Transkript: Peta epizoda

“Želim da se zahvalim našem generalnom sponzoru, ruskoj kompaniji Gasprom, i primarnom sponzoru kompaniji Telekom Srbija, bez čije pomoći bi sve ove uspehe bilo mnogo teže ostvariti. Posebnu zahvalnost dugujemo premijeru Aleksandru Vučiću, koji generalno ima razumevanja za značaj i potrebe sporta u Srbiji” - Zvezdan Terzić, generalni direktor FK Crvena zvezda, 24.05.2016.

“Znate šta, bilo bi logično da je kompanija Telekom, koja je s nama potpisala, i na čemu joj zahvaljujemo, najznačajniji ugovor sponzorski koji imamo, da ta kompanija sama, ako je reč o marketingu i ako je država vlasnik, da sami izađu u poboljšanju tog marketinškog ugovora. A naravno da najviše uvek očekujemo od države i državnih organa i konačno premijera, da postakne ovu vrstu razmišljanja” - Milorad Vučelić, predsednik FK Partizan u intervju za TV Partizan, 27. 11. 2015.

Adekvatna kontrola poslovanja klubova gotovo da i ne postoji. Istovremeno, država rešava finansijske probleme Crvene zvezde i Partizana na razne načine - od opraštanja dugova do traženja sponzora. Situacija je takva godinama zato što su klubovi svačiji i ničiji. Da su u privatnom vlasništvu, morali bi da posluju kao i svaka privatna firma i da budu podložni raznim kontrolama. Privatizacija, međutim, nije moguća jer to sprečavaju različite interesne grupe.

Dok se desetine miliona evra u fudbalu provlači kroz legalne ili manje legalne tokove, ovi klubovi praktično preživljavaju jer im svaka vlast obezbeđuje čak da posluju i kada su u blokadi mesecima.

Boris Tadić, 27. maj 2011:

"Dozvolite mi da se zahvalim kompanijama Gasprom, NIS, Telekomu i ostalima što sponzorisanjem klubova pomažu sport".

Aleksandar Vučić, 10. avgust 2016:

“Ja prvo ne mislim da Zvezda i Partizan mogu da nađu sponzora, ne mogu da nađu sponzore. Oni ne mogu da nađu sponzore, oni uzimaju od države, a da vam iskreno kažem, mi kao država plaćamo reket. Dajemo pare, ne znam na osnovu čega ih dajemo.”

Sve vlasti već decenijama ova dva fudbalska kluba tretiraju kao institucije od nacionalnog značaja. Njima je za razliku od svih građana ove države dozvoljeno da ne plaćaju struju, da ne plaćaju vodu, da pregovaraju o svojim poreskim obavezama koje se mere milionima evra, da krše zakone i posluju tako da nikome ni za šta ne odgovaraju.

PRVENSTVO U PREVARI, 5. DEO

Milionski transferi i prodaja igrača, kao i imovinsko stanje članova uprava u nesrazmeri su s finansijskim kolapsom koji je čak i na prvi pogled vidljiv iz njihovih finansijkih izveštaja. U te izveštaje imaju uvid i sve nadležne institucije.

Kada bi dva najveća fudbalska kluba u Srbiji, Crvena zvezda i Partizan, rasprodali svu svoju imovinu - Marakanu i trening centar Teleoptik, barem prema vrednostima koje su prikazali u finansijskim izveštajima - ne bi mogli da vrate dugove koje su napravili nekontolisanim poslovanjem. Dva najveća srpska kluba danas su na ivici bankrota.

Zaključno s 31. decembrom 2015, prema finansijskim izveštajima, Crvena zvezda i Partizan zajedno imaju dug od 82 miliona evra. Istovremeno, te iste godine oba kluba prikazala su dobit.
Zvezda je prikazala da je ostvarila dobit od 121 milion dinara ili 995.00 evra. Partizan je 2015. prikazao dobit od 72,8 miliona dinara ili oko 600.000 evra.
Ovo, međutim, ne znači da klubovi i pored iskazane dobiti za tu godinu nisu na ivici bankrota.

Ovako iskazana dobit u finansijski izveštajima zapravo znači da klubovi nisu veći deo sredstava usmerili na vraćanje raznih dugova koje imaju već godinama.

Tatijana Rakas, bivša finansijska direktorka Partizana: Pa pođite od svog domaćinstva. Ako na kraju ove godine dugujete meni million dinara i zarađujete 500.000 i sledeće godine zarađujete 10 miliona i opet mi dugujete te iste pare, pa gde ste vi? 

Prema finansijskom izveštaju iz 2015, kada je prikazana i dobit, Zvezda i njena zavisna preduzeća duguju 64,7 miliona evra, a Partizan i njegova zavisna preduzeća 17,3 miliona evra državi, javnim preduzećima, bankama... Do ovih iznosa se dolazi kada se saberu dugoročne, kratkoročne i odložene poreske obaveze koje su klubovi prikazali u finansijskom izveštaju.

Mirko Poledica, predstavnik FIFPro: Svuda u svetu fudbal je profitabilan, jedino u Srbiji i nekim zemljama istočne Evrope fudbal je samo trošak, ono što je najbolnije za sve nas je činjenica da je to trošak građana, poreskih obveznika. 

Kako klubovi posluju u toku jedne godine može se videti na osnovu njihovih finansijskih izveštaja. Ove izveštaje proveravaju i nezavisne revizorske kuće. Reviziju finansijskih izveštaja Partizana radi revozorska kuća Diloit, dok finansijsku situaciju većine ostalih klubova, pa i Zvezde, radi revizorska kuca BDO. Revizija izveštaja dostavlja se FSS-u.

Goran Milanović, potpredsednik FSS-a: Uglavnom zbog nasleđenog načina funkcionisanja klubovi posluju u veoma teškoj situaciji. Stalno su u nekim blokadama, gubicima, mnogo firmi u Srbiji beleži gubitak na kraju po završnom računu jer je realno takva situacija. Kad je reč o fudbalskim klubovima, ne postoje osnovni elementi za pravljenje para.

