Transkript druge epizode

Poruke sa Interneta:

Biće pucnjave ovih dana, treba ti prosuti mozak!

Naruči sama krst i sanduk!

Dva, tri noža u stomaku stoje, Radovi se navijači nikoga ne boje

Iza ugla cigla u vugla, čuvaj se mraka!

Ubistva, prodaja droge, nanošenje teških telesnih povreda, iznuda, otmica, pljačka, pretnje klanjem, ubijanjem i silovanjem nisu nikakve odlike navijača, već onih pojedinaca, koji se samo kriju iza navijačkih grupa, odnosno ekstremista i huligana.

Pojedinci koji su osumnjičeni za razna krivična dela su, prema zvaničnim podacima, vođe raznih navijačkih grupa i podgrupa. Prema zvaničnoj evidenciji policije, na osnovnu prekršajnih i krivičnih prijava registrovano je između 2.500 i 3.000 ekstremnih navijača. One su, prema inicijativi Tužilaštva za zabranu pojedinih grupa, pod komandom sledećih vođa:

Podgrupa “Ultra boys”, vođe: Marko Vučković, Veljko Stajić, Marko Mitrović, Miroslav Janković i Ivan Bogdanov;

Podgrupa “Belgrade boys”, vođe: Velibor Dunjić, Uroš Avramović, Željko Božović i Dražen Dragaš;

Podgrupa “Ultras”, vođe: Vladimir Šavija, Dragan Vasić, Milan Ćopić i Vukašin Popović;

Podgrupa “Alkatraz”, vođe: Nikola Dedović, Vladimir Maljković, Aleksandar Vavić, Ljubomir Marković, Đorđe Prelić i Miloš Radisavljević;

Podgrupa “Ludaci – Padinska Skela”, vođa Dragan Ćurčić;

Podgrupa “Anti-Romi”, vođa Predrag Simić;

Podgrupa “South family”, vođa Alen Kostić;

Podgrupa “Head hunters”, vođa Branislav Penčić;

Podgrupa “Irriducibili – NBG”, vođa Žarko Vidaković;

Podgrupa “Shadows”, vođa Goran Klještan;

Podgrupa “Extrema boys”, vođa Ljubiša Stević;

Podgrupa “Brain damage”, vođa Dragan Đurđević;

Podgrupa “United force”, vođe: Dragan Supurović i Marko Bulatović.

Za ove podgrupe navijača republičko tužilaštvo podnelo je nedavno inicijativu za zabranu. Kako je navedeno, upravo ove grupe okupljaju ekstremne navijače. Međutim, kao što ste videli u prošloj emisiji, prema istraživanju “Insajdera”, protiv pojedinih vođa, u poslednjih nekoliko godina, podneto je više od sto krivičnih prijava za razna krivična dela. Sudski postupci, međutim, nisu završeni do kraja, pa se postavlja pitanje zbog čega uopšte država predlaže zabranu čitavih grupa kada postoje pojedinci koji su osumnjičeni za mnoga krivična dela.

Snežana Samardžić-Marković, ministarka omladine i sporta: Svakako, ja mislim da treba uraditi barem dve stvari, znači, podgrupe su namerno ciljane zato što tako je tužilac izneo dokaze, a sud će, nadam se, i utvrditi da su lideri tih podgrupa ljudi sa dosijeom.

B92: Ali nisu procesuirane krivične prijave njihove?

Snežana Samardžić: Vidite, ta je inicijativa upućena Ustavnom sudu i to je ono čega sam ja, prosto, institucionalno svesna u tom savetu. Mislim da treba nastaviti s tim, jer je to isto jedna vrsta poruke da li postoji legitimitet za te podgrupe, koje imaju, ja mislim, ponekad i jeziva imena, ne kažem da su svi, ali imaju zaista neka jeziva imena i de fakto, što je tužilac od operativnih podataka iz Ministarstva unutrašnjih poslova mogao da nam pokaže, imaju de fakto kriminalne dosijee. I mislim da tu jedan signal treba da postoji da to nije poželjno ponašanje, znate. Sa druge strane, treba individualizovati krivicu i mislim da oni koji imaju dosijee, treba da odgovaraju i to što pre.

Prema istraživanju “Insajdera”, mehanizam funkcionisanja navijačkih grupa isti je i za navijačke grupe Partizan, Rad, Zvezda. Navijačke grupe organizovane su kao klasična vojska sa uređenom hijerarhijom, na čelu se nalazi komandant, ispod njega su vođe podgrupa, a ispod njih grupe navijača. Pripadnici grupe slepo su odani vođi.

Tako u nasilničkom ponašanju uglavnom učestvuju mlađe osobe, jer je to jedini način da napreduju kroz hijerarhiju grupe, dokazuju se vođi, tako što su spremni da se potuku sa policijom ili s kim god treba, da upotrebe oružje ili da urade šta god im vođa naredi.

O svemu što se dešava, mora da se izvesti vođa, a svaki vođa, za svaku akciju mora da dobije dozvolu komandanta. To znači da između dve i po hiljade i tri hiljade ekstremnih navijača, uvek u pripravnosti, sa maskama na licima, bejzbol palicama, pirotehničkim sredstvima, noževima i pištoljima, samo čeka komandu vođe. Nekada je ta komanda sramno skandiranje, koje na stadionu zapravo poziva na linč neke osobe, nekada je rušenje grada, nekada nad svima koje oni proglase izdajnicima.

“Da je legenda Arkan živ, da je Legija na slobodi, B92 bi sada bio srušen, zaposleni na ulici, gde im je i mesto i ne bi se više bahato ponašali i omalovažavali prave Srbe.”

Ovaj komentar, koji je potpisao izvesni Lazar Mladenović kao reakciju na prošlu emisiju u kojoj su prikazana krivična dela pojedinaca, možda najbolje ilustruje koje su vrednosti za koje se zalažu oni koji spadaju u ekstremne navijače. Njihove parole su ubijanje, klanje i silovanje, a heroji Legija, Arkan, Ratko Mladić, Radovan Karadžić.

Ivan Čolović, antropolog: Uz parolu “Kosovo je Srbija” oni su istrčali da dodaju i parolu “Smrt pederima” ili “Udri, zakolji, da Šiptar ne postoji!” Oni, kao takvi, učestvuju u našem društvenom životu i zato i predstavljaju problem, jer su integrisani u društvo, pa samim tim društvo teško može da se bori protiv jednog svog legitimnog dela.

Slobodan Vukolić, načelnik Uprave policije za grad Beograd: Masa ili grupa daje učesnicima anonimnost, smatraju da su neprepoznatljivi, daje im jaču snagu. Vi ste videli na stadionu, kada se na jednom mestu skupi nekoliko hiljada ljudi, da uvek postoje lica koja, da kažem, predvode, diktiraju način navijanja, skandiranja itd. Grupa od više hiljada ljudi nesvesno se povinuje njihovom, da kažem, pozivu na određeni način navijanja ili način ponašanja. Jedan pametan čovek je rekao: “Na jednom mestu hiljadu Sokrata, to je hiljadu budala”. Znači, sa masom je lako manipulisati i na žalost, sportski stadioni i sportski objekti su vrlo često ta odskočna daska za određeno rušilačko delovanje.

