Insajder debata: Otvoreni Balkan - temelj napredovanja ka EU

Gostujući u Insajder Debati Zoran Anđelković (SPS), Borko Stefanović (SSP) i Dragiša Mijačić (Nacionalni konvent za poglavlje 35) zaključili su da bi Otvoreni Balkan relaksirao komunikaciju i poboljšao odnose i saradnju Beograda i Prištine, ali i omogućio zajednički glas Zapadnog Balkana u Briselu.

Nedavno spominjanje međusobnog priznanja Srbije i Kosova u izveštaju Spoljnopolitičkog odbora, kao uslov za ulazak Srbije u Evropsku uniju (EU) za Borka Stefanovića iz Stranke slobode i pravde jako je iznenađujuće jer, kako kaže, “nije normalno tražiti od Srbije da podržava rasparčavanje sopstvene zemlje”.

Zoran Anđelković iz Socijalističke partije Srbije ovu ideju doživljava kao “kontnuitet zaobilaženja svih onih međunarodnih dokumenata, pre svega rezolucije 1244"  a precizirao je zašto: „ Zato što Rezolucija 1244 garantuje teritorijalni integritet i suverenitet Republike Srbije", naveo je između ostalog.  Ipak, objasnio je da ovakava zahtev nike neočekivan, te da smo i ranije “od raznih zvaničnika, predstavnika američke administracije i pojedinih poslanika, pre svega iz Nemačke ali i drugih zemalja, slušali tu rečenicu (o međusobnom priznanju)". „Naravno, ona nije ulazila u zvanične neke dokumente pre svega Evropskog parlamenta, zato što je malo nelogično da 5 zemalja EU ne priznaje Kosovo kao nezavisnu državu, ali s druge strane i EP valjda logično treba da se drži odluka Saveta bezbednosti, a time i Rezolucije 1244", naveo je Anđelković. 

Bez inicijative u rešavanju problema

Koordinator radne grupe Nacionalnog konventa za poglavlje 35, Dragiša Mijačić smatra da je ovakav izveštaj Spooljnopolitičkog odbora rezultat svih naših neuspeha. On podvlači da je taj dokument zapravo nacrt jedne rezolucije, te da ona nije usvojena, pa je time neobavezujući dokument, ali kaže da će ona biti usvojena u julu. „Evropski parlament ne vodi spoljnu politiku niti može da naloži priznanje bilo koje zemlje (od strane) bilo koje druge zemlje i ovaj dokument je proizvod lobiranja određenih parlamentarnih grupa, što pokazuje kakav je kapacitet naših parlamentaraca u smislu lobiranja i naše države u smislu stvaranja nekog kokusa u EP i lobiranja za interese Srbije. Sa druge strane, ovo pokazuje da Republika Srbija zaista svih ovih godina i nema neko rešnje za ovaj kosovski problem, kosovski čvor. To nije samo problem prethodne vlasti već i svih prethodnih unazad, i ono pokazuje da mi smo nekako recipijenti šta se dešava, da mi uglavnom reagujemo na reakcije koje dolaze spolja, a nikad ne preuzimamo inicijativu u rešavanju ovog istorijskog problema." 

Iako je ovaj sporazum  konsultativni a ne pravno obavezujući dokument, Miljačić navodi da su odluke Evropskog parlamenta (EP) svakako važne, te da o njima treba da se izjasne i vlast i opozicija: „Mislim da je pitanje Kosova jedno nacionalno pitanje, to je pitanje gde opozicija treba mnogo aktivnije da se uključi. Treba postići jedan društveni konsenzus oko toga u kom pravcu želimo da rešavamo ovaj problem i najzad da zaista krenemo u rešavanje ovog problema". Podsetio je: “Mi to pitanje samo bacamo iz ruke u ruku, jednoj vladi - drugoj vladi, spremni smo da kritikujemo a niko aktivno da uzme učešće u rešavanju ovog problema. Ovo je zaista jedno generacijsko pitanje za nas. Ja iskreno mislim da mi ne treba da ostvljamo novim generacijama rešavanje ovog pitanja nego treba da nađemo način na koji ćemo i rešiti problem i nastaviti dalje sa evropskim integracijama." 

