Transkript druge epizode

April 2008, Predizborna kampanja, Insert iz emisije ”B92 istražuje”: “Nema tu nikakve afere i nema šta da se zataška. To je činjenica. Ja imam u rukama papir o 107 hektara, koji su uknjiženi kao vlasništvo grada Beograda, i nema te sile na ovom svetu, ni političke ni neke druge, koja to može da promeni.”

Mart 2009, Insert iz emisije “Poligraf”: “Spor nekih 75 do 80 hektara u celoj priči. Postoje predlozi da dođe do neke nagodbe, u kojoj bi Gradu pripao većinski deo svega toga i da tako izađemo iz te priče. Zato je mnogo važno da dobijemo tih 55 hektara, jer tih 55 hektara vredi nekoliko stotina miliona evra.“

B92: Gde se u toj nekoj Vašoj računici u roku od samo godinu dana izgubilo nekoliko desetina hektara?

Dragan Đilas, gradonačelnik Beograda: Pa, samo se postavlja pitanje koliki je deo zemljišta koji se nalazi pod objektima koji su izgrađeni. Taj deo zemljišta koji je pod objektima uvek, u svakoj varijanti pripašće onome ko je vlasnik Luke. Taj deo nije sporan. Ono što jeste malo čudno, prošli put smo se upisali na 113 hektara, sad smo na 118. Očigledno da zbog nepreciznih svih tih knjiga i svih ostalih stvari se nikako da utvrdi tačno kolika je površina.

B92: A zar nije to malo neodgovorno od strane države da za tako ekskluzivnu lokaciju u gradu ne zna ni koliko ima?

Dragan Đilas: Pa, ja mogu da se složim da jeste, ali ako mislite da ja mogu za šest meseci da u ovoj državi ispravim sve što je rađeno prethodnih desetina godina, to ne bi mogao ni Supermen, pa ne mogu ni ja. U ovom trenutku je presuda suda na našoj strani, ako Okružni sud potvrdi tu presudu, onda mi nemamo više nikakav problem, onda je sve naše.

Zemljišta u Srbije, pa i zemljište na prostoru preduzeća Luke Beograd, prema važećim zakonima pripada Republici Srbiji. Svi ostali imaju pravo korišćenja. Problem između preduzeća Luka Beograd i Grada Beograda je u tome ko u stvari ima pravo korišćenja na oko 200 hektara ekskluzivne lokacije u Beogradu. Predstavnici Luke tvrde da pravo korišćenja imaju oni, dok predstavnici Grada tvrde da je korisnik zemljišta na 200 hektara isključivo Grad. U roku od samo godinu dana od priče da Grad Beograd nikada neće odustati od svog najekskluzivnijeg zemljišta na području Luke Beograd dogodilo se, između ostalog, i to da se površina zemljišta stalno menjala. Grad je imao sve, pa ništa, i tako u krug: 220 hektara, 107 hektara, 85 hektara, 0 hektara, 55 hektara, pa prema poslednjoj odluci suda, Grad sada ima 117 hektara, a čeka se na uknjižbu i još niko ne zna pouzdano za oko osamdesetak ili sto hektara zemljišta.

Problemi oko zemljišta nastali su 2005, kada je preduzeće Luka Beograd kupila, putem preuzimanja akcija od radnika ali i od države, luksemburška offshore kompanija “Worldfin”, iza koje su tada stajali Milan Beko i Miroslav Mišković. Tada novi vlasnici Luke zaključuju da preduzeće ima pravo korišćenja na oko 200 hektara, a da se Grad na osnovu ugovora iz 1975. godine tek 2002. uknjižio na većem delu zemljišta. Zbog toga ulažu žalbu, na osnovu koje Okružni sud poništava rešenje prvostepenog suda, kojim je Grad uknjižen na zemljištu. Posle toga Opštinski sud ponovo je uknjižio Grad, pa su se vlasnici Luke ponovo žalili, a Okružni sud ponovo poništio rešenje.

Zbog toga što prvostepeni sud svaki put uknjiži Grad, a viši, odnosno Okružni sud to poništi, došlo je pre par meseci do pregovora između vlasnika Luke i predstavnika Grada Beograda, u kojima je Gradu trebalo da pripadne samo 55 hektara. Pre nekoliko dana ponovo se sve promenilo, pa i jedna i druga strana tvrde da nema više pregovora, jer je prvostepeni sud ponovo, po treći put, uknjižio kao korisnika zemljišta Grad Beograd, ali sada na 117 hektara. Istovremeno javni pravobranilac tvrdi da Beograd mora da dobije ono što mu pripada.

Strahinja Sekulić, javni pravobranilac Grada Beograda: Kompletan, da kažem, kompleks zemljišta oko koga ja vodim postupak je oko 220 hektara, kad se saberu sve parcele je 220 hektara.

B92: Koje bi trebalo da pripadnu Gradu?

Strahinja Sekulić: Tako je, ja tražim da pripadnu Gradu, da s Grad upiše kao korisnik u zemljišne knjige.

B92: Evo sad, da niste npr. u celoj ovoj priči i sad da čujete...

Dragan Đilas, gradonačelnik Beograda: Ali na žalost, jesam.

B92: ... da se stalno govori o tome da Grad npr. ima pravo na 220 hektara na području Luke Beograd, onda ima 107 hektara, pa 85, pa 55, pa u jednom trenutku nula hektara, pa sad opet 220 hektara, a u stvari poslednjom odlukom suda uknjižen na 118 hektara, šta biste Vi zaključili?

Dragan Đilas: Ja bih rekao da je ovo neozbiljna država i da je veliko pitanje gde ova država ide kad su takve stvari moguće. Mi ovde pričamo o 110, 107, slažem se...

B92: 220.

Dragan Đilas: 220, svaki dan imam neki novi podatak, verujte, i meni to pravi malo haos u glavi, ali moram da kažem tu stvar, kod naših pravnika sam vrlo često do sada video da jedna stvar može i ovako, može i onako. Kod nas, inžinjera, to ne može, kod nas je dva i dva četiri, zbog toga i meni ovi brojevi smetaju. Glavni prihod beogradskog budžeta je prodaja zemljišta, koja mora na licitaciju i da se mi s njima dogovaramo.

