Transkript četvrte epizode

Reditelj Emir Kusturica prvo je 2005. godine, Uredbom Vlade Vojislava Koštunice, dobio da upravlja park šumom Mokra gora. Površina je, prema prvoj uredbi, iznosila oko 4.000 hektara, od cega je hiljadu hektara bilo u privatnom vlasništvu. Tri godine kasnije Vlada Mirka Cvetkovića odlučila je da proširi zemljište kojim će, kao prirodnim dobrom, upravljati Emir Kusturica, na ukupno jedanaest hiljada hektara, od čega je 6388 hektara u privatnom vlasništvu. Meštani tvrde da je Ustav prekršen i da su njihova osnovna prava, kao što je pravo na svojinu, garantovano Ustavom, ugrožena. Tu imovinu, između ostalog i od samih meštana štite naoružani rendžeri, kojima rukovodi Emir Kusturica. Istovremeno predstavnici vlasti tvrde, da nisu uradili ništa na štetu građana.

Milomir Stanojčić, predsednik mesne zajednice Bioska: Sve bi to bilo u redu, da mi u svemu tome, ne mi, nego i sav najprostiji narod, ne vidi jednu spregu vlasti sa pojedincima. To je najprostiji i najočigledniji primer korupcije i sprege vlasti i pojedinaca i posle se pitamo, odakle nastaju tajkuni.

Obren Bogosavljević, član Odbora meštana sela Kremna, Bioska, Vrujci i Stapari: Mi smo ogorčeni na državu, na državne organe, jer tu je poenta. Nije uopšte... direktor parka prirode je samo kolateralna šteta. Direktor parka prirode radi ono što mu je država dozvolila.

Ljubodrag Đurđić, Predsednik Odbora meštana sela Kremna, Bioska, Vrujci i Stapari: Bez obzira kakva odluka bila Ustavnoga suda, mi ćemo se verovatno žaliti i evropskim sudovima za zaštitu naših prava.

Vlada Moljković, član Odbora meštana Kremna, Bioska, Vrujci i Stapari: Pod ovim uslovima, na ovakav način, nikada nećemo prihvatiti ovu poziciju diskriminacije, oduzimanja prava za potrebe, znači nama uskraćivanja prava, a davanja jednom čoveku, to nikada prihvatiti nećemo.

Emir Kusturica, filmski reditelj, direktor preduzeća “Mokra Gora”: Čovek je dobio planinu, to je jedna ideja koja je spoj, ja bih rekao desnog primitivizma i te kvazi-leve, kako bih ja još dodao tzv. pentagon left, političke koncepcije, kojoj ne odgovara, ne odgovaraju uglavnom aspekti mog javnog delovanja, pa se onda formiraju laži, koje se onda projektuju od Skupštine do novina, slava, razgovora, gde se zavist i u stvari ta, rekao bih, negativna projekcija, spajaju i one se isprodukuju u jednu ordinarnu laž.

Sve je počelo kada je 2004. godine, Emir Kusturica, na Mokroj Gori snimao film “Život je čudo”. U septembru te godine, na premijeru filma, koja je održana na Mokroj Gori, u Drvengradu, došao je ceo državni vrh, Vojislav Koštunica, Boris Tadić, Dragan Jočić. Kusturici se tokom snimanja filma svidela lokacija na kojoj je snimao, pa je kupio brvnaru, a za potrebe filma je izgrađena i železnička stanica Golubići i pruga od devet kilometara, koju je finansirala ekipa filma i Železnice Srbije. Posle toga, 2005. godine, Vlada Vojislava Koštunice, odnosno Ministarstvo za zaštitu životne sredine, donosi odluku da područje Mokre Gore, od oko četiri hiljade hektara, proglasi parkom prirode, kojim će upravljati Emir Kusturica.

Miroslav Nikčević, direktor republičke Uprave za zaštitu životne sredina 2004 – 2007: S tim što je to, na neki način realizacija prostornog plana, postojećeg prostornog plana Srbije, gde je Mokra Gora i bila predviđena da bude proglašena, znači zaštićenim prirodnim dobrom. To je postojalo i nezavisno od gospodina Kusturice, kao, da kažemo, državna priča u okviru ove zaštitarske priče koja postoji u Srbiji. Naravno da sama pojava gospodina Kusturice i njegovog imena, uvek naravno, može da pomogne i uvek može da ubrza eventualno, oko stvari, ali mislim nije presudno uticalo.

Protiv takve odluke Vlade, bilo je javno preduzeće “Srbija šume”, koje inače gazduje šumama u Srbiji, ali i Ministarstvo poljoprivrede, u čijoj su nadležnosti bile šume.

Ivana Dulić, ministarka poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva 2004 – 2006: Znamo da je nagrađen Kusturica, verovatno za zasluge za narod. Moja nadležnost su bile šume, šumarstvo i vodoprivreda i u jednom trenutku, gospodin Kusturica je došao, tražio je sastanak duže vreme i došao je na sastanak i doneo je neku mapu, valjda tog predela izuzetnih odlika i rekao je da su mu u kabinetu, kabinetu premijera rekli da ja imam diskreciono pravo, da dam na korišćenje sedam hiljada hektara šume.

Emir Kusturica, filmski reditelj, direktor preduzeća “Mokra Gora”: Ja sam se s njom sreo, imao jedan vrlo neprijatan sastanak, u kome sam je molio, tad je već skijalište bilo završeno, da nam pomogne oko regulacije lovišta, pretpostavivši, pošto ona ima diskreciono pravo, da to lovište vrati u “Srbija šume”. Reč nije bila o sedam hiljada hektara. Pošto ne razumem odakle ta cifra od sedam hiljada hektara, ne znam o čemu priča.

Ivana Dulić, ministarka poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva 2004 – 2006: To diskreciono pravo, znači, pojma nisam imala šta to znači, niti je on umeo da mi objasni, tako da je taj sastanak trajao samo dva, tri minuta i posle toga, Ministarstvo poljoprivrede nije potpisalo nijednu saglasnost, bar dok sam ja bila tamo.

Kada je Vlada Srbije 2005. godine, odlučila da Uredbom, Šagan – Mokru Goru proglasi za prirodno dobro, kojim će upravljati Emir Kusturica, javno preduzeće “Srbija šume”, poslale analizu Vladi Srbije, u kojoj se navodi da su izričito protiv takve odluke, za koju su inače, kako se navodi, saznali sasvim slučajno. Niko ih o tome zvanično nije obavestio.

Javno preduzeće “Srbija šume”, staralac je 96 zaštićenih prirodinih dobara u Republici Srbiji i to ukupne površine 242.440 hektara. Preduzeće je organizaciono, tehnički i kadrovski opremljeno da bude staralac zaštićene zone. U analizi dostavljenoj Vladi, navodi se, između ostalog, da su u tom preduzeću zaposlena 493 šumarska inžinjera.

