Transkript vanredne epizode

Pored propalih privatizacija često strateški važnih preduzeća za državu, dešavalo se i to da stranke koje su na vlasti, već uništena državna preduzeća, koriste kao svoj plen koji im služi za izvlačenje novca.

Insajder više od godinu dana istražuje sporne privatizacije, pa i prodaju a zatim raskid ugovora o prodaji Hemijske industrije Azotara, Pančevo. Emisija o Azotari trebalo je da bude emitovana u okviru serijala koji se priprema za iduću sezonu.

Međutim, zbog svih dešavanja oko Azotare i hapšenja koja su počela još u predizbornoj kampanji, a nastavljena pre nekoliko dana, u ovoj emisije ćete videti sve dokaze do kojih je došao Insajder, a koji ukazuju da je spisak odgovornih za loše stanje u Azotari, prema istraživanju Insajdera, mnogo duži.

U jeku izborne kampanje, odnosno u aprilu, zbog, kako je saopšteno, kršenja ugovora o privatizaciji, među nekoliko uhapšenih bio je i bivši suvlasnik Azotare Dušan Stupar, pa su mnogi zbog njegove bliskosti SNS-u tumačili da je u pitanju politički motivisano hapšenje. Svi koji su tada uhapšeni, pušteni su u međuvremenu. Došlo je do promene vlasti, pa je pre nekoliko dana, zbog istrage kada je Azotara u pitanju, ali sada zbog trgovine đubrivom, uhapšeno više osoba. Među njima je i bivši ministar poljoprivrede i funkcioner DS-a Saša Dragin, kao i vlasnik konsultantske firme Ces Mekon Zvonimir Nikezić, inače dugogodišnji saradnik bivšeg premijera Mirka Cvetkovića. Oni su uhapšeni zbog sumnje za zloupotrebe prilikom prodaje jeftinog đubriva, koje je subvencionisala država.

Do sada su vođene istrage o privatizaciji Azotare i trgovini đubrivom. Ipak prema istraživanju Insajdera, Azotara je štetu pretrpela i zbog odluke države da ta fabrika đubriva počne da bavi trgovinom pšenicom. Taj deo, kako navode predstavnci vlasti, doćiće na red kada se završi priča o đubrivu.

Zbog svega toga emitujemo emisiju koja je trebalo da bude deo serijala o poslovanju Srbijagasa. Svi intervjui koje ćete videti snimani su pre više meseci, odnosno u vreme vlade Mirka Cvetkovića, ali su poslednjih dana postali aktuelni.

Azotara je jedina fabrika koja iz gasa proizvodi veštačko đubrivo. Ovaj gigant koji zapošljava oko 1000 ljudi, nekada je biо najveća fabrika veštačkih đubriva na Balkanu. Danas je simbol propale privatizacije, ali i mnogih sumnjivih odluka koje je donosila država kada je to preduzeće 2009. uzela pod svoju kontrolu.

Azotara je privatizovana u vreme vlade Vojislava Koštunice. Privatizacija je raskinuta 2009. godine. Prema istraživanju Insajdera priča o pogrešnim odlukama i zloupotrebama ne završava se na privatizaciji nego isto tako pogrešne odluke na štetu Azotare donose se tek posle raskida privatizacije kada je država preuzela Azotaru.

Prema istraživanju Insajdera, Azotara je napravila dugove i kada je Vlada Mirka Cvetkovića, pod izgovorom oporavka te fabrike, odlučila da to preduzeće, koje treba da proizvodi đubrivo, uđe u rizičnu trgovinu pšenicom. Upravljanje Azotarom tada preuzima Srbijagas na čijem čelu je Dušan Bajatović iz SPS-a.

Prema istraživanju Insajdera, ispostavilo se da je zapravo napravljen sistem koji je doveo do toga da se dugovi Azotare uvećavaju, dok istovremeno u poslovima sa tim državnim preduzećem korist imaju privatne firme.

Dušan Bajatović, direktor Srbijagasa: Vi mene pitate da li je neko nekome maznuo lovu, da li smo mi mazali masnu gusku državnim parama koje se zove privatna firma. Ja vam sad kažem da nismo.

Neke od trenutno najvećih privatnih kompanija bave se poslovima u agraru. Među njima su kompanije Viktorija Grupa, Invej i Yu Point. Upravo ove kompanije pojavljuju se u velikom poslu sa Azotarom, kada je zahvaljujući odlukama Vlade Mirka Cvetkovića pančevačka fabrika đubriva počela da trguje pšenicom.

B92: Da li je zaista novac utrošen da se pomogne posrnulom preduzeću ili je novac dat da bi između ostalog profitirale privatne kompanije?

Bajatović: Pa onda me to pitate na sledeći način: „gospodine Bajatoviću da li je pomognuto Azotari?“. Znači i onda lepo odete i vidite da je prošle godine finansijski promet kroz Azotaru bio najveći u prethodnih 10 godina.

Poslovni aranžmani u koje je ulazila Azotara uglavnom su pokriveni odlukama Vlade Srbije, dakle svih stranaka koje su činile prethodnu Vladu, a to su DS, SPS, G17 plus.

Dušan Bajatović naglašava da je najvažnije to što je Azotara počela da radi i da je zahvaljujući odluci Vlade proizvodnja u Azotari pokrenuta.

Azotara je za poslednjih nekoliko godina promenila tri vlasnika. To preduzeće je bilo prvo društveno, pa privatno, pa državno. Činjenica je da je u poslednjih nekoliko godina svaki novi vlasnik Azotaru ostavljao u sve većim dugovima, dok je država dugove tom preduzeću uporno opraštala.

Tako, u pripremi za privatizaciju, država 2006. godine Azotari oprašta oko 87 miliona evra duga, da bi tada društveno preduzeće bilo privlačno za prodaju. Kupac, srpsko-litvanski konzrocijum, čiji je napoznatiji predstavnik bivši šef beogradskog DB-a Dušan Stupar, preuzima obavezu da otplati preostali dug od 40 miliona. Taj dug ne samo da nije otplaćen nego je dostigao skoro 100 miliona evra u trenutku kada država privatizaciju proglašava neuspešnom. Krajem 2011, za manje od dve godine u vlasništvu države, Azotara je dostigla dug od 300 miliona evra.