B92: A zašto recimo kod Luke Beograd nije korišćen član zakona, kojim može da se oduzme zemljište koje nije privedeno nameni i zašto ste uopšte krenuli u sudske sporove?

Dragan Đilas: Zato što u Gradu Beogradu do sada nikome nije oduzeto zemljište koje nije privedeno nameni.

B92: Pa, to znači da nije... Da se prosto nadležne institucije nisu pridržavale zakona.

Dragan Đilas: Ja sam došao na ovu poziciju 19. avgusta, od tog trenutka mi radimo na tome da se i taj deo zakona u potpunosti poštuje.

Preduzeće Luka Beograd kupili su putem preuzimanja akcija od radnika, ali i od države, u septembru 2005. godine Milan Beko i Ivana Veselinović, potpredsednica Delta kompanije, a udeo u svemu imaju i deca Miroslava Miškovića. Zvanično je saopšteno da je firma “Worldfin” iz Luksemburga postala vlasnik preduzeća Luka Beograd. Sve do prošle godine javnost je samo nagađala ko stoji iza te kupovine, dok su predstavnici novih vlasnika pre samo godinu dana čak i demantovali da iza toga stoje Milan Beko i Miroslav Mišković.

U slučaju zemljišta koje koristi preduzeće Luka Beograd i onog za koje misle da im pripada, kao i u slučaju kupovine akcija od radnika i države, nisu sporni biznismeni, pa ni Milan Beko ni Miroslav Mišković, oni rade ono što ima je zakonom omogućeno. Preduzeće su u vreme Vlade Vojislava Koštunice kupili po zakonu, pa tako kao kupci preduzeća imaju pravo da se bore za zemljište za koje smatraju da treba da pripadne Luci Beograd. Nije sporno to da Luka ne treba da se nalazi u centru grada, kao i to da je mnogo lepše da čuveni arhitekta Danijel Libeskind, koji je angažovan na projektovanju nulte tačke u Njujorku, napravi projekat “Grad na vodi” u Beogradu.

Sporno je to što oko dve stotine hektara tako ekskluzivnog zemljišta raznim odlukama nadležnih institucija Grad nije dao na licitaciju. Sporno je i to što predstavnici države, ako su već znali da će se Luka Beograd izmeštati iz centra grada, prema novom planu, koji tek treba da se usvoji, nisu prvo plan usvojili, pa onda odlučili da prodaju svoje akcije u tom preduzeću i da zemljište po zakonu daju na licitaciju, kojim bi se dostigao višemilionski iznos za budžet grada.

Sporno je i to što Grad Beograd treba da usvoji novi Generalni urbanistički plan, kojim će područje Luke biti pretvoreno iz industrijskog u gradsko građevinsko zemljište, čime će oni koji su kupili Luku moći bez ikakvog zakupa zemljišta da grade stotine hiljada kvadrata, dok će izmeštanje Luke plaćati građani Beograda.

Oni koji su kupili Luku imaju prema važećem zakonu pravo korišćenja zemljišta samo ukoliko obavljaju lučku delatnost. Ukoliko odluče da se ne bave time, onda po zakonu moraju zemljište da vrate Gradu, pa onda Ggrad raspisuje licitaciju za zakup zemljišta. Međutim, usvajanjem izmena Generalnog urbanističkog plana odbornici Skupštine grada će bez licitacije ustupiti hektare zemljišta na tako luksuznoj lokaciji.

Kada je u pitanju Luka Beograd, najbolje se vidi odnos države prema onome što spada u imovinu svih građana. Na ovom primeru, kao i na mnogim drugim primerima, sporne su odluke koje donose predstavnici nadležnih institucija, gradske vlade, ali i cele države.

Dragan Đilas, gradonačelnik Beograda: Ali ja ovaj grad vodim sedam meseci, ovaj grad mora da se spusti na reke. Ne može na dva kilometara od centra grada da bude lučka delatnost i da neko sutra traži dozvolu da napravi tankove još za benzin, naftu. Ne može fabrika boja i lakova da bude u centru grada. Znači, mi moramo da to izmestimo odatle. E sad, ja mogu da kažem: e čekaj, ovi su kupili to za male pare, sad deset godina to ne menjamo - i deset godina grad stoji. Pa nek’ odgovara onaj ko je prodao za male pare, a moje je kako da iz toga sad izvučem korist i benefit za Beograđane, da li tako što ćemo mi da se upišemo na zemljište, pa je onda naše, onda promena plana – svi će da je podrže, ili ako će na kraju ne znam više ko u ovoj zemlji, koji sud da kaže: nije da mi na lep način, “robinhudovski”, otmemo deo za Grad.

B92: Izmenama GUP-a, Generalnog urbanističkog plana, za to područje da li to znači da će Luka biti izmeštena ili pravljena nova?

Dragan Đilas: Ne, za sada izmenom GUP-a je predviđeno da deo lučke delatnosti ostane na istom mestu i to nije sporno i logično je da se jednoga dana ta luka izmesti. Beogradu treba pristanište, gde će da dolaze turistički brodovi.

B92: Ali to izmeštanje će plaćati građani?

Dragan Đilas: Pa, sve je pitanje do toga kako se mi dogovorimo i šta se dogovorimo. Na kraju krajeva, može i Luka da kaže: Mi se protivimo izmenama tog GUP-a, hoćemo zauvek da ostane deo lučke delatnosti. Pa ćemo onda ući u svađu sa njima ako je tako. Ono što je sigurno, da nećemo mi da napravimo drugu luku s druge strane reke, jer nas to košta 200 miliona evra, kako je bilo nekih projekata, koje sam ja odmah zaustavio. Samo bih zaista voleo na kraju te priče da to pripadne nama.

B92: Ali čak i kad... Ako pripadne vama odlukama suda, da li je Vama prosto jasno da vi nikada nećete moći dati na licitaciju zemljište koje već pripada Luci, kada izmenite GUP?

Dragan Đilas: Pa dobro, onda ćemo, onda ćemo da... Kako nećemo moći da damo? Zašto?

B92: Pa, recimo, ako je Luka Beograd, vlasnici su, dobili pravo korišćenja na tom zemljištu, koje je sada industrijsko, kada Generalni urbanistički plan promeni namenu u gradsko građevinsko, to prosto ostaje njima, ne ide na licitaciju ono što im već pripada?

