ne pristane na njihove uslove. Samo dan pre konferencije, dogodio se incident na stadionu u Đenovi, kada je zbog divljanja srpskih huligana prekinuta utakmica, a Srbija ponovo u negativnom kontekstu postala prva vest svih svetskih medija. Tada je postalo jasno da su incidenti godinama unazad, po svemu sudeći, bili dirigovani i da se ekstremne grupe zloupotrebljavaju, od onih kojima odgovara Srbija u izolaciji i kojima odgovara destabilizacija države.

Ono na šta niko nije obratio pažnju, jeste činjenica da su se samo tri dana posle nereda, oglasili oni koji su sebe nazvali "predstavnicima alternativnih medija". Zanimljivo je da tu grupu čine organizacije "Dveri srpske", "Vidovdan", Srpski nacionalisti i fond "Slobodan Jovanović" - organizacija vrlo bliska Demokratskoj stranci Srbije.

Na istoj konferenciji za novinare govorili su i predstavnici časopisa "Pečat", čiji je urednik nekada visoki funkcioner Socijalističke partije Srbije, Milorad Vučelić, ali i urednik web portala "Novi standard" Željko Cvijanović, koji se u medijima u Srbiji do sada često pojavljivao kao analitičar. Poručili su, posle svih nereda na ulicama Beograda, da su oni zajedno sa Crkvom na jednoj, a svi ostali na drugoj strani.

Ono što javnosti u Srbiji nije poznato, jeste to da je tokom 90-ih nastalo udruženje "Obraz", koje je sve do 2001. godine važilo za podmladak Srpske pravoslavne crkve. Danas se za omladinu Srpske pravoslavne crkve smatra udruženje "Dveri". Njihovi članovi zaposleni su u Patrijaršiji. Mitropolit Amfilohije Radović, učestvuje na tribinama koje "Dveri" organizuju. Država iz budžeta finansira projekte ovog udruženja, koje, prema istraživanju "Insajdera", ideološka kapa za sve ostale desničarske organizacije.

Aleksandar Đaković, pravoslavni sveštenik Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke: Nema mesta za zaklanjanja iza Crkve, za one koji vrše nasilje, jer Crkva je vrlo jasno, od svetog Arhijerejskog sinoda izdala saopštenje u kome, naravno izražava svoje neslaganje sa idejama organizatora gej-parade, ali sa druge strane, čak u najvećem delu tog saopštenja, više od polovine dakle teksta, vrlo jasno osuđuje nasilje i jasno se i eksplicitno kaže da, svi oni koji nasilje čine, ne mogu da se zaklanjaju iza Crkve, da ne mogu govoriti da je to stav i mišljenje Crkve i da je nasilje, za svaku osudu, pa i prikriveno njegovo podržavanje. Dakle, ne samo nasilje, nego i njegovo eksplicitno, ili prikriveno podržavanje. "Dveri", dakle, "srpske" niti bilo koja druga takva organizacija nije crkvena organizacija. Niti ju je Crkva osnovala niti ih podržava na taj način na koji možda neko misli.

Jovan Bajford, socijalni psiholog i istraživač desničarskih organizacija: Crkva nikada neće otvoreno podržati nasilje. To je činjenica. Međutim, da je Srpska pravoslavna crkva pred paradu ponosa, rekla: zahtevamo od ove, ove, ove i ove organizacije da njihovi članovi ni po koju cenu ne idu na ulicu 10. oktobra, jer ta vrsta nasilja nije potrebna - to bi bila adekvatna odbrana od nasilja, ali to naravno nikada nije učinjeno. Da je Crkva ikada imenom i prezimenom, osudila organizacije, njihove vođe i slično, one bi znatno umanjile njihov uticaj, koji oni danas imaju u Srbiji.

Rušenju i paljenju grada, huliganskim nasrtajima na policiju i pljačkanju tokom nemira, uvek na istoj strani i zajedno učestvuju ekstremne desničarske organizacije i ekstremne navijačke grupe. Pod plaštom patriotizma, kriju se zapravo grupe koje su podložne raznim manipulacijama, a poruke koje one zastupaju, Srbiju odvlače sve dalje od civilizovanog, uređenog društva. Za sada nema ni naznake da je vlast spremna da utvrdi ko stoji iza njih, ko ih regrutuje i ko ih organizuje. Istovremeno, već godinu dana čeka se da Ustavni sud, odluči o inicijativi republičkog tužioca za zabranu ekstremnih navijačkih grupa, ali i desničarskih organizacija "Obraz", "1389" i "Nacionalni stroj".

Slobodan Radovanović, Republičko javno tužilaštvo: Ti neredi su samo još jedan od dokaza koliko je važna inicijativa, koliko je potrebno da država, putem svojih mehanizama koje nesporno ima i dovoljno je moćna da to suzbije, koliko je važno da se ovaj postupak dovede do kraja i da se te grupe, označe kao grupe koje izazivaju nerede, koje ugrožavaju osnovna demokratska načela i prava. Pa zaključak je da imamo dosta primera, gde su mnogi pripadnici organizacija grupa, osuđivani za različita krivična dela. Da li su to bile iznude, ili trgovine drogom, telesne povrede, nošenje oružja bez dozvole, uglavnom se radi o takvim krivičnim delima.