Stefanović: Priznanje nezavisnosti Kosova poništilo bi Srbiju kao suverenu državu

Borko Stefanović navodi: „Priznanje nezavisnosti Kosova u formalnom smislu kao akt priznanja ne postoji kao deo pregovaračkog okvira koji se nalazi pred Srbijom.”, a misli da će tako ostati dok se ne promeni način odlučivanja u EU i činjenica da još 5 država nije priznalo nezavisnost Kosova. „Prosto, to je pitanje koje nas čeka, pitanje našeg diplomatskog umeća i kako će država Srbija da se postavi, i ja sam siguran, ako budemo pametno, studiozno, mudro pristupili ovom problemu da će ta rečenica ostati kao jedan apel, ili očekivanje određenih moćnih država EU, a da Srbija neće priznati nezavisnost Kosova. Ja mislim da ne samo da neće, nego da i ne može da prizna nezavisnost Kosova jer bi to bilo poništavanje Srbije kao suverene države”, rekao je Stefanović.

Mijačić je istakao da u srpskoj javnosti praktično nije problem da pristanemo na sve i sve priznamo, ali samo da ne priznamo Kosovo.

„Ja sam potpuno siguran da Otvoreni Balkan je važan temelj za brže napredovanje Evropskoj uniji, ali Otvoreni Balkan u kom će svi biti unutra. U tom slučaju doći će samo po prirodi stvari da mi svi sa zapadnog Balkana imamo o nekom pitanju jedan glas u Briselu", rekao je Anđelković. 

Saglasan je bio i Mijačić: „Open Balkan je jedna jako dobra inicijativa koja zaista može da ujedini region i da pomeri neke stvari napred. Treba raditi na institucionalnom jačanju inicijative Open Balkan, treba na raditi na povezivanju svih zemalja i iskreno se nadam da će to prepoznati i u ovim ostalim zemljama." 

I Otvoreni Balkan i Berlinski proces paralelno

„Moramo se postaviti mudro, moramo se postaviti u skladu sa našim interesom da zaštitimo Srbe na Kosovu i Metohiji, da zaštitimo naše kulturno, versko i svako drugo nasleđe, da im omogućimo pravo i zaštitu, a istovremeno da prihvatimo da Kosovo postoji, da prihvatimo da tamo žive ljude koji biraju svoje predstavnike, da prihvatimo da nećemo da im budemo prepreka na putu u bilo čemu. Da treba da razvijamo ne samo odnose u kulturi, u zdravstvu,  školstvu, već i u privredi, zato i kažem - Otvoreni Balkan ili Berlinski proces, koji su dva procesa gde se neke velike sile sada tuku preko nas zbog toga, mi ntreba da to nekako spojimo. Istovremeno Otvoreni Balkan ne isključuje neophodnost pregovora sa Prištinom. Znači mi moramo rešiti problem sa Prištinom zbog promirenja sa Albancima, zbog otkrivanja naših nestalih, zbog zaustavljanja napada na Srbe, zbog razotkrivanja zločina, zbog normalnog života, i uostalom zbog toga što je naš nacionalni interes da imamo sigurnu prosperitetnu Srbiju koja je u EU”, rekao je Stefanović. 

Od Srbije se traži da sama sebi odseče nogu bez lekarske pomoći

Gosti Insajder Debate govorili su i o tome koliko je neverovatna situacija istovremeno prihvatiti narušavanje teritorijalnog integriteta Ukrajine i insistiranje na nenarušavanju teritorijanog integriteta Srbije. Otvorena je i debata o tome šta sve može da izađe iz “Pandorine kutije” sa Kosovom i otcepljenim teritorijama Ukrajine.  

Upitani da prokomentarišu stav jednog broja građana Srbije, pa i jednog akademika, da Kosovo odavno nije deo Srbije ali da to niko ne sme da kaže, Borko Stefanović je rekao da prosta amputacija u ovom slučaju nije lek:„ Postoji jedna za poštovanje značajna, glasna manjina u okviru građanskog pola društva koja to propoveda već godinama. Ne krivim ih i poštujem njihovo mišljenje, ali mislim da mnogi od tih ljudi ne razumeju, nego prosto misle da je amputacija jedini lek da bi se spasilo telo, a ne shvataju da je ovo proces amputacije koji na kraju neće ostaviti telo. Drugim rečima - nije stvar amputacije, nego se traži od Srbije da sama sebi "odseče nogu" bez lekarske pomoći i da posle toga kaže: "ja sam jednaka i suverena država kao ostale", pri čemu nijedna druga država to sebi nije uradila".

"Pod uslovom da u međuvremenu nije iskrvarila", dodao je Anđelković.

„Moramo da sednemo da rešavamo ovaj problem. Do sad ga nismo rešavali, do sad smo se uglavnom bavili posledicama. Zaista mislim da mora doći do nekog nacionalnog dogovora o tome šta želimo postići sa Kosovom",zaključio je Miljačić.