“U svim državama, sa razvijenim šumarstvom, šume su poverene na gazdovanje šumarskoj struci. Predlažemo da Vlada Srbije za staraoca odredi javno preduzeće. Član šest predložene Uredbe u direktnoj je suprotnosti sa Zakonom o šumama, jer se pod zaštitu stavljaju šume koje pripadaju Tarsko-Zlatiborskom šumskom području, pri čemu su državne šume, Zakonom o šumama, poverene na gazdovanje javnom preduzeću “Srbija Šume”, šumskom gazdinstvu Užice.”

Ovu analizu i pismo Vladi, potpisali su 2005. generalni direktor “Srbija šuma”, dekan Šumarskog fakulteta u Beogradu, direktor Instituta za šumarstvo i predsednik Udruženja šumarskih inžinjera i tehničara.

B92: Sve je to ignorisano, ipak je Uredba doneta?

Miroslav Nikčević, direktor republičke Uprave za zaštitu životne sredina 2004 – 2007: To nije ništa, mislim, ni u jednoj tački u tom procesu tu Zakon i Pravilnik, nisu prekršeni. Tu se mešaju neke stvari. Što se tiče šumskih područja, “Srbija šume” i “Vojvodina šume”, gazduju, osim u nacionalnim parkovima. Prema tome, nisu se “Srbija šume” isključene iz toga, što se tiče samog gazdovanja šumama.

Emir Kusturica, filmski reditelj, direktor preduzeća “Mokra Gora”: Ta analiza je bila nedostatna i bila je slabiji argument u odnosu na druge argumente, koji su preporučili pravnoj službi i svima drugima, pažnji... skrenuli pažnju na to da je mnogo značajnije zaštiti čitav spektar, nego njihovu ideju šta su šume.

Bez obzira na to što su nadležne institucije za zaštitu šuma, kao što je javno preduzeće “Srbija šume” i tadašnjeg Ministarstva poljoprivrede, bili protiv, Vlada Srbije 2005. ipak donosi Uredbu i što je vrlo neobično, osniva svoje preduzeće “Mokra Gora” d.o.o., za direktora imenuje Emira Kusturicu.

Jovan Marković, Gradonačelnik Užica DS: Ja mislim da je ovo jedinstven slučaj, da Vlada Republike Srbije, na ovakav način formira ovo preduzeće i da je ovo jedinstven slučaj da ovo preduzeće ima ovakve nadležnosti i ingerencije. Mislim da ovakvih slučajeva više nema.

Miroslav Nikčević, direktor republičke Uprave za zaštitu životne sredina 2004 – 2007: Ako me pitate da li je neobično da neki d.o.o. bude staraoc, ja Vam kažem, možda je neobičnije da Udruženje gorana bude staraoc, ali...

B92: Pa hajdete da postavimo ovako, šta je bila ideja, odnosno kako je ta zaštita unapređena time što je to d.o.o.?

Miroslav Nikčević: Kako je unapređen zato što je d.o.o.? Pa zato što direktno, znači država imenuje članove skupštine, znači ima direktnu kontrolu. Ovde je čvršća ta veza države u odnosu na staraoca. Iskreno da kažem, jaču nego tamo gde npr. “Srbija šume”, nije važno što su “Srbija šume” javno preduzeće, ovde je jača kontrola, mislim mogućnost kontrole, ako hoćete da ublažimo, ali to je to.

B92: Kako je došlo do toga da Vi postanete direktor preduzeća koje osniva Vlada Srbije?

Emir Kusturica, filmski reditelj, direktor preduzeća “Mokra Gora”: Ideja Vlade Srbije.

B92: Je l' bio konkurs neki.

Emir Kusturica: Šta je l' bio?

B92: Konkurs.

Emir Kusturica: Ne znam. Da li je bio konkurs? Mislim da nije bio konkurs, znate zašto, zato što teško da ideju, kako bih rekao... to je odluka Vlade u koju ja ne ulazim, pravno ne znam kako se ona donosi, ali teško da može neko u Srbiji sa ovoliko iskustva i ovoliko poznanstava, može delotvornije da, u stvari se baci na zaštitu.

B92: A kako odgovarate na optužbe da Vam je sve to omogućeno zato što ste bliski Vojislavu Koštunici i DSS-u?

Emir Kusturica: Vojislav Koštunica je bio tada na vlasti, ali nije bio sam. U Republici Srbiji postojao je čovek koji se zvao Boris Tadić, koji je svesrdno podržao uopšte ideju da se ovaj kraj aktivira. Vidite Vi o čemu se radi, sad ću Vam ja odmah reći. Mi govorimo u jednom pravcu, a Vi da bi održali razgovor, a Vaša karakteristika je da go održite i ako možete da ga dovede na onu neku tačku, makar minimalnog sukoba. Tog sukoba nema, jer zašto? Ja sam podstakao život. Ovde cveta život.

Istovremeno Emir Kusturica je vlasnik firme “Lotika”, u čijem vlasništvu je Drvengrad i skijalište “Iver”. Te de lokacije, koje su u njegovom privatnom vlasništvu, nalaze se takođe na području, koje je proglašeno za prirodno dobro. Tim prirodnim dobrom upravlja preduzeće Vlade Srbije, “Mokra Gora”d.o.o., čiji je direktor takođe Emir Kusturica.

B92: Ali to je sukob interesa.

Emir Kusturica: Šta je sukob interesa?

B92: Pa da budete direktor preduzeća Vlade Srbije i svoje privatne firme.

Emir Kusturica: Sve Vaše doskočice, koje su meni vrlo simpatične, a Vi posebno, one se u stvari razbijaju o oblake. Znate kako oblaci imaju silu uzgona i onu odozgo, sve ovo što Vi govorite je zapravo nešto kroz šta smo mi već prošli, pa i ta ideja po kojoj ja, da sam ja direktor javnog preduzeća i da na toj teritoriji imam, a pošto sam d.o.o, a to je ta srećna okolnost, što neko je to verovatno pretpostavio, znajući da ja ovde gradim itd. Dakle, nema sukoba interesa.

2005. osim Uredbe kojom proglašava Mokru Goru za prirodno dobro, Vlada Srbije osniva svoje preduzeće, postavlja Emira Kusturicu za direktora, a Uredbom se staraocu zemljišta daju velika ovlašćenja. Sadržaj Uredbe je isti kao i za ostala prirodna dobra i nacionalne parkove, problem je međutim, ko kako primenjuje uredbu, koja staraocu daje ogromna ovlašćenja.

Aktom iz stava jedan, ovog člana, utvrđuju se pravila za sprovođenje propisanog režima zaštite, a naročito način i uslovi ponašanja posetilaca, vlasnika i korisnika nepokretnosti, pri kretanju, boravku i obavljanju delatnosti na zaštićenom prirodnom dobru, uslovi i postupak planiranja radova na izgradnji objekata i uređenju prostora, uslovi zaštite, prilikom obavljanja naučnih istraživanja, kao i način čuvanja i održavanja zaštićenog prirodnog dobra.

