Dragiša Mijačić: Kosovski premijer svojim odlukama često iznenađuje predstavnike međunarodne zajednice

Vest o tome da od 1. oktobra Kosovo neće priznavati srpske registarske tablice za gradove na Kosovu nije iznenađujuća, smatra Dragiša Mijačić, koordinator Radne grupe Nacionalnog konventa EU za saradnju Beograda sa Prištinom.

Dragiša Mijačić

U trenutku kad se očekivalo da specijalni izaslanik EU za dijalog Beograda i Prištine, Miroslav Lajčak, dogovori sastanak na najvišem nivou, kosovska Vlada je donela nova pravila, koja se odnose na lična dokumenta izdata u Srbiji i registraciju vozila sa srpskim oznakama. Iz Srbije su usledila upozorenja da kosovski premijer preti ratom, a predsenik Srbije, Aleksandar Vučić je, aludirajući na progon Srba iz Hrvatske 1995, poručio da se odlukama Prištine sprema nova „Oluja“. Kosovski premijer Kurti je saopštio da su donete odluke način da se uredi ulazak na Kosovo građanima sa sprkim ličnim dokumentima i automobilima sa srpskim registrasrkim oznakama. Svi koji sa sprskim ličnim dokumentima od 1. oktobra budu ulazili na Kosovo dobiće potvrdu koja zamenjuje lične isprave i sa kojima će moći da se kreću po Kosovu.

Koordinator Radne grupe Nacionalnog konventa EU za poglavlje 35, koje se u pregovorima sa EU odnose na Kosovo, Dragiša Mijačić, gostujući u Markeru Insajder TV, je rekao da vest o tome da registarske tablice sa srpskim oznakama, za gradove na Kosovu verovatno više neće biti u upotrebi na teritoriji Kosova od 1. oktobra i nije toliko uznenađujuća, podsetivši da je radna grupa, koja je trebalo da napravi konačno rešenje o tablicama, 21. aprila ove godine, saopštila da rešenja nema. Priština je zbog ovoga već duže vreme nagoveštavala primenu jednostanih akata, pre svega prema tablicama koje izdaje MUP Srbije, za gradove na Kosovu i Metohiji. Mijačić podseća da je te tablice trebalo da budu ukinute u više navrata od 2011, dodajući da se postavlja pitanje kako će ih Priština jednostrano primenjivati. 

Mijačić je podsetio na prošlogodišnje blokade prelaza koje su organizovali Srbi sa severa Kosova, zbog kojih je Kurti odluku o nepriznavanju tablica hteo da primeni silom, tj. zaplenom vozila sa srpskim registarskim tablicama, na teritoriji Kosovske Mitrovice. U trenutnim okolnostima, informativna kampanja o zameni tablica će na području Kosova da se sprovodi od 1. avgusta, do 30. septembra, posle čega će građani, pripadnici srpske zajednice na Kosovu, biti u obavezi da preregistruju tablice.

Odluku koja se odnosi na lična dokumenta Mijačić pak smatra iznenađujućom i dodaje da to nije prva Kurtijeva odluka koja je iznenadila predstavnike međunarodne zajednice. Prema Mijačićevom mišljenju, Kurti je ovom odlukom, koja zapravo predstavlja mere reciprociteta između Prištine i Beograda, iznenadio i samog Lajčaka. Mijačić objašnjava da, kada neko ima kosovska dokumenta sa kojima želi da uđe u Srbiju, da se njemu na administrativnom prelazu izdaju privremena dokumenta, uz pomoć koji može da se kreće kroz našu zemlju jer kosovska dokumenta država Srbija ne prepoznaje. „Sada je Kurti uveo meru reciprociteta, sa izdavanjem privremenih dokumenata na području Kosova i Metohije, za građane Srbije“, kaže Mijačić, dodajući da je to s jedne strane u skladu sa politikom reciprociteta, na čemu Kurti, od kada je postao premijer, insistira.

Mijačič smatra da je Kurti odluku doneo pod pritiskom javnosti na Kosovu, zbog prethodno potpisanog Sporazuma o energetici, između Beograda i Prištine. On podseća da je kosovski premijer političku karijeru gradio protivljenjem svim sporazumima sa Srbijom. Ipak, Kurti je uvideo da je potpisivanje Sporazuma o energetici u najboljem interesu Kosova, smatra Mijačić i dodaje da je kosovska Vlada prošle godine, plaćajući račune za potrošenu električnu energiju, samo na severu Kosova, potrošila 40 miliona evra.