Prva čudna odluka nadležnih institucija u vreme vlade Vojsilava Koštunice je bila da to nekada društveno preduzeće prodaju bez ikakave garancije da će novi vlasnik biti u stanju da nastavi proizvodnju.

Bivši direktor Azotare i jedan od suvlasnika Univerzala Vujadin Janković, jedan je od uhapšenih u jeku predizborne kampanje koji su zatim pušteni na slobodu neposredno pre formiranja Vlade Ivice Dačića. U intervjuu za Insajder snimljenom još pre hapšenja, tvrdio je da predstavnici Univerzala nisu bili u komunikaciji sa Agencijom za privatizaciju. Kaže da su saglasnost Agencije za prodaju pogona tražili litvanski partneri, koji su zajedno sa njima bili vlasnici Azotare.

Vujadin Janković, bivši direktor Azotare: Razlog da tako nešto podnesu moguće da je bio da nađu neko kompromisno rešenje sa Agencijom da Agencija to prihvati, što Agencija naravno nije prihvatila i tu je verovatno bio njihov promašaj.

Prema ugovoru, novi vlasnici Azotare nisu imali pravo da prodaju više od pet odsto vrednosti fabrike bez saglasnosti Agencije za privatizaciju, koju nikada nisu dobili. Uprkos tome, tadašnji vlasnici uspeli su da prodaju deo fabrike upravo zato što Agencija nije sprovela adekvatnu kontrolu. Konzorcijum srpsko-litvanskih firmi danas tvrdi da im saglasnost Agencije nije ni bila potrebna iako su je tražili, ali tek pošto su pogon prodali.

Oni tvrde da je pogon vredeo manje od tog procenta i pozivaju se na procenu koju je za Konzorcijum radila firma Servo Mihalj, čiji je predstavnik takođe bio priveden u aprilu ove godine.

Agencija tvrdi da je pogon vredeo mnogo više. I pored svega toga Agencija ne raskida ugovor o privatizaciji Azotare odmah pošto je pogon prodat, već tek posle godinu i po. Tako je bilo moguće da srpsko-litvanski konzrocijum novac od prodaje pogona Karbamid, ukupno 32.5 miliona evra, prvo uplati na račun Azotare, a zatim da deo tog novca izvuče na račune firmi u inostranstvu.

Cvetković: Kada smo mi, tražeći specifikaciju raspolaganja sa tih 32 miliona od kupca dobili tačnu strukturu na šta su utrošena ta sredstva, gde su otišla, mi smo došli do saznanja da je jedan deo, ne mogu da se setim tačno, pet miliona evra, usmeren na neki avans.

B92: Da je raskinut ugovor istog trenutka, sve te pare bi ostale na računu Azotare, ovako je bilo vremena da se izvku pare iz Azotare.

Cvetković: To nije sasvim tačno. Prvo, vi ne možete da raskinete ugovor onog trenutka kada se nešto desi, istog sekunda. To zakon nije predvideo. Zakon o privatizacjii je predvideo da vi kupcu, kada uradi nešto što nije u saglasnosti sa ugovorom, morate dati makar jedan rok da ispravi ono što je prekršeno u ugovoru.

Ugovor o privatizaciji Azotare raskinut je tek godinu i po dana od trenutka prodaje pogona.

Zbog različitih procena, novo rukovodstvo Azotare od bivših vlasnika Azotare traži nadoknadu štete od oko 45 miliona evra. Istovremeno bivši vlasnici Azotare pred međunarodnim sudom traže da im približno isti iznos nadoknadi država Srbija, što znači da će, ako dobiju spor, to platiti svi građani Srbije.

U međuvremenu je država preuzela vlasništvo u tom preduzeću, a upravljnaje jednim državnim preduzećem – Azotarom - preuzelo je drugo državno preduzece - Srbijagas.

U ime novog rukovodstva Azotare, Dušan Bajatović, zbog kako navodi, izvlačenja novca od prodaje pogona, podneo je 2011. godine, kada je SPS bio na vlasti sa DS-om, krivičnu prijavu protiv predstavnika litvanskih firmi ali i protiv predstavnika Univerzal Holdinga: Dušana Stupara i Vujadina Jankovića. U predizbornoj kampanji Stupar i Janković su uhapšeni, ali su pušteni iz pritvora neposredno pre formiranja nove vlade čiji je premijer Ivica Dačić.

Vujadin Janković manjinski je suvlasnik Univerzal Holdinga i u dva navrata je bio direktor Azotare. Tvrdi da predstavnici Univerzala nisu učestvovali u izvlačenju para iz Azotare, ali kaže da je primetio da su litvanski partneri sa računa Azotare unapred plaćali robu, pri čemu nikakva roba nije stizala u Azotaru.

Janković: Mi smo na kraju, na bilansu, videli da postoje dati avansi, znači u bilansima za 2007. godinu, bilansima za 2008. I vidi se da su dati avansi, ali ja ne mogu tačno da kažem.

B92: Dobro, ali Vi se sada ponašate kao da u svemu tome niste učestvovali, a praktično priznajete da postoji mogućnost i sami ste videli da su davani avansi povezanim firmama u inostranstvu. Vi se sada ponašate kao da niste učestvovali u tome, mislim tako pričate. Malo je teško poverovati.

Janković: Ja sam bio direktor od znači 15. maj 2006. do 15. maj 2007. Do 1. juna 2008. ja kao Vujadin Janković nisam imao nikakvu funkciju, niti upravljačku, niti odlučujuću, niti rukovodnu u Azotari.

Na rukovodećoj funkciji u Azotari, sve vreme dok je ona bila u privatnom vlasništvu, bio je najveći pojedinačni vlasnik Univerzal Holdinga - Dušan Stupar. On je od trenutka kada je Konzorcijum kupio Azotaru bio stalni član Skupštine preduzeća.