Dugovi dva najveća kluba iz godine u godinu se uvećavaju, a mogućnost da se stanje popravi po svemu sudeći nije realna. Nakon godina u kojima nisu postignuti uspesi u evropskim klupskim takmičenjima, dugove bi jedino mogli da vrate prodajom stadiona, ali ni to ne bi bilo dovoljno.

Finansijska direktorka Partizana od sredine 2015. do februara 2016. bila je Tatijana Rakas. U klub je došla kada ju je Uprava koja je počela rad 2015. pozvala kako bi joj pomogla da refinansira dugove i srede finansijske knjige, ali je otkaz dobila uz obrazloženje da je njeno radno mesto ukinuto, da Partizanu ne treba finansijski direktor. Ona kaže da je u klubu zatekla tešku finansijsku situaciju.

Tatijana Rakas: Ja vam kažem da je finansijska politika kluba katastrofalna. Katastrofalna. Ona i ne postoji. Ona ne postoji u klubu. I zabrinjavajuće je da ljudi koji rukovode klubom misle i da ne treba da postoji. Nemamo novca, pa onda nešto krpimo, dovijamo se. To su najstrašnije kuknjave u ovim državnim firmama da nam oproste, da nam zaborave, da nam reprogramiraju. To je sve bespotrebno i sve je to ponižavajuće za klub jer se stvari popravljaju od početka.

Prema istraživanju Insajdera, oba najveća kluba već godinama vode politiku po kojoj struja, voda i komunalni troškovi nisu nešto što oni moraju da plate. Dok se svim građanima struja isključuje za dug od 10.000 dinara, finansijski izveštaji Crvene zvezde pokazuju da zaključno s 31. decembrom 2015. Zvezda za potrošnju električne energije duguje više od milion evra.

Naime, kako sami navode, prema EPS Snabdevanju imaju dug od 500.000 evra, dok je dug prema EPS Distribuciji, koja je struju naplaćivala do sredine 2013, oko 515.000 evra. Dug prema Distribuciji od kraja 2014. do kraja 2015. povećan je za 70.000 dinara. Prema EPS Snabdevanju, koji sada naplaćuje struju, u istom periodu dug se povećao za 250.000 evra.

Branko Kovačević, predsednik Nadzornog odbora EPS-a, istovremeno je u Upravnom odboru FK Crvena zvezda.

Branko Kovačević: Zvezda je sad reprogramirala dug, radi se o milionima evra, možda milion i po, ali je reprogramirano i vraća se. Ne može da se vrati odjedanput jer bi onda morali da odu u stečaj, ali sada plaćaju nove račune, a stare su reprogramirali, pa vraćaju dug. Ali duguju mnogo.

Insajder: Kako je moguće da im nikad nije isečena struja?

Kovačević: Pa na razne veze, trikove, pošto se ceni da je to važno, na neki način strateški, pa i jeste, to su neke nacionalne institucije, i Zvezda i Partizan.

Insajder: Da, ali ono što jeste stvarno nepošteno... evo ja da nisam plaćala struju, meni bi EPS došao brzom brzinom i isključio struju.

Kovačević: Tako je. Građanima na 10.000 ide, isključuje se tako je, fizička lica se isključuju, a pravna ne, slažem se da to nije pravedno. Bili su neki rokovi kad su pozivani oni da se dobrovoljno jave, ali mnogi su smatrali da je to kao i uvek šala, tako da nisu shvatali ozbiljno. E sad kad su shvatili da će biti isključeni, sad su počeli da sarađuju i sad je počelo da se vraća.

Crvena zvezda prema finansijskom izveštaju samo za potrošnju vode duguje 190.000 evra. S druge strane, Partizan je reprogramirao dugove prema EPS-u i drugim javnim komunalnim preduzećima, pa je dug 90 odsto manji manji. Partizan u svom finansijskom izveštaju navodi da su reprogramirali dugove u iznosu od 118.000 evra. U postpku reprograma učestvovala je Tatijana Rakas.

Tatijana Rakas: Dugovi za struju i vodu su se nagomilavali, oni godinama nisu plaćani ili su plaćani simbolično.

Insajder: Kako je to moguće, moramo da plaćamo struju , moramo da plaćamo vodu?

Rakas: Pa znate kako, ovaj sport je opšte dobro. Mislim da je država uvek imala jednu blagonaklonost prema sportu uopšte, možda prema fudbalu posebno. Uvek su tu bila obećanja - platićemo, pa onda znate, kad pogledate kad se vratite unazad i gledate, recimo, platimo jednu ratu, onda nas oni ne isključe, onda malo zaborave na nas, onda kad se sete mi ponovo platimo jednu ratu, desetinu rate itd.

Dva najveća fudbalska kluba osim dugogodišnjeg neplaćanja struje i vode godinama su bili rekorderi po poreskim dugovima.

Na poslednjem spisku dužnika koji objavljuje Poreska uprava nisu se pojavili ni Zvezda ni Partizan, ali to znači da su postigli sporazum o reprogramu dugova. Na spisku iz decembra 2014. Zvezda je bila na 19. mestu s dugom od oko 3,8 miliona evra, dok je od Partizana Poreska uprva potraživala nešto više od 1,5 miliona evra.

Insajder je tokom višemesečnog istraživanja uputio nekoliko dopisa Poreskoj upravi, s više pitanja u vezi s problemima naplate dugova kada reč o porezima, kao i s pitanjem postojanja kontrole. Poreska uprava sve vreme nije odgovarala na pitanja, niti nam je omogućila razgovor s bilo kojim predstavnikom ove državne institucije. Od Poreske uprave smo između ostalog tražili da nam dostavi podatke o tome koliko klubovi ukupno duguju na ime poreza i kada su i pod kojim uslovima ušli u reprograme poreskih dugova. Samo na ovo pitanje dobili smo odgovor - da je to tajni podatak.

