Jovanka Matić: Studenti kao glavnu, suštinsku misao poručuju „žaba nije skuvana" (VIDEO)

O tome kako su na studentske proteste delovale poruke i potezi vlasti, za Insajder govori Jovanka Matić, istraživačica medija i naučna saradnica Instituta društvenih nauka u Beogradu. Za ova dva meseca vlast je menjala strategije u odgovoru na blokade i studentske proteste kako su se oni širili, a Matić je ocenila da je vlast koristila toplo-hladne metode.

Jovanka Matić, foto: Insajder
Jovanka Matić, foto: Insajder

"Studenti kao glavnu, suštinsku misao poručuju: „Žaba nije skuvana.“ To je za mene ključna poruka ovog pokreta otpora, zato što mi već skoro deceniju živimo u sistemu u kojem se preko medija, pre svega u javnoj sferi, neprestano utiče na javno mnjenje, i ono se na vrlo grub način oblikuje kao testo, prema potrebama jedne interesne grupe i njenih klijentelističkih grupacija. A, studenti nisu deo toga. Oni su, prosto, po svom socijalnom položaju neko ko nije ni ušao u taj lonac, a sada nam to pokazuju", kaže Matić.

Prema rečima sagovornice Insajdera, studenti su generacija koja komunicira na drugačiji način i koja je izbegla otrovno dejstvo televizije kao glavnog kanala za oblikovanje javnog mnjenja.

„Za njih je javna sfera potpuno drugačija od naše, uobičajene javne sfere prosečnog stanovnika Srbije. Ona nije nacionalna, već globalna. Dakle, ne samo da su oni sami izbegli da budu skuvana žaba, već su i ostale – te polukuvane žabe, kojima mozak još nije skuvan, ali koje su preživljavale u toj ključaloj vodi – stimulisali da iskoče i da se konačno oglase. Ono što se desilo, revolucionarna promena u svemu ovome, jeste da je prekinuta spirala tišine. Mi poslednjih godina imamo jedan fenomen ućutkivanja protivnika vlasti, nakon brojnih pokreta, pobuna i poraza. Njima se stalno nameće osećaj da su manjina. Postoji jedna teorija javnog mnjenja koja kaže da kada neka grupa u društvu samu sebe percipira kao manjinu, ona teži da se sama utišava, da ne bi doživela još veću društvenu izolaciju. A onda se odjednom pojavila nova iskra – oživljavanje, vaskrsavanje nade da je promena sistema moguća“, objašnjava naša sagovornica.

Protesti su se u početku uglavnom ignorisali, ali se u jednom trenutku pokušalo sa programom povoljnih stambenih kredita. Na pitanje šta se time želelo postići i šta se zapravo postiglo, Matić odgovara:

„Svaki taj pokušaj pokazao se neuspešnim. Mislim da je neuspešan zato što je primenjivan kao jedna ranije uspešna taktika na druge društvene grupe. Svaki put su se potkupljivale određene grupe – prosvetni radnici, poštari kada su štrajkovali, poljoprivrednici. Nešto im se ponudi. Nađe se grupa među pobunjenicima – da li je reprezentativna ili nije, nije važno – koja će prihvatiti te pogodnosti, i tako se otpor uguši. Ovde to nije uspelo, jer studenti imaju vrlo specifičnu poziciju u sistemu u kojem živimo. Oni su na granici između izdržavanih maloletnih lica i odraslih koji još nisu ušli u svet rada i nisu postali zavisni od sistema.“

Prema rečima Jovanke Matić, studenti su u tom međuprostoru – zavisni su od svojih porodica koje ih finansiraju, ali još uvek nisu zavisni od sistema kao takvog.

„Prvo, to je biološki vrlo specifično doba, kada ste na vrhuncu svojih bioloških, intelektualnih i psiholoških potencijala. Drugo, nemate uobičajene brige, nemate finansijske probleme. Ne kažem da nemaju studentske brige – svakako ih imaju, kao i njihovi roditelji. Ali, oni funkcionišu u okviru onoga što im je raspoloživo. Studiranje je porodični poduhvat. Cela porodica učestvuje u finansiranju studenta i ponosna je na to. Ne znam da li ste primetili, ali roditelji su jako ponosni. Sa ponosom govore da su im deca studenti. Znači, studenti nemaju egzistencijalne brige – imaju jednu jedinu preokupaciju: da studiraju, uče i polažu ispite“, objašnjava Matić.

Sagovornica Insajdera dodaje da studenti, sa vrhuncem svojih potencijala i malo briga, imaju mogućnost da se bave i društvenim pitanjima, a da pri tom ne trpe posledice koje trpe zaposleni ili roditelji.

„Vidite sada kako kažnjavaju roditelje studenata – otpustiće ih s posla, spustiti na nižu poziciju... Studenti nisu podložni toj vrsti ucenjivanja. Mislim da je to ključni razlog“, objašnjava Matić.

Ona je objasnila da studenti nisu deo uobičajene medijske publike na koju režim deluje.

„Režim je razvio brojne mehanizme manipulacije medijskom publikom i zarobio celokupan medijski sistem, posebno onu populaciju iznad studentskog doba. Ona zavisi od glavnih medijskih kanala, pre svega od televizija sa nacionalnom frekvencijom, ali i od određenih internet komunikacija, u kojima takođe postoji kontrola. Botovi falsifikuju javnu diskusiju. Ovo je nova generacija, rođena sa mobilnim telefonom u ruci. Oni žive u potpuno drugačijoj javnoj sferi i osećaju se kao građani sveta. Za njih je potpuno normalno da upale računar ili telefon i postanu članovi ekipe neke igre u kojoj učestvuju Afrikanac, Amerikanac i Japanac. Oni imaju drugačiji rakurs iz kojeg posmatraju stvari i nisu dozvolili da budu žrtve manipulacije koja se neprekidno odvija. Njihovo poimanje stvarnosti je drugačije. U digitalnoj komunikaciji vi ste prinuđeni na pluralizam gledišta, na različitosti“, dodaje Matić.

Ona zaključuje da danas, ako želite da učestvujete u komunikaciji, morate biti tolerantni, pristojni, ne služiti se ružnim rečima i ne biti bahati. To je potpuno novi način komunikacije na koji su mladi navikli.

Izvor: Insajder