Na stadionima i van njih nasilne grupe navijača vrlo lako su se poslednjih godina pretvarale u horde huligana, spremni da zbog politike vrlo organizovano i jedinstveno postanu opasno oružje u rukama onih koji su uspeli da ih kontrolišu.

Takve grupe su tako poslednjih dvadeset godina skandirale dolasku Slobodana Miloševića na vlast, odlazile u rat, bile u prvim redovima 5. oktobra, palile džamije i ambasade, rušile grad, pljačkale prodavnice u centru Beograda. Navijanje se često pretvaralo u srbovanje, a borba za srpsku stvar pokriće za rušilačke pohode.

Političari koji su uspeli da ih pridobiju za sebe najčešće su morali da plaćaju ceh i vraćaju dugove, jer su ove grupe tražile da im se zbog zasluga mnoge stvari progledaju kroz prste. Tako je danas došlo do toga da niko ne sme više da im se suprotstavi.

Kriminal i ljudi sumnjivih biografija na stadion su ušli još početkom 90-ih. Tada je vođa navijača Crvene zvezde postao Željko Ražnatović Arkan, tada čovek iz podzemlja, koji je istovremeno radio i za Udbu, odnosno Službu bezbednosti, pa su mu mnoga krivična dela bila oproštena. Njegova misija, prema oceni mnogih, bila je da ujedini navijače koji su počeli da se suprotstavljaju režimu Slobodana Miloševića i da ih povede u rat.

Slobodan Vukolić, načelnik Uprave policije za grad Beograd: Ako govorimo, znači, o tim transformacijama, imamo neki period do 90-ih godina, jedna faza ili međufaza između ’90.i 2000. godine i nakon 2000. godine.

U vreme kada se posle mitinga na Gazimestanu 1989. znalo da Slobodan Milošević dolazi na vlast, navijači Crvene zvezde su pevali: “Zvezda, Zvezda, to je srpski tim, Slobodan Milošević ponosi se s njim!”.

Nedugo potom, sa iste tribine, pevalo se i: “Zvezda, Zvezda, to je nama spas, Vuk Drašković navija za nas!”. Sever se podelio na pristalice Vuka Draškovića, Vojislava Šešelja i Mirka Jovića.

Željko Ražnatović Arkan izabran je za čoveka koji je ovu energiju trebalo da kanališe, kako ne bi predstavljala opasnost po Miloševićev režim, koji je kretao u ratove.

Ivan Čolović, antropolog: Tako da su, znači, u to vreme ti navijači pretvoreni u nacionalno upotrebljivu i socijalno zanimljivu skupinu, upravo voljom kreatora tadašnjeg društva i tadašnjih političkih i vojnih programa. Dakle, ne spontano i ne slučajno.

Rat u koji su otišli navijači imao je svoj uvod na stadionu Dinama iz Zagreba 13. maja ’90. godine, kada su se sukobile “Delije” i “Bad blue boys” pred utakmicu Zvezda - Dinamo, koja nikada nije odigrana. Neredi na stadionu trajali su nešto manje od jednog sata, a potom su se prenele na ulice Zagreba i trajali do dugo u noć. Mediji su dan kasnije bili podeljeni: hrvatski su ustali protiv navijača Zvezde i policije, dok je srpska strana prozvala Hrvate za nacionalizam i za izazivanje nereda kojima se ruši Jugoslavija.

Ivan Čolović: U to vreme je to bio projekat koji nije izveo jedan marginalac ili jedan kriminalac sa margine društva, nego, kao što znamo, Željko Ražnatović Arkan je imao dobra uporišta, kako u vojsci, tako u politici, a izgleda, imao je neku vrstu saglasnosti i svih odgovornih faktora u to vreme, kad se vršila mobilizacija i priprema za rat. Stoji ocena da je on predvodio grupu navijača Crvene zvezde i da joj je on dao ime “Delije” i da je on tu grupu odveo u rat.

Željko Ražnatović Arkan je tokom 90-ih postao idol mladima, vrhunski autoritet i simbol moći. Turbo-folk oružje, sponozoruše, viski, Marlboro „petica“ postaju statusni simboli jednog vremena, čije je naličje Vukovar, Sarajevo, Knindže, Škorpioni i Beretke. Sve je to, kako će se ispostaviti kasnije, imalo uticaja i na navijačke grupe danas.

“Delije” su isto tako celu drugu polovinu 90-ih godina, bili najoštriji protivnici režima Slobodana Miloševića. Međutim, njihovo tadašnje divljanje, sukob sa policijom, niko nije osuđivao, već se to tumačilo borbom protiv Miloševićevog režima. Za takve poduhvate imali su podršku tadašnje opozicije, a današnje vlasti. Pesma “Spasi Srbiju i ubi se”, nastala je na severu Zvezdinog stadiona.

Oni su bili u prvim redovima 5. oktobra. Grupe navijača tada su razoružale policajce u policijskoj stanici u ulici Majke Jevrosime, bili su prvi koji su ušli u Saveznu skupštinu i na RTS. Posle 5. oktobra bili su praktično proglašeni za heroje. Niko im nije zamerao dotadašnje nasilje. Zanimljivo je da su 2000. godine navijači “Delije – sever” dobili i plaketu za zasluge Petooktobarske revolucije i to od Radija B92, odnosno emisije “Ritam srca”.

Dodela nagrade B92:

- Dobitnici ove specijalne nagrade su...

- Navijači Crvene zvezde, naše “Delije”!

- Dobro veče, čestitamo... Da nešto pitamo, recite nešto.

- Pa ništa, mi se zahvaljujemo na nagradi i nadamo se da neće biti prilike više za ovakvu vrstu nagrada, a trudićemo se da osvajamo neke druge nagrade.

- I malo šampionskih titula. Nagrada su baklje i...

Euforija koja je vladala posle odlaska Miloševića sa vlasti dovela je i do toga da je nova vlast zaključila da je nastupila demokratija i da nema potrebe da se derbi između Zvezde i Partizana 14. oktobra 2000. godine održi uz prisustvo policije. Nastao je haos. Bio je to prvi i poslednji put da se derbi održao bez policije, ali prvi put da je divljanje navijača prouzrokovalo prekid večitog derbija između Zvezde i Partizana.

Tadašnji premijer Zoran Đinđić je lično morao da se angažuje da se ponovljena utakmica bolje organizuje i tada je bilo najavljeno donošenje posebnog Zakona o sprečavanju nasilja na sportskim priredbama. Istovremeno navijači, odnosno huligani, očekivali su da budu zaštićeni, jer su učestvovali u petooktobarskim promenama.

Vrlo brzo i jedni i drugi shvataju da je saradnja nemoguća. Tako se vođe raznih navijačkih grupa i podgrupa već od 2001. godine nalaze na strani onih koji su na sve načine pokušavali da uspore ulazak Srbije u Evropsku uniju.

Čak ne postoji događaj u kojem je bilo incidenata a da u njima nisu učestvovali ekstremni pripadnici navijačkih grupa. Iste grupe prethodno su prilikom hapšenja Slobodana Milošević 2001. godine tukli njegove pristalice, koji su se okupili ispred njegove kuće, dajući mu podršku. Vrlo brzo su međutim, opet promenili stranu i bili protiv hapšenja Veselina Šljivančanina, a nedavno i protiv hapšenja Radovana Karadžića.