Prema zvaničnoj evidenciji, ima oko 3.500 ekstremista, koji su organizovani kao vojska i uvek su spremni da reaguju, odnosno da ruše sve pred sobom. Tako je Beograd 10. oktobra izgledao kao da je počeo rat. Posle višesatnog vandalizma, nekoliko hiljada ekstremista, uspelo je i pored brojne policije da razruši grad. U sukobima je povređeno 132 policajca. Oružje na krovovima zgrada, čaura od metka ispaljenog ka sedištu DS- a, napadi na zgrade SPS- a, LDP- a i RTS- a.

To nisu emotivni ispadi mladih ljudi, već je sve unapred pripremljeno i organizovano. Ko je sve to organizovao, zvanično nije poznato, jer istraga to još nije utvrdila. Privedeno je više od 200 osoba. Vođa desničarske organizacije "Obraz", Mladen Obradović, uhapšen je nekoliko sati pre početka "Parade ponosa", a kod njega je, kako je saopštila policija, pronađen plan za pravljenje nereda, kao i spiskovi učesnika, koji su zaduženi za izazivanje incidenata na različitim lokacijama.

Javnosti, međutim nije poznato, da je ta desničarska organizacija nastala još 1993. godine i to praktično u okviru Srpske pravoslavne crkve. Otačastveni pokret "Obraz" osnovao je Nebojša Krstić, sociolog religije, i najpre su postojali kao časopis. Jovan Bajford, socijalni psiholog, koji radi na engleskom Otvorenom univerzitetu godinama se bavio analizom i proučavanjem desničarskih organizacija u Srbiji. "Obraz" je, kako otkriva Bajford, osnovan u okviru Pravoslavne misionarske škole pri Crkvi Aleksandra Neskog.

Jovan Bajford, socijalni psiholog i istraživač desničarskih organizacija: To je bila misionarska škola, u okviru koje su vrlo često predavanja držali, vrlo visoki predstavnici Srpske pravoslavne crkve. Vladike znači... vladika Amfilohije i vladika Atanasije, između ostalog vladika Danilo Budimski... Danilo Krstić, koji je bio i čovek koji je "Obrazu" formalno dao svoj blagoslov, još u to vreme i "Obraz" je sa blagoslovom vladike Danila funkcionisao i u naknadnih godina i to čini i danas. Odnosi između "Obraza" i Crkve su bili dobri, u smislu da je Crkva prepoznala u "Obrazu" jednu patriotsku organizaciju, koju su smatrali da, iako se možda nisu uvek slagali sa njihovim metodima, su smatrali da im je srce na mestu i da oni predstavljaju organizaciju, koja zapravo promoviše prave vrednosti u društvu. Uostalom, Nebojša Krstić je bio blizak Crkvi, blizak visokim crkvenim krugovima i slično.

Odnosi su se promenili kada je na čelo organizacije posle pogibije Nebojše Krstića 2001. godine došao Mladen Obradović.

Jovan Bajford: I tada je zapravo "Obraz", na neki način, promenio svoj način delovanja. Oni su se manje videli kao organizacija koja pretenduje da bude neka mainstream desničarska, hrišćanska organizacija i više su se okrenuli, recimo, fudbalskim navijačima, promovisanju tih nekih vrednosti koji je u to vreme promovisao antihaški... ono što se ove antihaški lobi. Znači, kad god je trebalo da se prave demonstracije oko hapšenja Šljivančanina, podrške Ratku Mladiću, podrške Radovanu Karadžiću, "obrazovci" su bili tamo i tada se zapravo i pojavljuju prve, vrlo značajne veze između obraza i huligana, fudbalskih navijača, drugih onih, svih neonacističkih organizacija, koji su zapravo tada isto tako pojačale svoje veze sa "Obrazom".

Aleksandar Đaković, pravoslavni sveštenik Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke: Legitimno je pravo svakoga da kaže ono što misli i da se za te svoje ideje, u okvirima zakona, Ustava i tako dalje, zalaže, ali nije legitimno da uzme motku i da bije. To nije legitimno. E, upravo je to razlika, čini mi se, između ovih iz "Dveri" i ovih organizacija kao što su "Obraz" i još neke slične tu desničarske organizacije, koji su izgleda u nekom momentu, spremni da uzmu motku i to je vrlo nezgodno i povezivati tek njih sa Crkvom, zaista je neautentično u najmanju ruku.

Zanimljivo je da je versku školu u Crkvi Aleksandar Nevski, gde je nastao "Obraz", često posećivao Vojislav Koštunica. Prema tvrdnjama prvog čoveka škole, u toj crkvi versku nauku pohađali su funkcioneri DSS-a, Andrija Mladenović i Aleksandar Nikitović, koji je bio šef kabineta Vojislava Koštunice. Za časopis "Obraz", tokom 90-ih godina, jedan tekst napisao je i Vojislav Koštunica.