Ivan Ćurković, počasni predsednik Partizana: Pa znate šta, te finansijske dubioze koje su klubovi napravili, ovi veliki, potiču jednim delom od toga što nisu plaćali državi porez. I to se zna zbog čega i šta je to – koja su to sredstva koja je trebalo da budu data državi u vidu poreza. 

Prema objavljenim finansijskim izveštajima za 2015, Crvena zvezda navodi da njene odložene poreske obaveze iznose 3,6 miliona evra. Fudbalski klub Partizan u izveštaju prikazuje da duguje 2,3 miliona evra i naglašava da je u postupku reprograma. Međutim, ovi bi dugovi morali biti veći za desetine miliona evra jer fudbalski klubovi nisu obračunavali PDV na prodaju igrača u inostranstvu, na šta su po zakonu bili obavezni. Svi građani Srbije svakodnevno plaćaju ovaj porez, sve firme obavezne su da ga obračunavaju i plaćaju. Ni Partizan ni Zvezda ni ostali klubovi nisu obračunavali niti plaćali PDV.

Đerđ Pap, poreski konusultant, bivši pomoćnik direktora Poreske uprave: Ako vi smatrate da za određen deo vašeg prihoda niste dužni da obračunate PDV, vi ga nećete obračunati PDV prijavom. Da li će neko nekada doći u kontrolu toga, naravno da nije moguće da se po svakoj PDV prijavi izađe u kontrolu, tako da u suštini može zauvek da PDV ne bude plaćen ako neko ne dođe da iskontroliše i kaže - vi ste tu pogrešili i niste obračunali PDV ili ste više odbili nego što je trebalo.

Svi fudbalski klubovi, međutim, se ujedine kada dođe do za njih najvažnijeg pitanja - da treba da plate porez. Klubovi su više puta isticali da za njih ovaj porez ne važi, iako je Ministarsvo finansija još 2008. izdalo mišljenje da su klubovi dužni da plate PDV na transfere.

Đerđ Pap: Izričito piše: "Transfer igrača u inostranstvo na neodređeno vreme, pa i na određeno vreme, podleže plaćanju PDV-a". Da. Lično ja, kao neko ko se bavi porezima više godina, mislim da jeste. Da je apsolutno ministarstvo u pravu, tu PDV treba da se obračuna.

Pošto klubovi godinama nisu obračunavali PDV na prodaju ugrača u inostranstvo, 2013. je Poreska uprava saopštila da na ime neplaćenog poreza na PDV klubovi duguju ogromna sredstva. Za osam godina, od 2005. do 2013, prema računici Poreske uprave, Partizan je bio dužan 17,8 miliona evra, Crvena zvezda nešto više od osam miliona, OFK Beograd sedam miliona, a Vojvodina 1,7 miliona evra.

Nakon ovoga dolazi do sukoba velikih razmera između klubova i države. Fudbalski savez Srbije šalje pismo na adrese sva 53 nacionalna saveza Evrope, da bi se, kako su naveli članice UEFA upoznale s problemima s kojima se sreću srpski klubovi. Obrazloženje FSS-a bilo je da se nigde u Evropi ne plaća PDV za prodaju igrača, pa pitaju zašto bi Srbija bila presedan.

Tada se u Poreskoj upravi, na čijem je čelu tada bio Ivan Simič, održava sastanak prestavnika Poreske uprave, predstavnika FSS-a, Zajednice klubova Superlige, Crvene zvezde, Partizana, Vojvodine, Borca i Čukaričkog.

Rezultat ovakvih pregovora je novo mišljenje Ministarstva finansija, koje je prema istraživanju Insajdera u suprotnosti za Zakonom o PDV-u. U novom tumačenju zakona koje daje Ministarstvo navodi se da se ustupanje igrača smatra prometom usluge iz oblasti sporta, što je podrazumevalo oslobađanje klubova od PDV-a u slučaju prodaja igrača inostranim klubovima. Na ovaj način klubovi se izuzimaju iz zakona.

Insader: Kada gledamo to doneto mišljenje, za koje se procenjuje da nije doneto u skladu sa zakonom, čini se da nismo svi jednaki pred zakonom.

Đerđ Pap: Pa ako ostane na tome, ispada da nismo… mada, s obzirom na visinu i problematiku o kojoj pričamo nije svejedno kada neko ne plati te silne milione ili ne plati 2.000 dinara… Činjenica je da zakon ne bi trebalo da pravi razliku između toga. Ali, iznad svega je politika.

Stanje u kom klubovi nisu brinuli za svoju poresku obavezu trajalo je do marta ove godine, kada se dešava preokret, pa Ministarstvo finansija donosi novo mišljenje, a to je da je domaći sportski klub dužan da obračuna PDV na prodaju igrača u inostranstvo. U ovom mišljenju navedeno je da se prethodno mišljenje stavlja van snage, što znači da Poreska uprava retroaktivo treba da naplati sve dugove.

Insajder: Nijedan klub nije obračunavao PDV od 2005?

Tatijana Rakas: Ne. Ja mislim da ne. Mislim, nisam trenutno u klubu, ali prisećam se faktura kako su izgledale. Jer ti transferi uopšte nisu zanemarivi. To je ogroman novac. Znate, ne verujem da bi to bilo zanemareno da je potrebno da se to plati.

Zbog svega što se godinama dešava Insajder je poslao dopis Ministarstvu finansija s pitanjem kakve su obaveze klubova kada je reč o plaćanju PDV-a. Odgovor Ministarstva je vrlo jasan, a to je da PDV mora da se obračuna.
“Prema odredbama Zakona o porezu na dodatu vrednost, transfer igrača oporezuje se prema mestu u kom sportski klub - pružalac usluge - obavlja svoju delatnost. S tim u vezi, kada dođe do transfera igrača iz domaćeg u strani sportski klub, ta usluga oporezuje se po opštoj stopi PDV-a od 20 %”, navodi se u odgovoru Ministarstva Insajderu.

