Transkript prve epizode

Srpska pravda

Jotkina grupa počinje da deluje na teritoriji rasinskog okruga početkom '90-ih godina. U Kruševcu zbog njih godinama kod građana vladaju strah i panika. '95. godine Zoran Jotić, vođa grupe osuđen je na šest godina zatvora zbog oružanog obračuna sa policijom u Čačku. '97. godine podmetnuta je eksplozivna naprava u delu porodične kuće predsednika sudskog veća u Čačku koji je Jotića osudio na višegodišnju zatvorsku kaznu. Do danas taj slučaj nije rasvetljen. 

Krajem '90-ih godina članovi Jotkine grupe počinju da se bave perfidnijim delima, odnosno reketiranjem bogatih Kruševljana. Pošto Jotkina grupa u to vreme ima imidž nedodirljivih, u Kruševcu niko ne sme da odbije da da novac za izdržavanje Jotkine vojske. Prvi sigurniji izvor finansiranja jeste formiranje preduzeća 'Balkan tron' čiji su vlasnici Nenad Jovanović, zvani Mali Bidža i Zoran Jotić. To preduzeće bavilo se proizvodnjom kartonskih vreća za cement. Glavni klijent bila im je cementara Popovac. Političku moć u tom periodu ostvaruju preko Nenada Jovanovića, Malog Bidže koji je bio poslanik JUL-a u Veću građana saveznog Parlamenta i u bliskim odnosima sa Mirjanom Marković. Posle 5. oktobra grade imidž biznismena, kupuju lokale po gradu. Kao takvi pronalaze saveznike i u širem okruženju predstavnika nove vlasti. Prema nezvaničnim informacijama Mali Bidža bio je blizak sa Milanom Veruovićem iz obezbeđenja Zorana Đinđića.

B92: Da veče pre sednice Vrhovnog suda nije uhapšen sudija izvestilac po žalbi Jotkine grupe Ljubomir Vučković, članovi te kriminalne grupe bi prema policijskim saznanjima uz pomoć mita od pola miliona evra danas bili na slobodi, i pored toga što su prvostepenom presudom osuđeni na ukupno 37 godina zatvora. 

Članovi Jotkine grupe uhapšeni su dva dana posle ubistva premijera Srbije. Pred Specijalnim sudom sudsko veće kojim je predsedavala sudija Maja Kovačević osudilo ih je zbog počinjenih krivičnih dela iznude na dugogodišnje zatvorske kazne. Članovi Jotkine grupe žalili su se Vrhovnom sudu na tu presudu. I pored toga što je sastav petočlanog sudskog veća po zakonu strogo čuvana tajna sve do javne sednice suda, članovi Jotkine grupe su po svemu sudeći znali da je sudija izvestilac po njihovoj žalbi Ljubomir Vučković.

Zoran Ivošević: Sud sudi u veću, on je jedan od petorice. Taj izvestilac je izuzetno značajan, on čita predmet, a onda saopštava šta u njemu piše svim članovima veća, pa onda to veće odlučuje. U hipotezi zloupotrebe, on može mnoge stvari da prećuti ili da kaže nešto što nije u spisima, oni će mu verovati, jer to je njihov kolega. 

B92: Sudija Vrhovnog suda Ljubomir Vučković trebalo je da za veliku sumu novca sudskom veću predloži da se postupak vrati na početak, a da se članovi Jotkine grupe puste na slobodu. Prema policijskim saznanjima sudija Vučković je u pregovorima sa Jotkinom grupom stalno podizao cenu i to pravdao potrebom da mora da plati i ostale kolege. Tako je dostignuta cifra od oko 400.000 evra. 

Zoran Ivošević, bivši sudija Vrhovnog suda: Prosto ne mogu da verujem da je celo veće moralo... moglo da bude korumpirano.

Sonja Brkić, sudija Vrhovnog suda: Znam pouzdano da u tom sudskom veću dvoje sudija su tražili da pročitaju delove predmeta. To je dosta komplikovano, to je ogroman materijal i tako, pa su tražili presudu i onda su na kraju dobili samo izreku presude, a u izreci, to je onaj deo u kome se kaže - proglašava se, utvrđuje se da je kriv, da je počinio to i to... to je izreka, a onda ide obrazloženje koje je takođe sastavni deo i važan deo presude, da se vidi zašto ono što piše u izreci, jasno rečeno, da se vidi zašto si dobio zatvor, zašto ti je ukinut pritvor, šta sudija kaže i iz kojih razloga je to učinjeno. Pouzdano znam da su dvoje sudija tražili tu presudu i da je nisu dobili. To je bio taj dan... 

B92: Od koga je nisu dobili? 

Sonja Brkić, sudija Vrhovnog suda: Od sudije izvestioca.

B92: U slučaju da je plan uspeo, da je Vrhovni sud doneo odluku da ukine presudu prvostepenog suda, predmet bi se vratio Specijalnom sudu i sudski postupak bi bio ponovljen. Postoji mogućnost da Vrhovni sud donese odluku da u tom slučaju sudi drugo sudsko veće, što se u praksi retko dešava. To znači da bi da je posao završen Jotkinoj grupi ponovo sudilo sudsko veće na čelu sa sudijom Majom Kovačević, koja ih je prethodno osudila na dugogodišnje kazne zatvora. 