Jovan Bajford, socijalni psiholog i istraživač desničarskih organizacija: Te ideološke veze su kasnije postale jasnije, pogotovo recimo poznato je, da kad je "Obraz", znači počeo da deluje kao ekstremistička stranka. Znači, kada su imali internet sajt u kome su Jevreji-cionisti identifikovani kao najveći neprijatelji, u kome se govorilo negativno i o muslimanima i o gej populaciji i slično, da su tada, dakle to je neka 2001. godina, da su tada u nekim delovima u Srbiji, u gradovima u Srbiji sastanci "Obraza" održavani i u crkvenim domovima, i u, znači, zgradama, odnosno prostorijama DSS- a, ukazuju na to da su tada mnogi, uključujući i ljude iz politike, ali i iz Crkve, u "Obrazu" prepoznali jednu potpunu legitimnu organizaciju pravoslavne omladine, a ne neke ekstremiste.

Mladen Obradović, vođa "Obraza", pritvoren je 10. oktobra 2010. 2009. godine, on je dao intervju za serijal "Insajdera" "Nemoć države". Delovi koje gledate u ovoj emisiji, ranije nisu objavljeni.

Insajder, 2009:

Mladen Obradović, "Obraz": Gospodin Mladenović je u nekim ranijim godinama, a to je bilo prilično davno, učestvovao na pojedinim tribinama, koje je organizovao "Obraz" tada. "Obra" je tada bio još uvek u formi časopisa i gospodin Mladenović nije jedini koji je tu bio. Dakle, tu su bili mnogi drugi ljudi, koji su na ovaj, ili onaj način sarađivali sa časopisom "Obraz", kasnije i sa organizacijom itd. Otvoreni smo za saradnju sa svima onima koji veruju u Boga i koji žele da se žrtvuju za srpstvo. Bez obzira na to kojoj stranci...

B92: Koje su to političke stranke?

Mladen Obradović: Činjenica je da u pojedinim strankama u Srbiji, koje su patriotske orijentacije, makar i javno... postoje ljudi koji su čestiti, koji su časni. Neki od njih su, kao što smo već rekli, smogli snage i hrabrosti, da onog dana kada se izglasavao statut, antisrpski statut Vojvodine u Skupštini Srbije, da preuzmu materijal koji smo doneli i da ga pokažu javno u Skupštini Srbije. Pomenuću recimo gospođu Aleksandru Janković, gospodina Željka Tomića, Filipa Stojanovića.

B92: To je Nova Srbija, Demokratska stranka Srbije?

Mladen Obradović: Da, i Srpska radikalna stranka.

B92: Kakvi su vam odnosi sa Srpskom pravoslavnom crkvom?

Mladen Obradović: Srpska pravoslavna crkva je oduvek bila glavni stožer srpske nacije. Oduvek je bila osnovni čuvar, našeg nacionalnog bića i tako treba i da ostane. Mi se trudimo da budemo verna čeda Srpske pravoslavne crkve, trudimo se da budemo dobri hrišćani, pravoslavci i to je suština našeg delovanja. To je suština našeg ponašanja kao hrišćana.

B92: Ko u srpskoj crkvi, kod koga vi imate podršku?

Mladen Obradović: Imamo podršku kod svih onih verujućih ljudi i kod svih sveštenoslužitelja i arhijereja, koji znaju da to što "Obraz" radi, sve radi na dobrobit ovog naroda. Ja ne bih licitirao imenima uopšte. Zaista to uopšte nije bitno. Nisu bitna imena, bitno je delovanje.

B92: Bitno je, zato što vi delujete nasiljem... Pa me zanima...

Mladen Obradović: To je Vaše mišljenje da mi delujemo nasiljem, a ja sam već govorio o tome da se mora praviti jasna razlika između nasilja, kao jednog delovanja koji je plod zlobe, mržnje, koristoljublja itd. i pravedne sile, kao poslednjeg sredstva odbrane svetinja božijih i svojih bližnjih. To je ogromna razlika.

B92: Je l’ imate vi u srpskoj crkvi podršku za ovu "svetu borbu", kako je Vi nazivate?

Mladen Obradović: Pa da nemamo podršku unutar Srpske pravoslavne crkve, ne bismo ni mogli da vodimo tu borbu. To nije naša borba, to je borba čitavog srpskog naroda. Svih pravoslavnih Srba.

Dok predstavnici "Obraza", tvrde da imaju podršku Crkve, tužilaštvo je pre godinu dana podnelo inicijativu za zabranu te desničarske organizacije.

Slobodan Radovanović, Republičko javno tužilaštvo: Pokušali smo da reagujemo na ovaj način i mislim da smo možda uhvatili neko vreme, hajde da kažem minut do dvanaest. Ono što može da nastane eskalacijom i nereagovanjem države na takve istupe i takve nastupe ovih desničarskih grupa, može da bude veoma ozbiljan problem za jedno organizovano demokratsko društvo.