„Sporazum je svakako dobar za Kosovo, on je na neki način ustupak Srbije Kosovu i budžetu Kosova i trebalo je da se kompenzuje kroz početak pregovora o Zajednici srpskih opština (ZSO), međutim, Kurti je opet obrnuo igricu, uveo mere reciprociteta i radikalizovao situaciju“, objašnjava gost Markera. 

Mijačić smatra da se odluke o izdavanju privremenih dokumenata odnose na građane severa Kosova jer je to poslednji deo koji nije integrisan u ustavno-pravne okvire Kosova, dodajući da ipak postoje stvari koje će biti mnogo teže implementirati, kakva je recimo i Sporazum o energetici, za koji je rok za primenu dat rok od 100 dana. „Pune 23 godine, od 1999, ljudi sa severa nisu ušli u sistem naplate električne energije, puno je korisnika, građana, zgrada, preduzeća, fabrika, sve to treba popisati u roku od 100 dana i krenuti u naplatu, verujem da će biti mnogo otpora, pa će biti teže implementirati taj sporazum, nego ovo za tablice jer ljudi to očekuju još od 2011“, objašnjava Mijačić i dodaje  da ima još mnogo pitanja koja „prave ogroman konfliktni potencijal“.

Optužnice protiv 70 političkih predstavnika Srba na Kosovu, da krše kosovski ustavno-pravni poredak, organizovanjem blokada i sastanaka Srba sa Kosova sa predsednikom Srbije, Aleksandrom Vučićem, imaju veliki konfliktni potencijal takođe, smatra Mijačić. Zbog tih optužnica su politički lideri Srba sa Kosova u obavezi da se redovno javljaju policiji i tužilaštvu, pa bi one mogle da dovedu do sukoba, ili toga da deo Srba odluči da napusti Kosovo.

Kosovo ostavljeno po strani u regionalnim i međunarodnim odnosima

Na pitanje da li su političke elite te koje stvaraju tenziju, Mijačić odgovara da se tenzije više podižu u Prištini, dok su srpska strana i vlasti u Srbiji više reaktivne na ono što se dešava u na Kosovu. „Moramo da priznamo i da je Kosovo ostavljeno po strani u međunarodnim i regionalnim odnosima, vidite da oni ne učestvuju ni u kakvim procesima, da su prilično samoizolovani, ili ih je svet izolovao, ili Evropa i da pokušavaju da skrenu pažnju na sebe na različite načine, od stalnog pominjanja da će Srbija napasti Kosovo, kao što je Rusija napala Ukrajinu i na druge načine, dodaje Mijačić.

Nove odluke Prištine ne mogu dovesti do egzodusa

Reagujući na izjavu predsednika Srbije, Mijačić kaže da ne misli da će doći do nove „Oluje“, „naročito ne zbog tablica i naročito ne u tačno definisanom vremenskom okviru“. „Ipak, ovo jeste jedno kuvanje žabe. Imate stalno jednu vrstu pritiska zarad uspostavljanja ustavno-pravnog poretka na severu Kosova, gde se donekle sve to tiče implementacije postojećih sporazuma. To je sve potpisano 2011, 2012, 2013, 2016. i sad je došlo do impelemntacije tih sporazuma. Kad predsednik kaže da nije impelemtnirana odluka o formiranju ZSO, tu takođe treba da se stavi zarez, pa nije imlementarana odluka o energetskom sporazumu, pa o slobodi kretanja, koja uključuje izdavanje srpskih tablica u gradovima na Kosovu i Metohiji“, podseća Mijačić. 

Odgovarajući na pitanje kako Srbi žive na Kosovu i da li se na terenu oseća da je blizu neki oružani sukob, Mijačić kaže da se okolnosti na Kosovu, u odnosu na 1999. ali i na 2004, menjaju i da to nisu „ni isti ljudi, ni ista vremena, ni iste situacije“. 

 „Situacija na Kosovu je fragilna jer ima velikih konfliktnih potencijala, s druge strane, vidi se veliki pritisak na Kurtija od strane međunarodnih aktera, u smislu de-eskalacije. U jednom trenutku, došlo je do serije od nekoliko oružanih incidenata gde se pucalo na predsatvnike kosovske policije, na severu Kosova“, objašnjava Mijačić i kaže da veliki deo javnosti u Srbiji o tome ništa ne zna. „To podseća na 1994, 1995 i 1996. godinu. Danas imamo kosovske specijalce koji patroliraju severom Kosova sa blindiranim vozilima, sa dugim cevima, ali još uvek se ta situacija drži pod kontrolom“, dodaje on. 

