Vuksanović za Marker: Erdogan na Balkanu uspešan jer lokalni lideri razmišljaju i deluju kao on (VIDEO)

Vuk Vuksanović iz Beogradskog centra za bezbednosnu politiku (BCBP) ocenio je u emisiji „Marker“ na Insajder televiziji da se današnji dolazak predsednika Turske Redžepa Tajipa Erdogana u Srbiju, može posmatrati kao poseta pomirenja i otopljavanja odnosa između dve države nakon što je Ankara prošle godine Prištini prodala dronove, što je naljutilo zvanični Beograd.

Predsednik Srbije Aleksandar Vučić sa sa turskim predsednikom Redžepom Tajipom Erdoganom, foto: Tanjug/Strahinja Aćimović

„Već neko vreme, mislim sigurno od kada je predsednik Erdogan preuzeo kontrolu nad turskom spoljnom politikom, odnosno negde od neuspelog puča u Turskoj 2016. godine pa naovamo odnosi sa Ankarom funkcionišu toplo-hladno. Krajem 2017, kada je Erdogan posetio Srbiju, odnosi između Beograda i Ankare postavljeni su na čvršće tlo, funkcionisali su dosta dobro neko vreme, da bi se onda pokvarili prošle godine (zbog prodaje dronova Prištini). Verujem da je, mimo svih konkretnih oblasti saradnje, to zapravo bila glavna svrha posete i verujem da je iza zatvorenih vrata, između dva predsednika i njihovih spoljnopolitičkih timova, to zapravo bila centralna tema“, rekao je Vuksanović.

Obnova odbrambenog sporazuma iz 2019.

Predstavnici vlada Srbije i Turske potpisali su danas 11 memoranduma i protokola, među kojima su sporazumi o saradnji u oblasti vanrednih situacija, energetike, kulture i medija. Među njima, međutim, nijedan nije o vojno-odbrambenoj saradnji, o kojoj je danas bilo reči u obraćanju dvojice predsednika. Vuksanović ističe da Turska po tom pitanju ima svoje interese.

„Imamo dvojicu lidera koji imaju personalizovan pristup spoljnoj politici. Jedan od razloga zašto je Erdogan toliko uspešan na Balkanu je to što ima lidere na lokalu, koji na neki način razmišljaju i deluju na isti način kao i on - svi veruju u personalizovane odnose i svi veruju u personalizovano sklapanje dilova. Doduše, jedan sporazum postoji, a to je onaj iz 2019.godine kada su Srbija i Turska potpisale sporazum o saradnji u vojno-industrijskoj oblasti. To što su na neki način govorila dvojica lidera o obnovi saradnje u oblasti vojne industrije, naročito po pitanju dronova, to je pokušaj da se oživi ta saradnja i ono što je planirano 2019, a što nije sprovedeno zbog isporuke dronova Prištini. Ali i dalje tu zapravo Turska ima jedan veoma specifičan interes, jer nijedna druga zemlja u regionu Zapadnog Balkana, nije u stanju da im ponudi takvu infrastrukturu u svojoj oblasti namenske industrije i takvu sposobnost da potencijalno preko te zemlje pokuša da osvoji bilo evropska obrambena tržišta, bilo neka druga odbrambena tržišta koja su od interesa i za Srbiju i Tursku, poput, recimo, afričkih zemalja“, dodaje Vuksanović.

Stoga, kako kaže, ovo jeste na neki način obnova onog starog sporazuma, ali i neka vrsta potvrde kako zapravo funkcionišu ova dva lidera.

„Veoma lako se možete sukobiti jednog dana, ali već sutradan, kada vam interesi nalažu drugačiju računicu, u stanju ste veoma brzo da popravite odnose sa drugom stranom“, navodi on.

Govoreći o privrednoj saradnji, koja je poslednjih godina u usponu, Vuksanović navodi da Turska ima politiku da uvek forsira svoje firme, što je praksa koja počinje još od ranih devedesetih, a podrazumeva da delegacija turskih firmi uvek prati turskog premijera ili predsednika na inostranim putovanjima.