Zanimljivo je da brojne desničarske organizacije nastaju tek posle 5. oktobra 2000, kada je Srbija krenula ka Evropskoj uniji, a uloga im je bila da brane poraženu politiku, koja se zalaže za Srbiju izvan Evrope i opravdava ratove i zločine, u ime patriotizma i srpstva. Sa takvom ideologijom, godinama razvijaju svoje delovanje, šire uticaj, postaju sve jače, organizovanije i uticajnije, ali niko od predstavnika nadležnih institucija, godinama unazad nije na to obraćao pažnju. Kada su doživele svoju pravu ekspanziju, već je postalo kasno.

Slobodan Radovanović, Republičko javno tužilaštvo: Ne mogu oni... Ne može niko, ni oni ni "Dveri" ni bilo ko da preti, da uslovljava, da ucenjuje. Mi smo dovoljno sposobni, moćni, dovoljno ima demokratskih institucija, koje će itekako umeti da izađu na kraj sa ovim... za mene je ovo društveno zlo. Znači mi to ne smemo da dozvolimo.

Prema istraživanju "Insajdera", "Dveri" su ključna organizacija, jer su ideološka kapa svim ostalim desničarskim organizacijama. Sve do poslednjih incidenata, oni su veće 11 godina, koliko postoje u načelu, uvek osuđivali nasilje i tvrdili da su baš zbog toga različiti od ostalih desničarskih organizacija.

Jovan Bajford, socijalni psiholog i istraživač desničarskih organizacija: Ove reakcije "Dveri", na to što se dešavalo 10. (oktobra), sama činjenica da oni, znači traže oslobađanje svih onih koji su uhapšeni i slično, pokazuju da oni u toj podeli između onih koji su radili nasilje 10. oktobra i države, staju na stranu tih nasilnika. Oni priželjkuju svoj 5. oktobar i oni na neki način su i to što se desilo 10. oktobra, protumačili kao početak te jedne borbe.

"Dveri" negiraju ratne zločine. Od učesnika u ratovima prave heroje. Protive se zapadnoj civilizaciji i Evropi. Negiraju da se u Srebrnici desio genocid. Propagirajući ove ideje, održavaju redovne tribine na Mašinskom fakultetu. Njihovi članovi zaposleni su u Patrijaršiji Srpske pravoslavne crkve i imaju otvorenu podršku mitropolita Amfilohija Radovića. Predstavnici Demokratske stranke Srbije su, i dok su bili članovi Vlade, učestvovali na tribinama koje organizuju "Dveri". Na njihovim tribinama uvek su i predstavnici Crkve, s vremena na vreme razni sportisti i predstavnici navijača. Međutim, Republičko tužilaštvo nije tražilo zabranu organizacije "Dveri".

Nemanja D. Milinović, pravoslavni teolog: Njihov ideološki rad, meni lično je i kao građaninu, odnosno pre svega kao građaninu neprihvatljiv, ali ono što meni smeta u njihovom radu... Oni imaju pravo da se deklarišu kao čuvari, ne znam nekih, kao čuvari određenih političkih stavova. Dakle, oni imaju pravo da zagovaraju određene ideje, do one granice dok to ne ugrožava druge, odnosno dok taj govor i promovisanje tih ideja, nije istovremeno pozivanje na linč nekih drugih ljudi. Ali meni lično u radu te organizacije, smeta to neko koketiranje sa pravoslavnim hrišćanstvom i to što takve ideje... To mi već sad smeta, ne kao građaninu, nego kao verniku što takve konzervativne i nazadne ideje, koje kako Vi kažete su slične onome što govori "Obraz", "1389" i takav tip organizacija... "Naši". Meni smeta što se to boji bojama pravoslavlja. Meni smeta što se to oblači u boju hrišćanstva, a suštinski nema veze sa hrišćanskom tradicijom.

"Dveri" međutim niko ne pominje jer bi se razotkrivanjem toga ko su zapravo "Dveri" i kakva je njihova uloga, zakoračilo na prag Srpske pravoslavne crkve, a to nikako nije popularno u zemlji kakva je Srbija, u kojoj većina građana sebe svrstava u vernike i ne razlikuje Crkvu od njenih predstavnika.

Uz sve to, prema istraživanju "Insajdera", poslednjih godina "Dveri" se kroz razne projekte finansiraju i iz budžeta Republike Srbije, a to znači da svi građani plaćaju aktivnosti i stavove koje zastupaju "Dveri". Iste stavove i odnos prema društvu imaju i oni koji kamenicama ruše grad.

Jovan Bajford, socijalni psiholog i istraživač desničarskih organizacija: "Dveri" su uvek imali dobre veze sa Crkvom. "Dveri" su nastale ’99. godine, kao udruženje studenata Filozofskog fakulteta, udruženje studenata sa studija srpske književnosti. Isto su počele kao časopis, s tim što su postepeno izlazile iz okvira Filozofskog fakulteta i počele da se javljaju, kao jedna nacionalna organizacija hrišćanske omladine. Onda oni zaista imaju vrlo jasnu podršku Crkve i Crkva je zapravo u njima prepoznala neki svoj podmladak, moglo bi se reći.