Bogoljub Milosavljević, profesor prava: Ako je suma o kojoj govorite barem približno tačna, a očigledno se radi o jednoj velikoj sumi novca i da taj ko uloži takvu sumu može biti spreman na razne druge korake da izdejstvuje ono što želi. Dakle, novac je samo jedno sredstvo da sve dođe do tog nekog cilja. Pored novca postoje i druga sredstva i ja se bojim da je taj spreman da primeni nekakva druga sredstva. Da li je moguće da se govori ugrožavanju sudije koji bi ponovo sudio, pa to je pitanje koje bi neko morao da proceni i da pruži zaštitu sudiji.

B92: Dok se priprema korupcija u Vrhovnom sudu, prijatelji i rođaci članova Jotkine grupe, sudeći po do sada dostupnim informacijama pokušavaju da unapred eliminišu svaku moguću prepreku. 

Naime, prema nezvaničnim informacijama Miloš Nenezić, direktor firme Trayal i kum Zorana Jotića Jotke, kontaktirao je reko posrednika sudiju Specijalnog suda Maju Kovačević i raspitivao se šta se dešava kada Vrhovni sud ukine presudu i da li se predmet ponovo vraća kod nje. Sudija Maja Kovačević nije bila u mogućnosti da za Insajder odgovara na pitanja koja se tiču Jotkine grupe, jer je postupak u toku. Maja Kovačević tvrdi da joj niko nije pretio, niti na nju vršio pritisak.

Prvi put se o kupovini oslobađajuće presude za Jotkinu grupu govorilo još tokom samog sudskog postupka. Sudija Maja Kovačević je u završnom dokaznom postupku pročitala anonimno pismo desetorice privrednika Kruševca koje je upućeno sudskom veću uz tvrdnju da su optuženom članu Jotkine grupe Živoradu Živkoviću predali po 3.000 evra za kupovinu oslobađajuće presude. Pred ovim sudskim većem nema trgovine sa presudom. Ona će biti doneta u skladu sa zakonom, poručila je Maja Kovačevć i izrekla najveće zatvorske kazne. Ona je objasnila da pismo ne predstavlja nikakav dokaz, ali da je morala da ga pročita zbog ugleda i autoriteta suda. 

Stevan Protić, advokat Jotkine grupe: Jedino što je tačno u celom ovom vašem pitanju, da je sudija Maja Kovačević Tomić pročitala pismo nekakvih anonimnih privatnih i tako dalje, koje sam ja lično doživeo kao pritisak na sud kojim su neki ljudi hteli na indirektan način da dokažu da je ta takozvana Jotkina grupa jako opasna grupa koja teroriše Kruševac i okolinu. I to je jedino tačno, sve drugo ja zaista ne znam... povodom vašeg pitanja, jer ja nisam lično to proveravao. Ja ljude iz Kruševca koji su potpisnici ili nisu potpisnici tog pamfleta, jer to je za mene najobičniji pamflet, uopšte ne poznajem.

B92: Kako saznaje Insajder, novac za kupovinu oslobađajuće presude obezbedili su biznismen Ljubinko Gobeljić i Nenad Jovanović zvani Mali Bidža. Obojica su danas u zatvoru. Jovanović koji nije imao dovoljno novca za isplatu sudije zatražio je pomoć od Gobeljića, koji je vlasnik firme u Beču i prema nezvaničnim informacijama bio je jedan od vlasnika Difens rouda, firme Ljubiše Buhe Čumeta.

Jotić iz zatvora sve vreme kontroliše razvoj situacije oko kupovine oslobađajuće presude, jer mu je omogućeno da u zatvorskoj ćeliji koristi mobilni telefon. Inače, ćeliju Jotić deli sa Draganom Nikolićem Gagijem, atentatorom na Arkana i Nenadom Opačićem, narko dilerom iz Novog Sada. 

U jednom trenutku Jotka i ostali iz ćelije prekidaju telefonsku komunikaciju i policiji postaje jasno da je cela operacija provaljena. Kasnije će se ispostaviti da je službenu tajnu odao zamenik specijalnog tužioca Milan Radovanović, koji je pre nekoliko dana pušten iz pritvora. Naime, on je saznao da su Jotka i sudija pod istragom, pa je o tome preko pevačice Lele Andrić obavestio Ljubinka Gobeljića, koji je to, prema policijskim saznanjima, javio advokatu Stevanu Protiću, a advokat Jotki.

Stevan Protić, advokat Jotkine grupe: "Ja ne znam za tu informaciju, odakle vam ta informacija?" 

B92: Tu informaciju ima policija. 

Stevan Protić, advokat Jotkine grupe: Pa, onda da vam kažem, pitajte njih, ja zaista ne znam za tu informaciju. 

B92: Znači, to nije tačno? 

Stevan Protić, advokat Jotkine grupe: Ako policija ima tu informaciju, pitajte njih. 