Ivan Čolović, antropolog: Pokazalo se, stadioni, odnosno, navijači na stadionima ili van stadiona... Jer te navijačke organizacije se okupljaju i članovi navijačkih timova se okupljaju i na stadionima i van stadiona i oni imaju, oni predstavljaju interesantne za svakog manipulatora političkog, grupe. Dakle, one su interesantne za manipulaciju, zato što sociolozi, antropolozi, koji istražuju i koji su istraživali, pomalo svuda u svetu, prirodu funkcionisanja navijačkih grupa, primetili su, da su one dobro organizovane.

Godinama unazad, ponašanje ekstremnih navijača, na razne načine opravdavale su i uprave klubova i političari i mediji i Crkva, pa je sve to doprinelo pravom ekstremizmu.

Uprave trenutno nemaju nikakvu kontrolu nad njima. Nekada su ih uprave stvarale, danas navijači gospodare upravama. Tako su tukli fudbalere ili im lupali automobile. I pored toga što postoje svi zakoni, političari često pribegavaju pregovaranju sa vođama navijačkih grupa, kako bi se sprečili neredi. Nejasno je zašto se jednostavno ne primeni zakon. U javnosti godinama postoji utisak da su fudbalski klubovi, a samim tim i navijači, koji imaju dobru saradnju sa upravama, zaštićeni, jer u upravnim odborima i fudbalskih i košarkaških klubova, svoje mesta zauzimaju razni političari, sudije, javne ličnosti.

Predsednik Partizana, tokom 90-ih, bio je Mirko Marjanović, koji je tada bio na čelu državne firme “Progres”. Kada je izabran za predsednika Vlade Srbije, Mirko Marjanović je postao počasni predsednik fudbalskog kluba Partizan i to je ostao sve do smrti 2006. godine.

Istovremeno, član Zvezdine uprave bio je Tomica Raičević, potpredsednik tadašnje savezne vlade, kao i Dragan Tomić, predsednik Skupštine Srbije. Tokom 90-ih, na sednicama Upravnog odbora Zvezde, bio je tadašnji ministar policije, Radmilo Bogdanović.

Partizan je u svojim redovima imao i Vlastimira Đorđevića, bivšeg načelnika resora Javne bezbednosti, ali i njegovog prethodnika, Radovana Stojčića Badžu.

U Upravnom odboru Partizana, bio je Dragoljub Janković, ministar pravosuđa, pa čak i Rade Babac, javni pravobranilac opštine Savski Venac, u kojoj se klub nalazi. U Zvezdinoj upravi, bio je istražni sudija Okružnog suda, Dobrivoje Gerasimović.

Posle 5. oktobra, Zvezda je u Upravnom odboru imala Olivera Bogavca, direktora Uprave za sprečavanje pranja novca i Božidara Cerovića, dekana Ekonomskog fakulteta. Najpre u Upravnom odboru, a potom i kao generalni sekretar kluba, bio je Saša Kozić, tada i zamenik glavnog inspektora Poreske uprave Beograda. Među članovima uprave, bio je i Miodrag Đorđević, bivši glavni poreznik, pa direktor Agencije za privatizaciju, pa onda direktor u “Večernjim novostima”. U upravi Zvezde, bio je i Milan Tomić, direktor Direkcije za imovinu Srbije.

U upravi fudbalskog kluba Partizana je od 2007. Rasim Ljajić, ministar za rad i socijalna pitanja. Ljajić je međutim, odlučio da napusti upravu kluba prošle nedelje.

U decembru 2006. godine, funkciju predsednika Partizana, umesto Ivana Ćurkovića, preuzeo je Nenad Popović, tada šef ekonomskog tima Koordinacionog centra “Kosovo”, Vlade Srbije, funkcioner DSS-a i prvi čovek “ABS holdinga”.

Popovića je na mestu predsednika kluba nasledio Tomislav Karadžić, privrednik i prethodno funkcioner u Fudbalskom savezu Srbije i Crne Gore i Fudbalskom savezu Vojvodine.

Zvezdu je u kratkom periodu vodio Toplica Spasojević, vlasnik ITM – grupe. U to vreme, zvanični su u Upravni odbor ušli Marko Mišković, sin Miroslava Miškovića i Dragi Mićović, koji je inače blizak DSS-u. Tada su zvanično postali finansijeri, ali se godinama unazad pričalo da Mišković i Mićović, vode fudbalski klub Crvena zvezda.

U današnjim upravama oba kluba imaju političare. U Zvezdi Aleksandar Antić ima funkciju potpredsednika. On je predsednik Gradskog odbora SPS-a i aktuelni predsednik Skupštine grada Beograda. U upravi je trenutno i Dušan Mrakić, aktuelni državni sekretar u Ministarstvu rudarstva i energetike.

Prema rečima Vladana Lukića, predsednika kluba, u klub često dolaze i zamenik predsednika Srpske napredne stranke, Aleksandar Vučić, mada nema zvaničnu funkciju u klubu. Od nedavno u Upravnom odboru fudbalskog kluba Crvena zvezda, nalazi se i Zoran Ivošević, nekadašnji sudija Vrhovnog suda Srbije.

U upravi Partizana, kojom rukovodi predsednik kompanije “Zekstra”, Dragan Đurić, je i Branko Ružić, poslanik Skupštine Srbije i član SPS-a. U nadzornom odboru kluba je Dragan Penezić, pomoćnik ministra trgovine u Vladi Srbije.

U Skupštini Partizana je veliki broj direktora i vlasnika privatnih firmi, ali i Novica Peković, sudija Vrhovnog suda. U Zvezdinoj skupštini je neobično veliki broj sudija. Skupštinom je predsedavao Ante Bošković, koji je bio predsednik Šestog opštinskog suda, Tomislav Zeković, sudija Trećeg suda, i Zoran Pašalić, gradski sudija za prekršaje.

U košarkaškom klubu Partizan, predsednik je u jednom periodu bio sadašnji ministar policije Ivica Dačić, a Upravni odbor Zvezde, vodio je Živorad Anđelković, visoki funkcioner Demokratske stranke. U košarkaškom klubu Partizan, počasni predsednik sada je Milorad Dodik, potpredsednik kluba je portparol DSS-a Andrija Mladenović.

Snežana Samardžić-Marković, ministarka omladine i sporta: Odgovor na ovo Vaše pitanje je to što u Akcionom planu, za koji su glasali svi članovi Savetodavnog tela za borbu protiv nasilja u sportu, stoji predviđena mera, preporuka političarima, da ne budu... Ne zabrana, ali preporuka, da ne budu u upravama klubova.

B92: A iz kog razloga im je ta preporuka?

Snežana Samardžić-Marković: Pa zato da ne bi, upravo, ni na koji način stvarali utisak da su oni ti koji doprinose da se neko, recimo, povlašćeno, da se prema njemu povlašćeno postupa na sudovima i da ne bi ni na koji način stvarali odgovornost, dodavali odgovornost političku. Ako je imaju, treba da odgovaraju, ako je nemaju, ne treba da sede tu gde jesu.