Dragan Đilas: Onda ćemo opet da pregovaramo pod kojim uslovima su oni spremni da se izmeste odatle. Možda ćemo na kraju da napravimo zajedničko ulaganje.

B92: Dobro, a da li je Vama poznato, recimo, koliko košta ar jednog takvog zemljišta na sličnoj lokaciji, npr?

Dragan Đilas: Pa zavisi koliko dostigne na licitaciji. Za Marinu “Dorćol” koliko, pričali smo, sto i nešto hiljada evra?

B92: 120 hiljada ar?

Dragan Đilas: Tako je.

B92: Ali to je negde jedina relevantna lokacija, koja sada može da se poredi sa zemljištem Luke Beograd.

Dragan Đilas: U potpunosti se slažem sa Vama. Ne vidim gde imamo mi nesuglasicu.

B92: U tome što, recimo, prema našoj računici, svojim odlukama nadležne institucije od 2005. su napravile potencijalnu štetu za budžet Grada od 2,5 milijarde evra.

Dragan Đilas: Pa ne znam tačno, ali sve se slažem sa Vama i rekao sam: da sam ja bio gradonačelnik 2005, ja bih tražio da se Luka Beograd ne privatizuje uopšte jer ima potencijalno zemljište, kao što sam tražio za PKB.

B92: Pa dobro, Demokratska stranka je takođe imala svog gradonačelnika tada.

Dragan Đilas: Pa, ne kažem ja da je Nenad Bogdanović kriv, to jednostavno tada to nije bila takva praksa, nije se na taj način rešavalo. Svaki čovek koji dođe na neko mesto ima neku svoju politiku, viziju, ono što je obećao građanima i to ispunjava.

B92: Dobro, ali da li znate šta može da se izgradi npr. u gradu za dve i po milijarde evra?

Dragan Đilas: Pa znam, naš budžet ceo godišnji je petsto i nešto miliona, ali nemojte da optužujete Grad Beograd za nešto što su loša republička rešenja i što mi imamo samo kao posledicu.

B92: Dobro, da li realno ima šanse da se ispravi potencijalno velika šteta za Grad, za budžet Grada, koja je napravljena od 2005. do danas što se tiče Luke Beograd?

Dragan Đilas: Pa ima, ako uspemo u ovome što radi naš pravobranilac, koji je čovek sam započeo to. Njemu pripadaju sve zasluge, ne nama, političarima. On je pokrenuo i sudski spor i bori se za to, na kraju krajeva. U svakom slučaju na kraju će Beograd nešto iz toga profitirati. Najbolje profitiramo tako što bi uspelo to što on radi i da ova odluka suda, koja treći put se donosi, postane jednom pravosnažna. Da se završi presudom Okružnog, posle postoji, ne znam, neka revizija na Vrhovnom i da pripadne sve Beogradu. To je najbolje.

Preduzeće Luka Beograd, osnovano je 1961. godine, osnovala je opština Palilula. Tada je tom preduzeću bez bilo kakve naknade dodeljeno korišćenje zemljišta na celom beogradskom priobalju. To je dodeljeno Osnivačkim aktom preduzeća, radi izgradnje luke i obavljanje lučke delatnosti. Međutim, 1972. godine usvojen je novi Urbanistički plan, kojim je preciznije određena namena beogradskih obala i određeno je gde će se nalaziti pristanište.

Posle toga, 1975. godine Luka Beograd je ugovorom na Grad Beograd prenela, odnosno Gradu vratila ono zemljište koje nije bilo neophodno za obavljanje lučke delatnosti. Tako je Luci Beograd za obavljanje lučke delatnosti, od oko ukupno 220 hektara, ostalo samo nekoliko desetina hektara, koji ni danas nisu sporni. Problem koji međutim danas postoji je uzrokovan time što od '75. godine sve do 2002. godine Grad na najvećem delu tog zemljišta, iako je imao ugovor, nije iskoristio pravo da se uknjiži.

Strahinja Sekulić, javni pravobranilac Grada Beograda: Grad je napravio jednu bazičnu grešku, ali cela država se tako ponašala, neodgovorno prema sopstvenoj imovini, zato što nije ’74. godine upisao to u zemljišne knjige, jer u ugovoru postoji klauzula intabulandi, koja dozvoljava upis Gradu u zemljišne knjige. Ali to opet, da kažem pravno, ne znači toliko mnogo jer smo mi... Grad Beograd se 2002. upisao i to ne samo na području sad koje je sporno, nego na području od Brankovog mosta pa do Luke Beograd, i na ovom drugom delu, to je drugačije označeno, ispod Pančevačkog mosta. Znači, Grad je, upisao se u zemljišne knjige i onda je nastao problem posle privatizacije Luke Beograd, kada je Luka izjavila žalbu i kada je sud to rešenje preinačio i dao nam nalog šta da uradimo da bi ta uknjižba bila perfektna.

Toma Rajčević, pravni savetnik investicionog fonda “Brif”: Zašto dokumentacija nije ispravna? Nije ispravna zbog toga što je ugovor, taj ugovor iz '75, priložen u prepisu koji odgovara fotokopiji. To je cirkus. To nikom nije smetalo osim Luci Beograd, koja je tu već privatizovana i koja se na to žali, i naravno posle nekog vremena, ne znam tačno kada, drugostepeni sud, to je Okružni sud u Beogradu, ništi tu uknjižbu.

Tako je Drugi opštinski sud dva puta uknjižio prava korišćenja zemljišta na Grad, a Okružni sud po žalbi novih vlasnika Luke to rešenje poništio. Krajem prošle godine, kada je u toku bila predizborna kampanja, javnost je gotovo svakodnevno slušala da se predstavnici države nikada neće odreći najluksuznije lokacije.

U međuvremenu dogodili su se izbori. Posle mnogo pokušaja, formirana je Vlada Srbije, a javna je tajna da su u formiranju pomogli biznismeni iz Srbije, uz pomoć stranih ambasadora. Mnogi su to tumačili kao razlog što se posle formiranja Vlade okrenula cela priča u javnosti tako što je putem medija odjednom počelo da se govori o tome da je sud po treći put presudio u korist Luke, te da je Grad sada na nuli i da mora da pregovara sa vlasnicima Luke. Dok su pre par meseci predstavnici Grada počeli pregovore sa vlasnicima Luke, javni pravobranilac je govorio da to nije moguće jer nema šta da se dogovara oko nečega što pripada Gradu.