B92: To znači nije tačno? Da li poznajete uhapšenog Gobeljića? Da li ste s njim imali neke kontakte? 

Stevan Protić, advokat Jotkine grupe: Ne. 

B92: Znači, netačno je da je folk pevačica Lela Andrić obavestila Gobeljića, da je Gobeljić obavestio vas, a onda vi Jotića? 

Stevan Protić, advokat Jotkine grupe: Ja ne znam ni tu pevačicu.

B92: Ne, niko ne kaže da poznajete pevačicu, nego da ste bili u kontaktu sa Gobeljićem. 

Prema našim saznanjima u bliskim odnosima sa Ljubinkom Gobeljićem, koji je uhapšen zbog sumnje da je dao novac za sudiju Vučkovića, bila je Vesna Jovanović, načelnik službe Generalnog inspektorata. Vesna Jovanović je, kako navode izvori iz policije, pre neko godina bila prinuđena da napusti MUP zbog mogućnosti pokretanja disciplinskog postupka, jer je utvrđena zloupotreba u poslovanju sa Ljubinkom Gobeljićem. U MUP se vratila kada je na čelo Generalnog inspektorata došao Vladimir Božović. 

B92: Šta nije tačno, hajde da krenemo redom? 

Božović: Sve što ste rekli.... 

B92: Da li Vesna Jovanović radi kod vas? 

Božović: Radi. 

B92: Kad je počela da radi? 

Božović: Ja, Brankice, ako sam ti odgovorio da nemam zaista nikakav dalji komentar po tom pitanju, ne želim dalje da ulazim u tu vrstu pretresanja... Znaš, to je malo ispod nivoa. 

B92: Dobro, ali je jako važna stvar. 

Božović: Možda za tebe, za mene nije važna stvar. 

B92: Nećete da nam odgovorite o Vesni Jovanović ništa? 

Božović: Apsolutno, ono što je služba demantovala, laži koje su plasirane preko vaše televizije, da postoji bilo kakva veza između mene, između Službe generalnog inspektora, između navodne torture ili prekoračenja ovlašćenja prema pripadnicima takozvane Jotkine grupe i kasnijeg hapšenja sudije i tužioca i tako dalje, lišena bilo kakvog osnova.

B92: Zanimljivo je međutim to da i pored toga što Generalni inspektorat ne sprovodi novu istragu o torturi nad članovima Jotkine grupe, načelnik Službe Vesna Jovanović, koja je bliska sa Gobeljićem, osumnjičenim za davanje mita sudiji Vrhovnog suda, šalje čak dva zahteva policiji u Kruševcu da se izjasne o tome ko je od policajaca učestvovao u torturi nad članovima Jotkine grupe. Poslednji takav zahtev koji je potpisala upravo Vesna Jovanović, upućen je u istom periodu kada i krivična prijava koju članovi Jotkine grupe podnose protiv načelnika policije u Kruševcu Saše Vukadinovića i još nekoliko policajaca. 

Božović: Potpuno su netačni, neargumentovani, klevetnički i uvredljivi svi navodi koji dovode u vezu Generalni inspektorat i bilo koju kriminalnu grupu ili pojedinca. Naše postupanje je isključivo po zakonu, po zahtevu tužilaštva, po zahtevu drugih državnih organa, zahtevu zainteresovanih stranaka, kao i domaćih i međunarodnih nevladinih organizacija i institucija.

B92: Krivičnu prijavu članovi Jotkine grupe podnose u junu 2005. godine, u vreme kada policija pokreće istragu zbog sumnje da se priprema korupcija u Vrhovnom sudu. Ekipa Insajdera došla je do te krivične prijave u kojoj se navodi interesantan podatak, da su još u oktobru 2003. godine advokati Jotkine grupe podneli krivičnu prijavu protiv NN lica zbog torture. Pošto je istragom Generalnog inspektorata tada utvrđeno da nije bilo onoga što se u prijavi navodi, dve godine kasnije istim povodom se podnosi nova krivična prijava, ali ovoga puta to ne rade advokati, već članovi Jotkine grupe, i to protiv načelnika policije u Kruševcu i ostalih radnika policije. U prijavi se navodi da su u međuvremenu prikupili informacije koja lica su direktno učestvovala u vršenju torture. U toj krivičnoj prijavi dve godine kasnije optuženi predlažu tužiocu da od Generalnog inspektorata MUP-a Srbije zatraži izveštaj o torturi koja se dogodila u Kruševcu za vreme akcije 'Sablja'. Na taj način se prema zakonu u celu priču uključuje Generalni inspektorat i sačinjava izveštaj. Tako je u slučaju Jotkine grupe paralelno sa korupcijom pokrenut i proces protiv načelnika kruševačkog MUP-a. Podsetimo da je u slučaju Makine grupe takođe pokrenut postupak zbog torture i iznuđivanja iskaza protiv tadašnjeg načelnika beogradske policije Milana Obradovića, koji je na osnovu izveštaja Generalnog inspektorata i krivične prijave od strane UBPOK-a završio dva meseca u zatvoru. 

Božović: Policija mora raditi isključivo u skladu sa zakonom, sa profesionalnim standardima.... 