B92: A da li možda imate saznanja o tome da, recimo, uprave klubova često izvlače navijače iz zatvora? Pod znacima navoda “izvlače”, vrše uticaj?

Snežana Samardžić-Marković: To sam saznala, to čujem, kao građanin, ne kao ministar, niko mi nikad kao ministru nije rekao: Ovo je takva situacija, preduzmi nešto. Kao građanin da, čujem i ja.

Iz uprave FK Partiza zvanično su za emisiju “Insajder” odgovorili da je njihov stav da niko neće učestvovati u emisiji o ekstremnim navijačima. Uprava Crvene zvezde je za sagovornika odredila portparola Marka Nikolovskog. Zanimljivo je da u Skupštini Crvene zvezde svoje mesto zauzima 19 navijača, a među njima su i oni su prethodnih godina osumnjičeni za više krivičnih dela.

B92: Kako Vi, kao klub, pravite razliku između onih ko su... Kako znate ko je huligan, a ko je pravi navijač?

Marko Nikolovski: portparol FK Crvena zvezda: Ta razlika se stvara delom.

B92: Kako?

Marko Nikolovski: Kada počini delo, on više nije samo navijač, on je i huligan i tog trenutka dolazi u ruke policije.

B92: A koje delo?

Marko Nikolovski:...sudstva... Dela koja su propisana zakonom kao nezakonita: upadi na teren, paljenje baklji, tuče, povređivanje drugih lica, sve ono što spada u zakon i sve ono što bi trebalo da bude normalno u državi Srbiji, ali neko se time ne bavi, a to svakako nije FK Crvena zvezda.

B92: Čekajte, ali vi imate čoveka u Skupštini FK Crvena zvezda, koji je uhapšen npr. zbog kršenja zakona i krivičnog dela nedozvoljenog posedovanja... Samo da završim, posedovanja oružja, to je Dražen Dragaš, on je član Skupštine?

Marko Nikolovski: Tako je.

B92: Jeste se vi ogradili od toga? Rekli ste da je... Evo, i po Vašem tumačenju, on je huligan, prekršio je zakon?

Marko Nikolovski: Ne, samo sekund, niko nije kriv dok se ne dokaže – koliko znam, proces traje. Hajdemo da se proces završi, da nešto bude pravosnažno, pa ćemo onda da koristimo određene nazive za tog dečka. Za sad je on osumnjičeni, ne i optužen. Dakle, hajdemo nek’ se završi proces, da budemo do kraja zakoniti i legalni u FK Crvena zvezda. Postoji sabor, koji okuplja sve članove Crvene zvezde koji imaju člansku kartu. Sabor se sastaje i bira Skupštinu. U Skupštinu odlazi određeni broj delegata i taj određeni broj delegata, na sednici Skupštine, bira Upravni odbor. Dakle, ne možemo da idemo obrnutim smerom, da Upravni odbor smenjuje člana Skupštine. O svim članovima Skupštine će raspravljati Skupština Crvene zvezde na svom sledećem sastanku.

B92: A šta Vam to znači, dakle, raspravljaće...

Marko Nikolovski:: Rasprava će biti, da u slučaju da Dražen Dragaš bude optužen za zločine...

B92: A vama nije dovoljno što je on osumnjičen?

Marko Nikolovski: Nama ne može da bude dovoljno, nemamo pravo da ga isključimo iz Skupštine i da hoćemo – bilo bi nezakonit akt, mogao bi da dođe njegov otac i da tuži Crvenu zvezdu što ga je iščlanila iz Skupštine.

U Skupštini Crvene zvezde, pored 19 navijača, svoje mesto zauzima npr. i gradski sudija za prekršaje Zoran Pašalić. Policija je u poslednjih nekoliko godina podnela više stotina prekršajnih prijava protiv navijača. Ti postupci su uglavnom završavaju efikasnije od krivičnih postupaka, koji, kao što ste videli u prošloj emisiji, traju godinama.

Zoran Pašalić, gradski sudija za prekršaje: Što se tiče podnetih prekršajnih prijava protiv navijača, sve prkršajne prijave koje su podnete procesuirane su i sva ta lica su kažnjena. Postavlja se samo pitanje, koliko je kazni izvršeno, obzirom da pojedina lica nismo mogli da nađemo, govorim o onim licima, koja nisu pocesiurana u hitnom postupku, znači, gde je išao tzv. redovni postupak i gde je bilo teško izvršiti, na kraju, izrečenu kaznu.

B92: Dakle kada npr. piše da je obustava postupka, odbačaj postupka i toga ima jako puno, zbog čega se to dešava?

Zoran Pašalić: Iskreno da Vam kažem, ja ne znam odakle Vam informacija da toga ima jako puno, toga ima...

B92: Pa evo, samo za nekoliko primera ima, evo npr. Alen Kostić – prekid postupka, prekid postupka. Pa onda Ljubomir Marković, prekid, obustava, obustava. Mislim ima, evo, Valić Aleksandar, prekid, obustava, prekid, prekid, prekid, prekid. Zbog čega prekid, šta znači, kada stoji “prekid postupka”?

Zoran Pašalić: Kada stoji “prekid postupka”, to znači da neko lice ne živi na adresi na kojoj je prijavljen i da je praktično nemoguće voditi postupak, jer je nemoguće to lice naći. Kada se dogodi da se postupak jedanput prekine, to ne znači da je postupak okončan. Po nalaženju tog lica, postupak će se ponoviti, odnosno, nastaviće se sa tim postupkom i on će biti okončan. Zbog toga i postoji taj hitni postupak, kada je izvršnost, pre pravosnažnosti, o kojima sam govorio, za slučajeve kada imate dobra saznanja da lice ne živi na adresi na kojoj je prijavljeno, odnosno da nema prebivalište i boravište, odnosno da odlaskom može osujetiti izvršavanje kazne, u tom slučaju se radi o hitnom postupku i onda takva lica budu kažnjena odmah.

B92: Ali kako, kako, evo ja sam Vam samo za jedno lice pročitala npr. deset puta “prekid postupka”, kako je onda... Ako se već jednom zna da to lice teško se pronalazi, kako onda svaki sledeći put ne ide u hitnom postupku, nego u redovnom i onda je svaki put prekid zato što do njega ne može da se dođe?

Zoran Pašalić: Kada se neko lice, posle nekoliko bezuspešnih pokušaja pronađe, onda se sva ta, svi ti prekršajne prijave, uzimaju i procesuiraju se odmah i onda se to radi zbirno, normalno, ako postoje za to uslovi da se tako uradi.

B92: Zanimljivo je da ste Vi član Skupštine FK Crvena zvezda. U toj skupštini sede i navijači. Kako Vi gledate na sve to? Otkud Vi tamo?

Zoran Pašalić: Da Vam kažem, ja ne mogu da gledam to sa aspekta nekog ko rukovodi Crvenom zvezdom, jer Skupština je jedno telo koje je prilično široko, radi se o više stotina ljudi koji su u Skupštini, to nisu samo navijači. Ja moram da Vam kažem, ja sam na Skupštini Crvene zvezde bio samo dva puta i to zato što sam pozvan....

B92: Dobro, ali principijelno?