Stupar je više puta odbio snimanje za Insajder. Često je dovođen u vezu sa različitim strankama – između ostalih i sa DSS-om, a u vreme kada je uhapšen u predizbornoj kampanji, njegovo ime dovođeno je u vezu sa Srpskom naprednom strankom.

Iako se zbog privatizacije Azotare danas vodi više sporova, ne postavlja se pitanje odgovornosti bivšeg ministra za privatizciju Predraga Bubala iz DSS-a, direktora agencije za privatizaciju Miodraga Đorđevića, kojeg je Bubalo imenovao i koji su odgovorni za prodaju Azotare. Ne postavlja se ni pitanje odgovornisti Vladimira Galića, koji je bio direktor Agencije kada je bivšim vlasnicima odobreno da odustanu od ulaganja u Karbamid 2, što je prema istraživanju Insajdera otvorilo vrata za prodaju tog pogona. Galića je na tu funkciju takođe imenovala DSS, a on je danas funkcioner Srpske napredne stranke. U vreme prodaje pogona direktorka Agencije za privatizaciju je bila Vesna Džinić iz G17 Plus. Ni njena odgovornost se ne dovodi u pitanje.

Kada su funkcioneri DS-a, posle hapšenja osumnjičenih za prodaju pogona iz Azotare, po ko zna koji put ponovili da je većina spornih privatizacija sprovedena u vreme DSS-a i G17 plus, iz stranke Mlađana Dinkića saopšteno je da nijedan njihov član nema veze sa privatizacijom Azotare, kao i da je jedan visoki funkcioner DS-a posle raskida privatizacije Azotare nekoliko puta vršio pritisak na Ministarstvo ekonomije da se raskid privatizacije poništi i fabrika vrati Litvancima. U saopštenju nisu naveli ime tog visokog funkcionera DS-a.

Agencija za privatizaciju svakako je bila najodgovornija za prodaju i kontrolu privatizacije Azotare, odnosno za poštovanje kupoprodajnog ugovora.

Cvetković: U privatizaciji se događalo svašta. Sve ono što smo mi mogli i na šta smo bili, za šta smo zakonom nadležni da kontrolišemo, mi smo kontrolisali, ne možete vi sve da kontrolišete iz ugla Agencije za privatizaciju. Postoje drugi organi koji to moraju da rade.

U akciji SBPOK-a i Tužilastva za organizovani kriminal, sprovedenoj u jeku predizborne kampanje, uhapšeno je sedam osoba ali samo za deo priče o kršenju privatizacionog ugovora, odnosno zbog prodaje proizvodnog pogona Karbamid 2. Pre dva dana uhapšeno je devet osoba zbog prodaje jeftinog đubriva iz Azotare, koje je subvencionisala država, čime je oštećen budžet Srbije. Novinari Insajder se više od godinu dana bave istraživanjem privatizacije ali i poslovanjem Azotare pošto je država preuzela ovu fabriku. Brojni dokazi ukazuju na to da je Azotara pretrpela ogromnu štetu kada je država odlučila da ta fabrika đubriva počne da trguje pšenicom. Do danas nije zvanično pokrenuta istraga u vezi sa trgovinom pšenicom.

Trend “podržavljenja” fabrika posle propale privatizacije poprimio je novi oblik za vreme vlade Mirka Cvetkovića, kojeg je na to mesto postavila DS. Upravljanje velikim brojem tih preduzeća posle raskida privatizacije preuzelo je državno preduzeće Srbijagas, na čijem čelu je Dušan Bajatović iz SPS-a, na ime dugova za isporuku energenta. Srbijagas je, osim Azotare, preuzeo i Staklaru iz Paraćina, Metanolsko- sirćetni kombinat iz Kikinde. Pored toga Srbijgas je kupio preduzeća Agroživ i Informatika.

Bajatović: Pa ne znam, možda ne bi bilo državnog intervencionizma da je na čelu Srbijagasa neko iz G17, a pošto sam ja socijalista ja sam pristao da se bavim državnim intervencionizmom, recimo, pa da spašavam Azotaru, Staklaru, MSK, a možda onaj iz nekog drugog preduzeća ne bi. Možda.

B92: Da li je pravi razlog što se stranke bore za državna preduzeća zapravo izvlačenje para na stranačke račune?

Bajatović: Ja se nisam bavio izvlačenjem para na stranačke račune, pa to ne mogu da vam kažem i mislim da o tome vlada jedna velika fama.

Sistem u kojem jedno državno preduzeće preuzima drugo državno preduzeće, sudeći po poslovanju Azotare, umanjuje mogućnost ionako loše kontrole rada državnih preduzeća, što se na kraju opet svodi na izvlačenje para i uništavanje imovine svih građana.

Na primeru Azotare jasno se vidi da, uprkos obećanjima svih stranaka koje su bile na vlasti u poslednjoj deceniji, mehanizmi zloupotrebe i pljačke po mnogo čemu liče na 90-te godine, kada je korist od trgovine strateškim proizvodima bila rezervisana za povlašćene pojedince, a na štetu svih građana Srbije. U jednu od najvećih afera, koja je do danas ostala bez epiloga, bio je umešan i tadašnji premijer Mirko Marjanović. Firma Progres, čiji je Marjanović bio dugogodišnji direktor, imala je ekskluzivno pravo otkupa pšenice od države po niskoj ceni, da bi je prodavala po mnogo višim cenama na stranom tržištu. Kada je došlo do nestašice pšenice u Srbiji, opet Progres, kao posrednik, uvozi pšenicu i profitira na štetu cele države.

Odluka prethodne Vlade, na čelu sa Mirkom Cvetkovićem, da pod izgovorom oporavka Azotare to preduzeće pretvori u trgovca pšenicom, dovela je do toga da su pravila ista. Sve se odvija bez ikakve kontrole, a rezultat su sve veći dugovi Azotare.