Problemi između meštana s jedne strane i Vlade Srbije i Kusturice s druge, eskalirali su kada je Vlada Mirka Cvetkovića, prošle godine odlučila da za prirodno dobro, kojim će upravljati Kusturica, proglasi i privatne posede, četiri i po hiljade meštana, odnosno 6.388 hektara zemljišta, koje je u privatnom vlasništvu.

Ljubodrag Đurđić, Predsednik Odbora meštana sela Kremna, Bioska, Vrujci i Stapari: Ovde su na raznorazne načine ugroženi interesi građana na svojim posedima. I ugroženi su i po Ustavu, član 58, stav dva, u kome se garantuje, jemči privatni posedi i uživanje po zakonu stečena imovina.

Obren Bogosavljević, član Odbora meštana sela Kremna, Bioska, Vrujci i Stapari: Kakva je to Vlada koja godinu dana ne nađe za shodno, ili Ministarstvo ekologije, da dođe. Pa mi smo evo, ja ću Vam pokazati, mi imamo 5 hiljada potpisa, koje smo predali Ustavnom sudu. Pored ovih pet hiljada, mi imamo još oko dve, dve i po hiljade potpisa, pa vi ignorišete sedam hiljada potpisa, pa to je sedam hiljada glasača. Zašto dolazite, gospodo kad su izbori?

Vlade Moljković, član Odbora meštana sela Kremna, Bioska, Vrujci i Stapari: Zašto je to stavljeno i koje smo mi radnje uradili prethodno, za ovih trista godina, da smo upropastili prirodu. Da li smo je mi sačuvali ili smo je upropastili, ili hoćemo sad da je upropastimo, pa mora da se stavi pod zaštitu.

Oliver Dulić, Ministar životne sredine i prostornog planiranja: E pa da Vam kažem nešto, glavna primedba tih ljudi glasi ovako: “Moj deda ovde i pradeda je gradio kuće kad je hteo i seko šumu kad je hteo, ko je Emir Kusturica sad i Oliver Dulić, da mi kažu kad ja smem da sečem šumu, kad ne?”, pa ne, pa nisu to Emir Kusturica i Oliver Dulić, to će sutra biti Pera i Mika, potpuno je svejedno, to su ljudi koji su doneli odluku, da je to predeo koji mora da se zaštiti zbog toga što predstavlja jedan veoma interesantan prirodni unikum.

Vlada Srbije odlučila je da prirodnim dobrom, kojim će upravljati Kusturica, proglasi i 6.388 hektara privatnog vlasništva i to bez ikakvih konsultacija sa vlastima u Užicu, na čijem se području nalazi to prirodno dobro.

Jovan Marković, Gradonačelnik Užica DS: Ja ne znam koji su motivi i razlozi bili da se park prirode proširi na tu površinu, zatim ne znam zbog čega je Emir Kusturica imenovan za direktora parka prirode i zbog čega on radi ovaj posao. To su stvari koje morate da pitate ministre i Vladu. Način na koji je to urađeno, znači to nismo ni konsultovani, ni pitani, nismo imali uticaja na odlučivanje. Naši zahtevi idu upravo u tom delu, da se u Upravni odbor angažuju ljudi koji žive na terenu, izuzev gradske uprave itd. itd. da rad tog preduzeća bude javan, transparentan, da bude u saglasnosti sa interesima građana i to je naš neki cilj. Zašto je to bilo drugačije, to zaista ne znam.

Oliver Dulić, Ministar životne sredine i prostornog planiranja: Po Zakonu o zaštiti prirode, čak i ovom novom, koji je donet, nigde ne stoji da mi moramo da konsultujemo lokalnu samoupravu, kada zaštićujemo određeno prirodno dobro.

B92: Ali oni sada imaju problem. Imaju problem sad sa lokalnim stanovništvom?

Oliver Dulić: Ne, druga je stvar problem sa lokalnim stanovništvom i on se da rešiti kroz razgovore. Lokalno stanovništvo mora da shvati da mora da se uvede red. 

Obren Bogosavljević, član Odbora meštana sela Kremna, Bioska, Vrujci i Stapari: Ja Vam kažem, vi sad zaspite i ujutru se probudite, vaših 40 hektara ušlo u sastav parka prirode, a vi ni krivi, ni dužni postajete deo te mašinerije i vaše je samo da aplaudirate, da se divite pričicama o Bibliji, o Starom, o Novom zavetu, o ne znam ni ja, to su neke pričice za malu dečicu.

Ljubodrag Đurđić, Predsednik Odbora meštana sela Kremna, Bioska, Vrujci i Stapari: Ovo jesu prostori od izuzetnih odlika, ovo jesu prostori, ali od kuda su oni? Oni nisu pali sa gospodinom Kusturicom tu, pa sad on treba da štiti, to su stvarali naši dedovi i preci i mi, kao šaci i generacije ispred nas su pošumljavali, uređivali prostore, uređivali ekološku sredinu, pravili zdravom, zato i jeste zdrava.

Obren Bogosavljević, član Odbora meštana sela Kremna, Bioska, Vrujci i Stapari: Zato što je država omogućila jednom pojedincu, pa makar on bio i direktor parka prirode, da se ponaša tako kako se ponaša, jer njemu je bukvalno sve dozvoljeno. Vi ste građani drugoga reda, vaše je samo da platite porez, izađete na glasanje i da trpite sve ovo što vas je snašlo.

B92: Prema toj Uredbi Vlade Srbije, Vi imate razna ovlašćenja, pa i tada raspisujete pravila ponašanja, odnosno da odlučujete ko kako treba da se ponaša, to sam malopre pročitala?

Emir Kusturica, filmski reditelj, direktor preduzeća “Mokra Gora”: Ma hajte molim Vas, kakvi, rekao sam Vam to je Pravilnik o unutrašnjem redu, koji je prepisan iz nacionalnih parkova, ništa ja ne propisujem.

B92: Ne, ovo je posebna uredba, posebna Uredba Vlade Srbije, kojom je proglašena oblast za prirodno dobro.

Emir Kusturica: Ne, ali Vi kažete da ja određujem, kako ja određujem?

B92: “Aktom iz stava jedan ovog člana, utvrđuju se pravila za sprovođenje propisanog režima zaštite, a naročito, način i uslovi ponašanja posetilaca, vlasnika i korisnika nepokretnosti, pri kretanju, boravku i obavljanju delatnosti na zaštićenom prirodnom dobru.”

Emir Kusturica: Divno čitate, tačno, to je ono što je u našem Pravilniku o unutrašnjem redu, na šta je saglasnost dalo Ministarstvo zaštite životne sredine, prepisano praktično iz jednog od tih 614 postojećih, zaštićenih prirodnih dobara. Ne ja, ja sam vaš službenik. Brankice, ja sam vaš službenik. Ja u stvari za vašu televiziju... ja sam dio kiseonika, koji vi udišete, zahvaljujući ovim šumama i ovome svemu što ja čuvam i ovo lišće koje sam sačuvao i ovih grana ovde, kojima treba ugljen monoksid iz čitave Srbije.