Strahinja Sekulić, javni pravobranilac Grada Beograda: Dogovori ne znam kako, da Vam kažem najiskrenije, jer to se mora rešiti kroz sudske postupke, da se vidi šta je čije. Ne sporim, možda jedan deo imovine pripada Luci Beograd, ali mi treba da utvrdimo koliko, a koliko je gradsko. Ono što je gradsko, ne ja lično, nego ne može niko drugi da se odrekne neke imovine za nekoga. Shvatite, nije to privatna svojina pa da ja mogu da raspolažem s njom kako god hoću. Jednostavno, moram da učinim sve, i to i činim, da maksimalno ostvarim interese Grada.

B92: A je l' imate pritiske neke?

Strahinja Sekulić: Pritisci?

B92: Od strane biznismena, političara?

Strahinja Sekulić: Pa, kako da Vam kažem, pritisaka nemam, ne znam sad da se ja junačim posebno zato što bi bili bespredmetni.

B92: Hoćete da kažete da su Vas pustili da radite svoj posao svi?

Strahinja Sekulić: Pa da, ja radim svoj posao dok mogu da ga radim, znači, još taj pritisak. Koja vrsta pritiska? Šta bi mogli da mi prete? Ili nešto...

B92: Pa, to Vi bolje znate od mene.

Strahinja Sekulić: Pa ne znam, ništa. Ja kažem, može da se desi, ali opet, ne vidim kako bi to moglo da utiče na odluku suda.

Poslednja odluka suda, od pre dve nedelje, jeste da Grad ima pravo korišćenja na 117 hektara na području Luke Beograd. Na takvu odluku vlasnici Luke ponovo imaju pravo žalbe.

Problem sa zemljištem na području Luke Beograd nastao je mnogo pre nego što je to prošle godine potencirano u kampanji. Savet za borbu protiv korupcije je još tada upozoravao javnost i vlast da ne prodaju to preduzeće po tako maloj ceni akcija jer će na kraju kupci doći do monopola nad građevinskim zemljištem. U međuvremenu, paralelno sa prodajom Luke, tadašnja gradska vlast, koju čine DSS i DS, odlučuje da menja i Generalni plan, kojim područje Luke više ne treba da bude industrijska zona već gradsko građevinska.

Verica Barać, predsednica Saveta za borbu protiv korupcije: Ne može npr. da prodate Luku u bescenje, po sistemu niste prodali zemljište, a da onda na sledećem mestu morate da kupite zemljište i da gradite luku. Znači, to niko ne može, ne bi mogao to da izdrži, jer taj novac koji se tako razliva, on se uzima od obrazovanja, od zdravstvene zaštite, od osnovnih, da kažemo, potreba stanovništva.

Savet za borbu protiv korupcije upozoravao je još pre dve godine da je sporna prodaja preduzeća Luke Beograd. Objavljen je čak i izveštaj o tome, ali nije bilo efekta.

Inače, Savet za borbu protiv korupcije formirala je Vlada Srbije još 2001. godine, u nameri da taj savet kontroliše vlast i sprečava korupciju. Međutim, u javnosti je godinama, putem medija, naručenih analitičara i raznih predstavnika vlasti, vođena toliko jaka kampanja protiv Saveta, koja je na kraju rezultirala time da svaki njihov izveštaj i konkretni podaci o korupciji ne dovode do konkretnih posledica.

I pored svih upozorenja, koja tada dolaze samo od Saveta za borbu protiv korupcije, gradska vlada 2005. godine, u vreme kada se događa privatizacija Luke, odlučuje da treba promeniti Generalni urbanistički plan i da to područje više ne treba da bude industrijsko, već gradsko građevinsko zemljište, što samim tim znači da o trošku Grada treba izmestiti Luku Beograd, koja u međuvremenu ima nove vlasnike i koji praktično bez licitacije i zakupa zemljišta tako dolaze do ekskluzivne lokacije kupovinom preduzeća Luke Beograd.

Mahmud Bušatlija, arhitekta i konsultant za ulaganja: Luka je sagrađena na državnom zemljištu samo kao luka. Znači, to zemljište, promenom urbanističkih uslova, koji sada omogućavaju izgradnju nečega drugoga, mislim da je u pitanju stambeni, komercijalni, opet objekti su tamo u pitanju. Ukoliko neko želi da tamo gradi, on tu prvo treba kroz normalan proces da dobije to zemljište. Kupovinom luke i izmeštanjem luke ne može automatski da dobije zemljište. To je veliki problem.

Rukovodstvo Luke Beograd - konferencija za novinare, april 2009:

Ivana Veselinović, predsednica Luke Beograd: Nama je luka izvor prihoda i mi od lučkih aktivnosti živimo i primamo plate i čekamo taj momenat da vidimo šta je Grad planirao sa ovim delom područja. Znači, da li će ona inicijativa iz 2005. da se zaista sprovede ili će se zaustaviti i onda do daljnjeg ostati ovaj deo industrijska zona.

Đorđe Bobić, odbornik DS u Skupštini Beograda, gradski arhitekta 2004-2008: Pogotovo što Luka Beograd je, kako da kažem, pod nekom vrstom embarga zato što se ne može njena osnovna funkcija menjati dok se ne izgradi nova luka, jer Beograd ne može da kao velegrad ostane bez luke. Ona je njemu dragocena. A s druge strane, potpuno je nelogično da luka ostane na tom mestu gde jeste, sa onom loko-teretnom stanicom iza nje, jer je to postao centar grada, jer je ona deset minuta peške od Kalemegdana.

B92: Zbog čega se tek kada je izvršena privatizacija zaključilo da tu ne treba da bude industrijska zona nego stambeno-poslovna?

Đorđe Bobić: E pa, niste u pravu.

B92: Kako?

Đorđe Bobić: Ja sam početkom 2005. godine pokrenuo inicijativu za izmenu Generalnog plana u četiri zone. Taj prostor od 500 hektara, Luka je tu samo negde oko 120 hektara, ono ostalo je drugo zemljište. Posle toga je zapravo Luka prodata. Čeka se izmena Generalnog plana, koja treba ove godine da bude usvojena, gde će se zapravo neke od tih zona aktivirati kao građevinsko zemljište, a neke će ostati kao područje luke.