Prema saznanjima Insajdera, u poslednjih nekoliko meseci održano je nekoliko sastanaka predstavnika države i fudbalskih klubova koji ponovo pokušavaju da izbegnu obavezu koju su dužni da plate po zakonu i traže specijalan tretman.

Insajder: Ali se nama u svemu ovome čini da neko onda ima moć, da postoji određena moć nekih grupa da na taj način utiču na politiku i Ministarstva i Poreske uprave.

Đerđ Pap: Moguće. Bila je jedna interesenatna situacija. To je negde period 2003. ili 2004, kada je jedan od klubova izašao sa saopštenjem da su otprilike u prostorije kluba došli nezvani gosti. Mislili su tu na inspektore Poreske uprave, pa onda Poreska uprava mora reaguje i da kaže da to nisu ni gosti, a ni nezvani, nego su to ljudi koji vrše kontrolu rada, zakonitosti i poslovanja. I što je interesantno niko nije na to reagovao. Valjda je tada shvaćeno da je to ipak jedno baš neukusno saopštenje da su državni organi nezvani gosti.

U finansijskom izveštaju Crvene zvezde navodi se podatak koji govori o tome koliko poreska kontrola klubova ima efekta. Naime, prema podacima koje su sami izneli, 2012. u klub je ušla finansijska inspekcija s ciljem da proveri finansijsko poslovanje kluba. Kako navode u izvestaju za 2014, nisu dobili nikakvo rešenje u vezi s ovom inspekcijom.

Osim poreza na dodatu vrednost prilikom prodaje igrača, klubovi su dužni da plaćaju porez na dobit. U svetu, fudbal je veliki biznis, klubovi ostvaruju ogromnu dobit od učešća u takmičenjima kao što su Liga šampiona ili Liga Evrope, od ulaznica, sponzora, TV prava. Kod nas ovih prihoda nema, a klubovi žive praktično samo od prodaje igrača.

Ivan Ćurković: Problem materijalne egzistencije klubova je dosta veliki. Nema gledalaca, nema sponzora, država ne može da… nema lokalne samouprave koja… tu se daje po malo, nešto se traži. Budžeti klubova prve lige su relativno mali. Tu se znaju Zvezda i Partizan, koji opet imaju određenu finansijsku dubiozu.

Kako pokazuju poslednji finansijski izveštaji, godišnji budžeti dva najveća kluba, odnosno rashodi koje imaju u toku jedne godine, su u proseku 10 miliona evra za sve troškove koje prave. Istovremeno, oni bi trebalo da iz godišnjeg poslovanja zarade više novca, kako bi prikazali dobit koja je oporeziva po zakonu.
Prema istraživanju Insajdera, uprkos činjenici da su se dešavali višemilionski transferi, oni su u poslenjih pet godina najčešće prikazivali da su napravili gubitke, tako da nije bilo dobitka koji bi mogao biti oporezovan.

Posle pet godina uzastopnog prikazivanja minusa na kraju godine, prosle godine Zvezda je prikazala ostvarenu dobit od oko million evra. Partizan je za razliku od Zvezde u poslednjih pet godina prikazao gubitak tokom poslovanja 2012. i 2014. Prošle godine Partizan je ostvario dobit od oko 600.000 evra.
Međutim, bez obzira na prikazanu dobit, oba kluba su već godinama u dugovima prema bankama, državi i drugim poveriocima
Do 2015, prema finansijskim izveštajima, poslovanje FK Crvena zvezda izgledalo je ovako:

Crvena zvezda je 2010. završila s gubitkom od 8,2 miliona evra, 2011. su ponovili isti rezultat, 2012. minus je iznosio 11,3 miliona evra. Krajem 2012. Na čelo kluba je vraćen Dragan Džajić, klub preuzela uprava čiji su potpredsednici bili Nebojša Čović i Slaviša Kokeza. Ove promene najavljene su na noćnoj konferenciji za štampu koju je držao sadašnji premijer Alekandar Vučić. Nova uprava je donekle uspela da uspori finansijski kolaps, pa je 2013. gubitak bio 2,2 miliona, ali se posrtanje nastavilo već 2014, kada je zabeleženi minus bio 7,8 miliona evra.

Branko Kovačević: Zvezda je imala mnogo problema da preživi, Zvezda je nekada imala iznuđene poteze da vrati neke dugove, Zvezda ima poverioce, ona duguje klubovima, duguje igračima, duguje bankama, 50 miliona evra je bio strašan dug. Bolje da smo možda otišli u stečaj, pa da krenu ko ovi Škoti, Seltik ili Rendžers.

Zbog poslovnog rezultata iz poslednjih godina, Crvena zvezda ne samo da nije imala dobit, već je gotovo ceo stadion Rajko Mitić stavljan pod hipoteku za kredite koje klub i dalje nije isplatio. Na stadion čija je procenjena vrednost 21 miliona stavljeno je hipoteka u vrednosti 18 miliona evra. Na kraju 2015. ovaj dug iznosi 14,6 miliona evra. Neki od ovih kredita datiraju još iz 2007.

Godine 2007. od Marfin banke uzet je kredit od 132.000 evra. Stavljana je hipoteka na stadion. Godine 2008. kiparska banka Marfin Popular Bank Public dala je Zvezdi kredit od 4,5 miliona evra. Sredstvo obezbeđenja između ostalog je hipoteka na stadionu. Godine 2009. Nova Agrobanka u stečaju odbrila je Zvezdi kredit od 1,5 miliona evra. Stavljena je hipoteka na stadion. Godine 2010. Zvezda je uzela kredit od Nove Agrobanke od oko 620.000 evra uz hipoteku na stadion. Godine 2011. Nova Agrobanka a.d. u stečaju odobrila je Zvezdi 2,9 miliona evra. Sredstvo obezbeđenja je i hipoteka na nekretninama u vlasništvu kluba. Godine 2012. Poštanska štedionica odobrila je kredit od 2,5 miliona evra, koji s kamatom iznosi 3,2 miliona. Sredstvo obezbeđenja je između ostalog stadion.