Ljubodrag Đurđić, Predsednik Odbora meštana sela Kremna, Bioska, Vrujci i Stapari: Mi nismo tražili i nemamo ništa protiv Kusturice, protiv parka prirode “Šargan – Mokra Gora”, mi nemamo protiv njegovog Drvengrada, mi nemamo ni protiv njegovih ni ski-liftova, ni svega onoga što on radi, mi samo hoćemo da budemo ravnopravni na ovome prostoru i svi investitori, kao i on i mi građani, kao i on na tom svom prostoru.

Emir Kusturica: Nisam ja u sukobu s njima, oni su sa...

B92: Oni sa Vama?

Emir Kusturica: Ne, nisu u sukobu sa mnom, ja nemam sukob s njima. Oni su u sukobu sa državom Srbijom. Ja sam tu da štitim interese države Srbije, koja je odlučila da sa šest, poveća zaštićenu površinu na deset posto. Mene je stavila na jedno mesto gde je, po mnogo čemu, ogledno. Ideja o zaštiti podzemnih voda i svih drugih, uključujući ovaj kiseonik, već sam ga spomenuo – ja sam tu da ga štitim. Ona je donela Uredbu i moja je obaveza i onih koji samnom rade, da sprovode u djelo ono što je zacrtano tu

B92: Pa kako sprovodite? Dajte mi neki primer. Znači, ja sad imam 20 hektara svoje šume i ja sad hoću to da prodam i ja moram Vas da pitam za dozvolu?

Emir Kusturica: Vi ne, ne dajem ja dozvolu.

B92: Pa ne, moram da Vas pitam, je l' smem ja da prodam svoje?

Emir Kusturica: Ma ja dajem mišljenje. Ja dajem potpis i svoje mišljenje o tome, u kojoj meri, zavisno od stepena zaštite, treće, drugo, prvo, Vi hoćete da pravite tako gde može, ili tražite drugo, onda opština Užice ili Republika, zavisno od toga jesu li privredni objekti ili su privatni.

B92: Dobro, ali prvo Vi morate da date mišljenje, pa onda opština?

Emir Kusturica: Nije važno ko je prvi.

B92: Pa da, ali Vi morate da odobrite.

Emir Kusturica: Ali ne samo mi. Gledajte ovako, zavisno od stepene zaštite, mi dajemo mišljenje, ali daje i Zavod za zaštitu prirode, pa onda opština, na osnovu urbanističkog projekta, izdaje urbanističke uslove. Dakle, krajnja instanca lokalne samouprave je ipak opština, a ne mi.

Ali sa jedne strane, pomenuli ste, prave se putevi, cena zemljišta je bitno skočila, znači, na neki način je on unapredio... je l' se slažete s tim da je on, na neki način, unapredio?

Obren Bogosavljević, član Odbora meštana sela Kremna, Bioska, Vrujci i Stapari: Pa pazite, ne sporimo mi. Gledajte, ne sporimo mi da je on medijski promovisao i Mokru Goru i sve, to niko ne spori. Znači, tu nije sporno, ali je sporno, mi ne damo... ja lično, ja imam hektar na Tari, pa ja ne dam to. Ja to nedam. Pazite ne dam. Znači, to je izraz koji jednostavno, ne može da se zameni. Koji hoće to da mi uzme.

Emir Kusturica: Opet imate nameru i opet vam se otme glagol uzeti. Niko nikome ništa ne uzima.

B92: Ali ako ja ne mogu da raspolažem svojom imovinom.

Emir Kusturica: Draga djevojko....

B92: Bez Vaše dozvole, šta je to?

Emir Kusturica: Ma Vi možete da raspolažete, kako ne možete da raspolažete?

B92: Pa onda dođu rendžeri i ne znam, sruše mi to?

Emir Kusturica: Ma, evo imamo empirijski dokazano, na teritoriji 4700, nemate ni jednu takvu prijavu, gde to živi četiri godine i gde je anticivilizacija pobeđena od strane civilizacije, gde trijumfuje život. U Mokroj Gori trijumfuje život.

Jovan Marković, Gradonačelnik Užica DS: Mislim da nije dobro i da nije normalno da se pojavljuje ni Emir Kusturica, ni država u takvoj ulozi i da ljude koji vekovima tu žive, štite same od sebe. Znači, prosto to je jedan koncept koji je, upravo zbog toga što je na takav način plasiran, teško sprovodljiv i mislim da je u jednom trenutku, upravo meštanima, ljudima koji žive na tom prostoru, zasmetalo da neko na takav način brani prirodu, njihovu prirodu, od njih samih.

Emir Kusturica: Proturaju laž o tome, da je meni data planina, ne uzimajući u obzir da je ovo jedno od 614 zaštićenih dobara, ne uzimajući u obzir da unutar ove celine od 11 hiljada hektara, ja imam svoju teritoriju, privatnu, kao i mnogi drugi, ali da sam daleko od toga da imam stotine hektara, kao mnogi drugi. Moj zaposleni, u mojoj privatnoj firmi, koji vozi skipt – to Vam je ona mašina koja ima sve ono što se okreće, on ima sto hektara šume. Svuda u svetu, gde su parametri određeni i gde je klasificirano društvo, čovek koji ima sto hektara je bogataš, a ovaj vozi skip. Ili još fenomenalnije, za film, ljudi koji, kad se kaže: “šta radi Mrga?”, tako se zove jedan koji je glumio u mom poslednjem filmu, kaže: “Greje se”. Ovde je glagol “grejati se”, nešto što pokriva vašu aktivnost, apsolutno pasivni, ali čovek je velikoposednik, ima 50, 60 hektara šume i ima livade koliko hoćeš i ima možda jednu kravu.

Član 8, Uredbe Vlade Srbije, predviđa da je staralac dužan da obezbedi unutrašnji red i čuvanje zaštićenog prirodnog dobra, u skladu sa aktom, koji donosi uz saglasnost Ministarstva. Emir Kusturica je na osnovu Uredbe, a uz saglasnost nadležnog ministarstva, organizovao rendžere, koji štite prirodno dobro.

B92: Da li Vi znate da postoje naoružani rendžeri?

Oliver Dulić, Ministar životne sredine i prostornog planiranja: Ja znam da postoje rendžeri, postojaće svugde. Mi moramo da damo tim ljudima....

B92: Dobro, ali vi na taj način, dajete privatnim licima policijska ovlašćenja?

Oliver Dulić: Tako je. Mi dajemo neka ovlašćenja ljudima koji su zaduženi da čuvaju red, jer red ponekada mora da se čuva i silom. Pa kako mislite inače da se spreči, npr. lovokrađa?