Vlada donosi odluku da Azotara postane trgovac pšenicom zato što navodno na tržištu ima viška pšenice.

B92: Što baš pšenicu?

Bajatović: Pa zato što u tom momentu su oni raspolagali određenim zalihama, imali su pšenice, recimo, tada nisu imali kukuruza ili obrnuto. Prosto kada se o tome razgovara, došli smo do toga da uzmemo pšenicu.

Plan je bio da Azotara pšenicu pozajmi iz robnih rezervi, ali čim je krenula realizacija te ideje, ispostavilo se da država u robnim rezervama nema količinu koja je navodno potrebna Azotari da bi pokrila troškove za celu godinu. Tako ovo državno preduzeće od robnih rezervi pozajmljuje 50 hiljada tona i to sa kamatom, dok ostatak od 75 hiljada tona pozajmljuje od privatnog preduzeća Viktorija Grupa, ali bez kamate.

Plan je bio da Azotara sama proda tu pšenicu i tako obezbedi novac za kupovinu sirovina i pokretanje proizvodnje đubriva. Đubrivo bi zatim menjala sa seljacima za pšenicu i tako bi vratila dug.

Međutim ispostavilo se da je na celom poslu izgubila samo Azotara, iako je posao osmišljen da bi se upravo pomoglo Azotari.

U ugovoru o pozajmici pšenice od Viktorija grupe, Azotara se obavezuje da će pšenicu vratiti, a da ako ne bude imala da je vrati, da će zajam vratiti u novcu po ceni odgovarajuće pšenice na Produktnoj berzi u Novom Sadu. Zajam je bio obezbeđen bankarskom garancijom do vrednosti od 12.96 dinara po kilogramu.

Dvadesetak dana kasnije Azotara pšenicu prodaje firmi YU Point po ceni od 9.35 dinara po kilogramu, što je za 2.3 dinara niže od tržišne cene. Azotara, kojom upravljaju funkcioneri SPS-a, tako već u startu pristaje na gubitak od oko 270 miliona dinara, odnosno oko 2.7 miliona evra. Osim toga, prema istraživanju Injsadera, u trenutku kada je Azotara kojom upravlja Srbijagas, odnosno Bajatović, prodala pšenicu YU Pointu, ona se na berzi kupovala po ceni od 11.66 dinara, tako da je Azotara mogla da zaradi 1.7 miliona evra više da je sama prodala tu pšenicu.

Kompanija YU Point u trenutku sklapanja posla sa Azotarom bila je u vlasništvu Zorana Drakulića, koji je ubrzo posle toga prodao većinsko vlasništvo u firmi. Drakulić je tokom 90-tih po sospstvenom priznanju finansirao DSS, ali se sa tom strankom javno razišao 2004. godine. YU Point je deo veće imperije Point Holding, sa sedištem na Kipru. Kompanija ima predstavništva u više zemalja, a osim trgovinom žitaricama, mlinarskom i pekarskom delatnošću, bave se i preradom bakra.

Vlasnici Viktorija grupe danas su Milija Babović, koji je privatnim biznisom počeo da se bavi 1983. kao i biznismen Zoran Mitrović. Udeo u vlasništvu ove kompanije od 2009. ima i Evropska banka za obnovu i razvoj u čijem je odboru guvernera, kao predstavnik Srbije, u trenutku sklapanja ugovora bila tadašnja ministarka finansija Diana Dragutinović, dok je njen zamenik u toj instituciji bio Božidar Đelić, oboje iz DS-a.

Tako je Azotara pšenicu koju je od Viktorija grupe pozajmila bez kamate ubrzo prodala privatnoj firmi YU Point, ali po mnogo manjoj ceni od one po kojoj se zadužila. Isti princip poslovanja dešava se i sa pozajmicom od 50 hiljada tona pšenice koju je Azotara pozajmila od Robnih rezervi, s tim što tu pšenicu Azotara, takođe po manjoj ceni, prodaje firmi Invej.

U ugovoru potpisanom u februaru 2010. između Azotare i Robnih rezervi navedeno je da će Azotara, ukoliko ne bude imala da vrati pozajmljenu robu, kilogram pšenice platiti po ceni od 12.15 dinara. U martu, tu istu pšenicu Azotara prodaje preduzeću Invej po ceni od 11.88 dinara po kilogramu, što je u tom trenutku bila cena na berzi u Novom Sadu. Ispada, međutim, da je Azotara Inveju prodala pšenicu po nižoj ceni od one po kojoj se zadužila, pa praktično odmah pristaje na gubitak od oko 13.5 miliona dinara, odnosno oko 135.000 evra.

Iza kompanije Invej stoji Predrag Ranković “Peconi”, za kojeg se u “Beloj knjizi” o organizovanom kriminalu MUP-a Srbije iz vremena Vlade Zorana Đinđića, navodi da je prvi million stekao tokom 90-tih na švercu nafte i cigareta. U vreme vlade Vojislava Koštunice, Predrag Ranković postaje jedan od uspešnijih biznismena. Danas je kompanija Invej jedna od najvećih kompanija u proizvodnji i preradi prehrambenih proizvoda. Brojne navode da Ranković finansira SPS, funkcioneri te stranke su više puta demantovali.

Bajatović: Da vam kažem nešto, ja ne radim sa Predragom Rankovićem “Peconijem”. Mi radimo sa Invejom.

B92: A njega ne vidite u tim pregovorima?

Bajatović: Pa kako ga vidite? Ima svoje direktore, ima svoj menadžment. Niti sam te ugovore pravio ja. Pravili su ih ljudi iz Azotare, dakle nisu nikakva tajna. Pravio ih je isti onaj menadžment koji je u Azotari recimo pet ili deset godina unazad, par ljudi ima koji konstantno prave ugovore.

B92: Ali te ljude kontroliše čovek kojeg ste vi postavili?

Bajatović: Moglo je biti neko drugo preduzeće.

B92: Pa što nije bilo drugo preduzeće?

Bajatović: Pa zato što su oni mogli da odrade to u tom momentu.

