Život u ringu: Selo ili grad?

Broj stanovnika u srpskim selima u periodu od 10 godina smanjio se za više od 350.000 ljudi. Čak 1200 sela je u fazi nestajanja i sve je manji procenat mladog stanovništva koje u njima živi. S jedne strane često se govori o bekstvu iz gradskog haosa, od frustracija i nesigurnosti upravo u selo, dok s druge strane sela ostaju napuštena.

Prednosti i mane života u gradu i selu u emisiji Život u ringu detaljnije su analizirali sociolog Mladen Lazić iz Instituta za sociološka istraživanja i psiholog Aleksandar Kontić. 

O mogućnostima da se pomiri potreba za mirnijim životom, karakterističnim za selo, i pogodnostima gradske urbanizacije, gosti su izneli različita viđenja. Na pitanje zašto ljudi napuštaju selo, psiholog Aleksandar Kontić odgovara da je život u gradu lagodniji, ali naglašava da to ne znači nužno i bolji. „Uvek je čovekov motiv bio da ako može nešto da uradi na njemu lagodniji, prijatniji način,  da to bude sa što manje truda", ističe Kontić.

Sociolog Mladen Lazić ukazuje da život na selu ipak nije uvek lako održiv i u tome vidi osnovni razlog napuštanja sela. „Ako imate, recimo kao što je kod nas slučaj, udaljena naselja koja se ne mogu povezati ekonomski opravdano putevima, ne može se dovesti vodovod, ne može se dovesti struja, komunikacijske mreže, onda nije u pitanju bolji život, nego je pitanje civilizacijskih dostignuća. Ako se zajednica ne može ekonomski održati ona mora biti napuštena, ona se ne može spasiti ni na koji način", kaže Lazić. On je govorio i o idealizaciji seoskog života tokom pandemije koronavirusa, kada su mnogi maštali o selu, pa duhovito prokomentarisao da život u selu nije uvek idiličan kao što deluje: „Nemoj da ideš u seoski turizam, već uzmi lopatu!”

Neko u gradu vidi džunglu u kojoj uživa, a drugi stege za izbegavanje

Doc. dr Dragan Stanojević sa Filozofskog fakulteta objasnio je u izjavi za Život u ringu da prednost seoskom životu daje iz dva razloga. „Jedan je lakša organizacija života na selu u trenucima kada ne morate da radite, kada je, kao što smo videli tokom krize, većina ljudi  ili dobar deo ljudi prešao na rad od kuće, onda je na selu moguće organizovati lakše one druge aspekte života, posebno porodične aspekte. Drugi razlog je to što su bliži onim egzistencijalnim resursima kojih na selu ima i čini mi se da ova kriza koja nadolazi sad zapravo ima tendenciju da te prakse možda učvrsti ili da ih dodatno pospeši u novim okolnostima”, naglašava Stanojević, podvlačeći strahove koji se razvijaju od potencijalnih ratova i kriza izazvanih ratom između Rusije i Ukrajine. 

U emisiji smo upoznali i čoveka koji je iz Zemuna otišao u London pa se ipak odlučio za selo. Iz prve ruke čuli smo argumente instruktora vežbanja, Miloša Ninkovića, za ovakav izbor.  „Gradski život zna da pravi stege. Nekako kad uđeš u grad sva ona osnovna čula su ili zamagljena ili zatrovana, od vazduha, vode, buke. Onog momenta kad kročiš u grad oseti se ta ogromna razlika," tvrdi on. S druge strane, saznali smo zašto urbani slikar Uroš Đurić nema nameru da gradski život zameni seoskom idilom i bez kojih gradskih stvari ne bi mogao da preživi na selu.  „Ja se u gradu snalazim fantastično, samo me pusti i to je džungla u kojoj se ja osećam kao svoj na svome", rekao je Đurić.

Jedna od tema emisije bila je i “prelazna varijanta” između sela i grada, a gosti emisije su nas sproveli i kroz različite tipove sela u zemlji, ali i inostranstvu, kao i kroz istorijat trendova života na selima i bekstva iz njih. Saznali smo i sa čime se sve, sa sociološkog i psihološkog aspekta suočavaju stanovnici koji izaberu preseljenje, bilo iz sela u grad ili iz grada u selo.