B92: Pa zašto to ne radi policija?

Oliver Dulić: Pa zbog toga što je ovo zaštićeno prirodno dobro, što se ovde sprečava npr. ne znam, sprečavaju se lovokradice ili ribokradice, ili ljudi koji kradu šumu, da to rade. I zaštićeno prirodno dobro podrazumeva da ga ljudi i fizički štite. U čemu je tu problem?

Jovan Marković, Gradonačelnik Užica DS: Jedan o najvećih problema u primeni ove Uredbe i u shvatanju ove Uredbe jeste upravo i uloga rendžera i uloga tog obezbeđenja, koje se gore postavlja u ime države, da se stara o tom prostoru. Sporno je znači, ko je te ljude zaposlio, pa kom nalogu, da li su prošli sve testove, za nošenje oružja, da li ispunjavaju sve uslove za nošenje oružja? Na kakav način to rade? I mislim da je to jedno od vrlo važnih pitanja.

Emir Kusturica, filmski reditelj, direktor preduzeća “Mokra Gora”: Oni su naoružani i oni se ponašaju po pravilima o unutrašnjem redu, a ovde i svuda na zaštićenoj teritoriji, u stvari oni mogu da nose naoružanje, to je pištolj.

B92: Odakle im dozvola?

Emir Kusturica: Dozvola iz MUP-a Republike Srbije i ta dozvola važi za čitavu teritoriju obilježenu, odnosno gde je određena zaštita. Oni nemaju... oni to oružje, naravno, ne nose u Beogradu ili Užicu.

U odgovoru emisiji “Insajder”, policijska uprava u Užicu navodi da nije izdala dozvole za nošenje oružja, naoružanim čuvarima ili rendžerima u parku prirode “Mokra Gora” d.o.o., već saglasno članu 17, stav dva, tačka jedan, Zakona o oružju i municiji, odobrila nabavljanje i izdala odobrenja za držanje oružja parku prirode “Mokra Gora” d.o.o. radi obavljanja njihove delatnosti, odnosno aktivnosti, nakon što je sproveden postupak u kome je utvrđeno da navedeno pravno lice ispunjava zakonske uslove, da neposredno obavlja poslove fizičkog obezbeđenja i zaštite objekta. Policijska uprava u Užicu, takođe navodi da je ukupno 16 nadzornika ispunilo zakonske uslove za obavljanje poslova nadzornika, dok pet radnika nije ispunilo zakonske uslove za nošenje oružja.

Emir Kusturica, filmski reditelj, direktor preduzeća “Mokra Gora”: Mi smo zahvaljujući razumevanju države i njenoj potrebi da štitimo njen interes na terenu, dobili sredstva, u prvi mah 25 miliona, od čega smo sve ove džipove, uniforme, naoružanja i sve ono što je neophodno za obavljanje te službe, a to su deset kvadova, motori, motorne sanke, u stvari se obezbedili kao da se nalazimo negde u Kanadi, da bi na kraju ishod te priče bio, da smo u stvari uspeli da zaštitimo i kao što sam rekao utrostručimo životinjski fond.

Prema rečima Emira Kusturice, taj novac je Vlada obezbedila za kupovinu uniformi za rendžere, kao i džipove. “Insajder” je, po Zakonu o dostupnosti informacija, došao do podatka da je preduzeću “Mokra Gora” d.o.o. iz budžeta isplaćeno 25 miliona dinara, iako je to bilo protivno svim propisima. U februaru 2006., Vlada Srbije donela je Rešenje i parku prirode iz sredstava tekuće budžetske rezerve, isplatila 25 miliona dinara. Odluka je doneta uprkos činjenici da su samo dva dana ranije, stručne službe Vlade Srbije ukazale na činjenicu, da se iz budžeta ne mogu finansirati plate i redovna delatnost parka prirode. Međutim, bez obzira na to, doneta je odluka da se pomenuta sredstva ipak isplate.

B92: Ko je šef tim rendžerima, Vi?

Emir Kusturica: Pa ja sam im direktor, oni imaju strukturu u kome su podeljeni po jedinicama, po onome šta se, ko se čime bavi. Oni imaju, kažem, ekipe koje obilaze treću zonu, dakle dio Mokre gore, koji je urbanizovan, oni koji idu u drugu i prvu zonu... u prvu zonu, praktično, po Pravilniku nije dozvoljeno ljudima uopšte da ulaze, izuzev službenim licima. Znači, tu postoje...

B92: Ali to stvarno sad ispada ono kao država u državi. Znači Vi imate...

Emir Kusturica: Nije država u državi, zato što je to ono što piše i ono što je država napisala, da bi zaštitila. Vi imate... vi štitite državni interes, da ovaj divni vetar koji vam donese ovoliko kiseonika u određenim, designiranim zonama obezbeđuje održivi život.

Ljubodrag Đurđić, Predsednik Odbora meštana sela Kremna, Bioska, Vrujci i Stapari: Koje su to njihove delatnosti bile? Postoje prijave od građana, koji su svojom rukom napisali i potpisali, to stoji, to ima kod nas, da su rendžeri, recimo dolazili, ako je neko započeo neke temelje da pravi tu neku kolibu ili neku, hajde da kažemo i vikendicu, nije problem, da su dolazili rendžeri, da im rasture to, da oduzimaju alate, da ruše. Znači, oni se bave izvršnom delatnošću.

Vlade Moljković, član Odbora meštana sela Kremna, Bioska, Vrujci i Stapari: Čovek je došao tu da obnovi staru, porodičnu kuću i došli su rendžeri, najurili tri majstora, oduzeli im alat i izdali mu rešenje, potpisao se rendžer Čančarević.

Emir Kusturica, filmski reditelj, direktor preduzeća “Mokra Gora”: Oni imaju pravo, recimo, da oduzmu, odnosno otuđe alatku kojom je učinjene prekršaj. Da li je u pitanju puška, da li je u pitanju lopata ili bilo šta drugo.

B92: Kako mislite da oduzmu?

Emir Kusturica: Da oduzmu.

B92: Ako ljudi ne mogu svojom privatnom imovinom, normalno da raspolažu kao do sada i to odlukom....?

Emir Kusturica: Nije tačno, oni ne mogu da čine krivična dela, a da rendžer koji prima platu...

B92: Pa za to postoji krivični zakon i mislim, za krivično delo se ide u zatvor. Zašto će tu sad Emir Kusturica?

Emir Kusturica: E samo da Vas ja nešto pitam, šta Vi mene pitate sada? Hoćete da rušimo Vladu, da pravi nove uredbe i nove ideje o tome, kako se štiti teritorija?

Meštani međutim postavljaju pitanje, kako je Kusturici, koji treba da štiti državnu i privatnu imovinu, dozvoljeno da seče šume i pravi privatna skijališta.