B92: Da li ste radili u skladu sa zakonom kada ste ispitivali...? 

Božović: Apsolutno sam rado u skladu sa zakonom, sa profesionalnim standardima, bez ijednog jedinog propusta. Milana Obradovića nismo ispitali zato što to tužilaštvo od nas nije zahtevalo. Mi smo imali 15-todnevne konsultacije sa okružnim tužiocem, gospođom Marijom Šušnjević u vezi sa tim predmetom. 

B92: Zašto niste ispitali Milana Obradovića? 

Božović: Zato što nam tužilac okružni nije dao takve instrukcije. 

B92: A vi ste mislili ste da nema potrebe? 

Božović: Ja nemam šta da mislim, ako imam stalne, permanentne obavezujuće konsultacije sa tužiocem koji je gospodar postupka, ja nemam šta da mislim, tužilac je taj koji sutra taj predmet treba da brani pred sudom. Drugo, ako je sve to netačno, to će se utvrditi na sudu. 

B92: Pošto je neko proveo dva meseca u zatvoru, je li tako? 

Božović: Pa, tokom Miloševićevog perioda ljudi su provodili i mesece i mesece, neki i godine u zatvoru. Tokom akcije 'Sablja' ljudi su provodili takođe mesece u zatvoru, pa su kasnije svi građani Srbije, uključujući i mene i vas morali da izdvajaju iz našeg budžeta da se njima plaćaju odštete. Jel' znate koliko ljudi je dobilo odštetu? 

B92: Dobro, valjda je drugačije vreme sada. 

Božović: Pa, ja se nadam da je drugačije. Prema tome, ukoliko je neko proveo neopravdano u pritvoru mesec, dva, dan jedan, gospodin Batić ako je proveo dva dana država mora to da mu nadoknadi. A da li je to tako ili nije utvrdiće sud. Čemu ishitrenost? Čemu žurba da se unapred daju zaključci? Ja samo to postavljam. 

B92: Ne, ovo je samo na osnovu činjenica. Nijednom građaninu ove zemlje koji nešto zna o tome nije mu logično da se protiv jednog generala policije sprovodi istraga unutar policije,a da njega niko ne pozove i da ga ne pita, da li je radio to i to... 

Božović: Dobro, ja sad ne mogu da promenim vreme ni ono što se desilo. 

B92: Pa, dobro, da li ste pogrešili? 

Božović: Apsolutno nisam pogrešio.

B92: Advokati Stevan Protić i Borivoje Borović zastupaju i Makinu i Jotkinu grupu. Šema je ista - podnose se krivične prijave protiv policajaca zbog zloupotrebe položaja i primenjivanja sile protiv optuženih. U javnosti se na taj način, svakodnevnim izjavama advokata, stvara slika da su u zatvoru nevini ljudi koje je policija maltretirala. Pošto je po zakonu izveštaj o torturi dužan da sačini Generalni inspektorat, u javnosti je ocenjeno da se advokat Borivoje Borović odlučuje na podnošenje krivičnih prijava zbog toga što je na čelu Inspektorata Vladimir Božović, koji je prema pisanju medija Borovićev čovek, jer je pre dolaska u MUP radio u njegovoj advokatskoj kancelariji. 

Božović: To je drska laž koju vi ponavljate vrlo često. 

B92: Da li ste radili sa Borivojem Borovićem? 

Božović: Nikada nisam bio pripravnik Borivoja Borovića. 

B92: Da li ste radili sa njim? 

Božović: Radio sam u slučaju Ibarske magistrale i o tome je upoznata sva javnost. 

B92: Znači, sarađivali ste. 

Božović: Ne vidim nikakav problem u tome. 

B92: Koliko je puta Borivoje Borović dolazio ovde u posetu? 

Božović: Jednom je dolazio u posetu. 

B92: A postoji knjiga poseta, pretpostavljam? 

Božović: Pretpostavljam da postoji, ne kod mene u posetu nego je dolazio u ime svojih klijenata da se interesuje šta je sa našim aktivnostima i radom. 

B92: To nije sukob interesa? 

Božović: Pa, on je advokat.... 

B92: Šta on ima da se interesuje u Generalnom inspektoratu šta vi radite? 

Božović: Ja sam otkad sam došao na ovo mesto otvorio dan za građane... 

B92: I on je bio kao građanin? 

Božović: Apsolutno je bio kao građanin. Svake nedelje svi koji smatraju da im je policija na bilo koji način prekršila neko pravo dolaze.

B92: Advokat Borivoje Borović rekao je za vesti B92 dan posle hapšenja sudije Vrhovnog suda Ljubomira Vučkovića da slučaj Jotkine grupe nikako ne može da se poredi sa oslobađajućom presudom Makinoj grupi. 

Borivoje Borović, advokat Jotkine grupe, 16.09 .2005: Što se tiče same presude, ja sam bio savršeno siguran da bi ona u pravnom smislu bila ukinuta, zato što postoji niz povreda zakonika o krivičnom postupku i za mene je iznenađenje oko ovoga što se dešava u pogledu članova veća. Ja sam pripremio niz nove dokumentacije, kako dokumentacije vezano za MUP Srbije, tako i Amnesti Internationala o torturama okrivljenih i oštećenih. Što se tiče sudije koji je član veća, ja do danas nisam znao da je on bio član ovog veća, jer to je tajna.