Zoran Pašalić: Principijelno, da Vam kažem, kada budem video čoveka i kad mi neko bude rekao: e, do tebe sedi ili dva metra od tebe sedi neko ko ima krivično delo za koje je pravosnažno osuđen, svakako da bi mi smetalo, kao što bi mi smetalo da sedi sa mnom u autobusu.

B92: Pa evo, Dražen Dragaš, koji je uhapšen nedavno...

Zoran Pašalić: Dobro?

B92: ... je član Skupštine Crvene zvezde, možda sedi dva mesta od Vas.

Zoran Pašalić: Nisam imao čast da ga upoznam zaista.

B92: Uhapšen je poslednji put zbog toga što mu je pronađeno oružje za koje nije imao dozvolu.

Zoran Pašalić: Zaista nisam upoznao gospodina.

Slobodan Vukolić, načelnik Uprave policije za grad Beograd: Klubovi treba nedvosmisleno i u praksi uočljivo da se ograde od pojedinaca, ne navijača, nego pojedinaca, koji izazivaju nasilje na sportskim priredbama, zbog kojih oni plaćaju kazne, kako pred našim, da kažem, pravosudnim organima, tako i pred međunarodnim tim disciplinskim organima Međunarodne fudbalske federacije, Uefe, Fife, znači, čini mi se da nema dovoljno nedvosmislenog odricanja od takvih pojedinaca, koji ispoljavaju nasilje na sportskim priredbama.

Novog direktora Zvezde, Vladana Lukića, koji je izabran pre šest meseci, navijači Zvezde, koji su u Skupštini fudbalskog kluba, nisu podržali, ali nisu bili ni protiv. Kada se glasalo, bili su uzdržani.

B92: Zanimljivo je, dakle, taj dijalog, koji se odigrao na Skupštini između Vladana Lukića i predstavnika “Delija” i u jednom trenutku, Vladan Lukić je rekao: „Sve što su tražili navijači, uradio sam, mobilisao sam veterane, obijao pragove mnogih kompanija, išao kod državnih organa“. Predstavnici “Delija” su na to uzvratili: „Išao si kod Divca i Dačića“, na šta je Lukić rekao: „Išao sam kad ste vi to tražili“. Zbog čega...

Marko Nikolovski: portparol FK Crvena zvezda: U, Brankice, pa bavite se, pogrešno tumačite određene rečenice i određene trenutke. Evo, sad ću da Vam objasnim.

B92: Ovo je dijalog.

Marko Nikolovski: Vlade Divac je predsednik Olimpijskog komiteta Srbije, Crvena zvezda je fudbalski klub i kao takva jedan deo Olimpijskog komiteta Srbije. Normalno je da se ide na razgovor kod rukovodećih ljudi, ako se ne varam, Ivica Dačić je vicepremijer ove države, pa normalno je da pomoć, u trenutku rasula, tražiš od državnih organa, sportskih organa.

B92: Pa Ivica Dačić je ministar policije, između ostalog, ja samo pitam, zbog čega...

Marko Nikolovski: Zamenik premijera, kako se već...

B92: Zbog čega Lukić, kao direktor, ide na zahtev navijača, kod ministra policije?

Marko Nikolovski: Ma ne, ma ne, ne, ne, Vi pogrešno tumačite reč “zahtev”, nije postojao nikakav zahtev tipa...

B92: Pa rekao je čovek: „Išao sam kod, išao sam, kada ste vi to tražili“?

Marko Nikolovski: Pa da, ali znate o kom zahtevu se radi? Samo malo, znate o kojoj vrsti zahteva se radi? O vrsti zahteva, da sam čuo u okruženju svom i u svoj javnosti, krećući se kroz grad, kroz život, da su navijači Crvene zvezde, generalno, kojih ima četiri miliona, nezadovoljni stanjem u klubu i da žele da dođe čovek, koji će nešto da promeni, koji će sa svima da razgovara, koji neće da ima situaciju, jer... Samo ovako, prošlo rukovodstvo je izjavilo da im ne pada na pamet, da rešavaju krizu u Zvezdi tako što će bilo koga da mole, a onda je argument Vladana Lukića bio: „Ja ću da molim, koga god bilo, da bih rešio krizu u Zvezdi, jermi je rešavanje krize u Zvezdi i kvalitet mog voljenog kluba, iznad lične sujete“. I u tom smislu je rečenica Vladana Lukića: „Rešio sam sve zahteve navijača, išao sam da molim“.

B92: Ne, ne, nije tako rekao, dobro, OK. Možda je to. Možda Vi znate šta je on mislio time da kaže.

Marko Nikolovski: To je poenta. Pitate me šta je poenta, pa Vam objašnjavam poentu. Dakle, ne treba da budemo bukvalni, ne radi se o bukvalnom zahtevu, radi se želji.

B92: Znate, javna je tajna da uprave klubova prosto pomažu navijačima i kad oni budu uhapšeni i pritvoreni itd. ja Vas to pitam zbog toga.

Marko Nikolovski: Ma to je apsolutno neistina.

Ivan Ćurković javno je rekao da je uprava Partizana godinama pomagala navijače na razne načine.

Insajder, „Pravila igre“, 2008:

Ivan Ćurković, predsednik FK Partizan, 1989-2006: Mi smo njima, tih 90-ih godina, na neki način, njima davali, vodili smo ih sa nama na put, opet kažem, vođe navijača. Pa smo im davali za tu njihovu, kako oni zovu, ikonografiju, neke novce, da oni to naprave, da kupe: Dajte nam ovo, pa ćemo biti iz vas. Naravno da je bilo vređanja – i onda smo mi rekli, više ne. Tada smo rekli, ne. Tada je bilo stop.

Posle toga, navijači Partizana, tražili su smenu uprave, pa se to i dogodilo. U takvoj akciji prvo je sa tribina počelo skandiranje protiv Zečevića i uprave. To se na kraju završilo sa javnom sahranom Žarka Zečevića, koju su organizovali navijači Partizana, iako je to praktično bio poziv na linč. Nadležne institucije nisu reagovale.

Skandiranje, kojima se poziva na nečiju smrt, ubistvo ili poruke na transparentnima, nisu ništa drugo nego pozivi na linč, posebno kada se u obzir uzme činjenica da sa se od '99. godine, do danas desilo čak devet ubistava, u koja su umešani pojedinci iz navijačkih grupa.

10. decembra 1999. godine, na stadionu FK Partizan, na utakmici između Partizana i Zvezde, poginuo je navijač Crvene zvezde, Aleksandar Radović. Radović je poginuo, kada ga je pogodila raketa, koju je sa južne tribine stadiona, ispalio jedan od vođa grupa navijača Partizana, “Alkatraz”, Majk Hlakijević. On i grupa navijača Partizana, nije međutim optužen za ubistvo, već za delo izazivanja opšte opasnosti, pa je tako Halkijević npr. pravosnažno osuđen na jednu godinu i jedanaest meseci zatvora. Sudija Drugog opštinskog suda koja je donela presudu je Nataša Albijanić.

