Sporna rešenja u Nacrtu zakona o poreklu imovine otvaraju prostor za zloupotrebu

Nakon 18 godina, koliko se najavljuje donošenje zakona o utvrđivanju porekla imovine, javnosti je konačno predstavljen Nacrt ovog zakona. Iako predstavnici vlasti tvrde da će zakon važiti za sve, da neće biti privilegovanih, činjenica je da, kako je pokazala analiza Insajdera, ovaj dugo očekivani dokument predviđa najmanje dva sporna rešenja koja otvaraju prostor za potencijalnu zloupotrebu. Među njima su rešenje kojim se direktoru Poreske uprave daju široka ovlašćenja da pravi izbor lica koja će biti kontrolisana kao i odredba prema kojoj rukovodioca posebne nove jedinice Poreske uprave bira Vlada, na predlog ministra finansija.

Zakon o poreklu imovine, ilustracija

Kako je neko sa prosečnom platom kupio kuće, vile, jahte, skupe automobile… ,da li je na zakonit način došao do svog “prvog miliona" i ima li dokaze da je taj novac zaradio, pitanja su na koja bi zakon o poreklu imovine trebalo da da odgovor. 

Zakon je važan ne samo zbog toga što bi mogao da otkrije veze kriminala i biznisa, već bi mogao da bude i sredstvo za punjenje budžeta, a time i za ravnomerniju preraspodelu bogatstva u državi u kojoj je nejednakost, prema podacima Eurostata, najveća u Evropi.

Posle gotovo dve decenije od kada se ovaj pravni akt najavljuje, Ministarstvo pravde je na svom sajtu objavilo Nacrt zakona  o kome će, kako je najavljeno, uskoro biti organizovana i javna rasprava.

Kako je navedeno u obrazloženju, ovim nacrtom zakona o utvrđivanju porekla imovine predviđeno je da svako mora da dokaže kako je stekao svoju imovinu, bilo pokretnu ili nepokretnu.

Kontrolu će, kako je predviđeno, sprovoditi nova posebna jedinica Poreske uprave. Ta jedinica će imati uvid u sve evidencije i podatke različitih institucija- od banaka, preko katastra do finansijskih i poslovnih knjiga kompanija.

Rukovodioca ove jedinice, kako se navodi u Nacrtu, na pet godina bira Vlada Srbije i to na predlog ministra finansija. I upravo takvo rešenje otvara prostor za potencijalne pre svega političke zloupotrebe podataka u koje izabrani rukovodilac ima uvid. Jer, postavlja se pitanje šta i ko građanima Srbije može da garantuje da njihovi podaci na taj način neće biti iskorišćeni.

Široka ovlašćenja dobija i direktor Poreske uprave.

Naime, Nacrtom je predviđeno da direktor PU na osnovu analize rizika donosi godišnje smernice kontrole, koje su inače tajne. S druge strane, kontrola može biti pokrenuta i na osnovu prijave građana, a ne samo na osnovu godišnjeg plana.

Postupak je sledeći: Posebna jedinica prvo utvrđuje uvećanje imovine u određenom periodu i upoređuje je s prijavljenim prihodima u istom periodu. Ukoliko se utvrdi da postoji razlika između prijavljene imovine i prihoda većim od 150.000 evra, pokreće se postupak kontrole, ali ne protiv svih.

Pap: Direktoru Poreske uprave data jedna užasno velika „batina“

Poreski savetnik i bivši direktor Poreske uprave Đerđ Pap kaže za Insajder da je taj cenzus po njegovoj oceni mali i da to može da napravi probleme.

„Pošto je cenzus tako nisko postavljen, to znači da će biti veliki obuhvat kontrole, velikog broja ljudi, sigurno ne na hiljade već desetine hiljada ljudi koji se nalaze u kategoriji potencijalnog rizika. Tu se onda postavlja pitanje koga će od tih desetine hiljada ljudi da kontrolišu prvog, petog ili 15 jer sve svakako neće moći “, navodi Pap.

On objašnjava da je, prema objavljenom nacrtu, direktor Poreske uprave taj koji u prethodnom postupku, utvrđuje protiv koga bi se pokrenula kontrola.