Rukovodstvo Luke Beograd - konferencija za novinare, april 2009:

- Mirjana Jeftović, Televizija B92. Rekli ste da je 96 hektara nesporno, pa me zanima je li je to prostor gde se gradi taj stambeni kompleks novi?

- Gde se?

- Gde se gradi taj novi stambeni kompleks?

- Joj, do građenja ima mnogo vode da proteče, ali da, to je područje od toplane do Pančevačkog mosta, 96 hektara, 11 hektara voda, 85 zemljište. Na tom području se radi, odnosno za to područje se radi master plan i radi Libeskind studio.

- A kako je to moguće, s obzirom da, znači, vi imate pravo korišćenja samo dok vršite lučke delatnosti?

- Prvo, to nije tačno, a drugo, već sam objasnila.

- Kako ste objasnili?

- Kako je to moguće da mi radimo?

- Znači, vi imate pravo korišćenja zemljišta dok vršite lučke delatnosti. Pravo korišćenja zemljišta je vezano za vršene lučkih delatnosti, a ne za izgradnju stambenog kompleksa.

- Ne, to je potpuno netačno, to je potpuno netačno, pravo korišćenja nikad nije vezano za korišćenje bilo kakve delatnosti.

- Mi koristimo zemljište i po osnovu objekata, legalno izgrađenih objekata, kao što je rekla gospođa Veselinović. Možete pogledati koliko ih imamo i to postojeći, znači, važeći zakon, koji reguliše oblasti planiranja i izgradnje, u članu 91 decidno kaže. Znači, može se vrlo lako proveriti.

- Meni nije jasno da li to znači da bi hipotetički Luka mogla da, ne znam, sadi cveće ovde?

- Ako tako Plan kaže, to je vezano za Plan. Znači to je deo urbanizma. Urbanizam i vlasnički odnosi su dve stvari koje ne mogu da se dovode direktno u vezu. Znači, da li će se ovde saditi cveće, da li ćemo ovde graditi nova naftna, petro-hemijska postrojenja, uvoditi novu lučku infrastrukturu, po uzoru na velike lučke gradove, ili ćemo ovde graditi stambene i poslovne komplekse zavisi od toga šta kažu urbanističke vlasti grada.

Međutim, čak i ako Skupština grada usvoji izmene Generalnog plana, čime bi praktično novim vlasnicima preduzeća Luke Beograd bilo omogućeno da grade stambeno naselje iako nisu na licitaciji došli do zemljišta, ministar u republičkoj Vladi za prostorno planiranje Oliver Dulić tvrdi da čak ni tada vlasnici Luke ne mogu da dobiju dozvolu za gradnju.

Oliver Dulić, ministar životne sredine i prostornog planiranja: Prema postojećem zakonu i prema postojećim planskim dokumentima, a pričamo o planskom dokumentu najvišega reda, a to je Prostorni plan Republike Srbije, na tom mestu se nalazi luka. Ako neko donese planski dokument nižega reda i kaže da tu ne bude luka, nego da bude bilo šta drugo, onda bi urbanistički inspektor, odnosno ovo ministarstvo, zatražilo zaštitu zakonitosti pred Ustavnim sudom. Dakle, to je postupak koji postoji. Na tom mestu u postojećem Prostornom planu Republike je luka i ne može da bude ništa drugo. Ukoliko neko hoće, može da gradi tu nešto drugo, onda mora da pokrene postupak da se promeni taj plan.

Iako je prošle godine u vreme predizborne kampanje izgledalo da predstavnici vlasti neće pristati na bilo kakav kompromis kada je u pitanju zemljište na području Luke Beograd, posle izbora i formiranja nove gradske vlasti događa se jedna zanimljivost, na koju niko nije obratio pažnju.

Naime, bivši gradski funkcioner Milan Perović, koji je u vreme spora između Luke i Grada bio zvanično pravni savetnik Luke Beograd, posle izbora postaje predsednik Upravnog odbora Direkcije za gradsko građevinsko zemljište, koje je u stvari u zvaničnom sporu sa Lukom. Perovića na tu funkciju predlaže Liberalno-demokratska partija, koja se u vreme kampanje zalaže za depolitizaciju. Perovića, koji je inače član Demokratske stranke i pravni savetnik Luke, LDP predlaže za funkciju predsednika Upravnog odbora Direkcije za gradsko građevinsko zemljište.

Milan Perović odbio je snimanje za “Insajder”, ali je pisanim putem odgovorio na pitanje kako može danas da zastupa interese Direkcije grada, ako je još uvek pravni savetnik Luke Beograd, koja inače vodi spor sa Direkcijom. Da li je tačno da je, iako je član Demokratske stranke, kao nestranačka ličnost predložen od strane LDP-a za predsednika Upravnog odbora Direkcije za gradsko građevinsko zemljište?

Odgovor Milana Perovića: “Poslove pravnog zastupanja i savetovanja obavljam za kompaniju Luka Beograd a.d. od 2006. godine, pa sve do danas. Nisam predložen od strane LDP-a kao nestranačka ličnost, već kao stručnjak. Činjenicu da sam član Demokratske stranke su javno isticali visoki funkcioneri LDP-a kao najbolji pokazatelj da su se, prilikom predlaganja kandidata za određena mesta, rukovodili isključivo kriterijumom stručnosti, a ne partijske pripadnosti. U aktuelnim sporovima koji se vode između Grada, odnosno Direkcije, i Luke Beograd a.d. nisam zastupnik nijedne strane u postupku, a pogotovo nisam zastupnik obe strane, kako to vi sugerišete vašim pitanjem. Funkcija predsednika Upravnog odbora Direkcije nema nikakvih dodirnih tačaka sa bilo kakvim zastupanjem imovinskih interesa Direkcije ili Grada, niti se korišćenjem ovlašćenja predsednika Upravnog odbora može na bilo koji način pogodovati imovinskim interesima kompanije Luka Beograd a.d, a na štetu Grada ili Direkcije.“

U međuvremenu, pre nekoliko meseci preduzeće Luka Beograd angažuje najpoznatijeg svetskog arhitektu da napravi projekat “Grad na vodi”. Taj projekat je zvanično nedavno na štandu Direkcije za gradsko građevinsko zemljište, koja je inače u sporu sa Lukom, predstavljen na sajmu građevine u Kanu.