Insajder: Šta radi Upravni odbor?

Branko Kovačević: Pa bavi se nekim... pitanjima kluba, bavimo se preživljavanjem, živimo od danas do sutra, krpimo sirotinju, mi smo siromašan klub, jako je zvučno ime, imamo rezultate koji su respektabilni i dan danas, to je danas nezamislivo da iz jedne ovako siromašne zemlje budete prvak sveta prvak Evrope, posle ove generacije zlatne, ali nažalost mi smo rasprodali tada ceo taj tim, dobili smo neke pare, bile su ekonomske sankcije, te pare su bile, što vi kažete, isisane, verovatno je to otišlo na neke lične interese.

Insajder: Otišlo u sivu zonu?

Branko Kovačević: Pa se posle zaduživali i tako ja mislim da smo mi verovatno pa jedno možda više od 100 miliona evra izarčili.

Kako je prikazano u trećoj epizodi Insajdera, brojni igrači koji su imali milionsku vrednost odlazili su iz kluba kao slobodni. Čak 25 igrača 2014. napustilo je klub bez obeštećenja. Prema istraživanju Insajdera, ako jedan klub pusti igrača da ode sa slobodnim papirima, to bi mogao da bude dogovor koji će zapravo značiti i zaradu za pojedince u upravama.

Mehanizam zloupotreba kada je reč o odlasku igrača sa slobodnim papirima otkriven je do detalja u serijalu Insajdera Pravila igre 2008. Tada su objavljeni dokazi o tome da je više od 10 igrača Obilića krajem 90-ih i 2000. otišlo u inostranstvo bez ikakvog obeštećenja prikazanog u knjigama kluba. Dok su formalno igrači odlazili kao slobodni, čelnici Obilića su u inostranstvu naplatili svaki evro njihove vrednosti. Još 2011. podignuta je optužnica protiv Svetlane Raznatović, koja je po sporazumu s Tužilaštvom priznala je da je počinila krivično delo.

Međutim, danas se ne ispituje da li iza odlaska igrača sa slobodnim papirima postoji neki dogovor. Istovremeno, ovo je potencijalno velika šteta za klub, ali i za budžet države, u iznosu za porez koji bi klub morao da plati na tako ostvaren profit.

Za razliku od Crvene Zvezde, Partizan nije puštao veliki broj igrača da odu bez obeštećenja do 2015, kad je na čelo uprave došao Zoran Popović, a ista politika nastavila se i pošto je on otišao, krajem te iste godine. Kada je reč o Partizanu, od 2008. do 2014. napravljeno je nekoliko višemilionskih transfera. Klub je 2010. učestvovao u Ligi Šampiona, a četiri puta je od 2008. učestvovao u grupnoj fazi Lige Evrope.

Dragan Đurić, predsednik FK Partizan 2008-2014: Ako imate titulu imate i novac i dobijate ako prodate igrača, ako uđete u Ligu Evrope. Mi kad smo ušli u Ligu šampiona najmanje smo prodavali igrača posle. Mi smo posle kupovali igrače. Partizan je zahvaljujuci našem timu koji smo mi osnovali ušao u Ligu Evrope i dobio devet miliona. To je velika stvar.

Dragan Đurić je punih šest godina rukovodio fudbalskim klubom Paritizan, a ovo su zapravo godine u kojima je od 10 najvećih transfera FK Partizan svih vremena izvršeno čak šest.

U julu 2008. iz Partizana u Fiorentinu otišao je Stefan Jovetić za osam miliona evra.
U januaru 2009. iz Partizana u Mančester junajted otišao je Zoran Tošić za sedam miliona evra.
U januaru 2010. Iz Partizana u Fiorentinu otišao je Adem Ljajić za 6,8 miliona evra.
U julu 2011. Iz Parizana u Mančester siti otišao je Stefan Savić za sedam miliona evra.
U julu 2013. Iz Partizana u Benfiku otišao je Lazar Marković za sedam miliona evra.
U avgustu 2013. Iz Partizana u Anderleht otisao je Aleksandar Mitrović za pet miliona evra.

Finansijski izveštaji kluba od 2010. do 2015. u koje je Insajder imao uvid ne pokazuju velike dobiti kluba bez obzira na ove transfere i učešće u evropskim takmičenjima.

Partizan je 2010. i 2011. prikazivao male dobiti, praktično tek što su bili u plusu, 2010. zaradili su 323.000 evra, a 2011. 302.000 evra. Drastičan minus klub pravi 2012, kada je najmanje igrača otišlo iz kluba i beleži gubitak od 6,7 miliona. Posle uspešne 2013, kada je prikazana dobit od 3,4 miliona, 2014. klub pravi gubitak od 3,2 miliona evra.

Dragan Đurić : O kom minusu pričate? To nije tačno.

Insajder: Ovo vam govorim o bilansu uspeha, minus 6,7 miliona evra. Šta se desilo te godine?

Dragan Đurić: Pa ne. Ne znam to stvarno. Ne sećam se. Znate šta, tu postoji mogućnost da se recimo proda igrač u decembru i taj prihod se ne knjiži u januaru i ispade to recimo u decembru je trebalo da se plati pet miliona i klubovi plate baš zbog bilansa, plate u januaru i faktički umesto tih pet ili šet miliona recimo. Moguće baš kod Savića da je to bilo i ne knjiži se... evo Marković. To je tad slučaj bio. Nije uplaćen i mislim da je to za vreme Markovića bilo. I nije uplaćeno u toj godini nego u drugoj godini i ta druga godina visi za tih 5, 6 miliona.