„Time je direktoru Poreske uprave data jedna užasno velika ′batina′. Direktor će na osnovu analize rizika, koji ne znamo šta sadrži jer je tajni podatak, reći recimo pokrećemo postupak za one koji imaju razliku od milion i više. Ali ko nam garantuje da neće pokrenuti kontrolu protiv 10 onih koji imaju milion i više i još pet političkih neistomišljenika koji imaju 150.000 evra“, kaže Pap.

On smatra da bi u startu veći cenzus dao bolji rezultat kontrole jer bi ona bila ograničena na manji broj ljudi.

Osim ovih zakonskih rešenja, Nacrtom je predviđeno i da, ukoliko se ispostavi da postoji nezakonito prihodovana imovina, osoba morati da plati porez po stopi od 75 odsto. Paralelno će se voditi i krivični postupak.

Mehanizmi kontrole porekla imovine već postoje, ali se ne primenjuju

Iako se ovaj zakon čeka već gotovo dve decenije, činjenica je da u Srbiji  postoje zakonske regulative kojima je moguće proveriti da li oni koji imaju velika bogatstva zaista prijavljuju imovinu na koju se naplaćuje porez.

Međutim, kako je ranije pisao Insajder, u Srbiji, uprkos najavama da će početi primena ove već postojeće zakonske mogućnosti, nije bilo unakrsne provere imovine.

Prema istraživanju Insajdera, milioneri u Srbiji su i dalje zaštićeni od unakrsne kontrole  - terenska provera i provera prihoda iz različitih izvora.

Ovo je još 2016. za Insajder potvrdio i tadašnji ministar finansija Dušan Vujović, koji je rekao da se nesrazmera između prijavljene i realne imovine otkriva samo slučajno, odnosno da sistemske unakrsne provere nema. Kao razlog odsustva sistemske provere naveo je lošu organizaciju Poreske uprave, još tada najavljujući celokupnu reorganizaciju.

 Efekti unakrsne kontrole iz 2013. i dalje nepoznati

Do danas je bilo nekoliko pokušaja provere porekla imovine unakrsnom kontrolom. Jednom 2003. godine a drugi put 2013. kada su građani koji imaju imovinu u zemlji i inostranstvu veću od 35 miliona dinara dobili rok da do 31. marta te godine sami prijave Poreskoj upravi tu imovinu.

Nekoliko meseci kasnije tadašnji direktor Poreske uprave Ivan Simič saopštio je da je imovinu u zakonskom roku prijavilo 3.769 građana. Nakon toga je, kako je najavio, trebalo da počne „delikatan i komplikovan“ postupak terenske provere da li dostavljeni podaci odgovaraju realnom stanju i da li su svi zaista prijavili imovinu.

Rezultati ove provere, odnosno priliv u budžet na osnovu poreza naplaćenog iz razlike između realne i prijavljene imovine, nikada nisu saopšteni.

Mehanizam izbegavanja poreza preko poreskih rajeva

Još 2009. u serijalu Insajder: Službena zloupotreba opisan je glavni mehanizam pomoću kog srpski biznismeni mogu da izbegavaju plaćanje poreza u svojoj zemlji.

Suština je u tome da svi oni koji matičnu firmu, umesto u Srbiji, imaju registrovanu u of-šor zoni, čak i zaradu ostvarenu u Srbiji mogu da prebace na račun firme u nekom „poreskom raju“, gde uglavnom nema oprezivanja dobiti.

Vućić ima amandman: Tražiću da se zakon obuhvati period od devedesetih

Predloženo je takođe da se provera imovine odnosi na period od početka 2007. godine. Interesantno je da je iako je, kao obrazloženje za izbor ovog datuma navedeno da je Poreska uprava tada osavremenila način rada i formirala elektronske registre, predsednik Srbije Aleksandar Vučić je izneo svoj predlog. On je rekao da će od poslaničke grupe Srpske napredne stranke zatražiti da podnesu amandman na zakon u Skupštini Srbije kako bi se taj period provere porekla imovine povećao.

„Videćemo da li to ide od 1990. ili 1995. godine, ali da obuhvati što veći period, kako se bilo ko ko ne može da dokaže poreklo imovine ne bi provlačio. Ja mislim da je to pošteno", rekao je Vučić.