Na pitanje da li se predstavnici međunarodnih institucija raspituju za sadržaj tih optužnica, on odgovara da postoji niz diplomatskih aktivnosti da se reši to pitanje

“Postoje izjave tih ljudi da žele da se povuku iz kosovskih institucija, ako se povuku, otvaramo Pandorinu kutiju, gde može da dođe do oružanog konflikta, ili egzodusa, zakljuluje Mijačić.

Pregovori spušteni na tehnički nivo

Kada su u pitanju pregovori, Mijačić ocenjuje da su se oni spustili na tehnički nivo i da se uglavnom govori o delovima sporazuma koji nisu implementirani do sad. Sastanak na najvišem nivou, između Vučića i Kurtija u narednih godinu dana nije izvestan, on nije realan, ni plodonosan, smatra Mijačić.

Na pitanje da li Priština vuče određene poteze, kako bi se Evropi predstavilo da su u bezbednosnom riziku, Mijačić odgovara da smo mi stavljeni po strani u Evropi i dodaje da je Lajčaku dat mandat, kako bi stabilizovao situaciju, koliko je to moguće.

„Dok je ovako, Evropa neće biti zainteresovana. Ima pokušaja dizanja tenzija. Kosovo je ipak praktično izolovano u svim procesima i oni negde tim konfilktima izazivaju pažnju sveta na sebe“, dodaje on.

Članstvo Kosova u međunarodnim institucijama i Srbije u EU uslovljeni normalizacijom odnosa Beograda i Prištine

Na pitanje koliko u bezbednosnom smislu znači građanima Kosova odluka Prištine da odustane od članstva u interpolu, Mijačić objašnjava da to članstvo mora da bude koordinirano sa njihovim međunaordnim partnerima, baš kao i članstvo u Savetu Evrope (SE). 

„Videli smo, očigledno je da nemaju dovoljnu većinu za članstvo u Interpolu, zato su i povukli kandidaturu, a u SE su se nadali da će ove godine ući u agendu i proces, a to se nije desilo jer međunarodni partneri kažu -prvo koordinacija, pa sve ostalo. Kompleksna je situacija, Kosovo nije priznato međunarodno“, objašnjava gost Markera. 

To što stvari u međunarodnim institucijama ne idu onako kako su oni predviđali predstavlja signal Kosovu da mora da normalizuje odnose sa Srbijom.

„Oni na različite načine pokušavaju da urade neki "by pass" preko procesa normalizacije i da uđu u neke procese, tako vidimo i neke odnose sa Grčkom u poslednje vreme, kao i pritisak na pet evrospkih zemalja da priznaju Kosovo jer bi se time obesmislilo priznanje od Srbije“, ocenjuje Mijačić i dodaje da ti pritisci nemaju nekog posebnog efekta.

Osvrćući se na izjavu nemačkog kancelara Šolca u Prištini da nije moguć napredak Srbije u procesu priključenja Evropskoj Uniji, ukoliko ne prizna Kosovo, Mijačić je rekao da je to uslov koji Srbija zna odavno, iako se o njemu javno ne priča. „Sve stvari vezane za Kosovo i Srbiju su jasne vlastima i u Neogradu i u Prištini“, dodaje Mijačić.

Suživot Srba i Albanaca na severu i u enklavama nije isti

Odgovarajući na pitanje da li je suživot Srba i Albanaca na Kosovu bolji, nego 2013, kad je potpisan Briselski sporazum, Mijačić kaže da suživot na severu Kosova i na Centralnom Kosovu nije ista stvar.

„Velika većina stanovništva na severu nikada nije prešla most i otišla na južni deo Mitrovice. Postoji veća saradnja privrednika Albanaca sa Kosova sa onima iz Srbije, nego sa Srbima sa Kosova. Nema interakcije. Kad su u pitanju enklave, oni su najveće žrtve Beograda i Prištine. Bilo da se podiže retorika, ili iniciraju sukobi, to sve plaćaju Srbi u enklavama. U nekim segmentima je teže, ali je lakša sloboda kretanja“. Ipak, ispod 10% Srba iz enklava zna albanski, zbog čega ne mogu da učestvuju na tržištu rada, na raznim konkursima, kao ni da iskoriste razne druge mogućnosti, objašnjava koordinator radne grupe Nacionalnog konventa EU za Poglavlje 35, koje se tiče saradnje Beograda sa Prištinom.