Insajder: Ali, na primer, ove godine, kada igrate Ligu šampiona, 2010, tu je dobit 323.000. Nekako je malo.

Dragan Đurić: Znate šta... Šta ste imali 2009? A vi zaboravljate da smo mi imali 2008. 18 miliona u minusu i da smo to smanjivali prodajama igrača i domaćinskim poslovanjem došli smo do plusa od 323.000. To je krvav rad bio.

U decembru 2015. na čelo kluba dolazi nova uprava. Predsednik kluba postao je Zoran Popović, njegovi potpredsednici postali su Milorad Vučelić, Vojislav Nedić i Ljubiša Tumbaković. Oni tada saopštavaju da su zatekli klub u ogromnom minusu. Dragan Đurić kaže da je ta računica napravljena bez obračuna svih sredstava koja su u klub ušli nakon njegovog odlaska.

Dragan Đurić: Nijednog momenta nisu, u tim izveštajima, napisali da su dobili 30. decembra, posle četiri dana, 450.000 od UEFA. Za vreme našeg igranja u Evropi. Dakle između 1. i 20. dobili su 4.000.000 evra. Dakle, imate TV prava 1.980.000 Arena, tehnički sponzor Adidas 290.000, imate Mitrovića 20 % od dalje prodaje i to im je leglo. Neki milion i nešto pre mesec dana je leglo. Imate Markovića milion i po. To su sve naši ugovori. Imate Nastašića 400.000 od te dalje prodaje. Imate malih sponzora 600.000 i kad se sad to sve sabere 11.440.000. Dakle Partizan nije u minusu nego tu negde u plusu 200.000 ili 300.000.

Nova uprava nakon Đurića nasledila je manje dugove, ali je nasledila i ugovor o prodaji prava na igrača Andriju Živkovića unapred, zbog čega je Partizan danas u minusu samo zbog tog ugovora 2,5 miliona evra. Naime 50 odsto ekonomskih prava prodato je unapred za 1,2 miliona evra fudbalskom klubu Apolon u vreme Đurićeve uprave. Ugovorom iz 2014. klub se obavezao da će, u slučaju da u klub stigne ponuda za otkup igrača, platiti 50 posto vrednosti ponuđenog transfera čak i ako do transfera ne dođe. Klub sada duguje 2,5 miliona evra kiparskom klubu jer je u klub došla ponuda od pet miliona, ali transfer nije prihvaćen.

Obe uprave, i Crvene zvezde i Partizana, su u situacijama besparice pravile TPO ugovore.

Branko Kovačević: Došao đavo po svoje. Morali ste da platite nešto i to vam je bila konstrukcija, to su iznuđeni potezi. Ako je neko na ivici bankrota i kad mi preživljavamo, mi živimo od danas do sutra i čim neko vidi da Zvezda dobije neku kintu, svi poverioci se jave i svi hoće da naplate nešto svoje.

Koliko je situacija u Crvenoj zvezdi, ali i Partizanu, bila loša, pokazuje stanje njihovih računa koji su često bili u blokadi. Na sajtu Narodne banke moguće je pratiti stanje blokada u poslednje tri godine.

Račun FK Partizan u poslednjih tri godine bio je blokiran ukupno 266 dana. Blokade računa obično kratko traju, a najduži period bio je u prelaznom periodu između dve uprave, od oktobra 2014. do februara 2015. - ukupno 135 dana.
U poslednje tri godine račun FK Crvena zvezda bio je u blokadi 866 dana. To znači da je račun bio aktivan 230 dana. Tromesečne blokade nisu neobične za Crvenu zvezdu. Ove godine bili su tri meseca u blokadi, od marta do jula. Takođe su bili u blokadi od septembra pošle godine do januara ove godine. Rekordan period koji su proveli s blokiranim računima bio je od 13. decembra 2013. do 4. maja 2015, punih 507 dana. To znači da je klub celu 2014. imao blokiran račun.

Poslovanje fudbalskih klubova dok su pod blokadom nijednoj državnoj instituciji očigledno nije bilo sumnjivo. Prema zvanično dostupnim informacijama, nikada do danas nije ispitano kako klubovi dok su u blokadi isplaćuju troškove organizacije utakmica, kako isplaćuju novac iznajmljenim agencijama za obezbeđenje, odlaske na utakmice, pripreme u inostranstvu, smeštaj fudbalera na putovanjima, praktično kako isplaćuje brojne troškove koje fudbalski klub neminovno ima.

Prema istraživanju Insajdera, pokazalo se da klubovi u blokadi funkcionišu preko ćerki firmi.

Uplate i isplate mogu da se vrše preko ćerki firmi. U tom slučaju, sponzori uplaćuju na račun ćerke firme umesto na račun kluba, a isplate poput troškova za premije igračima, putovanja i takmičenja takođe se vrše sa računa ćerke firme. Na ovaj način firme u blokadi obično izbegavaju plaćanje obaveza prema državi i ostalim povericima.

I Zvezda i Partizan imaju najmanje po tri ćerke firme.

Zvezda:
Red Star Company – FK Zvezda vlasnik 100 %
Zvezda Forever – FK Zvezda vlasnik 80 %, KK Crvena zvezda 20 %
Fondacija FK Zvezda – FK Zvezda vlasnik 100 %

Partizan:
Parti trade d.o.o. Beograd - 100 %
Partizan Travel d.o.o. Beograd - 100 %
ITV Multimedija d.o.o. Beograd – 100 %.

Početkom 2015. Patrizan je osnovao novu ćerku firmu u kojoj ima stopostotno vlasništvo, firmu Agencija Partizan.

Insajder: Je li možete da nam objasnite čemu ćerke firme?