Strahinja Sekulić, javni pravobranilac Grada Beograda: Pa ja to razumem kao kampanju neku. Mislim, to je ono legitimno. Ja ne vidim kako bi mogli da imaju dozvolu kad nisu rešeni imovinsko-pravni odnosi. To je verovatno njihov neki medijski ili već kakvo ostvarenje svojih prava, al' to opet kažem, nije to moj teren. Moj teren onde gde je zakon, sudovi, a mislim da je to najjači teren, pravo da Vam kažem.

Toma Rajčević, pravni savetnik investicionog fonda “Brif”: Ukoliko bi došlo do izmeštanja Luke i do rušenja tih objekata, ja mislim da je to član 83 Zakona o planiranju i izgradnji, pravo korišćenja Luke bi u tom trenutku prestalo. Postoji ipak način na koji bi Luka Beograd - ili ko god hoće drugi, ali hajde, Vas zanima Luka Beograd - mogla da gradi, a to je da dobije pravo zakupa, odnosno zaključi ugovor o zakupu sa Direkcijom za građevinsko zemljište. I to je jedan normalan, normalan put, ali taj put košta – da se plaća zakup.

Ukoliko gradska vlast odluči da usvoji izmene Generalnog urbanističkog plana i da, umesto industrijskog, to postane gradsko građevinsko zemljište, građani Beograda moraće da plaćaju izmeštanje luke, odnosno pravljenje nove. Prema strategiji razvoja turizma Grada Beograda, koji je uradio Ekonomski institut, navodi se da bi izmeštanje Luke Beograda i izgradnja nove na levoj obali Dunava koštala između 700 miliona i 1,5 milijardi evra. Jedini način da do toga ne dođe jeste da Grad sudskim putem i pravosnažno postane korisnik zemljišta, koje će onda dati na licitaciju, a čime se obezbeđuje novac za budžet.

Strahinja Sekulić, javni pravobranilac Grada Beograda: Moje je da se borim. Znači, to je i životni stav, ne samo profesionalni. Znači, ako sam tu ja, činim sve što mogu da uradim i ne samo, da kažem, koristim sve instrumente koje mi pozicija daje da dođem do cilja koji u interesu Grada Beograda. To je moj stav. Ja očekujem i od drugih tako da rade. Znate, ako sam zadužen, ili organ koji vodim je zadužen za zaštitu imovinskih interesa Beograda, ja za to primam platu, to je moj posao, od toga živim, pa kao i svaki posao, trudim se da ga radim što bolje i što bolje znam – da unesem sebe. Govorimo o Luci Beograd, vrednost tog spora naravno da motiviše i više – to ja dve godine, skoro dve godine, nema dana da ne pomislim na taj predmet. Ne mislim dramatično, ali znam koliko je to veliko i koliko je to od značaja za Grad Beograd i u ekonomskom, ali čak i ovom simboličnom smislu - da li je država dovoljno jaka da dođe do kraja.

Međutim, pored svih spornih odluka koje povodom prodaje državnih akcija Luke Beograd prvo donela Vlada Vojislava Koštunice, pa odlukom gradske vlade da 2005. godine, posle te prodaje, krene u izmene Generalnog urbanističkog plana, kojim će se omogućiti pretvaranje industrijske zone u građevinsku i na kraju, opet odlukama nadležnih institucija - napravljena je i potencijalna šteta stranim investitorima, koji su već uložili 25 miliona evra i koji najavljuju, kao krajnju meru, tužbu protiv Grada Beograda. Naime, na području Luke Beograd jedan deo tog zemljišta od 15 hektara 2004. godine Direkcija za gradsko građevinsko zemljište, na čelu sa Sinišom Nikolićem, dala je u zakup hrvatskoj firmi Mont montaža. Tada je raspisan tender i ta firma je pobedila. 2005. godine Mont montaža dobila je i odobrenje za gradnju tržnog centra na području Ade Huje, jer za taj deo donet Detaljni urbanistički plan, pošto je u pitanju bilo neizgrađeno zemljište.

Vlasnik hrvatske firme je u međuvremenu ubijen, pa je njegova porodica odlučila da proda firmu, a samim tim i projekat, odnosno zakup na zemljištu Ada Huja. Prema saznanjima “Insajdera”, prvo su pregovarali sa novim vlasnicima preduzeća Luke Beograd, ali nisu postigli dogovor. Onda 2007. godine francuski investicioni fond “Brif” kupuje firmu Mont montaža i tako postaje korisnik zemljišta.

“Brif” je investicioni fond, koji je formiran u Luksemburgu, a koji 90 posto čine međunarodne banke. Predstavnik tog fonda je Goran Pavlović, koji od '71. godine živi u Francuskoj.

Goran Pavlović, investicioni fond “Brif”: Kupovinom Mont montaže d.o.o. kupili smo ceo projekat, znači dozvolu za izgradnju tržnog centra Ada Huje. U trenutku kada mi kupujemo, izgleda da je sve u redu sa papirima, izgleda da je samo potrebno uraditi glavni projekat. Prvi problem, mali problem se pojavio već u februaru 2007, kad smo dobili svu dokumentaciju. Kupovinom samog preduzeća konstatovao sam da, da tu malo ima nekih problema, pošto nosilac prava iz vlasničkog lista, lista nosioca prava... Nosioc prava nije bio Grad Beograd nego Eko-zona Ada Huja.

Toma Rajčević, pravni savetnik investicionog fonda “Brif”: '97. godine opština Palilula oduzima pravo korišćenja od Luke Beograd, koje ona već nema, i dodeljuje ga Eko-zoni Ada Huja, pa onda Eko-zona Ada Huja, to preduzeće, sa tim zemljište ne radi ništa i to tako traje. Onda dolazi 5. oktobar i, po mom uverenju, nove vlasti i nove gradske vlasti sagledavaju da na celom užem području grada postoji jedan komad zemlje koji je dosta veliki, na kome nema ništa, to je naime đubrište. To je upravo to zemljište koje je dato sad u zakup Mont montaži.