Boško Obradović, Srpski sabor “Dveri”: Mi smo naravno nevladina organizacija, delujemo potpuno odvojeno i samostalno. Crkva ima svoje organe i svoje načine da se oglasi po različitim aktuelnim pitanjima. Srpski sabor "Dveri" ima naravno crkvenu osnovu svoga delovanja, zalaže se za crkveni sistem vrednosti i praktično smatra da, ključno srpsko nacionalno pitanje danas nije u političko-ekonomskoj sferi. Da smo mi zapravo ovih 20 godina toliko puta promašili u svim reformama, jer smo se kretali samo u sferi političko-ekonomskoj, već da je rešenje negde u dubini, u sferi duhovno-moralnih pitanja, koja su zapravo najveći problem srpskog naroda danas. Ta sfera je nerešiva bez prisustva i delovanja Srpske pravoslavne crkve.

Aleksandar Đaković, pravoslavni sveštenik Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke: "Dveri" su organizacija građana, udruženje građana. Doduše, izgleda u jednom delu verujućih građana, koji poštuju Srpsku pravoslavnu crkvu, što je vrlo lepo i to se ceni i to im niko ne spori, ali njihove ideje i njihovi ciljevi ne moraju i sigurno nisu uvek ideje i ciljevi crkve i na kraju krajeva, njihova saopštenja nisu... mi zato imamo, crkva ima svoju strukturu neku. To je eparhija, parohija, arhijerejski sabor, arhijerejski sinod itd. Oni su ti koji definišu stavove Crkve, a ne "Dveri", ili ne znam, bilo koja druga organizacija. Dakle, bar koliko sam ja pratio, a mislim da jesam ispratio, mislim da ovi iz "Dveri" nikada nisu pozivali na nasilje. Dakle, iako su kritikovali, ne znam i tako dalje... ali nisu pozivali na nasilje. Dok ovi iz "Obraza", boga mi jesu, a izgleda i kako vidimo i učestvovali i tako. Dakle, to je ipak suštinska razlika.

Nemanja D. Milinović, pravoslavni teolog: Zvanično, Srpska pravoslavna crkva, ne podržava, ali učinci pojedinih članova Srpske pravoslavne crkve, bilo vernika ili možda čak i klirika, bacaju sumnju na Crkvu kao organizaciju, kao versku zajednicu, koja podržava desničarske organizacije, ali odgovorno stojim pri stavu, zvanično Srpska pravoslavna crkva desničarske organizacije ne podržava, kao što nije ni podržavala paravojne formacije tokom građanskih ratova području bivše Jugoslavije. Opet ponavljam, nažalost pojedini vernici ili klirici koji se identifikuju sa Srpskom pravoslavnom crkvom, a podržavaju takve organizacije, jednostavno blate i Crkvu i društvo i na kraju krajeva, najveću štetu nanose upravo Crkvi.

Veza "Dveri" i Srpske pravoslavne crkve, međutim, na neki način je institucionalizovana posle Sabora svetosavske omladine, koji su koordinisale "Dveri". Prema istraživanju "Insajdera", Branimir Nešić, jedan od osnivača "Dveri" i glavni urednik istoimenog časopisa, u jesen 2004. postao je i operativni urednik "Pravoslavlja", zvaničnog glasila patrijaršije Srpske pravoslavne crkve. Boško Obradović, glavni i odgovorni urednik, časopisa "Dveri srpske", ujedno je i stalni član redakcije "Pravoslavlja". Član Upravnog odbora "Dveri" je i Rajo Vojinović, novinar radio "Svetigore", radio stanice koju je osnovala Crnogorska mitropolija, odnosno mitropolit Amfilohije Radović.

Boško Obradović, Srpski sabor “Dveri”: Nekoliko naših saradnika je zaposleno u Srpskoj pravoslavnoj crkvi i Srpska pravoslavna crkva ih je zaposlila po svojim potrebama, kao što sam naveo i primer Raje Vojinovića, koji je jedan od naših saradnika, ali ne vidim šta bi bilo sporno da Srpska pravoslavna crkva zapošljava one koje su joj potrebni, da vrše neke delove njene misije i ne vidim što bi bilo sporno da ti isti ljudi, imaju saradnju sa srpskim saborom "Dveri".

Aleksandar Đaković, pravoslavni sveštenik Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke: Oni nemaju... "Dveri" ekspozituru u Patrijaršiji. To da se razumemo. Dakle...

B92: Nemaju, ali jesu prvo bili u "Dverima", pa kasnije zaposleni u "Pravoslavlju", na primer, ovaj operativni urednik...

Aleksandar Đaković: Da, ali nije on zaposlen kao neko ko je radio u "Dverima", nego je verovatno po potrebi... Tamo ga je neko preporučio kao čoveka koji zna taj posao da radi i po tom osnovu je posao dan, a ne po osnovu toga što je bio u "Dverima", ili što je bio ne znam gde. Dakle to su dve ipak različite aktivnosti, prosto dve različite stvari koje ne bi trebalo međusobno povezati.