Tatijana Rakas: Hm, ne mogu potpuno mi je nejasno, za mene je to enigma ostala zašto neko otvara ćerku firmu, pa recimo odgovor može da bude strah od blokade, da li će me blokirati Poreska uprava, dobavljači, ko god, i onda imam neki tamo račun preko kog mogu nešto da radim, što je nedozvoljeno.

Insajder: Što je protivzakonito

Tatijana Rakas: Naravno, jer vi tim činjenjem dovodite u novu štetu onoga kome ste dužni, koji vas je blokirao bez obzira ko je to...

Insajder: A najčešće na prvom mestu država.

Tatijana Rakas: A najčešće je na prvom mestu je uvek Poreska uprava, naravno.

Prema istraživanju Insajdera, ovo je protivzakonito poslovanje, a mišljenje o tome dobili smo i od Ministarstva finansija:

"...U praksi su, u skladu s našim posrednim saznanjima, prisutni slučajevi stvaranja fiktivnog obligacionog odnosa između povezanih pravnih lica, upravo u situacijama kada su računi jednog od tih lica blokirani radi izvršenja prinudne naplate. Osim što se ovakvim postupanjem (pojedini) poverioci u prinudnoj naplati dovode u neravnopravan položaj, isto predstavlja postupanje koje je ne samo suprotno propisima o platnom prometu, već i drugim propisima, od kojih posebno izdvajamo poreske propise."

Kako su dva najveća kluba primala donacije i sponzorstva, koje im je obezbedila država, postavlja se pitanje da li su i brojna javna preduzeća kršila zakone i pristajala da novac uplaćuju preko ćerki firmi.

Dragan Đurić: Uvek država misli o klubovima. Nemojte misliti da klubovi nemaju ljudi koji vode državu. I danas dan razmišljaju i pomažu klubovima i Partizanu i Zvezdi i Vojvodini. U svakom klubu igraju i te lokalne samouprave i sama država. Pa znate ko je sponzor Crvenoj zvezdi za razliku od Partizana. To je briga države za klub. To su velika nacionalna dela. Fudbalski klubovi su nešto što vredi i što predstavlja tu istu državu u Evropi.

Tatijana Rakas: Stalno tražite neku pomoć države itd, a u međuvremenu vam se odliva novac negde gde niste u prilici to da radite. Znate, vi ako odlučite kao direktor, menadžer, kao finansijski direktor, ako donesemo odluku da platim menadžeru , ne znam 50 % para od transfera, onda ne treba da tražim državi, državnom preduzeću, da mi oprosti, da mi nešto prolongira, da mi nešto...

Insajder: Ili da predstavnici države dovedu sponzora? 

Tatijana Rakas: Jeste, ili da pritiskam da bude neko od javnih predeuzeća sponzor itd.

Državna preduzeća su poslednjih godina nešto opreznija kada je reč o sponzorisanju fudbalskih klubova. Do zaokreta je došlo 2010, kada je Elektroprivreda Srbije sponzorisala Partizan, zbog čega se povela velika diskusija u javnosti. Ipak, klubovi i dalje u velikoj meri zavise od sredstava svih građana preko javnih i državnih preduzeća, ali i od političara koji dovode najveće sponzore.

U finansijskim izveštajima od 2011. do kraja prošle godine, Zvezda navodi neke od najvećih sponzora. Prema ovim dokumentima najveći sponzor Zvezde poslednjih godina je ruski energetski gigant Gasprom, s kojim je država Srbija manjinski suvlasnik u Naftnoj indutriji Srbije. Od jula 2010. Zvezda ima ugovor po kom Gasprom godišnje uplaćuje četiri miliona evra. Osim toga, Zvezdu sponzoriše i državni Telekom Srbija, s oko 500.000 evra.

Među većim sponzorima Zvezde s oko 9,5 miliona dinara bila je i firma FAM iz Kruševca, državno preduzeće u restrukturiranju od 2011. Među većim sponzorima 2013. je bio i JAT s 11 miliona dinara, a iste godine manjinski udeo od 49 posto u JAT-u država je prodala arapskim investitorima s ciljem finansijske stabilizacije i razvoja nacionalnog avioprevoznika.

Fudbalski klub Partizan nije objavljivao spisak sponzora u finansijskim izveštajima pre 2014, već samo ukupne iznose. Prema izveštajima za poslednje dve godine, odnosno 2014. i 2015, deluje da Partizan ima manje donacija državnih preduzeća i pomoći države u nalaženju sponzora nego Zvezda.

Telekom je jedino državno preduzeće koje se navodi na spisku najvećih sponzora u 2015, a počelo je da daje novac klubu pošto je krajem 2014. došla nova uprava na čelu sa Zoranom Popovićem.

Da bismo proverili da li je sve kao što piše u izveštajima, redakcija Insajdera je po Zakonu o slobodnom pristupu informacijama tražila spisak svih donacija i sponzorstava najvećih javnih preduzeća u Srbiji.

Ispostavilo se da među sponzorima ima i onih koji se ne vide u izveštaju. Prema dokumentaciji koju smo dobili, državno preduzeće Aerodrom Beograd je takođe izdvajalo za fudbalski klub Crvena zvezda, iako se to ne navodi u finansijskom izveštaju.

Prošle godine Aerodrom je kako se navodi u odgovoru, Crvenu zvezdu sponzorisao s nešto više od 150.000 dinara, 2013. sa 186.000 , a godinu pre toga s više od 800.000 dinara.

Informacije o sponzorstvima i donacijama nismo dobili od EPS-a, gde nam je rečeno da oni finansiraju samo saveze, ali ni od JP Srbijagas.

Insajder: Ali imamo i situaciju da klubovi očekuju od recimo premijera da im nađe sponzora.