Obren Bogosavljević, član Odbora meštana sela Kremna, Bioska, Vrujci i Stapari: Pravi se skijalište i vi lepo uzmete buldožer i slomite 23 hektara najbolje šume, da bi vi napravili ski-stazu.

Emir Kusturica: Nije meni država dozvolila, nego je, prije nego što je ovo bila zaštićena teritorija, bila postojala ideja da se napravi i jedno skijalište i da ono otvori još...

B92: Ali to je u privatnom vlasništvu?

Emir Kusturica: Tako je. Stotinak radnih mjesta. Pa je napravljeno skijalište, pa je u novoj zaštiti i ono zahvaćeno, kao i mnoge druge teritorije tu. Ali ovo je ono što sam Vam govorio, kad smo sedeli u biblioteci, to je tih sedan hektara iznajmljene teritorije, gdje je šuma šeste kategorije, isečena na površini od sedam hektara, koje se koriste. Nemoj da Vas zbunjuje veličina ovog zamaha, jer taj kilometar i sto staze s jedne i ova dva dodatka, čija druga strana je spojena sa tzv. privatnom zemljom, to je iznajmljeno na 99 godina, u skladu sa Zakonom, a po potrebi “Srbija šuma”.

B92: Znači “Srbija šume” su Vam dozvolile da isečete sedam hektara šume?

Emir Kusturica: Pazite, govorite u apsolutnim veličinama, sedam hektara šume, kad kažete, ovako zvuči potresno, ali kad kažete četvrte, pete ili šeste kategorije, to znači da tu ima i šiblja i da uglavnom nema vrednog drveta.

U vlasništvu privatne firme “Lotika”, Emira Kusturice, nalazi se Drvengrad i skijalište. Sve to nalazi se na području prirodnog dobra, kojim on kao direktor preduzeća Vlade Srbije, takođe upravlja. Osim novca iz budžeta za park prirode “Mokra Gora”, od 2006. pa do danas, iz NIP-a je odobreno više stotina miliona dinara za razne projekte.

Jovan Marković, Gradonačelnik Užica DS: Mokroj Gori je odvojeno negde oko 600 miliona, Užicu negde oko 588 miliona, tu ulaze i neki projekti koji su bili regionalnog tipa, kao što je obilaznica, ili tunel itd. ali tačno je da je Kusturica sve ove godine dobijao više novca za neke svoje zahteve, nego što je to grad Užice.

B92: Čekajte, ako “Mokra Gora”d.o.o. firma, dobija iz NIP-a, od 2006. godine, to su podaci iz...kažite?

Emir Kusturica, filmski reditelj, direktor preduzeća “Mokra Gora”: “Mokra Gora” d.o.o. ne dobija ništa, ona samo aplicira... nama je pripalo po projektnoj dokumentaciji....

B92: Odobren vam je svaki projekat, ali još nije završeno.

Emir Kusturica: Odobren je i ništa od toga nije realizovano, ali posebno, razlika između onog ko aplicira, kome je odobreno, zahvaljujući tom titularu, koji je molio ili aplicirao, ali se realizacije ne dešavaju preko parka prirode, nego kažem Vam, sve druge su propale, a jedna jedina, koja je sad na snazi, to je investicija koja se zove “Kolektor Mokra Gora” i on ne ide preko parka prirode. Park prirode ne prima novac. Park prirode....

B92: Pa ne prima park prirode, ali prima firma koja se zove d.o.o.?

Emir Kusturica: Ne, ne, draga djevojko, tajna je u tome što ne prima nikakav novac, nego inicira...

B92: A što onda šaljete projekte?

Emir Kusturica: Zato što delujem u prostoru. Pa jeste videli šta znači na 11 hiljada hektara, spasavati podzemne vode?

B92: Da, ali ako Vaš projekat pobedi...

Emir Kusturica: Dobro.

B92: Ne pobedi, ako vam odobre npr. nije to konkurs, nego ako vam NIP odobri projekat....

Emir Kusturica: Jeste.

B92: Zašto vam onda ne daju pare?

Emir Kusturica: Pa nismo mi mehanizam... zato što mi nismo stručni i nemamo dovoljno veliku službu, koja može da nastavi taj proces, zato postoji direkcija za izgradnju Užica, preko koje NIP, preljevajući sredstva, dospije do “Jedinstva” Užice, koja je jedna velika, moćna firma, koja je tu već počela da radi.

Ministarstvo za kapitalne investicije, u decembru 2006. preuzelo je od “Puteva Srbije” dug za održavanje magistralnih i regionalnih puteva Mokra Gora, Tara. Ministar za kapitalne investicije, Velimir Ilić, potpisao je Ugovor i obavezao se da sredstvima Nacionalnog investicionog plana isplati iznos od 144.220.000 dinara. Iz NIP-a je 2006. isplaćeno 35 miliona, a 2007. 93 miliona dinara. 2008. Ministarstvo poljoprivrede, na čijem je čelu Slobodan Milosavljević, preko NIP-a, tražilo je i dobilo sredstva za izgradnju objekata za prikupljanje, odvođenje i prečišćavanje otpadnih voda, u okviru parka prirode Mokra Gora. U ovu svrhu, odobreno je 127 miliona 500 hiljada dinara, ali prema zvaničnim podacima, iz NIP-a je do sada uplaćen samo 21.218.691 dinar. Takođe 2008., za preduzeće u kojem je direktor Emir Kusturica, iz NIP-a je odobreno 83 miliona 200 hiljada dinara. Podnosilac prijave za sredstva, bilo je Ministarstvo ekonomije i regionalnog razvoja, na čijem čelu je bio Mlađan Dinkić. U prijavi se konstatuje da je poseta turista prevazišla smeštajne kapacitete, pa je neophodno dograditi vizitorski centar. Prema idejnom projektu za firmu koju vodi Kusturica, gradi se 1300 kvadrata, bioskopska sala, turistička recepcija, restoran, suvenirnica i deset do petnaest soba i apartmana. U projektu do kojeg je, po Zakonu o dostupnosti informacija došao “Insajder”, navodi se da bi jedan od izvođača radova, trebalo da bude i firma “Lotika” d.o.o, odnosno privatno preduzeće Emira Kusturice, koji je istovremeno i direktor parka prirode.

B92: U ovom poslednjem projektu ste Vi konkurisali sa Vašom firmom?

Emir Kusturica: Sa kojom?

B92: “Lotika” d.o.o.

Emir Kusturica: “Lotika” gde sam? Bojim se...

B92: U tom projektu se navodi, da će izvođač radova biti firma “Lotika” d.o.o. a to se odnosi na vizitorski centar, na izgradnju vizitorskog centra?

Emir Kusturica: Pazite, vizitorski centar je dio tog paketa, koji je propao. Imate tri stavke, vizitorski centar, vodovod, kanalizacija, vizitorski centar propao, vodovod...

B92: A što je propao?