Jovan Bajford, socijalni psiholog i istraživač desničarskih organizacija: Srpski sabor "Dveri" je u potpunosti i ne samo da Srpska pravoslavna crkva, koja se nije ograđivala od "Dveri", nego naprotiv, ja ne vidim uopšte nikakvu razliku, između onoga što govore "Dveri" i što govori Srpska pravoslavna crkva. Glasilo "Dveri" i glasilo Srpske pravoslavne crkve uređuju isti ljudi. Kolumnisti "Dveri", su i kolumnisti "Pravoslavlja". Ne postoji nikakva razlika. Ne može da se ogradi crkva od onih koji u njeno ime, svake dve nedelje štampaju tekstove i govore. Znači crkva njih apsolutno prihvata kao neki svoj ogranak.

"Dveri", ali i druge organizacije istog opredeljenja imale su prethodnih godina podršku pojedinih fakulteta na Beogradskom univerzitetu. U poslednjih 10 godina, održano je preko sto tribina "Dveri" na Univerzitetu u Beogradu, od kojih je više od 80 organizovano na Mašinskom fakultetu. To je bio razlog da uprava Mašinskog fakulteta bude nagrađena od Sinoda Srpske pravoslavne crkve ordenom Svetog Save drugog reda, a srpski sabor "Dveri", arhijerejskom Gramatom Njegove svetosti, patrijarha Pavla. Tribine "Dveri" na Mašinskom Fakultetu, sada se organizuju i u saradnji sa časopisom "Pravoslavlje". Te tribine, na kojima se pojavljuju istaknute crkvene ličnosti, oglašavaju se i na internet sajtu Srpske pravoslavne crkve.

Citati:

"Svim članovima i saradnicima Srpskog sabora Dveri, želimo od Gospoda i spasa našega Isusa Hrista i presvetle Bogorodice svako istinsko dobro i uspeh u daljem radu."

"Takođe bih se zahvalio još jednom upravi Mašinskog fakulteta, jer bez toga... ove oaze slobodne misli i reči u Srbiji danas ne bi bilo moguće."

I pored toga što su "Dveri srpske" ideolozi svim ostalim desničarskim organizacijama, državne institucije nikada nisu ni pokušale tome da se suprotstave. Prema istraživanju "Insajdera", "Dveri" su poslednjih godina dobijale novac od pojedinih ministarstava Vlade Srbije. Tokom 2007. "Dveri" su dobijale novac od Ministarstva kulture, na čijem čelu su te godine bili Dragan Kojadinović iz SPO-a, pa Vojislav Brajović iz DS-a. Zatim od Ministarstva za Kosovo, koje je vodio Slobodan Samardžić iz DSS-a, Ministarstva vera na čijem čelu su bili Milan Radulović, pa Radomir Naumov, obojica iz DSS-a, a finansirale su ih i gradske opštine Čačak, Knjaževac, Voždovac i Vranje.

Boško Obradović, Srpski sabor “Dveri”: Imamo svoje štampano izdavaštvo časopisa i knjiga, znači, delom se samofinansiramo kroz to izdavaštvo, a sve ostalo su različite vrste konkurisanja sa različitim našim projektima, da li kod države, dakle kod naših ministarstava, da li kod lokalnih samouprava, da li kod crkve, ili najčešće kod pripadnika velikog i mnogobrojnog srpskog rasejanja, gde konkurišemo sa najrazličitijim projektima i onda naravno, u zavisnosti kada dobijemo neka sredstva, te projekte i radimo. To je prosto uvek tako.

B92: Pa se onda desi da vas finansira Ministarstvo za Kosovo i Metohiju, Ministarstvo kulture, Ministarstvo vera... To je 2007.

Boško Obradović, Srpski sabor “Dveri”: Da, to ste pročitali na našem sajtu, pošto su svi izvori našeg finansiranja javni. Šta je sporno u tome? Smatramo da država Srbija koja izdvaja ogromna sredstva inače za nevladin sektor, a mi i druge patriotske organizacije dobijamo minoran deo tih ogromnih sredstava, koja se izdvajaju za delovanje nevladinih organizacija... Organizacija u Srbiji uopšte. Dakle mi u tom smislu konkurišemo sa našim projektima.

Marko Karadžić, bivši državni sekretar Ministarstva za ljudska i manjinska prava: Pa najbolje da pitate DSS, koji je njihov bio primarni interes... A u kakvom dilu su bili sa tim organizacijama. Postoje razna nagađanja i to je ono što je najveći problem, da je javnost ovde uskraćena za te stvari koje bi morala da zna. Ko stoji iza određenih događaja? Ko je učestvovao u spaljivanju ambasade? Ko je finansirao kakve aktivnosti? Sad je veoma lako doći do nekih veza, između samih nalogodavaca, interesa i događaja koji su se odvijali. Ono što je očigledno, jeste da DSS i oni ideološki jesu na istoj strani.