11. maja 2002. na železničkoj stanici Pančevački most, navijači Partizana pretukli su do smrti Živorada Šiškovića, pošto je prethodno pokušao da odbrani kineskog državljanina, kojeg su napali navijači. Optužnica protiv Dragana Spasojevića, Aleksandra Ignjatovića i Dušana Veljkovića, podignuta je 2005, međutim, nisu optuženi za krivično delo ubistva, već zbog sumnje da su izvršili krivično delo učestvovanja u tuči. Postupak pred Prvim opštinskim sudom i dalje je u toku.

14. januara 2005. u Obrenovcu, ispred Mašinsko-tehničkog obrazovnog centra, ubijen je navijač Partizana, Marko Radovanović. Njega je nožem ubio M.K, navijač Crvene zvezde, koji je tada bio maloletan. Presudom Okružnog suda u Beogradu, Veća za maloletnike, iz decembra 2005. godine, M.K. je oglašen krivim za izvršenje krivičnog dela ubistva, na kaznu maloletničkog zatvora u trajanju od četiri godine. Sudskim većem Okružnog suda, predsedavala je sudija Slavka Mihajlović. U žalbenom postupku, Vrhovni sud Srbije, preinačio je, umanjio prvostepenu presudu i M.K. osudio na kaznu maloletničkog zatvora, u trajanju od tri godine i šest meseci. Presuda je pravosnažna.

4. avgusta 2005. godine, na železničkoj stanici u Rakovici, u vozu koji saobraća na relaciji Beograd-Bar, došlo je do tuče između navijača FK Voždovac i Rad. Tada je oštrim predmetom ubijen navijač Voždovca, Bojan Majić. Prvostepenom presudom Okružnog suda u Beogradu, danas je Bojan Hrvatin, osuđen na 30 godina, dok je Aleksandar Kovačević, za krivično delo učestvovanja u tuči, dobio maksimalnu kaznu od tri godine zatvora.

19. oktobra 2005. u Obrenovcu, ubijen je navijač Partizana, Radovan Milošević. Njega je nožem ubio navijač Zvezde S.I. Milošević je najpre pokušao da oduzme šal sa obeležjima kluba Crvene zvezde, zbog čega je S.I. izvadio nož i izbo Miloševića. Postupak protiv tada maloletnog S.I. je okončan, tako što je on najpre osuđen na tri godine zatvora, a po žalbi Okružnog tužilaštva, kazna je preinačena na četiri godine i šest meseci zatvora.

29. oktobra 2005. na Novom Beogradu, u autobusu, koji saobraća na liniji 71, došlo je do tuče navijačkih grupa FK Čukarički i FK Bežanija. Golub Balašević, navijač Bežanije, izboden je nožem u predelu grudi. Od zadobijenih povreda je preminuo. Okružnom javnom tužilaštvu, odeljenju za maloletnike, podneta je prijava protiv A.Ž. 2008, pravosnažno je osuđen na dve godine i šest meseci. Sudskim većem predsedavala je sudija Olivera Pajić.

27. jula 2006 godine, na fudbalskom terenu FK Žarkovo, došlo je do zakazane tuče deset navijača Crvene zvezde i pet navijača Partizana, kojoj su prethodili verbalni sukobi oko navijačkih grupa. U tuči je ubijen navijač Partizana, Aleksandar Panić, kada ga je Marko Blagojević, nožem ubo u predelu grudnog koša. Blagojević je osuđen na osam i po godina zatvora, ali je Vrhovni sud ukinuo presudu. U ponovljenom postupku, pre nedelju dana, osuđen je na deset godina zatovora.

14. aprila 2008. pored železničke stanice u Futogu, sukobile su se grupe navijača Partizana i Vojvodine. Ubijen je navijač Vojvodine, Dejan Dimitrijević. Njega je hicem iz pištolja usmrtio navijač Partizana, Stevan Stanković. Stanković je već u martu ove godine, presudom Okružnog suda u Novom Sadu, osuđen na petnaest godina zatvora. Žalbeni postupak, pred Vrhovnim sudom Srbije je u toku.

Dragan Supurović Supa, jedan od vođa grupe navijača Rada “United force” je 1994. godine, zajedno sa Srećkom Paunovićem, bio osumnjičen za krivično delo ubistva, jer je u septembru '94. u tržnom centru “Vidikovac”, ispred kafića, pucao iz revolvera u grupu ljud, koja je sedela za stolom. Ubijen je Ivan Pavlović, a povređeni su Aleksandar Mandić i Mihajlo Nenadić. Za krivično delo ubistva, prijava je podneta 21.10. '94. Međutim, prema zvaničnom odgovoru emisiji “Insajder” iz Okružnog tužilaštva, postupak je još u toku. To znači da za ubistvo postupak traje punih petnaest godina.

Pored ubistava, pojedinci iz navijačkih grupa, osumnjičeni su prethodnih godina, za razna krivična dela: iznuda, otmica, pljačka, nanošenje teških telesnih povreda, prodaja droge. Podneto je više od sto krivičnih prijava protiv pojedinaca iz navijačkih grupa Rad, Partizan, Zvezda. Kao što ste videli u prošloj emisiji, MUP je podnosio prijave, tužilaštva podizala optužnice, ali u većini slučajeva, sve se zaustavi kada dođe do suda. Sudski postupci traju godinama, pa pravosnažnih presuda uglavnom nema.

B92: Vi ste rekli da je samo 2,4 odsto ljudi osuđeno, po analizi koju ste uradili. Šta nam to govori?

Snežana Samardžić-Marković, ministarka omladine i sporta: To je jedan, i za mene lično, bio šokantan podatak. Da bismo pripremili izveštaj za upravo formiranje ovog saveta, moje ministarstvo, potražilo je od Ministarstva unutrašnjih poslova sa jedne strane, nezavisan izveštaj o primeni Zakona o borbi protiv nasilja na sportskim priredbama u toku 2008. i nezavisan izveštaj, isti takav, od Ministarstva pravde, koji nam je prikupilo statistike iz sudova. Šta se ispostavilo? Ispostavilo se da policija hapsi, a da sudovi, u suštini, ne kažnjavaju. Šta je problem? Može biti delom problem i prikupljanje dokaza, ali mislim da očigledno ne postoje dovoljna koordinacija, jer poruka koju šaljemo time, jeste da u suštini svaki četrdeseti je kriv. Pa nemojte, molim vas! To ne može biti istina.

Takva statistika napravila je dovoljno prostora da oni, koji sebe nazivaju navijačima, misle da mogu da ubijaju i na stadionu i van stadiona.

Na utakmici između Crvene zvezde i Hajduka, 2. decembra 2007. godine, teško je povređen pripadnik Žandarmerije Nebojša Trajković. Suđenje navijaču Crvene zvezde, Urošu Mišiću, počelo je 2008. godine, pred petočlanim većem, kojim je predsedavao sudija Velimir Lazović. Mišić je negirao da je pripadniku Žandarmerije, Nebojši Trajkoviću, gurao baklju u usta. On je pred sudom tvrdio da nije znao da je Trajković policajac, već da je, citiram „mislio da je Grobar“. „Bio sam iziritiran odakle drskost i smelost ijednom Grobaru, da dođe na sever i onda sam prišao i šutnuo ga nogom u butinu“, ispričao je Mišić. Nebojša Trajković, na suđenju je rekao da su navijači, kao pod komandom navukli šalove i kape na lice i krenuli ka njemu.