Ante Bošković, bivši predsednik IV Opštinskog suda: Obično se krene od toga, tako to funkcioniše, da je sudska odluka loša, da je treba ispraviti, pa onda se govori o tome kako je taj čovek nepravedno osuđen, pa onda da... to znači da se donese odluka koja je i njemu povoljna i onda za to normalno sleduje nagrada. To obično tako funkcioniše, ja ne znam kako je to funkcionisalo u konkretnom slučaju koji ste pitali, da li su pare plaćene, uplaćene, date neposredno i tako dalje, ali načini na koji se to radi su brojni. Znači, ili preko posrednika, preko trećeg lica, preko rodbine.

B92: Glavna teza odbrane bila je da je sprovedena tortura. Mere koje optuženi koriste da bi oborili presudu su preko posrednika diskreditacija policije, zatim pretnje oštećenima ili svedocima, koji vrlo često tokom glavnog pretresa poreknu sve ono što su priznali i rekli tokom istrage, kao i krivične prijave protiv policajaca zbog zloupotrebe položaja i iznuđivanje iskaza. 

Bogoljub Milosavljević, profesor prava: Prosto je danas veoma zgodno tužiti policiju za kršenje ljudskih prava. Tu sam dužan da kažem da naša policija nije od onih koje mnogo vode računa o ljudskim pravima. Prosto, to se od njih nikad nije tražilo i najveći broj policajaca niti ima jasnu predstavu o tome šta su ljudska prava, niti je spremno da odustane od nekih nasilnih metoda u recimo saslušanju ili u pribavljanju nekih dokaza. Prosto, to je kraći put koji vam omogućuje da ne radite danima neke stvari nego da uz malo prisile dobijete određeni iskaz i određene podatke. Naravno, to sve što se policiji da pod prinudom kasnije može uvek da se opovrgne na sudu, međutim, policajci prosto stihijno, iz navike rade to na potpuno isti način. S druge strane advokati su shvatili jednu dobru stvar, to je da su ljudska prava i pomodna i važna stvar i oni prosto to koriste uvek kada treba da se njihov branjenik spasi od neke mere ili da se prosto, eto, zaštiti od neke akcije.

B92: Jotka i članovi njegove ekipe tvrdili su da su žrtve policijske torture i to je uz podnošenje krivičnih prijava bila osnova da sudija Vučković uz veliku sumu novca vrati predmet na ponovno suđenje i da istovremeno zatraži njihovo oslobađanje. Prema do sada raspoloživim informacijama, scenario za oslobađanje Jotkine grupe podrazumevao je pored njihovih krivičnih prijava i hajku protiv načelnika SUP-a Kruševac Saše Vukadinovića. Prema nezvaničnim informacijama iz policije, ljudi bliski Jotkinoj grupi stupili su u kontakt sa predsednikom opštinskog odbora Srpske radikalne stranke u Kruševcu. Momčilo Duvnjak je obećao da će učiniti sve što je u njegovoj moći. Odmah je održao i konferenciju za novinare.

Momčilo Duvnjak, predsednik SRS-a u Kruševcu, avgust 2005: Što se tiče kruševačkog MUP-a, načelnik Saša Vukadinović kaže na konferenciji za štampu da smo najbezbedniji grad u zemlji u zadnjih šest meseci i da nemamo kriminala od kako je Jotkina grupa uhapšena i osuđena. Gospodin Vukadinović laže i manipuliše građanima Kruševca, jer mu se približava kraj vladavine, odnosno ističe mu mandat. Ja ga pitam i građani Kruševca šta se sve od ubistva i kriminala dogodilo dok su Jotka, Peta, Gaja i ostali uhapšeni i već dve i po godine se nalaze u zatvoru. Ja tvrdim i stojim iza toga da se desio najveći kriminal i ubistvo za vreme dok su ovi ljudi bili u zatvoru. Oni su namerno osuđeni, odnosno dirigovano je suđenje iz Kruševca da bi se zataškale kriminalne radnje u samom MUP-u Kruševac, gde je ustvari najveći kriminal. Hoćemo imena ljudi koji su naređivali, hapsili i mučili, jer to sve ima kod Generalnog inspektora Božovića, mi to tražimo da objavi kruševački MUP, a ne da priča laži.

B92: Funkcioner Srpske radikalne stranke Aleksandar Vučić za Insajder kaže da u toj stranci niko ne sme da štiti kriminalce i da je od nas prvi put čuo za nekakvo obećanje koje je predstavnik radikala u Kruševcu dao Jotkinim prijateljima. Razgovarao sam sa Duvljakom i on mi je rekao da njegova konferencija za novinare nema nikakve veze sa odbranom Jotkine grupe, kaže Vučić.