Mijačić dodaje da se sve odredbe Marti Ahtisarija o zaštiti prava Srba na Kosovu vrlo teško implementiraju i dodaje da nema dovoljno ljudi koji bi Srbe mogli da uče jeziku, dok Srbi čekaju konačni status, kako bi krenuli u integrativne procese. 

„Proces pregovora je monopolizovan od strane političkih elita, a mi se kao radna grupa bavimo monotoringom procesa pregovora, da taj proces dovedemo do neke izvesnosti, pod uslovom da obe političke elite zaista želele da postignu rešenje o normalizaciji. Ipak, nije problem samo u normalizaciji, nego i u pomirenju“, kaže gost Markera. „Pitanje nestalih lica je jedno od onih koje može da dovede do začetka pomirenja. Moramo da tražimo integrativne faktore, da ih približimo kroz sprot, ili kuluturu“, dodaje on.

Dok je Kurti političku karijeru izgradio na protivljenju pregovorima, Vljosa Osmani, kao političarka koja dolazi iz LDK, umerene partije Ibrahima Rugove, bila ta čija je retorika takođe bila umerenija. Ipak, umesto da tu umerenost, kao predsednica, prenese na političko delovanje, ona je radikalizovala svoj odnos prema konfliktu, kaže Mijačić i dodaje da se sve kreće ka etnonacionaliznu i sukobima.

Ostvarivanje osnovnih prava na Kosovu problem u određenim oblastima

Na pitanje kako implementirati priču o Poglavljima 23 i 24, vezano za Kosovo, Mijačić odgovara da će Albanci, ukoliko ih neko pita, reći da na Kosovu postoji pravna država. Ipak, iako je potpisan Sporazum o pravosuđu, on se ne implementira. Takođe, postoje i brojni problemi u sprovođenju pravde na Kosovu, kako prema Srbima, tako i prema Albancima, kaže gost Markera, dajući primer upisa u katastar nepokretnosti. On objašnjava da su obični građani, zbog neusaglašenosti pravosudnog sistema i matičnih knjiga Srbije i Kosova, dovedeni u situaciju da teško mogu da ostvare prava na primarnom nivou.

„Nijedan brak koji je sklopljen od 1999, do 2015. (na području Srbije) pa i do danas, on nije priznat na Kosovu. Ne možete da registrujete imovinu, vaša deca nemaju kosovska dokumenta“, objašnjava Mijačić i dodaje da se bazičnim problemima niko i ne bavi, sve dok oni ne postanu politički problemi.

„Kad je u pitanju rešavanje konkretnih stvari, kao što je vađenje lične karte, ako ste kosovski Srbin, matična knjiga mora da postoji za period kad ste rođeni, ako ta matična knjiga nije vraćena iz Srbije na Kosovo, ne možete da izvadite ličnu kartu“, objašnjava on i dodaje da te probleme može da reši Euleks, pod uslovom da vi za tu mogućnost uopšte znate.

Mijačić ne misli da će nam podrška Rusije biti neophodna u uspostavljanju odnosa sa Prištinom. „Mislim da ovo što se dešava u Ukrajini stavlja Rusiju u tešku situaciju, a Srbiju u još težu i da Srbija mora da neđe izlaz. Jako su kompleksne stvari, a Srbija mora da odluči šta hoće sa Kosovom. Vreme je za unutrašnji dijalog, imamo opoziciju koja se vraća u parlament, Srpsku akademiju nauka i umetnosti, patrijarha, civilno društvo, vreme je da napravimo nacionalni konsenzus da uvidimo kako vidimo normalizaciju odnosa sa Kosovom“, zaključuje on.

Problem manastira Dečani sa priznavanjem imovine je najbolji primer toga kako lokalni akteri upravljaju globalnim stanjima u društvu, ocenjuje koordinator radne grupe. „Imate situaciju da sadašnji i prethodni predsednik Amerike, za vreme Obame, da su tražili od kosovskih vlasti da se zemljište upiše na manastir, dok gradonačelnik to odbija, a ako on odbija, to baca u senku činjenicu da je to tražio predsednik SAD. „Sve što se smatra ustupkom prema Srbima na Kosovu i Metohiji je neprihvatljivo za tamošnju javnost, objašnjava gost Markera.