Tako ispada da je Direkcija za gradsko građevinsko zemljište, na čijem je čelu 2004. godine bio Siniša Nikolić, dala u zakup zemljište na kojem formalno nije upisan Grad kao vlasnik, odnosno korisnik. Siniša Nikolić, koji odbija snimanje za “Insajder”, međutim kaže da je to gradsko zemljište i da nema govora o tome da pripada Eko zoni ili Luci Beograd. Sve je urađeno po zakonu, tvrdi Nikolić.

Goran Pavlović, koji zastupa investicioni fond “Brif”, koji je kupio Mont montažu, posle saznanja da su kupili nešto što formalno ne pripada Gradu, traži sastanak sa ljudima iz Direkcije za gradsko građevinsko zemljište.

Goran Pavlović, investicioni fond “Brif”: Tom prilikom sam postavio pitanje koji je... Zašto nema eksplicitno u građevinskim, u zemljišnim, u vlasničkom listu, upisano pravo korišćenja Grada Beograda. Oni su mi rekli da je to formalnost, pošto je... Odgovor je bio: “To je samo formalnost pošto odlukom Skupštine Grada oduzeto je zemljište Eko zoni i namenjeno je izgradnji tržnog centra”, da je to problem administrativne, administrativno-tehnički problem i da će to biti rešeno.

U međuvremenu novi vlasnici Luke Beograd podnose zahtev da se poništi zakup Mont montaži jer, kako tvrde, to zemljište ne pripada Gradu već Luci Beograd. U Luci Beograd kažu da je nezakonitim putem Skupština grada 2002. godine oduzela pravo korišćenja Eko zoni i dala na licitaciju zemljište koje im tada nije ni pripadalo, odnosno da u trenutku kada je raspisana licitacija, 2004. godine, Grad nije bio uknjižen na tom zemljištu.

Goran Pavlović: Što je, naravno, izazvalo paniku u našim redovima, jer počeo sam da shvatam da se tu nešto događa.

Ubrzo posle toga dolazi do sastanka između novih vlasnika Luke i novih vlasnika Mont montaže. Predstavnici Luke, prema tvrdnji Pavlovića, traže na tom sastanku da kupe Mont montažu, koja sada pripada “Brifu”. Goran Pavlović odbija, ali posle toga, kako kaže, shvata da je njegov projekat na nivou države stopiran, pa odlazi na još jedan sastanak u Luku Beograd.

Goran Pavlović, investicioni fond “Brif”: Ja sam posle toga imao još jedan sastanak sa Milanom Bekom, ponudio mi je nekih pet miliona evra, kaže: “Bolje uzmite išta nego ništa”, jer u svakom slučaju izgubiću sam projekat i pravo na gradnju tog projekta zato što on smatra da je Grad i Direkcija za građevinsko zemljište nezakonito dala pod zakup zemljište na kome ja sad... Na kome radim moj projekat. Sledeći sastanak sam ja inscenirao, pokušao sam da dobijem sa gospodinom Bekom, gde me je opet primio, pokušao je da mi kaže da bolje da se nagodimo na neki način. On će da otkupi deonice luksemburškog “Brifa”, da ga ne sprečim u tome, da će on meni dati neka tri druga mesta u Beogradu da gradim drugo nešto, šta mi se sviđa, a da mu dam, znači, deonice moga preduzeća, Mont montažu, što sam naravno odbio.

Goran Pavlović, zbog toga što nije želeo da proda firmu koju je investicioni fond “Brif” kupio 2007. godine, a istovremeno ne može ništa da radi, iako su predstavnici Grada uveravali da je sve u redu, odlučuje da se obrati svim političarima za pomoć. Na jednom od poslednjih sastanaka u Luci Beograd bio je prisutan i predsednik LDP-a Čedomir Jovanović, koji kaže da je na sastanak pristao da dođe na zahtev Pavlovića jer je hteo da pomogne u rešavanju spora, koji je, prema njegovim rečima, nastao pre svega zbog postupaka gradskih nadležnih institucija.

Predstavnici Luke Beograd za “Insajder” kažu da oni podržavaju sve investitore koji hoće da grade na području zemljišta Luke Beograd i da je s tim u vezi Luka stupila u kontakt sa vlasnicima kapitala Mont montaže, odnosno sa predstavnicima investicionog fonda “Brif”, te da je napravljen okviran dogovor o saradnji. Kako kažu u Luci Beograd, ceo problem počeo je zato što prilikom kupovine predstavnici “Brifa” nisu proverili šta kupuju i ko je vlasnik zemljišta. Da su to proverili, shvatili bi da su predstavnici Grada, kada su zemljište dali na licitaciju 2004. godine, napravili grešku i prekršili zakon, navode u Luci Beograd.

Na poslednjem sastanku između predstavnika “Brifa” Gorana Pavlovića i jednog od vlasnike Luke, Milana Beka, međutim nije došlo do dogovora, a u međuvremenu traje i sudsku spor koji se vodi između Luke i Grada. Sve to dovodi do toga da Mont montaža, odnosno “Brif”, ne može da dobije ni dozvolu za otvaranje gradilišta, iako je dozvola za gradnju dobijena još 2005. godine. Svi papiri su pripremljeni i formalno, prema zakonu, mora da se Sekretarijatu za urbanizam, na čijem je čelu tada, 2008, Nenad Komatina, obrati za dozvolu za otvaranje gradilišta.

Goran Pavlović, investicioni fond “Brif”: Zato što je njegova obaveza da osam dana po podnošenju zahteva za otvaranje gradilišta mora da odgovori, pismeno ako nešto fali ili da izda svoje rešenje. Mi smo čekali nekih šest meseci da bi nam na kraju pronašao da nam fali u projektu atomsko sklonište.

Nenad Komatina, Sekretar za urbanizam Beograd 2004-2008: Pa, neće biti tako, nije u pitanju moja odluka, znači, u pitanju je nerešen spor između Luke Beograd i Grada Beograda. Postoje neki ugovor iz '75. godine, kojim su jedni drugima ustupali zemljište. To je to loše nasleđe prošlosti, da su ustupali zemljište jedni drugima i na kraju je Okružni sud i poništio tu odluku.