Prema podacima do kojih je došao "Insajder", i Vlada Mirka Cvetkovića nastavila je da finansira "Dveri". Ministar vera Bogoljub Šijaković odbio je razgovor za "Insajder". "Ministarstvo vera nema nadležnost da stručno proučava delovanje desničarskih organizacija. Napominjemo da do sada nismo od Srpske pravoslavne crkve dobijali informacije koje bi ukazivale da desničarske organizacije ili ekstremno orijentisana omladina traže zaštitu ili podršku Srpske pravoslavne crkve", navodi se u dopisu koje nam je uputilo Ministarstvo vera.

Boško Obradović, Srpski sabor “Dveri”: Dakle ono što je ključno reći u odnosu, pošto razumem da je to poenta vašega pitanja, između "Dveri" i Crkve, jeste da Srpski sabor "Dveri", nastoji da u svim svojim aktivnostima, širom eparhija srpske crkve u svetu deluje sa blagoslovom nadležnog episkopa. U svakoj od naših, dakle okrenutih aktivnosti na terenu neke eparhije, mi se trudimo da to bude u saglasnosti i sa znanjem nadležnog episkopa, jer smatramo da sve naše aktivnosti treba da budu negde u da kažem saglasju, sa onim što Crkva radi na misiji, duhovne i moralne obnove srpskoga naroda. Nema praktično nijednog od 40 i više episkopa srpske crkve, sa kojim nismo sarađivali po različitim projektima, jer je naše udruženje danas prisutno u svim eparhijama Srpske pravoslavne crkve.

Marko Karadžić, bivši državni sekretar Ministarstva za ljudska i manjinska prava: To je uvek interesantno kada se spomene Srpska pravoslavna crkva, pošto očigledno te organizacije nemaju podršku celokupne Srpske pravoslavne crkve, već nekih ljudi koji su u Srpskoj pravoslavnoj crkvi, koji su nažalost najbučniji, odnosno najglasniji. Možda su ti, neki mladi Amfilohijev podmladak, ja bi pre tako rekao, i možda njegova težnja da učvrsti svoju poziciju i u svakom trenutku ima neku možda i agresivnu podršku iza sebe i to je veoma opasno. Ponovo moram da ponovim da oni unutar crkve moraju da se izbore sa takvim ljudima, jer je nedopustivo sve ono što iznosi javno gospodin Amfilohije.

B92: A je l’ ste nekad istraživali organizaciju "Dveri"?

Slobodan Radovanović, Republičko javno tužilaštvo: Da, da... Sve ekstremističke organizacije su predmet naše pažnje.

B92: Zašto "Dveri" nikad nisu bile... Zašto se nisu našli u inicijativi?

Slobodan Radovanović: Pa evo zašto... Mislim, to ne znači da se neće naći u nekoj od budućih inicijativa. U svakom slučaju, mi smo ovde obuhvatili najeksponiranije organizacije. Mislim da će i očekujemo naravno ishod od tog postupka... da će taj postupak, odnosno rezultati ovog postupka biti dovoljan osnov da se i sve druge ekstremističke organizacije na isti način zabranjuju.

Jovan Bajford, socijalni psiholog i istraživač desničarskih organizacija: Država ne može da zabrani "Dveri", jer "Dveri" ništa ne govore što ne govore i visoki predstavnici Srpske pravoslavne crkve. Oni samo to možda govore češće i govore u drugom ambijentu i govore drugoj publici, ali u suštini, poruka je identična. Znači problem je u tome, i uostalom oni govore isto to što govore poslanici u Skupštini i predstavnici društvene elite i slično. Znači metod borbe protiv tog problema treba da bude drugačiji od samo zabrane.

Nemanja D. Milinović, pravoslavni teolog: Širenje desničarskih ideologija svakako jeste opasna za društvo koje ima tendenciju da se kreće u pravcu demokratizacije, ljudskih prava i svega ostalog, ali opet ponavljam, episkop jednostavno, kao pojedinac, ima pravo da to govori. E sada, kao vernik sigurno mora biti svestan da sve što govori, kao i posledice koje time izaziva, u suštini sebi govori, ako je vernik on je toga svestan.

Zanimljivo je da se na dan kada su se dešavali neredi, ekstremisti rušili grad i sukobljavali se s policijom, od političkih stranaka nisu oglasile samo DSS i Srpska radikalna stranka. Isto tako, dok je poglavar Srpske pravoslavne crkve, patrijarh Irinej, pozivao sve da se uzdrže od nasilja i da zavlada mir na ulicama Beograda, visoki predstavnik crkve Amfilohije Radović osuđivao je održanu "Paradu ponosa".

Mitropolit Anfilohije Radović

11. oktobar 2010:

- Kakav je smrad otrovao i zagadio prestoni grad Beograd. Otrov strašniji od onoga uranijuma, koji su ostavile bombe NATO-pakta. Budite uvjereni da je to predskazanje propasti hrišćanskih naroda. Bog će znati kad će udariti svojim bičem i svojom opomenom, ali već polako se to priprema.