Emir Kusturica: Propao je zato što, kad kažete NIP, NIP je jedno zamešateljstvo, koje je možda gore od Kafkinog “Zamka”, da bi povukli novac iz NIP-a, vi ulazite u jedan ogroman bubanj, u jednu proceduru, gde se prave akcioni planovi, gde se čitav spektar delatnosti obavlja, a to morate da imate ogromnu firmu, a ne ovako 20 rendžera, koji su prirodnjaci i nas dvojicu, koji to guramo administrativno i pravnu službu, koja nas servisira iz Užica.

Oliver Dulić, Ministar životne sredine i prostornog planiranja: Ključna stvar je da odete da vidite šta je sve tamo urađeno. Ja mislim da je urađeno dosta toga. Dakle, urađeno je mnogo na vodovodu, urađeno je mnogo na odvodu kanalizacije, urađeno je dosta na izgradnji puta. To je dobro sa kojim se dobro gazduje. Mi dobijamo redovne izveštaje što se tiče samih finansija.

B92: Je l' Vi znate da postoji firma “Lorika”?

Oliver Dulić: Ne znam.

B92: To je privatna firma Emira Kusturice, u čijem vlasništvu se nalazi Drvengrad i skijališta.

Oliver Dulić: Čekajte, nije sporno, Emir Kusturica je vlasnik Drvengrada, Emir Kusturica je vlasnik nekih drugih stvari, ali Emir Kusturica je u istom trenutku na čelu parka prirode “Mokra Gora” i to se desilo... to je od 2005. godine.

B92: A je l' to sukob interesa?

Oliver Dulić: Ja to ne znam. Emir Kusturica, kao direktor parka prirode “Mokra Gora”, dobro upravlja tim dobrom, mi smo veoma zadovoljni, mi sa njim sarađujemo i mi bi smo voleli kad bi bilo više primera tako dobrog upravljanja prirodnim dobrima.

Uredbom Vlade Srbije, preduzeću “Mokra Gora”, omogućeno je da donosi i odluke o naplati raznih taksi. Skupština preduzeća “Mokra gora”, donela je odluku da se naplaćuje ekološka taksa, odnosno naknada za prolazak motornih vozila kroz Mokru Goru. Taksa se naplaćuje od 2007. na graničnom prelazu Kotroman. Ovu odluku potpisuje predsednik skupštine, Siniša Kovačević, a saglasnost su dali Ministarstvo za nauku i životnu sredinu i Ministarstvo finansija, na čijem je čelu bio Mlađan Dinkić. Odlučeno je da se naknada ne naplaćuje vozilima sa užičkim registarskim tablicama. Naknada za automobile je 50, za autobuse 150, a za šlepere 350 dinara.

Oliver Dulić, Ministar životne sredine i prostornog planiranja: Ono što je meni važno jeste da postoje stroge kontrole finansija, da postoji realizacija projekata....

B92: Ko kontroliše?

Oliver Dulić: Ministarstvo za životnu sredinu i Ministarstvo finansija.

B92: Pa je l' znate onda da mi odgovorite na pitanje, gde ide novac od ekoloških taksi?

Oliver Dulić: Odlazi na funkcionisanje parka prirode.

B92: Znači ne ide u budžet? Ide u fond “Mokre Gore” d.o.o?

Oliver Dulić: Tako je, a nakon toga, svaki izveštaj finansijski podnosi Ministarstvu finansija i Ministarstvu životne sredine. Dakle postoji apsolutna kontrola od strane države, na koji način se sredstva troše.

Emir Kusturica, filmski reditelj, direktor preduzeća “Mokra Gora”: Ekološka taksa, svaka koja se naplati, ona ima svoj PDV- račun i ona ulazi u fond parka prirode. Za šta se taj novac koristi? Taj novac se koristi za čišćenje Mokre Gore. Park prirode poseduje smećaru. Postoje dvojica radnika, koji sa malim motorom i prikolicom špartaju svaki dan i čiste svaki dostupni ugao, opet od tih para. Dakle, plate tri čoveka, amortizacija kamiona i ugovor sa (...) i to su od prilike, taj novac se negde pokrije. Svaki dinar, koji se tu napravi, on ne ide ni u čiji džep, nego ide isključivo za potrebe čišćenja.

B92: Kako je moguće, da skupština “Mokre Gore” d.o.o. donese odluku da se naplaćuju takse i da Ministarstvo da saglasnost na to? Zar to ne treba da bude regulisano zakonom?

Oliver Dulić, Ministar životne sredine i prostornog planiranja: Novim zakonom će biti regulisano. Mi sada donosimo Zakon o zaštiti prirode, nakon koga ćemo doneti podzakonska akta, nakon koga ćemo da unifikujemo upravljanje dobrima i odmah da kažem, mi ćemo takođe da napravimo jedno preispitivanje dodeljivanja gazdovanja svim prirodnim dobrima i tamo gde nismo zadovoljni, dodelićemo možda nekom drugome da prirodnim dobrima gazduje. Potrudićemo se da definišemo način na koji trebaju svi da se ponašaju.

Ljubodrag Đurđić, Predsednik Odbora meštana sela Kremna, Bioska, Vrujci i Stapari: Skoro sve je obuhvaćeno plaćanjem taksi. Ja ću Vam samo navesti jedan primer. Mesna zajednica Kremna ima preko 20 kilometara vodovoda, u to vreme, to je bilo 2006., evro nije bio 80 dinara, dužni metar te takse bi bio, za taj vodovod 80 dinara, što znači da bi mesna zajednica trebala, na godišnjem nivou, preko 20 hiljada evra da isplati parku prirode, ukoliko bi ova uredba i ovo ostalo na snazi. Mislim da je to nemoguće, jer te bi pare mi morali da naplatimo od građana, od potrošača vode, a to je mnogo više nego koliko košta voda.

Obren Bogosavljević, član Odbora meštana sela Kremna, Bioska, Vrujci i Stapari: Znači ne postoji ni jedna delatnost, koja nije obuhvaćena ovim taksama. Ništa ne postoji. Evo imate primer autobusa. Znači, autobus bilo koji sa grupom učenika, koji dođe, on ne može da prođe bez hiljadu dinara. Znači po učeniku je 14 dinara, parkiralište, ne znam eko taksa, sve to kad saberete, to je hiljadu dinara. Ili recimo, postavljanje šatre, dugačke 20 metara, široke deset metara, vi morate da platite 330 hiljada dinara, zato što je nadoknada, po metru kvadratnom 1619 dinara.

Oliver Dulić, Ministar životne sredine i prostornog planiranja: Koliko mi je poznato, Ministarstvo je dalo saglasnost na sve predloge koji su... i na finansijski plan i na sve predloge koji dolazili od strane skupštine.

B92: A da li to znači da npr. čovek koji ima svoju kuću tamo, pa mu prolazi vodovodna cev od 80 metara, on sad retroaktivno mora da plaća, npr. sto dinara po metru za tu cev koja mu prolazi?

Oliver Dulić: To ne znam.