Dok u Azotari tvrde da im je bilo potrebno 150 hiljada tona pšenice za pokretanje proizvodnje, u Robnim rezervama tvrde da je rukovodstvo Azotare od te državne institucije tražilo samo 50 hiljada tona, a mesec dana kasnije još 10 hiljada. Zbog toga se postavlja pitanje da li je tvrdnja da Robne rezerve nisu imale dovoljno robe bio samo izgovor da se u posao uključi više privatnih kompanija.

Direktor Robnih rezervi i funkcioner Demokratske stranke Goran Tasić nema odgovor na pitanje zbog čega je Azotara tražila baš pšenicu i zbog čega nije tražila 150 hiljada tona ako je toliko bilo potrebno.

Goran Tasić, direktor Robnih rezervi: Nismo mi njih zvali telefonom i rekli: „Ej ljudi ako vama nešto treba vi se nama samo javite“. Nismo mi otišli Azotaru i rekli da li hoćete da vam pozajmimo pet, 50 ili 150 hiljada tona nečega, pšenice, kukuruza, lekova, bilo čega. I oni imaju taj zaključak kod sebe.

B92: Da, ali je vrlo čudno što oni nisu uzeli svu tu robu koja im je potrebna za celu godinu onda od Robnih rezervi, nego su se obratili privatnoj kompaniji za pomoć.

Tasić: Pa ja ne znam da li je u isto vreme pozajmljena druga količina robe. Mi u tom trenutku sigurno ne bismo mogli da im izađemo u susret da im damo 150 hiljada tona koje ste vi malopre čini mi se pomenuli.

B92: To kaže g. Bajatović, da im je toliko trebalo.

Tasić: Taj zahtev takav nije stigao u Robne rezerve. Ali evo sad vam kažem u tom trenutku sam siguran, i da su tražili 150 hiljada tona, mi ne bismo mogli da im pozajmimo.

Iako je Vlada Azotari pozajmila pšenicu sa obrazloženjem da je tom preduzeću novac neophodan da pokrene proizvodnju, Azotara ne samo da tu istu pšenicu prodaje po nižoj ceni od one po kojoj će morati da je vrati, već privatnom preduzeću Invej daje mogućnost da pšenicu plati u četiri mesečne rate, počev tek od 1. novembra, osam meseci pošto je Invej uzeo pšenicu od Azotare.

B92: Ako su vam bila potrebna obrtna sredstva, dosta je logično pitanje zašto ste dali preduzeću Invej „grejs“ period od sedam meseci?

Bajatović: Nismo mu dali grejs period. Mi smo rekli kad hoćemo da dobijemo novac.

B92: Šta sad to znači? To znači da vam trebaju obrtna sredstva ali ne trebaju vam odmah?

Bajatović: Tako je. To znači sledeće, mi smo tačno podesili ugovor sa njima, ja ću vas podsetiti samo jer vi to istrgnete iz konteksta, u tom momentu su postojali viškovi pšenice na tržištu i nije je bilo lako prodati. Bilo je možda lako menjati, ali je nije bilo lako prodati, a nama je trebao novac. Znači nama taj novac nije trebao sav dmah, šta će nam 150 hiljada tona, znači nama su trebala obrtna sredstva koja zadovoljavaju naše potrebe do kraja godine. I ništa sporno nije u tom ugovoru. Oni su ljudi rekli mi to možemo da prodamo u tri, četiri tranše i šta je problem tu? To je stvar poslovne odluke.

Azotara je sve vreme plaćala kamate Robnim rezervama. Prema podacima koje je Insajder dobio od Robnih rezervi po Zakonu o dostupnosti informacija, samo taj trošak je Azotaru ukupno koštao više od 700.000 evra.

U celom ovom poslu nelogično je i to da je Azotara morala da plaća kamatu državnoj instituciji - Robnim rezervama, koja je pšenicu Azotari pozajmila uz izgovor da će tako pomoći oporavak pančevačke fabrike, a da istovremeno privatna kompanija Viktorija grupa, Azotari ne naplaćuje nikakvu kamatu.

Tasić: Propis je takav. Ja zaista ne znam zašto su oni uzimali drugu pozajmicu, ni pod kojim uslovima.

B92: Ali kakva je to onda pomoć državnom preduzeću?

Tasić: Oni su upozanti sa uslovima pod kojima tu pomoć mogu da dobiju.

Na pitanje šta je razlog da pomognu državnom preduzeću, u kompaniji Viktorija grupa kažu da je njihov motiv bio isključivo ekonomski interes. Prvo jer su tako izbegli troškove skladištenja pšenice, a drugo jer su dobili nazad pšenicu kada se očekivao skok cene te robe na tržištu.

U vreme kada je sniman intervju, direktor ove kompanije bio je Nikola Vujačić.

Nikola Vujačić, direktor Viktorija grupe do decembra 2011. godine: Mi smo u tom trenutku imali ogromne stokove pšenice koju smo kupovali zato što je jeftina, zato što smo verovali da će biti skuplja. I dobijamo zahtev Azotare Pančevo, što ne vidim ništa sporno, za robnom pozajmicom, da im damo pšenicu.

B92: Znači to je bio zvaničan zahtev?

Vujačić: Naravno. Da im pozajmimo pšenicu “kilogram za kilogram”. Mi nismo ni kamatu imali niti bilo šta drugo, a naš interes je bio da nemamo trošak, odnosno da ne plaćamo jedan posto mesečno lager i to je bio zaista naš ekonomski interes to da uradimo. To je za njih bilo jefitnije nego da plaćaju kamatu i mi smo im bukvalno pozajmili robu, kilogram pšenice da vrate kilogram pšenice.

Pošto je Azotara pozajmljenu pšenicu prodavala van berze, u direktnim pogodbama i to praktično po nižoj ceni od one po kojoj je pozajmila robu, postavlja se pitanje kako je izbor kome će se pšenica prodati pao baš na Invej i YU Point. Sudeći po izjavama učesnika u ovom poslu, teren je bio pripremljen znatno pre nego što su ugovori potpisani.