Iskaz Nebojše Trajkovića, pripadnika Žandarmerije:

“Opkolili su me i Mišić je rekao: “Gde ćeš, p...o pandurska”. Udario me je nogom u genitalije i pesnicom po glavi. Zatim su me svi udarali, vukli po zemlji, pa gurnuli sa tribina. Padao sam 10, 15 metara, a onda mi je Mišić zavukao jednu baklju za vrat, a drugu gurnuo u usta. Rekao je: “Hoćeš baklju, evo ti baklja.” Vrištao sam od bolova.”

Veće Okružnog suda, kojim je predsedavao sudija Velimir Lazović, donelo je presudu, već u septembru 2008. godine, kojom je Uroš Mišić osuđen na deset godina zatvora. U obrazloženju presude, Lazović je naveo, da je presuda navijaču adekvatna, ali i da je poruka, da se takvi napadi, koji su postali epidemija, neće trpeti. Takođe sudija Lazović je istakao, da već duže vreme u društvu moral devalvira, a nasilnici se proglašavaju za heroje.

Obrazloženje presude sudije Velimira Lazovića:

“Napad je bio linč službenog lica. Pržiti živog čoveka, stavljati mu na lice baklju od hiljadu stepeni, zavlačiti istu pod jaknu, je monstruozno. Na snimku sa utakmice jasno se vidi kako Mišić drži baklju u rukama i prži živog čoveka. Ovaj napad je brutalan, varvarski i čista obest huligana. Presuda je i poruka, da se više takvi postupci neće tolerisati”, rekao je sudija Velimir Lazović u obrazlaganju presude, kojom je Mišić osuđen na deset godina zatvora. Takvu presudu, međutim, ukinuo je Vrhovni sud i vratio na ponovno suđenje. Sudskim većem Vrhovnog suda, koje je ukinulo presudu Mišiću, predsedavao je sudija Dragiša Đorđević.

U obrazloženju ukidanja presude Mišiću, sudsko veće sudije Đorđevića, između ostalog navodi, da mora da se utvrdi da li je zapaljena baklja, guranjem u lice, mogla da izazove smrtne posledice. Sudijama Vrhovnog suda nije jasno koliku temperaturu razvija upaljena baklja, pa su zatražili da to utvrde sudski veštaci. U toku je ponovljeni sudski postupak protiv Uroša Mišića.

Inače, po izricanju prvostepene presude, kojom je Mišić bio osuđen na deset godina, grupa navijača Zvezde, kad su bili u sudnici, počeli su da vređaju sudiju Lazovića. Jedan od njih je sudiji dobacio: „Videćemo se mi“. Pretnje sudiji izgovarali su Goran Ćorić, Miloš Zimonja, Ivan Raković, Predrag Panić i Jasmin Došen. Došen je inače član Skupštine FK Crvena zvezda.

Od tada “Delije” na severu neprestano pevaju: “Uroš Mišić jedan je od nas”, a po gradu su ispisani grafiti: “Pravda za Uroša”. Fudbaleri Crvene zvezde su se na utakmici sa Jagodinom, pojavili da pozdrave navijače u majicama “Pravda za Uroša”. Na stadion je unet transparent: “Lazoviću, stići ćete pravda koju deliš!”.

Gordana Jekić-Bradajić, zamenica okružnog tužioca u Beogradu: Da samo naglasim, kazna koju je sud odmerio u nepravosnažnoj presudi, konkretno za Uroša Mišića je zakonski minimum za krivično delo koje mu je stavljeno na teret.

B92: Deset godina?

Gordana Jekić-Bradajić: Da. I to samo zato što je u pitanju lice, koje nema napunjenu 21. godinu života. Za to krivično delo, kazna je, znači, najmanje deset, ili trideset ili četrdeset godina zatvora. To je jedno od najtežih krivičnih dela u Krivičnom zakonu, ali ono, kako odzvuči takva kazna, jeste činjenica da je čitava Srbija osvanula sa parolama: “Pravda za Uroša”, da su čak i fudbaleri izašli na teren u majicama.

Siniša Važić, predsednik Okružnog suda u Beogradu: To je toliko pogrešna poruka, koja je poslata da... Ako uopšte možemo govoriti o porukama, kao takvim, to je jednostavno reč o stavu i niko ne može da me ubedi da nije bilo, kako bih rekao, da to nije moglo da se izbegne, prosto mislim da to, jednostavno nije u redu. I tu bi zaustavio sve.

Igrači Crvene zvezde, izašli su na teren u majicama, na kojima je pisalo: “Pravda za Uroša” i pozdravili navijače. Posle ovog događaja, Drugo opštinsko tužilaštvo u Beogradu, zatražilo od policije da identifikuje osobe, koje su držale transparent, na kojem je bila ispisana pretnja Velimiru Lazoviću, sudije Okružnog suda u Beogradu. Tužilaštvo je takođe naložilo i da policija obavi razgovore sa članovima uprave Crvene zvezde, kako bi se utvrdilo ko je dozvolio unošenje transparenta i nošenje majica sa likom navijača, Uroša Mišića, koji je u tom trenutku osuđen na deset godina zatvora prvostepenom presudom.

U zvaničnom odgovoru na pitanje, šta se desilo sa ovom istragom, Tomo Zorić, portparol republičkog javnog tužioca, za “Insajder” je rekao da identifikacija osoba, koje su držale transparent, nije mogla da se obavi, jer su bili maskirani kapuljačama. Postupak zbog toga nije pokrenut. Na osnovu saslušanja članova uprave, zaključeno je da niko iz kluba to nije dozvolio, već da je transparent na stadion unet ilegalno.

Kada je u pitanju postupak u vezi sa majicama “Pravda za Uroša”, prema saznanjima “Insajdera”, Tužilaštvo nije pronašlo osnova za krivično gonjenje, jer kako su zaključili, igrači koji su nosili majice, nisu ugrožavali ničiju sigurnost, već je njihov gest bio kampanja, a ne krivično delo.

Marko Nikolovski:, portparol FK Crvena zvezda: Ja bih voleo da dobijem ijedan dokaz, kada je FK Crvena zvezda, štitio huligane, da vidim dokaz.

B92: Da li je zaštita huligana, hajde tako da kažem, to kada fudbaleri Crvene zvezde, izađu na teren u majicama: “Pravda za Uroša Mišića” i to u trenutku kada je doneta presuda, prvostepena, kojom je on osuđen na deset godina zatvora i to za pokušaj ubistva pripadnika Žandarmerije?

Marko Nikolovski: A da li ste zvali Okružno tužilaštvo, čini mi se da je Savski venac, tako je, i policiju Savski venac, da ih pitate dokle se stiglo sa istragom po tom pitanju, jer su apsolutno svi tadašnji, tadašnji, to se desilo, to nema nikakve veze sa ovom upravom kluba... Rekao sam Vam stav aktuelne uprave, ne podržava huligane, ne podržava nasilje i svim sredstvima podržava borbu države protiv...

B92: Ma pitala sam Vas za majice u kojima su fudbaleri izašli na teren?

Marko Nikolovski: Nemam nikakav komentar na ono što se dogodilo pre tri godine, razumete me.