Kupovina oslobađajućih presuda 

B92: Sistem kojim se kupuju oslobađajuće presude je dobro uigran i još jednom je pokazao da organizovani kriminal može sve dok se država tome ozbiljno ne suprotstavi. U javnosti su do sada više puta iznošene sumnje u postojanje korupcije zahvaljujući kojoj počinioci teških krivičnih dela ostaju nekažnjeni. Kada je uhapšen sudija Vrhovnog suda ocene su bile da je Vlada Srbije odlučila da krene u ozbiljnu borbu protiv korupcije i kriminala. U to su nas uveravali i predstavnici vlasti koji su poručivali da je ovo tek početak i da se neće stati. Mlađan Dinkić je, na primer, dan posle hapšenja sudije Vučkovića rekao da to neće biti poslednje hapšenje. Nekoliko dana kasnije izneo je drugačiju tvrdnju. 

Mlađan Dinkić, ministar finansija, septembar, emisija Poligraf: Žao mi je što je zbog ishitrenosti jednog od ljudi u istrazi upropašćena prilika da se još petorica sudija Vrhovnog suda uhapse, jer je jednostavno postojala osnovana sumnja da su i oni uključeni u sve to."

B92: MUP Srbije nije se ogradio od ovakvih saznanja i informacija koje je izneo ministar u Vladi Srbije. 

Zoran Ivošević, bivši sudija Vrhovnog suda: U sudu korupcije ne sme da bude, jer sudije i sud su poslednje pribežište građana koji su u nevolji i ako je sud korumpiran, e onda je to strašno. I zbog toga mislim da je ova priča poučna i da ona daje neku nadu, ali samo da ne bude opet radi marketinga i radi neke priče koja će trajati nedelju ili dve i koja će prestati. 

B92: Kada je uhapšen sudija Vrhovnog suda Ljubomir Vučković to za neke njegove kolege nije predstavljalo nikakvo iznenađenje, jer je, kako navode, svima poznato da je on bio sudija na ceni. 

Zoran Ivošević, bivši sudija Vrhovnog suda: Mi smo, a to je uobičajeno, dobijali razne podneske, razne molbe, razne predstavke, pritužbe i tako dalje i u mnogim pritužbama se pominjalo njegovo ime. Mi bi odmah pozvali onog sudiju na koga se to odnosi i predočavali bi mu ono što o njemu piše u tim podnescima. To je bilo prilično davno, pa se baš detalja ne mogu setiti, ali znam da je toga bilo i znam da je bio prilično skrušen kad bi ga mi pozivali i kad bi mu predočavali i rekli - zaboga, čoveče, potrudi se da ne dobijamo takva pisma. Pa, po tome pamtim tog gospodina i zato sam rekao da me to nije iznenadilo. Ne bi me iznenadilo ni za neke druge.

B92: Za koje? 

Zoran Ivošević, bivši sudija Vrhovnog suda: E, pa to neću reći, jer ja sam jasno i glasno govorio o imenima tada kad sam bio u tom sudu, kad sam mogao tim ljudima da pogledam odmah sutradan u oči, a sad ovako iza leđa, neću da kažem ime i prezime, ali mogu reći, naravno, o čemu se radi, ali nije on bio jedini. 

Sonja Brkić, sudija Vrhovnog suda: Ja ne znam da je to sudija na ceni, ni za tu izjavu kolege Ivoševića takođe ne znam, sad sam od vas čula. Iznenađena sam, nikad tako nešto nisam čula, prvi put to čujem. I nisam... ja sam bila predsednik Okružnog suda u Novom Sadu i predsednik Vrhovnog suda i bilo je puno pripovetki o tome da ima sudija koji primaju, da se znaju neki cenovnici. 

Ante Bošković, bivši predsednik IV Opštinskog suda: Javna je tajna, mogu da kažem kao advokat da je bilo reči na primer da mesec zatvora, smanjenje zatvora za mesec dana je imalo svoju cenu, to je u ono vreme bilo 500 maraka, u ovo vreme možda 500 eura do hiljadu eura. Znači, ako je šest meseci zatvora i treba da se skine 3-4 meseca ili sve onda je to puta 500 ili puta hiljadu.

B92: Kako se to radi? 

Ante Bošković, bivši predsednik IV Opštinskog suda: Pa, znate kako se radi, može da se radi putem advokata koji poznaje sudiju, što ovako je možda malo opasnije, jer postoji krivično delo korupcije advokata, pa je to ovako verovatno opasno da se radi, s tim što je preduslov da advokat dobro poznaje sudiju. Zatim, može da se radi preko trećih lica, ako neko ko treba da da mito poznaje sudijinog prijatelja, drugara, da utiče na odluku, pa ako treba i da se plati. 

B92: A što vi recimo niste prijavili tog sudiju Vučkovića, ne mislim vi sad lično, nego vi koji ste radili u Vrhovnom sudu? 

Zoran Ivošević, bivši sudija Vrhovnog suda: Ja bih to vrlo rado uradio kad bih imao osnova... 

B92: Pa ne, ali imate recimo pritužbe, indicije, to ste malopre rekli, za mnoge sudije... 

