Za 15 godina prekrivenost tla šumama u Srbiji porasla za 10 procenata – pokazuje novi popis (VIDEO)

Prema šumama se odnosimo kao prema resursu, umesto kao prema prirodnom dobru. I tu je početak i kraj pogrešnog odnosa čoveka prema šumskom fondu.

Šuma, ilustracija, foto: Ethan Dow/Unsplash

Gotovo dve trećine šuma u zemlji su samonikle, dok samo četiri odsto čine planski zasađene šume. Treba li onda da nas raduju zvanični podaci prema kojima je u proteklih 15 godina šumski fond u Srbiji veći za 10 odsto? Da bismo bolje razumeli da li smo zaista bogatiji šumama, trebalo bi uporediti podatke iz novog i prethodnog popisa šuma.

Tridesetdevet odsto tla Srbije prekriveno je šumama - pokazuju podaci novog popisa, koje objavljuje Uprava za šume. U odnosu na prethodni popis iz 2009. godine, prekrivenost tla šumama je u Srbiji za samo petnaest godina porasla za deset odsto. Da li smo zaista bogatiji za 500 hiljada hektara šuma, tj. za oko četiri šumska fonda Vojvodine, ili ipak drugačije treba da čitamo nove i stare zvanične podatke. Jedan od razloga za toliku razliku u procentima krije se u činjenici da je novi popis, za razliku od popisa iz 2009. godine, obuhvatio i nisko šumsko rastinje.

"U prethodnoj metodologiji nisu uzimana područja koja su samo obrasla, kako da kažem, divlje obrasla ovaj, područja šumama, šumarcima. Međutim, sada su uzeta i ta područja. I sad, obzirom da se desila, i još uvek traje, taj neki, napuštanje seoskih domaćinstava, pogotovo, ovaj, pa i u Vojvodini, ali pogotovo u Srbiji, u centralnoj i južnoj istočnoj, onda su sva ta područja koja su zapravo u okolini sela tih napuštenih i u okolini kuća, znači okućnice, znači, bukvalno je sve to sada uzeto kao šumsko područje“, kaže Dragana Arsić iz pokreta „Odbranimo šume Fruške gore.

Da je popis iz 2009. obuhvatio i nisko šumsko rastinje, prekrivenost tla šumama bila bi veća i iznosila bi 34%, kažu domaći stručnjaci koji su učestvovali u oba popisa. Pored popisivanja niskog šumskog rastinja, ima još razloga za toliki procentualni skok u novom popisu. Šume su ovog puta, osim na terenu, popisivane i iz vazduha. Stručnjaci su još pre dve godine, tokom predstavljanja preliminarnih rezultata, upozorili da popis iz vazduha može da da neprecizne podatke.

"U toj klasifikaciji moguće su i određene greške jer vi, kad posmatrate snimak, možete videti voćnjak i konstatovati da je to šuma. Tu će biti korekcija u tom smislu što će ekipe koje su na terenu i koje rade verovatno nešto što je klasifikovano kao šuma preklasifikovati u neku drugu kategoriju zemljišta“, objasnio je profesor Šumarskog fakulteta u Beogradu Damjan Pantić na stručnom simpozijumu „Forum veliko pitanje“, u februaru 2022.

Na razliku u podacima dva popisa uticale su još neke okolnosti. U Upravi za šume kažu da je tokom novog popisa šuma korišćena mnogo savremenija i preciznija oprema, kao i da je obuhvaćen mnogo veći uzorak zemljišta. Iako same po sebi korisne za prirodu i čoveka, nisu sve šume jednakog kvaliteta. A, kakve će nam biti šume ne zavisi od njih, već od čovekovog odnosa prema njima. Čak dve trećine šuma u Srbiji su tzv. izdaničke, samonikle šume koje su nižeg kvaliteta u odnosu na šume nastale planskom sadnjom.

"Srbiju opterećuje veliko učešće, kao što je kolega tubić rekao, izdanačkih šuma, Prema prošlim podacima, to je 65odsto. Izdaničke šume su u funkcionalnom smislu, dakle u svakom pogledu i u socio-ekonomskom i u zaštitnom i u bio-diverzitetskom, ekološkom manje funkcionalne u odnosu na šume koje su nastale iz semena“, rekao je tom prilikom Pantić.

Iako postoji zakonska obaveza kontrole i održavanja šuma, kao i obaveza njihovog zanavljanja posle svake seče, svedoci smo višedecenijske nekontrolisane seče šuma zbog prodaje sirovina i gradnje. Šume, koje ekolozi nazivaju plućima prirode, nekada su bile deo netaknute prirode. Umesto da ih seče i uništava, čovek bi trebalo da ih planski sadi i održava i time dugoročno štiti i prirodu i sebe.

 Izvor: Insajder