Bajatović: Zašto YU Point nije direktno kupio od Viktorije? Zato što je Viktorija imala 400 hiljada tona žita na zalihama i YU Point je tražio od njih da kupi, da izveze. Oni su rekli ne, jer su hteli da vrate u žitu, jer oni trguju sa žitom. Pošto YU Point nije mogao da obezbedi da vrati pozajmicu u žitu, kad smo razgovarali sa Viktorijom i s obzirom da je bila teška situacija na tržištu, kad smo razgovarali o pozajmici, oni su rekli može da se izveze, postoji izvoznik koji se zove YU Point. Da li vam odgovara? Da, odgovara nam aranžman. Pozvana su gospoda iz YU Pointa, oni su rekli možemo da uradimo pod tim i tim uslovima. Da li vama odgovara – da i napravljen je ugovor.

Svi ugovori sklapani su u direktnim pogodbama. Iako je, prema istraživanju Insajdera, Azotara pšenicu praktično prodavala po nižoj ceni od one po kojoj se zadužila, Dušan Bajatović tvrdi da se ceo aranžman fabrici đubriva na kraju isplatio.

Bajatović: Azotara je napravila svoj finasijski i proizvodni plan, izračunala šta joj treba, uzela žito, realizovala na tržištu u skladu sa tržišnim mogućnostima i organizovala proizvodnju u Azotari na kojoj smo zaradili i tačka.

Kada je država odlučila da Srbijagas preuzme drugo državno preduzeće Azotaru, na čelo pančevačke fabrike imenovan je Radosav Vujačić, kao kadar SPS-a. Iz iste stranke je i direktor Srbijagasa Dušan Bajatović. Vujačić je istovremeno i zamenik direktora Srbijagasa.

Vujačiću se inače sudi jer je, kako se navodi u optužnici, vozeći u stanju veoma teške alkoholisanosti avgusta 2010. kolima usmrtio 15-godišnjeg dečaka u Novom Sadu. Prema saznanjima Insajdera, pred sudom je u toku postupak za sporazum o priznanju krivice .

Uprkos tome, sve vreme nesmetano je obavljao više funkcija u nekoliko državnih preduzeća. Vujačić mesecima nije odgovarao na pozive Insajdera iako smo mu ostavili nekoliko poruka u Srbijagasu. Njega je na rukovodeće funkcije u Azotari predložio upravo direktor Srbijagasa.

Vujačić je uhapšen pre dva dana zbog zloupotreba prilikom prodaje subvencionisanog đubriva. Za sada nema zvaničnih podataka da se tužilaštvo bavi i poslovima u koje je Azotara ušla sa pšenicom, a upravo je Vujačić potpisivao sve ugovore oko trgovine pšenicom.

Zanimljivo je da se, uprkos tome što Dušan Bajatović tvrdi da je Azotara prodala pšenicu po tržišnim cenama, dešava to da privatne kompanije Invej i YU Point pristaju da naknadno doplate državnom preduzeću Azotara za uzetu pšenicu, iako nisu imale nikakvu obavezu da to urade.

Naime, prema dokumentaciji do koje je Insajder došao, Azotara naknadno zahteva od Inveja da za pšenicu doplati 135 hiljada evra. Tako ispada da je Invej platio istu cenu po kojoj se Azotara zadužila kod Robnih rezervi. Najčudnije je to što privatna kompanija pristaje da potpiše Aneks i praktično pokloni Azotari traženi iznos, iako je u tom trenutku Invej već isplatio svu pšenicu i nije imao nikakvu obavezu da naknadno doplaćuje.

Bajatović: Zato što su se oni uplašili upravo ovakvih situacija. Što se mene tiče ja to ne bih nikada potpisao.

B92: Zašto su se uplašili ako je sve u redu?

Bajatović: Pa ne znam, vidite, kod nas se u državi svašta dešava, danas svako može da vas napadne.

B92: Mogu da Vas pitam nešto vrlo jednostavno?

Bajatović: Ajde pitajte.

B92: Odete u prodavnicu i kupite cipele za pet hiljada dinara. Posle godinu dana vas zove prodavac i kaže: „znate, naše cipele su u međuvremenu poskupele. Jel možete da doplatite još hiljadu?“ Da li biste otišli da doplatite?

Bajatović: Ne bih.

B92: Dakle ja pokušavam da shvatim koji je motiv preduzeća Invej?

Bajatović: Pa evo ja vam sad kažem. Što se mene tiče uopšte nije bilo potrebe za tim aneksom ugovora.

B92: Da ali taj aneks ugovora je potpisan na zahtev Azotare.

Bajatović: Pa šta.

B92: Da li možete da nam objasnite zbog čega Azotara naknadno traži povećanje cene?

Bajatović: Pa hoćemo da uzmemo još para i oni hoće da plate.

Predstavnici kompanije Invej odbili su snimanje za Insajder.

Na sličan način promenjen je i ugovor između Azotare i YU Pointa, samo nedelju dana pošto je potpisan i to tako što se privatna firma YU Point obavezala da “usled povećanja troškova” doplati Azotari 75 hiljada evra.

Predstavnici te kompanije takođe su odbili razgovor za Insajder, a umesto toga su nam dostavili pisani komentar posla sa Azotarom. Tvrde da su pšenicu od Azotare kupili po ceni koja je bila u skladu sa kretanjima na svetskom tržištu, ali kad se uračunaju i troškovi YU Pointa za izvoz te pšenice.

U dopisu YU Pointa Injsaderu, objašnjavaju i zbog čega su pristali da naknadno doplate 75.000 evra: “YU Point je od HIP Azotara celokupnu količinu od 75.000 tona preuzeo u predviđenom roku, istu je platio shodno ugovorenim odredbama i još odobrio dodatnih 75.000 evra HIP Azotari Pančevo na ime njihovih troškova garancije banke. Reklamacija na posao nije bilo ni sa jedne strane”.