Zoran Ivošević, bivši sudija Vrhovnog suda: Znate, kad neko hoće da napiše neku krivičnu prijavu tužiocu, on mora da uveri sud da postoje osnovi sumnje za tako nešto, a moji su osnovi sumnje bile samo te predstavke, a to ne bi moglo da bude to, jer 90% tih predstavki je anonimno. Ali opet kažem, to je indikator, i to je to, ali na osnovu toga mi nismo čak mogli da pokrenemo ni postupak za razrešenje, to bi bilo jako neozbiljno. Dobijete neko anonimno pismo... 

B92: A ko vas je sprečavao? 

Zoran Ivošević, bivši sudija Vrhovnog suda: Znate šta, u sudu uvek mora neko da izgubi. Pa, niko me nije sprečavao, sprečavao me položaj sudije, jer sudija mora da bude ozbiljan čovek, ne može sudija na osnovu anonimne ili slične predstavke ili pritužbe da pokreće te postupke. Iskreno rečeno, znate, nisam ni ja verovao u sve to, ali me to nije iznenadilo, jer je za njega bilo takvih prijava, pa se sad, eto, pokazuje da je sve to moglo da bude i osnovano.

B92: Predmeti i presude koje je doneo Vrhovni sud su na neki način tajne i nalaze se u arhivi. Ekipa Insajdera uspela je da dođe do tri presude koje je donelo sudsko veće čiji je član ili predsednik bio sudija Ljubomir Vučković. 

U odluci Vrhovnog suda koja je doneta u ime naroda sudsko veće na čelu sa sudijom Vučkovićem donelo je odluku da uvaži žalbu branioca i da optuženom, bivšem generalnom direktoru RTS-a Dragoljubu Milanoviću ukine pritvor, uz napomenu da se optuženi odmah mora pustiti na slobodu. Ukidanje pritvora veće je obrazložilo procenom da nema opasnosti da Dragoljub Milanović pobegne. 

Milanović je, podsetimo, posle puštanja na slobodu bio u bekstvu sve do akcije 'Sablja' kada je ponovo uhapšen.

Isto sudsko veće kojim je predsedavao sudija Ljubomir Vučković ukinulo je pritvor i pustilo na slobodu i Jezdimira Vasiljevića na osnovu prihvaćenog jemstva i stavljanjem hipoteke na nepokretnost. 

Jedna od presuda sudskog veća Vrhovnog suda čiji je član bio sudija Ljubomir Vučković doneta je početkom ove godine. Tom odlukom Vrhovni sud je ukinuo presudu Okružnog suda u Kruševcu i na slobodu pustio trojicu osumnjičenih za krađu torbe u kojoj je bilo 100.000 evra, a koji su priznali krađu. U obrazloženju presude Vrhovni sud navodi da optužene oslobađa zato što sud koji ih je osudio na zatvorske kazne nije podrobno opisao o kakvoj torbi se radi, niti kolika je prava vrednost novca po valutama i apoenima. Da je ta presuda problematična govori i činjenica da je nije potpisao predsednik sudskog veća, već u njegovo ime sudija Ljubomir Vučković. To je predstavljalo pravni presedan. 

U svim ovim presudama do kojih smo došli pored Ljubomira Vučkovića u sudskom veću je bio i sudija Zoran Perović. On je danas advokat i zastupa upravo sudiju Vučkovića koji se nalazi u zatvoru zbog sumnje da je primio mito.

Da li treba sada preispitati sve te presude u kojima je učestvovao na primer Vučković kao sudija izvestilac ili član sudskog veća? 

Zoran Ivošević, bivši sudija Vrhovnog suda: Naravno da treba, ali pre svega zbog suda, a ne zbog njega. Njemu, tom okrivljenom, skoro da ne mogu ništa u svim tim predmetima, zato što u krivičnom pravu, jako mnogo insistira na principu da se ne može dvaput suditi za istu stvar, pa ako je neko oslobođen odgovornosti pa se naknadno utvrdi da nije trebao da bude oslobođen odgovornosti, ne može da bude suđen, ali može da se utvrdi po zahtevu za zaštitu zakonitosti da je napravljena greška u sudu. I to treba da se uradi, ali se presuda nažalost ne može promeniti. Ona ne može da bude strožija ako je i suđeno i ako je on osuđen, ali može da bude blaža, ne može da bude strožija, zbog toga. Zato se tu ne mogu dogoditi neke bitne promene u odnosu na okrivljenog, ali mogu još kako u odnosu na sud. To treba da bude raščišćeno.

Sonja Brkić, sudija Vrhovnog suda: Tu ima određenih problema, ko to treba da uradi, jer zakon jasno kaže da se za ono što je u predmetu, za to odgovara samo sudija koji radi taj predmet i niko ni nema pravo da čeprka po tom predmetu i da traži neke stvari. Predsednik suda, na primer, ne mora to biti Vrhovnog, nego nekog suda, je zadužen da organizuje rad suda da sud radi zakonito i blagovremeno, a u isto vreme predsednik suda kada nešto ga interesuje u predmetu to saznaje iz izveštaja, izjašnjenja sudije koji postupa u predmetu. I to je veoma diskutabilno, ja nisam sigurna da sam sad trenutno u poziciji da se time bavim za koju bih se stvar odlučila i ko to da preispita i ko je taj koji bi mogao da kaže da li je sudija... to može da radi samo sudska vlast, što bi značilo da to jeste moguće i da vaše pitanje ide u dobrom smeru, ali da to radi samo sudska vlast, a ne neko drugi, i ne naravno samo predsednik, to nikako.