B92: Ali oni su dobili i pored svega toga dozvolu za gradnju?

Nenad Komatina: Dobili su odobrenje za gradnju, da Vas ispravim.

B92: Dobro, to je to.

Nenad Komatina: Nije, nije to. Odobrenje za izgradnju su dobili 2005. ili 2006, nije bitno, kad su imali zakup zemljišta na osnovu zakupa zemljišta sa Gradom Beogradom. Nakon toga je Luka poništila to i uknjižila se na to zemljište. Dok se taj spor ne reši, Sekretarijat jednostavno nije želeo da bude arbitar, ne ja lično, nego Sekretarijat nije želeo da bude arbitar u tom spornom odnosu između Luke Beograd i Investicionog fonda.

B92: Ali ispalo je kao da jeste bili, zato što osam dana pre otvaranja gradilišta se formalno podnosi zahtev vama...

Nenad Komatina: Jeste, a u međuvremenu se Luka Beograd uknjižila na to zemljište njihovo.

B92: Ali vi ste onda njima tražili da, ne znam, izgrade atomsko sklonište, da ne znam šta sad urade.

Nenad Komatina: Pa, zato što su bili u obavezi da izgrade sklonište.

B92: Ali što, ako je sve stopirano?

Nenad Komatina: Kako mislite?

B92: Mislim, što im onda niste rekli: Ne može sad više ništa dok se ne reši spor između Luke?

Nenad Komatina: Prvo, nisu bili u obavezi... U obavezi su da izgrade sklonište, ali su u međuvremenu dobili odobrenje za izgradnju tog skloništa, ako o tome pričamo?

B92: Oni su dobili prvo odobrenje za gradnju bez skloništa, nikome nije smetalo što tu nema skloništa. Onda kad je ispao ceo problem između Luke i Grada, ispalo je da im odjednom treba sklonište. Sad to, kad neko gleda sa strane, ispada kao da je samo odugovlačenje čitavog procesa da bi se oni stopirali dok se ne reši...

Nenad Komatina: Pa ja Vam rekoh malopre, mislim, mi se ne stavljamo u ulogu arbitra, zaista, između sukobljenih strana. Očigledno su u pitanju sukobljene strane.

Goran Pavlović, investicioni fond “Brif”: Imam utisak da su ili nekompetentni ili da su namerno tražili deo po deo obaveza, koje nismo mogli da sagledamo u celosti.

Posle toga niko od nadležnih ne želi da primi Pavlovića na sastanak, dok istovremeno “Brif” plaća porez i naknadu za gradsko građevinsko zemljište.

Goran Pavlović, investicioni fond “Brif”: To ispada da sam potrošio 25 miliona evra. Ljudi koji su nam, ili institucije koje su nam poverile taj novac, skoro bez osnova i pravdanja samog troška, jer nemam mogućnosti da budem zaveden u zemljišne knjige kao vlasnik tog projekta za koji je novac uložen i još uvek ne mogu da počnem gradnju, pošto još uvek nemam dozvolu za otvaranje gradilišta.

B92: To još uvek čekate?

Goran Pavlović: Još uvek čekam.

Strahinja Sekulić, javni pravobranilac Grada Beograda: Mont montaža, pa nesporno je. To je Grad dodelio pre spora sa Lukom Beograd, Mont montaža je uplatila naknadu za građevinsko zemljište i sad zbog ovog spora oni ne mogu da okončaju svoju investiciju. To je činjenica, vrlo opasna stvar.

B92: Da, ali ukoliko Mont montaža tuži Grad Beograd, tu odštetu što ljudi ne mogu da rade ništa a platili sve će plaćati građani ove zemlje?

Strahinja Sekulić: Pa ko bi drugi?!

Goran Pavlović, investicioni fond “Brif”: Samo investitori neće oprostiti novac koji je uložen u Srbiju, u Beograd, oni će na sve načine pokušati da povrate svoju investiciju, da povrate dobit koja je predviđena tom investicijom, pretenzije naših investitora su sigurno da vode spor za naknadu i štete i manjka dobiti, što treba, što bi predstavljalo nekih 160 do 170 miliona evra.

Osim ove cene, koju će u slučaju da “Brif” pokrene međunarodni sudski spor protiv Beograda morati da plaćaju građani, gradska vlast i nadležne institucije su u nekoliko mandata uradile još dosta toga na štetu budžeta i građana.

U prošloj emisiji videli ste kako je gradska vlada odlučila da izađe u susret vlasniku MPC-a Petru Matiću i da mu, usvajanjem Detaljnog urbanističkog plana, bez aukcije i tendera, ustupi četiri hektara i 85 ari zemljišta na Ušću.

Međutim, u poređenju sa 76 hiljada evra po aru, koliko je dostigao ar državnog zemljišta na licitaciji na Autokomandi, ovim postupkom gradski budžet izgubio je potencijalno oko 37 miliona evra.

Na primeru zemljišta Luke Beograd, odlukama države i Grada budžet će, po svemu sudeći, izgubiti milijarde evra. Prvo zbog toga što se greškom Grada čak 35 godina čekalo sa uknjižbom na tom zemljištu, pa onda, zbog odluke Vlade Vojislava Koštunice 2005. da proda svoje akcije u preduzeću umesto da prvo donesu odluku da izmeste Luku, a onda da državno zemljište daju na licitaciju, pa sve do odluke gradske vlade da krene u izmene Generalnog urbanističkog plana Beograda, čime se to područje iz industrijske pretvara u gradsku građevinsku zonu, čime se praktično vlasnicima Luke poklanja građevinsko zemljište bez licitacije.

Za sada niko ne zna da li bi to zemljište, da je čitava procedura bila drugačija, na licitaciji dostiglo cenu kao zemljište koje je Grad dao na licitaciju u slučaju prodaje Marine “Dorćol”, a koje je po aru dostiglo cenu od čak 120 hiljada evra. Ukoliko bi se poredila sa tom, za sada jedinom relevantnom cenom gradskog zemljišta pored reke, budžet Grada potencijalno gubi dve milijarde i 400 miliona evra. Tako samo na dve lokacije gradski budžet, prema istraživanju “Insajdera”, gubi, i to odlukama nadležnih institucija i Grada, najmanje oko dve i po milijarde evra.