Uprkos svim ovim izmenama ugovora, Azotara na celom poslu beleži ogromne gubitke, pre svega zbog skoka cene pšenice kada je došao trenutak da vrati pozajmice Viktorija grupi. Neki od ovih gubitaka su možda mogli da budu izbegnuti.

Insajder je po Zakonu o dostupnosti informacija došao do ugovora između Azotare i Viktorija grupe.

U ugovoru se navodi da će Azotara, ukoliko ne bude imala da vrati pšenicu u trenutku kada rok istekne, morati da plati pozajmljenu pšenicu, odnosno ugovor je predviđao da će, ukoliko Azotara odbije da plati pšenicu po tržišnoj ceni, biti aktivirana bankarska garancija kojom će Viktorija prakticno od Srbijagasa naplatiti pšenicu po ceni od 12 dinara po kilogramu. Međutim, u trenutku kada Azotara treba da vrati pšenicu, cena na tržištu je drastično skočila, pa je pšenica koštala više nego duplo skuplje, čak 26.90 dinara po kilogramu. Da je Srbijagas pustio da Viktorija grupa aktivira garanciju kako je predviđeno ugovorom, Azotara bi imala manji gubitak, jer bi prema ugovoru platila u tom trenutku Viktoriji devet miliona evra. Tako bi međutim izgubila Viktorija grupa jer za taj novac u tom trenutku može, zbog skoka cene na tržištu, da kupi praktično duplo manju količinu pšenice. Viktorija grupa bi možda mogla sudskim putem da naplati razliku do tržišne cene ali se u toj kompaniji ipak odlučuju da produže rok da Azotara vrati pozajmicu u robi. Iz nekog razloga, funkcioneri SPS-a koji su na čelu oba državna preduzeća, takođe odlučuju da uzmu novu pozajmicu od robnih rezervi i da Viktorija grupi zajam vrate u različitim vrstama robe. Novu pozajmicu iz robnih rezervi Azotari odobrava Vlada Srbije na čijem je čelu Mirko Cvetković. Tako Azotara plaća dodatno kamatu Robnim rezervama, dok privatnoj firmi vraća robu čija vrednost tada, prema podacima sa berze, iznosila skoro 20 miliona evra.

Bajatović: Pa mogli su, recimo, da aktiviraju menice i da se naplate po 12 dinara za kilogram u momentu kada je to koštalo 20.

B92: Znači nije im bilo u interesu?

Bajatović: Znači njihov interes je bio da dobiju nazad svoju pšenicu. Imam jedno drugo pitanje za vas. Na primer da smo mi tu pšenicu fizički imali u tom obimu, da je godina bila regularna recimo po količinama žita i da smo sve na vreme ugovorili i dobili žito i piše u ugovoru 12 dinara treba da platite ukoliko ne vratite žito. A žito košta 18. Onda bi ja trebalo da prodam žito po 18, a Viktoriji grupi platim po 12 da mu ne dam njegovo žito koje on tražio. Jel bi to bilo pošteno? Da li bih onda ja dobio poslovni orden godine, zato što sam prevario svog poslovnog partnera.

Sa ovakvim poslovnim potezima Azotare, kojom rukovode funkcioneri SPS-a, morali su da budu upoznati i Vlada Srbije i Agencija za privatizaciju.

U periodu kada je Azotara trgovala pšenicom, predsednik Upravnog odbora Azotare bio je Radosav Vujačić, funkcioner SPS-a, koji je istovremeno i zastupnik kapitala u tom preduzeću i koji je potpisivao sve ugovore. Svog predstavnika u Upravnom odboru Azotare u vreme sklapanja spornih ugovora imala je i Agencija za privatizaciju. Iako Bajatović kaže da je sve ugovore odobravao Upravni odbor, u Agenciji tvrde da nisu bili upoznati sa poslovanjem Azotare.

Cvetković: Imate zastupnika kapitala koji je lično odgovoran za vođenje poslova odnosno u formalnom smislu Agencija imenuje zastupnika kapitala, dakle u svim preduzećima gde je raskinut ugovor to je jedna stvar. U ovom konkretnom slučaju imenovano lice za zastupnika kapitala, koje je ujedno i predsednik UO, je zamenik generalnog direktora Srbijagasa.

B92: Vi ste ga imenovali?

Cvetković: Mi smo ga formalno imenovali, da.

B92: Ali ga niste kontrolisali?

Cvetković: Ne.

B92: Pa kako je to moguće?

Cvetković: Pa eto tako je moguće. Mi ne kontrolišemo rad Srbijagsa kada je u pitanju Azotara..

U Upravnom odboru Aztore u vreme sklapanja poslova sa pšenicom bila je i Aleksandra Babić kao predstavnik Ministarstva rudarstva i energetike kojim je tada rukovodio SPS.

Svoje predstavnike u Upravnom odboru Azotare, u vreme kada je nastao najveći dug, imalo je i Ministarstvo za ekonomiju, resor koji je kao i Agencija za privatizaciju pripao stranci Mlađana Dinkića - G17 plus. Međutim, u tom ministarstvu su odbili razgovor za Insajder, pod izgovorom da ne znaju ništa o poslovanju Azotare.

U dopisu upućenom Insajderu iz Ministarstva ekonomije navodi se: “Predstavnici Ministarstva ekonomije, članovi Upravnog odbora Gordana Stefanović i Zoran Tadić, ostaju pri stavu da se neće oglašavati iz razloga što kao članovi UO Azotare, kao zastupnici državnog kapitala, nisu bili upoznati sa navedenim poslovnim aranžmanima koje je preduzeće sklapalo zahvaljujući pozajmicama u pšenici iz Robnih rezervi. Pomenuti aranžmani nisu bili razmatrani ni na jednoj sednici UO, te iz tog razloga o ovoj temi ne raspolažu sa odgovarajućim informacijama i smatraju da nisu kompetentni da o pomenutoj temi daju izjave”.