„I danas smo imali tursko-srpski poslovni forum, koji je zasedao paralelno sa sastankom između predsednika Vučića i predsednika Erdogana. Svakako da će turske firme gledati priliku za sebe, a jedna od njih će potencijalno biti građevinski sektor, jer turske građevinske firme su prisutne i na Balkanu i u Africi i svakako da će možda želiti da dobiju neki ugovor. Ali to vam govori i o tom pragmatizmu turske države, jer iako postoje neke zemlje koji su im mnogo bliže emotivno i politički - poput muslimanskih delova Bosne i Hercegovine - oni se i dalje ponašaju pragmatično i idu na ona tržišta gde veruju da će bolje proći. I to je razlog zašto ih Srbija više privlači“, rekao je gost „Markera“.

Srbija bez problema izručivala Erdoganove protivnike

Odnosi Srbije i Turske se mogu posmatrati i kroz izručenja protivnika Erdoganovog režima. Tako je 2017.godine Srbija, i pored protivljenja Komiteta protiv torture Ujedinjenih nacija, izručila Dževdeta Ajaza, da bi ove godine bio sasvim drugačiji slučaj - Edževit Piroglu je praktično pušten da napusti Srbiju.

Vuksanović podseća da je Erdogan, nakon neuspelog puča u Turskoj 2016. godine, imao jaku opsesiju lova kurdskih aktivista, ali posebno gulenista, odnosno sledbenika izgnanog verskog poglavara Fetulaha Gulena, koji je u SAD, a nekada je bio saveznik turskog predsednika.

„Kada je došlo do te već spomenute posete (Beogradu) 2017. kada su se popravili odnosi između Ankare i Beograda, jedan od razloga koji je doprineo tome da se zbliži Erdogan sa Beogradom je to što i Tirana i Priština - njegovi tradicionalni partneri u albanskom političkom telu - nisu bili baš oduševljeni njegovim lovom na guleniste širom Balkana. U Tirani im je bilo veoma neudobno i nekomforno zbog tog lova na guleniste, dok je, sa druge strane, u Prištini to izazvalo čak i politički lom između tadašnjih predsednika i premijera. Hašim Tači je želeo da izručuje guleniste i čak je uradio to tajno u jednom trenutku, dok je Haradinaj bio protiv toga, a neki su govorili čak i da je blizak gulenistima. S druge strane, Vlada u Beogradu se nosila mišlju ’niti u naš džep, niti iz našeg džepa’ i bez ikakvih problema su izručivali te ljude, što je svakako kumovalo onda i tom tadašnjem zbližavanju“, navodi Vuksanović.

I Turska i Izrael žele Srbe i Albance uz sebe

Komentarišući činjenicu da su u poslednje vreme Beograd i Tiranu posetili i turski i izraelski predsednik, odnosno lideri koji su na suprotstavljenim stranama kada je reč o sukobu na Bliskom istoku, Vuksanović podseća da je Izrael još pre 13 godina želeo da bude aktivniji na Balkanu upravo da bi udario kontru Turskoj.

„Turska želi da pokaže da je Balkan jedan od regiona u kojem je ona igrač, dok Izrael, sa druge strane, radi nešto drugo - pokušava da podstakne nejedinstvo unutar Evropske unije po izraelsko-palestinskom pitanju i želi da na Balkanu, regionu koji je relativno blizak Bliskom istoku, formira alternativna diplomatska i bezbednosna savezništva. Ali jedna stavka po kojoj su Izrael i Turska identični u ovom pogledu je to da i jedni i drugi zapravo prepoznaju Srbe i Albance kao dve najznačajnije etno-verske grupe na Balkanu, strateški najznačajnije, koje su najbrojnije i koje naseljavaju nekoliko zemalja na Balkanu. Znači, i jednoj i drugoj zemlji je bitno da kada formira partnerstva na Balkanu, da ima uporište i u srpskom i u albanskom korpusu“, zaključio je za emosiju Marker, Vuk Vuksanović iz BCBP.

Izvor: Insajder