Nenad Borovčanin: To je izraz njihove nesposobnosti. To je odraz njihove nesposobnosti i onda je pitanje pravo. S druge strane, ako jedna uprava ima 15-ak ljudi, a onda se oslanja na državu ili na premijera da obezbede finansiranje i onda tih 15 ljudi koji nikakav doprinos nemaju... počnite samo od toga da idu i besplatno putuju, da se ugrađuju u mnoge transfere preko svojih prijatelja menadžera, koriste to da bi zaradili novac, onda je to jedna velika obmana s njihove strane, a s druge strane i odraz njihove nesposobnosti. 

Dok država godinama praktično dajući novac samo podstiče neodgovorno poslovanje iza kog mogu stajati brojne zlopotrebe, jedini pokušaj da se klubovi finansijski disciplinuju dešava se kroz programe UEFA o takozvanom licenciranju klubova i fer pleju. Naime, klubovi koji igraju takmičenja UEFA moraju da dobiju licencu da bi se takmičili. Ovaj pravilnik je strog, pa se od klubova traži da nemaju dugove prema igračima, zaposlenima, prema državi.

Kazne UEFA za neodgovorno ponašanje prema dugovima su veoma stroge. Kako to funkcioniše najbolje se videlo 2014, kada je za Crvenu zvezdu jedna od slamki spasa moglo biti učešće u kvalifikacijama za Ligu šampiona i učestvovanje u nekom od elitnih takmičenja koje organizuje UEFA. Zbog finansijske dubioze UEFA je, međutim, kaznila Zvezdu u junu 2014. i donela odluku da Zvezdu izbaci iz evropskih takmičenja u sezoni 2014/2015, zbog nepoštovanja pravila i finansijskih fer plej propisa.

Kako se ispostavilo, FSS je prethodno pokušao da izigra pravila i Zvezdi izdao licencu, zbog čega je UEFA najavila istragu i protiv saveza.

Mirko Poledica: FSS je znao da Crvena zvezda u tom momentu ne može da ispuni uslove da igra u Evropi, ali su oni izabrali između mira u kući i finansijske kazne izabrali su plaćanje finansijske kazne. Jer mi živimo u društvu u kom sam ubeđen da je Fudbalski savez doneo odluku pošto je Fudbalski savet nosilac licence, oni su ti koji nose licencu, a posle kroz UEFA to se potvrđuje, ja sam ubeđen da je Fudlaski savez te godine Zvezdi izdao licencu jer bi tog dana ispred Fudbalskog saveza bilo 10.000 huligana koji bi došli i zapalili bi celu zgradu. I to je zapravo taj problem u kakvom mi društvu živimo, gde morate da platite mir u kući umesto da postupate u skladu s pravilnikom, a potpuno jasno je bilo svima da Zvezda te godine ne ispunjava uslove zbog dugova koje su imali u prethodnom periodu.

Insajder: Fudbalski savez je tada dao Zvezdi licencu po cenu toga da dobije kaznu od UEFA.

Goran Milanović: Pa nije FSS dao licencu po cenu da dobije kaznu od UEFA. To je ovako grubo posmatrano. Pa naravno da će Fudbalski savez to uraditi. Nije FSS dao licencu iako je rizikovao zato FSS zna kolika je veličina Crvene zvezde.

Insajder: Pa u isto vreme znate kakvo je finansijsko stanje.

Goran Milanović: Šta Crvena zvezda znači za ovaj narod? Nije van ovog naroda i ove zemlje.

Insajder: Dobro, ali morate da primenjujete licenciranje i morate da vodite finansijsku kontrolu.

Goran Milanović: A s druge strane moramo da vodimo licenciranje i onda FSS ima problem i onda Savez pokušava da izađe iz tog problema, ali ne želi da ošteti svoj klub. Pokušao je Fudbalski savez Srbije u tom slučaju, znajući realno stanje Fudbalskog kluba Crvena zvezda, i to u prvom redu finansijsko stanje, i znajući genezu tog stanja i znajući da teško to može tako brzo da reši, FSS je želeo da on ne doprinese i da ne nanese štetu svom klubu i zato je pokušao da izda i zato je izdao licencu.

Sve se desilo iako je dve godine ranije UEFA kaznila i Partizan i Zvezdu s ukupno 80.000 evra i upozorila ih da moraju vraćati dugove i poštovati finansijski fer plej. Tada je državni vrh ustao u zaštitu klubova, pa tadašnjem predsedniku UEFA Mišelu Platiniju pisma upućuju tada još aktuelni predsednik države Boris Tadić i potpredsednik Vlade Ivica Dačić.

....Srbija će pokušati da u narednom periodu bude organizator većeg broja evropskih sportskih takmičenja i da je za razvoj planova važno da naši najbolji fudbalski klubovi igraju evropska takmičenja, da se razvijaju i da postanu stabilni. Zato vas molim za razumevanje za njihove trenutne finansijske teškoće i uveravam vas da ćemo sve učiniti da im pomognemo da ih reše, napisao je Tadić.

Isključenje srpskih klubova iz evropskih takmičenja imalo veoma teške efekte na razvoj sporta u Srbiji. Srpski fudbal daleko je od idealnog, ali siguran sam da Srbiji malo nedostaje da postane zemlja u kojoj se sport razvija na pravi način, a Vlada će učiniti sve da pomogne Partizanu i Crvenoj zvezdi, naveo je Dačić.

Dva najveća kluba kao što ste videli ne plaćaju struju, ne plaćaju poreze. Njihova poslovanja koja se odnose na prodaju igrača niko ni ne kontroliše. Istovremeno, svaka vlast obezbeđuje sponzore Zvezdi i Partizanu.

Premijer Srbije Aleksandar Vučić više puta je izjavio da je privatizacija klubova jedino rešenje, ali i da je to teško izvodivo. Zašto je to tako, ko sedi u upravama klubova, kakav je uticaj raznih interesnih grupa da se u fudbalu ništa ne promeni i da li u Srbiji postoji politička volja da se kriminal iskoreni videćete u narednoj emisiji.