Tabu: Zbog sindroma sagorevanja na poslu - uskoro i bolovanje

Sindrom sagorevanja na poslu (“burnout”) može i da ubije, a od naredne godine ulazi u Međunarodnu klasifikaciju bolesti. I u Srbiji će biti moguće otvoriti bolovanje ako lekar ustanovi da ste “pregoreli”. Sa ovim sindromom detaljno smo se upoznali u večerašnjem Tabuu Insajder televizije.

Umor nije bolest, iako je često po simptomima gori nego neke bolesti. Ali, kada se gomila, pa još ako je praćen stresom, može da izazove stanje koje je Svetska zdravstvena organizacija 2019. Godine zaista proglasila bolešću. Reč je o sindromu sagorevanja na poslu. Ako ste nekada naleteli na izraz “burnout”, znajte da je reč upravo o tome.

U zemlji u kojoj je stopa nezaposlenosti i dalje velika u odnosu na evropski prosek, pomalo je privilegija pričati o opterećenosti poslom. Jer, treba da smo srećni ako posao uopšte imamo. Ali, nije baš tako. Poslovi su nam nesigurni, plate nedovoljne, a najveći je problem taj što često jedna osoba pokriva dva ili tri radna mesta. 

O sindromu sagorevanja na poslu za Tabu su  govorili psihoterapeut Goran Tomin i preduzetnica Maša Đurić. 

Kako prepoznati “burnout” ?

Sindrom sagorevanja počinje tiho i neprimetno. “Prvi simptom je često preterani entuzijazam na poslu i zapostavljanje drugih segmenata života”, kaže Goran Tomin i dodaje da, iako na prvi pogled može tako da izgleda, ovo nije problem samo onih koji imaju sreće da rade posao koji vole: “Preterani entuzijazam jeste uvod u sindrom sagorevanja, ali ovaj sindrom i te kako pogađa i ljude koji rade duple smene u fabrikama i nemaju drugog izbora.”

Maša Đurić kaže da je u njenom iskustvu, do sagorevanja uvek dolazilo kada je bio uključen i mobing: “Te dve stvari, zlostavljanje na poslu i sindrom sagorevanja, bar za mene su usko povezane. Pri tome, i moji šefovi su uvek bili pod pritiskom svojih šefova, tako da se, kada je i o mobingu i o sagorevanju reč, zapravo stvara lančana reakcija.

Iako o sindromu sagorevanja govore iz različitih perspektiva - terapeuta i osobe koja je više puta “pregorela” - zapravo, oboje sagovornika Tabua imaju iskustvo sindroma sagorevanja.

Reč je o podmuklom sindromu koji počinje kao običan umor, ali vremenom izaziva i ozbiljne fizičke tegobe, od nesanice, glavobolja, stomačnih tegoba do srčanog i moždanog udara. 

Kako se leči “pregorevanje”? 

“Lečenje traje najmanje tri nedelje”, kaže Tomin: “Ali te tri nedelje dovoljne su samo za fizički oporavak. Iz mog terapeutskog iskustva, prosek trajanja lečenja je šest nedelja. Tri nedelje su period tokom kog možete samo fizički da se oporavite, ali tek tada treba da počne proces psihološkog oporavka.”

Najradikalniji korak u lečenju sindroma sagorevanja jeste davanje otkaza. Maša Đurić kaže da nije čekala da nađe novi posao: “Prosto, dogodila se jedna kap koja je prelila čašu. Možda sam to uradila u afektu, ali iz ove perspektive, mislim da bih svakako dala otkaz, možda ne tada, ali sigurno vrlo brzo. I ne, nisam imala ni nov posao ni ideju od čega ću živeti.”

Tomin dodaje da većina njegovih klijenata koja se zbog sindroma sagorevanja odlučila za otkaz - nije imala rezervni plan: “Ali, otkaz je krajnji korak. Pre njega, treba, u saradnji sa stručnjacima, razlučiti u glavi šta jeste, a šta nije naš posao i držati se toga koliko je moguće. Ali, ako je otkaz jedina opcija, a ne čeka nas nov posao, uvek postoji mogućnost sagledavanja šire slike: ko još u porodici radi, koliko zarađuje, kakva je mreža podrške i da li je nov posao toliko neophodan da bi se rizikovalo zdravlje ili život.”

Iako smo, kada razmišljamo o egzistenciji, fokusirani najviše na novac, gosti Tabua nedvosmisleno su saglasni: život i zdravlje daleko su važniji.