B92: To su sve takse koje su uvedene?

Oliver Dulić: To ne znam.

B92: Železnica će morati da plaća Mokroj gori, jer prolazi tuda.

Oliver Dulić: Mislim da je u ovom trenutku traju razgovori između Kusturice, kao staraoca prirodnog dobra i železnice oko tih problema.

Jovan Marković, Gradonačelnik Užica DS: Ekološku taksu naplaćuje park prirode, kao i sve ostale takse koje se ubiraju sa tog područja, grad Užice od toga nema nikakve prihode. Mi dobijamo određenu nadoknadu, koja je veza za boravišnu taksu, na tom prostoru, ali ona je negde oko 200 i nešto hiljada na godišnjem nivou i to je prosto jedini prihod koji Užice ostvaruje sa tog područja.

U Ministarstvu za prostorno planiranje, navode da je prihod parka prirode “Mokra Gora”, iz naknade za korišćenje zaštićenog prirodnog dobra, bio oko 16 miliona dinara u 2007. godini i oko 18 miliona dinara u 2008. godini.

Oliver Dulić, Ministar životne sredine i prostornog planiranja: Ali ono što moram da kažem, jeste da se ovim prirodnim dobrom, dobro gazduje i ono što su naša saznanja, jeste da je zaista tamo priroda zaštićena. Na žalost, postoje nesporazumi sa lokalnim stanovništvom, koji smo mi pokušali da u nekoliko navrata da prevaziđemo. Stalo nam je da ne bude nesporazuma, ali ljudi moraju da shvate, Ministarstvo je to zaštitilo, Odlukom Vlade Republike Srbije, mi smo finansirali takođe izvođenje prostornog plana, po kome će se definisati, gde šta može da se gradi, blisko sarađujemo sa opštinom Užice, zbog toga što želimo da se otvori...

B92: Ali oni nemaju ništa protiv Kusturice, oni imaju protiv vas, odnosno protiv države?

Oliver Dulić: Oni imaju protiv Kusturice u ovom trenutku, koliko sam ja razumeo.

B92: Ne, mi smo razgovarali sa njima.

Oliver Dulić: Koliko sam ja razumeo, oni imaju nešto protiv, da im država određuje kad, gde, šta mogu da grade, a ja prosto imam problem da razumem ljude koji imaju nešto protiv zakona.

Jovan Marković, Gradonačelnik Užica DS: Oni samo traže, traže da budu svoj na svome, traže da budu na svom imanju gazde, domaćini i naravno, da sam upravo zbog tog osećaja, koji imam prema građanima, na neki način i stao na njihovu stranu, zato što smatram da je obaveza države da propisuje zakone, koji su upodobljeni u svakom smislu, potrebama građana. Mislim da je dobro da građani osete da iza njih stoje institucije, u ovom slučaju gradska uprava, odnosno ja, sigurno stojimo iza njih.

Oliver Dulić, Ministar životne sredine i prostornog planiranja: Ovde se radi o tome da smo uveli red, da se nekome ne sviđa uvođenje reda, da je on navikao da seče šumu i da gradi divlje i da izliva svoju kanalizaciju....

B92: Problem je u tome, da li ova država ima svoje nadležne institucije?

Oliver Dulić: Ima.

B92: Da li te institucije rade po zakonu?

Oliver Dulić: Rade.

B92: Znači, bespravna gradnja je krivično delo?

Oliver Dulić: Tako je.

B92: Zašto će vama jedan Emir Kusturica da sprečava divlju gradnju?

Oliver Dulić: Ne samo tamo, svugde se sprečava divlja gradnja u ovom trenutku i svaka divlja gradnja se prijavi. I mi definišemo svaku, od slučajeva pojedinačno, u odnosu na vreme kada je, recimo ta divlja gradnja nastala. I to se dešava svakodnevno.

B92: Ali zante šta, to postoji u celoj Srbiji, to postoji i u Beogradu? Je l' to znači da treba da nađete staraoca za Beograd?

Oliver Dulić: Pa dobro dopustite, dopustite nama da od nečega krenemo i kada već krenemo od nečega, hajde nas u tome podržite, a nemojte da navijate za one koji su protiv toga da se uvede red.

Ivana Dulić, ministarka poljoprivrede, vodoprivrede i šumarstva 2004 – 2006: Ono što je nepravedno je da vi ne možete da sprovedete zakon, koji postoji i da pružite mogućnost nekima, da kroz redovnu proceduru se takmiče i plate i dođe do zakupa državnog zemljišta, a sa druge strane jednom uredbom, može da se nekom da privilegija, da upravlja sa ogromnom površinom, da li je to dve ili sedam hiljada hektara, na kraju nije ni bitno. Dakle, to je ono što mene izbezumljuje, što mislim da smo se svi na početku zalagali za neko društvo u kome svi imaju jednake šanse, a onda država, svojim odlukama, direktno utiče da neko nema nikakve šanse, a drugi ima takve šanse da ih zloupotrebljava.

Emir Kusturica, filmski reditelj, direktor preduzeća “Mokra Gora”: Ja mogu da budem miljenik Vojislava Koštunice, Čaveza, Putina, Obame ili bilo koga drugog, ali ono što se vidi na terenu je moj argument. Moj argument nije da li sam ja prošao konkurs ili nisam, ili da li je neko napravio neki prekršaj, pa preko Vašeg pitanja, neko u Kremnima misli: “E treba ovoga srušiti”.

Uredbom Vlade Srbije, prirodnim dobrom proglašeno je 11 hiljada hektara, na području Šargana i Tare, od toga je više od 6 hiljada hektara u privatnom vlasništvu, ali će odlukom Vlade Srbije i tim zemljištem, kao prirodnim dobrom, upravljati preduzeće Vlade Srbije, čiji je direktor Emir Kusturica. Vlada Srbije je 2005. godine, osnovala svoje privatno preduzeće “Mokra Gora” d.o.o. u čijoj nadležnosti je upravljanje prirodnim dobrom. Takvom odlukom, novac od taksi i naknada, koje se naplaćuju korišćenjem prirodnog dobra, ne ide u budžet, već u fond vladinog preduzeća. Iako su poznate njegove dobre veze sa ljudima koji su na vlasti i to u prethodnih dvadesetak godina, Kusturica kaže da nikada nije bio član ni jedne partije, niti će, kao i da njegova dobra saradnja sa političarima koji su na vlasti, nema nikakve veze sa onim što on radi na Mokroj Gori, jer kako kaže, zaštita prirode značajnija je od politike. Emir Kusturica, vlasnik je Drvengrada na području Mokre Gore, koji ima oko tridesetak objekata, ski-staze “Iver” i hotela koji je tamo izgrađen. U njegovom privatnom vlasništvu je i oko tridesetak hektara zemljišta na tom području, a istovremeno je i direktor preduzeća Vlade Srbije, koje upravlja nad 11 hiljada hektara, na području Šargana i Tare.