Injsader je obrazloženja u vezi sa poslovanjem Azotare tražio i od tadašnjeg premijera Srbije Mirka Cvetkovića. Pošto je u vreme kada šaljemo zahtev Mirko Cvetković premijer, tražili smo da nas pisanim putem obaveste zbog čega premijer ne želi da odgovori na pitanja.

Iz njegovog kabineta nam je odgovoreno: „U vezi sa Vašim zahtevom za intervju, a pošto ste tražili pisani odgovor, želim da Vas obavestim da emisija „Insajder“ nije u planu medijskih aktivnosti predsednika Vlade Srbije u narednom periodu“.

Novinari Insajdera su kabinetu Mirka Cvetkovića u vreme dok je bio premijer poslali još dva zahteva za snimanje intervjua, ali nam na te zahteve nikada nije stigao nikakav odgovor.

Dušan Bajatović koji je jedini pristao da odgovara na pitanja, tvrdi da su svi poslovi, pa čak i oni sa pšenicom, bili jedini način pokretanja proizvodnje u Azotari.

Bajatović: Tvrdim da pare nisu namerno izvučene. Ako me to pitate, dakle, to je sa berzanskom robom kada radite, to je tako. Možete da izgubite, možete da zaradite. Ono što je činjnica jeste da ta Azotara i dan danas radi, da ima obrtna sredstva, da ima zalihe, da u njoj radnici primaju plate. To je posledica tih aranžmana o kojima vi govorite. Treće posledice nema.

Sudeći po drastičnom rastu dugova Azotare od kada je u državnom vlasništvu, posao sa pšenicom nije bio jedini štetan za Azotaru.

Novinari insajdera su od Agencije za privatizaciju zvaničnim dopisom u martu tražili odgovor na pitanje koliki je dug Azotara imala u trenutku raskida privatizacije, a koliki je dug bio na kraju prošle godine.

Dobili smo sledeci odgovor: „Azotara je bila u dugu oko 100 miliona evra 2009. godine kada je raskinuta privatizacija, a danas je u dugu oko 300 miliona evra“.

Takvi zvanični podaci ukazuju na to da je od trenutka kada je država preuzela upravljanje Azotarom, dug porastao za oko 200 miliona evra. Bajatović međutim tvrdi da nema govora o tome da je dug toliki i da nije napravljen sada već da su to dugovi prethodnog rukovodstva Azotare koji nisu bili vidljivi 2009. godine

Prema njegovim rečima, upravo zahvaljujući odlukama Vlade Srbije, Azotara je oporavljena jer je proizvodnja pokrenuta i radnici primaju plate.

Zanimljiv je podatak da je plan restrukturiranja Azotare, za potrebe Srbijagasa, radila konsultantska firma Ces Mekon. Sa ovom firmom u velikoj meri je isprepletana biografija bivšeg premijera Mirka Cvetkovića, koji je u Ces Mekonu radio od sredine 90-tih. Cvetković 2001. godine postaje zamenik ministra za privatizaciju Aleksandra Vlahovića, koji ga dve godine kasnije predlaže na funkciju direktora Agencije za privatizaciju, gde ostaje do 2004. iako upravo Agencija za privatizaciju dodeljuje poslove konsultanstkim kućama. Nakratko prekinutu vezu sa Ces Mekonom Cvetković je obnovio odlaskom iz Agencije, kada je ponovo postao specijalni savetnik u Ces Mekonu. Vlasnik Ces Mekona je Zvonimir Nikezić, a njegov sin Dušan Nikezić bio je državni sekretar Ministarstva finansija, kada je funkciju ministra obavljao Mirko Cvetković. Dušan Nikezić je pre toga bio Cvetkovićev pomoćnik u Agenciji za privatizaciju.

Vlasnik Ces Mekona Zvonimir Nikezić uhapšen je pre nekoliko dana zbog sumnje da je kao konsultant odgovoran u zloupotrebama prilikom prodaje jeftinog đubriva iz Azotare privatnim firmama koje nisu imale pravo na subvencije države.

Bajatović: Da, jedan od projekata je radio Ces Mekon.

B92: Dobro, zbog čega ste izabrali baš tu konsulantsku kuću?

Bajatović: Zato što su radili nekoliko stvari za nas i imaju iskustva u svemu tome, radili su i za druga poljoprivredna dobra i upravo zbog toga što su i ranije radili čitavu tu priču, dakle ne vidim razloga. Mogli smo da izaberemo i bilo koju drugu konsultantsku kuću koja ima iskustva u toj delatnosti.

B92: A jel’ Vam neko savetovao da izaberete baš njih?

Bajatović: Ne.

Azotara je jedno od 24 preduzeća za koja Evropska unija traži preispitivanje privatizacije ili poslovanja, o čemu je javnost obaveštena u leto prošle godine. O tom spisku mesecima se samo spekulisalo u javnosti, ali nije bilo reakcije nadležnih institucija. Tek u predizbornoj kampanji pokrenuta je istraga u vezi sa privatizacijom Azotare kada je privedeno sedam osoba, među kojima i Dušan Stupar predstavnik Univerzala, manjinskog člana Konzorcijuma sa kojim je država raskinula privatizaciju. U toj akciji uhapšena je i Julijana Vučković službenica Agencije za privatizaciju. Oni su u međuvremenu pušteni iz pritvora, a istraga je i dalje u toku. Nedavno je pokrenuta istraga u vezi sa prodajom jeftinog đubriva iz Azotare, zbog čega je uhapšeno devet, a traga se za još dve osobe.

Među uhapšenima su bivši ministar poljoprivrede iz DS-a Saša Dragin, vlasnik Ces Mekona Zvonimir Nikezić, blizak bivšem premiejru Cvetkoviću takođe funkiconeru DS-a. Među uhapšenima je i Radisav Vujačić, zastupnik državnog kapitala u Azotari i kadar SPS-a.

Istraga oko poslova u koje je Azotara ušla sa pšenicom, o čemu ste gledali u ovoj emisiji, do danas nije završena.

Predstavnici vlasti najavili su da ta istraga dolazi na red.