B92: Kakve tri godine? To je bilo sad, pre godinu dana.

Marko Nikolovski: Svejedno, nemam nikakav komentar.

B92: Kako možete da nemate komentar na to? Ili mislite da je to u redu ili mislite da nije. Ne postoji treće.

Marko Nikolovski: Ne, ne, ja kao građanin Marko Nikolovski:, svojim imenom i prezimenom imam komentar i reći ću ga kad završimo snimanje.

B92: Zašto?

Marko Nikolovski: Pa zato što sam ovde kao portparol Crvene zvezde.

B92: Znači, Crvena zvezda ne želi da se ...

Marko Nikolovski: Crvena zvezda ne želi da komentariše, aktuelno rukovodstvo, ne želi da komentariše ono što je bilo pre godinu dana, samo pre šest meseci.

B92: Dobro, ja sam Vas pitala za Vaš stav? Eto, za Vaš stav, interesuje me baš Vaš stav?

Marko Nikolovski: Moj stav, Marka Nikolovskog, na kafi posle, nikakav problem.

B92: Ne, pitam Vas kao portparola?

Marko Nikolovski:: Ne, portparol nema stav o nečemu što se nije dešavalo u ovih šest meseci.

B92: Nemate stav o tome?

Marko Nikolovski: Ne, nemam nikakav stav o...

B92: Je l' imate stav o tome, kada na tribinama je transparent: “Lazoviću, stići ćete pravda koju deliš”, odnosi se na sudiju, koji je doneo presudu Urošu Mišiću?

Marko Nikolovski: Crvena zvezda, fudbalski klub, se ne meša u rad sudstva, taj transparent je istaklo udruženje građana, navijača Crvene zvezde.

B92: Pa čekajte, ne morate Vi da procesuirate, ja Vam ne tražim to, ja samo pitam kako to komentarišete, taj transparent? Je l' to poziv na linč?

Marko Nikolovski: Kad je bio taj transparent?

B92: Ne znam, pre par meseci.

Marko Nikolovski: Pa opet dolazimo u problem.

B92: Pa je l' bitno da li je bio pre par meseci ili je bio pre godinu i po dana?

Marko Nikolovski: Pa bitno mi je, zato jer neću da govorim pred kamerom B92 kao Marko Nikolovski:, hoću da govorim samo kao portparol Crvene zvezde...

B92: Dobro, ja Vas kao portparola i pitam?

Marko Nikolovski: Da, da, ali moj stav se ograničava. Ograničen je vrlo, ograničen je sa šest meseci.

B92: Da li je sve to, ipak ukazuje na činjenicu da se u upravi kluba negde plaše tih huligana i navijača?

Marko Nikolovski: Ne, apsolutno ne. Uprava kluba, kao i svi građani ove države, ima mehanizme zaštite. Je l' imam problem? Prijavim ga policiji, koja radi svoj posao i ja sam miran.

B92: A da li smete da ga prijavite policiji?

Marko Nikolovski: Smemo, naravno. Naravno da smemo.

Inicijativa republičkog tužilaštva za zabranu podgrupa navijača:

“Prema huliganskom ponašanju navijača, rukovodstva pojedinih sportskih klubova odnose se blagonaklono, a često i staju u njihovu zaštitu. Veliki uticaj na rukovodstva klubova imaju vođe navijača, koji učestvuju u donošenju svih važnijih odluka, koje se tiču klubova i u organizaciji održavanja sportskih manifestacija. Zbog svojih aktivnosti, vođe navijača beogradskih klubova, veoma često menjaju pretplatničke brojeve mobilnih telefona i imaju po nekoliko kartica, koje u zavisnosti od potrebe, koriste. Takođe koriste i poseduju skupocena putnička motorna vozila, koja vrlo često menjaju, a ista se, gotovo kao po pravilu, ne vode na njih, već na članove njihovih porodica, ili na njima bliska lica, koja su najčešće prekršajno i krivično nekažnjivana. Pravosuđe je danas svesno potrebe da odgovori na izazove, koje postavljaju pojave otvorenog ili prikrivenog izražavanja mržnje, prema onima sa kojima se ne deli isto mišljenje, moralni stavovi, pogled na svet, način življenja ili koji drugi oblik ispoljavanja ljudske prirode, posebno prema gej populaciji.”

Ovakva inicijativa republičkog tužilaštva, usledila je posle ubistva Brisa Tatona. To ubistvo dogodilo se dva dana pre zakazanog održavanja “Parade ponosa”. Državne institucije nisu mogle da obezbede zaštitu učesnicima skupa, pa je “Parada ponosa” odložena.

Snežana Samardžić-Marković, ministarka omladine i sporta: Osim što koristim priliku da kažem da je to bio isto test za institucije i jako je važno da institucije neprekidno pokazuju snagu, jer zato ih građani plaćaju.

B92: U ovom slučaju nisu pokazale snagu?

Snežana Samardžić-Marković: Tačno je, nisu pokazale snagu.

B92: Ali to znači povlačenje pred tim grupama. Na koji način onda država, samo nekoliko meseci kasnije, može da se obračuna protiv takvog nasilja?

Snežana Samardžić-Marković: Ne može nekoliko meseci kasine, ja mislim da mora godinama to da traje. Kad to kažem, ne mislim da treba sada da odvlačimo godinu dana, da to odlažemo, mislim da treba akcija da bude brza i hitna, ali borba će trajati dugo, zato što preko noći nije ni došlo do ovoga, pa se ne može preko noći ni iskoreniti.

Ekstremnih navijača ima između dve i po i tri hiljade. Ekstremnih desničara oko hiljadu. U svim događajima, koji se završe incidentima, paljenjem i rušenjem grada, sa više desetina prebijenih i povređenih građana i policajaca, kao po pravilu, učestvuju zajedno. Pošto sebe nazivaju patriotama i hrišćanima, često idu po blagoslov u Crkvu. Istovremeno to pojedincima iz navijačkih grupa ne smeta da se usput bave prodajom droge, nasilničkim ponašanjem, iznudom, reketiranjem, pljačkom, ali i da kao velike patriote, uništavaju, ruše grad i državu.

Ono što spaja ekstremne navijače i ekstremne desničare, jeste mržnja prema neprijatelju. Ko je neprijatelj odlučuju zavisno od situacije. Nekada je to stranac, nekada pripadnik druge navijačke grupe, druge nacije ili rase, nekada oni koji su, prema njihovim procenama, izdajnici, a vrlo često kao neprijatelji su označeni i pripadnici gej populacije.

Poslednji put država je pokazala svoju nemoć i pred huliganima i ekstremistima se povukla, pre najavljenog održavanja “Parade ponosa”, u septembru ove godine. U takvoj atmosferi, u kojoj su ekstremisti javno pretili učesnicima “Parade ponosa”, a državni tužilac to ocenio kao polemičke tonove, a ne kao poziv na linč, navijači Partizana pretukli su u centru Beograda francuskog državljanina, koji je od posledica prebijanja i preminuo. “Parada ponosa” je odložena, jer država nije mogla da garantuje bezbednost učesnicima u centru Beograda. Ekstremistu su tada javno poručili da su pobedili.