Ante Bošković, bivši predsednik IV Opštinskog suda: Vrlo je teško otkriti, meni je teško da kažem da taj i taj sudija uzima novac, jer to bi bilo i krivično delo i kleveta i tako dalje, ali sigurno znamo da se to radi. Takođe radi se i putem veštačenja, znači veštaci su ti koji u nekim slučajevima kada je neophodno stručno znanje kao pomoć sudu da se utvrdi neka okolnost, znači bilo iz saobraćaja, bilo iz oblasti veštačenja alkoholizma, da li je učesnik pod alkoholom ili ne, bilo da li je naneta teška da li laka povreda. Znači, u svemu onome što učestvuje veštak dolazi do skandaloznih nalaza gde veštaci verovatno za pare napišu nešto što sud mora da prihvati i tu je sud vezan. Ali opet tu postoji ono - pa ti nađi veštaka, ako on to tako kaže ja ću to da prihvatim, sudija, jel', i onda tu verovatno posle bude neka nagrada. 

B92: Pa, nemojte verovatno, da li to tako funkcioniše ili ne funkcioniše? 

Ante Bošković, bivši predsednik IV Opštinskog suda: Tako funkcioniše. Pravosuđe i ljudi iz pravosuđa, sudije, tužioci, nisu spremni da se s tim suoče. Ja to znam po jednom primeru kada je bilo reči o hapšenju nekih sudija iz Okružnog suda koje se završilo, evo, oslobađajućom presudom, a samo da se nadovežem da ja čisto sumnjam da će se i ovaj slučaj sa sudijom Vučkovićem dokazati, videćemo, živi bili pa videli, da je bilo reči, da se pominje mnogo sudija koji su donosili odluke oko puštanja iz pritvora i kada u ono vreme, znači hajde da kažemo vanrednog stanja, 'Sablje' i neposredno posle toga, je trebalo da se možda procesuira, bilo je reči - pa, nemojte, doći će do toga da će puno ljudi biti upleteno i otići će celo pravosuđe. 

B92: Ko je rekao nemojte? 

Ante Bošković, bivši predsednik IV Opštinskog suda: Pa, to su rekle najviše strukture iz pravosuđa, a znači od nivoa Vrhovnog suda pa naniže. Da, to je sigurno, jer je bilo reči da se zaštiti pravosuđe, da bude nezavisno i samostalno, ali ja ne mogu da shvatim zaštitu pravosuđa, da bude nezavisno a da uzima pare.

B92: Članovi organizovane kriminalne grupe kada ipak završe u zatvoru zbog sopstvenog priznanja i izjava svedoka, materijalnih dokaza ili operativnog rada policije, imaju dobro uigran sistem kojim dolaze do oslobađajućih presuda. Sa jedne strane, oni iz zatvora deluju preko advokata, a sa druge preko prijatelja, biznismena, političkih stranaka. Preko advokata oni negiraju iskaze i priznanja, tvrde da su tokom policijske istrage sve priznali zato što su bili maltretirani i pretučeni. Na osnovu toga advokati ili članovi te kriminalne grupe podnose krivične prijave protiv pripadnika policije koji su učestvovali u njihovom hapšenju i ispitivanju. Paralelno sa krivičnim prijavama kreću optužbe u cilju diskreditacije policije, a u celu kampanju uvek se uključuju jedni te isti mediji, obično tabloidi. Na osnovu krivične prijave istražni sudija dužan je da po zakonu od MUP-a zatraži potrebna obaveštenja o torturi. MUP taj zahtev prosleđuje svojoj nadležnoj službi za ispitivanje zloupotreba, Generalnom inspektoratu, koji je obavezan da započne istragu. Na osnovu toga sačinjava izveštaj o torturi. Bez obzira šta u njemu piše taj izveštaj je dovoljan advokatima da preko svojih novinara i medija u javnosti stvore sliku kako je neki kriminalac nevin u zatvoru i kako je policija prekoračila ovlašćenja. 

Na taj način, osim na kreiranje javnog mnjenja utiče se i na sudsko veće. Paralelno sa ulogom koju imaju advokati optuženi preko prijatelja i biznismena ostvaruju kontakt sa određenim političkim strankama, koje u zavisnosti od političkih prilika u zemlji svojim izjavama često staju u zaštitu kriminalaca. Na taj način, osim na javnost, politički utiču i na sudsko veće. Treći i najvažniji vid delovanja kojim optuženi dolaze do oslobađajućih presuda je mito. Obezbediti novac za kupovinu slobode i pregovori sa sudijom nisu dovoljni, prethodno je neophodno izjavama advokata odbrane na naslovnim stranama pojedinih medija i izjavama političara, izveštajem Generalnog inspektorata o torturi napraviti atmosferu u kojoj se niko neće iznenaditi zbog toga što je neka grupa kriminalaca završila na slobodi.