Nemanja D. Milinović, pravoslavni teolog: Moj utisak je da on... Dda svojim govorima on zaista nanosi štetu vernicima Crkve, jer dok njegovi govori mogu poslužiti kao motiv medijima i javnosti za sumnju da između Srpske pravoslavne crkve sa jedne strane i desničarskih organizacija sa druge strane postoji neka sprega, postoji neka veza i ako su jedini razlog za tu sumnju govori mitropolita Amfilohija, onda je definitivno da on svojim javnim delovanjem nanosi štetu Crkvi. To mogu tvrditi kao teolog, a da li i koliku štetu nanosi društvu, mislim da o tome sociolozi mogu reći više.

Aleksandar Đaković, pravoslavni sveštenik Arhiepiskopije beogradsko-karlovačke: On jeste upotrebio oštrije izraze, ali s druge strane kažem opet, ne treba činiti dakle nepravdu da kažem govorniku utoliko da mu se pripisuje, ono što nije rekao. On jeste oštrim rečima osudio "Paradu ponosa" i ideje koje su tamo zastupane, način života koji se tamo promovisao, tako da, što kažu, svetu je nemoguće, ili teško ugoditi. Tako i ovde, naravno da razne organizacije, pa i desničarske, se pozivaju na autoritet crkve, ali da bi njihovo pozivanje zaista bilo autentično, onda bi trebalo da slušaju i glas crkve, a taj glas je, recimo ovim povodom, bio nedvosmislen, da nasilje nije nešto što je u skladu sa hrišćanski moralom, sa hrišćanskom etikom, sa etosom naše crkve. Da to nije nešto što... da je to nešto što ne smemo ni da podržavamo, čak ni prikriveno, a kamoli da vršimo.

Nemanja D. Milinović, pravoslavni teolog: Ja sam u svom tekstu izjavio, da sad ne ulazim u pitanja nacionalnog identiteta i svega ostalog: "Ako su banditi i potencijalne ubice čuvari srpske tradicije, onda ne prihvatam srpstvo i ako nam neofašisti čuvaju tradiciju, onda nije čudno što sve srpsko doživljava konstantnu dekadenciju i što srpska kultura sve više odlazi u zaborav". Da, to sam objavio i na blogu vaše medijske kuće, taj tekst se pojavio na dosta, dosta sajtova i blogova u čitavom regionu. Ja se iza tih reči, ako treba još 100 puta, još hiljadu puta potpisujem, jer oni koji su zaista stajali uz ovo u Beogradu 10. oktobra i ne samo 10. oktobra... Prosto, ne mogu da se identifikujem sa ljudima koji mogu takve stvari da rade u ime srpstva, a da makar nešto znaju zaista o srpskoj istoriji i o srpskoj tradiciji, znali bi da je sin tog cara Lazara Beograd dobio kao svoj poklon - i to od koga! Od Mađara. Dakle, ne mogu sa ljudima koji nemaju elementarno znanje o kulturi svoje zemlje, jednostavno ne mogu da se identifikujem i da smatram pojedine ljude svojim sunarodnicima, koji nemaju elementarno znanje o kulturi i istoriji svoje zemlje, a sebe nameću za nekakve autoritete i čuvare tradicije.

Jovan Bajford, socijalni psiholog i istraživač desničarskih organizacija: Činjenica da Crkva opravdava tu vrstu nasilja... Najbolji pokazatelj toga jeste broj "Pravoslavlja", časopisa "Pravoslavlje", znači zvaničnog časopisa patrijaršije Srpske pravoslavne crkve, koji je izašao samo nekoliko dana posle "Parade ponosa". U tom časopisu, koji je izdat na nekih 45 strana, pola časopisa je posvećeno "Paradi ponosa", nema nijedne fotografije nasilja, koje je bilo na ulicama Beograda, objavljeni su isključivo članovi, koji su kritikovali paradu, uključujući i dva velika teksta mitropolita Amfilohija, sa svim tim govorom o Sodomi i Gomori i o svemu što se dešavalo tog dana, s tim što... ono što je vrlo zanimljivo jeste, da je u istom broju "Pravoslavlja", objavljen jedan mali tekst, koji je zapravo bio izveštaj sa komemoracije devedeset pete godišnjice oslobođenja Beograda 1915. godine, u kome su citirane reči majora Gavrilovića u kome on kaže: "Obraz Beograda mora biti čist!" i na naslovnoj strani "Pravoslavlja" stoji naslov: "Obraz Beograda mora biti čist".

Mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije poslednjih godina se po mnogo čemu izdvaja u crkvenoj hijerarhiji. Njegova otvorena podrška, kao visokog predstavnika Srpske pravoslavne crkve, desničarskim organizacijama, onima koji su optuženi za ratne zločine, ili osuda svega što predstavlja zalaganje za demokratiju, dovela je do toga, da se njegovi stavovi smatraju zvaničnim stavovima crkve. Niko od predstavnika države, ali ni Crkve ne usuđuje se da osudi to što mitropolit Amfilohije svojim izjavama praktično poziva na linč. Mitropolit Amfilohije Radović prvo je pristao na razgovor za "Insajder", a zatim je to odbio.