Tužilaštvo traži maksimalne kazne: Ćuruvija ubijen u borbi za obnovu demokratije

Gotovo dve decenije nakon ubistva novinara Slavka Ćuruvije, suđenje je pri kraju, a Tužilaštvo za organizovani kriminal predložilo je danas Sudu da na maksimalne kazne, od 40 godina zatvora, osudi četvoricu bivših pripadnika Državne bezbednosti koji su optuženi za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije.

Slavko Ćuruvija

Zamenik tužioca Milenko Mandić u završnoj reči nazvao je smrt Ćuruvije "mučeničkom" navodeći da je ubijen u borbi za bolju budućnost i obnovu demokratije, ali i zbog svoje istinoljubivosti.
Prema rečima Mandića, tadašnja vlast je doživljavala Ćuruviju kao opasnog protivnika.

„Njegovo ubistvo imalo je efekat straha kod novinara i opozicije, tako da je i budući premijer Zoran Đinđić napustio Beograd", rekao je on.

Mandić je dodao da je sloboda novinarstva temelj demokratskog poretka.

„Slavko Ćuruvija nije imao šansu da preživi", ocenio je Mandić navodeći da postoji niz otežavajućih okolnosti za optužene.

On je podsetio da je Ćuruvija ubijen u centru grada s 14 hitaca, od čega mu je sa sedam metaka pucano u glavu.

Ružić: Ćuruvija je ubijen samo zato što se drznuo da se suprotstavi zločinačkom režimu

Advokat Slobodan Ružić rekao je danas u završnoj reči da činjenice ukazuju da je bivši predsednik SRJ Slobodan Milošević nalogodavac ubistva novinara Slavka Ćuruvije i da je uveren da mu je njegova supruga Mira Marković davala savete.

Ružić, koji je punomoćnik dece novinara Slava Ćuruvije, rekao je da je Milošević jedini imao apsolutnu moć u državi i takvu mogućnost da iskoristi državne resurse, i to ne samo u tom slučaju, već i kod ubistva lidera Sprskog pokreta obnove Vuka Draškovića i nekadšnjeg predsednika Predsedništva Srbije Ivana Stambolića.

"Ćuruvija je ubijen samo zato što se drznuo da se suprotstavi jednom zločinačkom režimu i to tako što je preko svojih novina pokušao da se bori za istinu", naveo je Ružić.

Ružić je istakao da je Milošević Ćuruviju označio kao državnog neprijatelja nakon čega je otpočet otvoreni progon. Dodao je i da novinari koji su imali hrabrosti da stvari nazivaju pravim imenom bili izloženi „rafalnoj paljbi državnih medija“.

„Na kraju se prešlo na pravu rafalnu paljbu“, poručio je Ružić.

Kako je rekao, sve vreme dok je pisao završnu reč, osećao je mučninu u stomaku zbog podsećanja na „užasno vreme 90-ih godina“ iz kojeg, kako je rekao, nismo izvukli pouke.

"Još je u Srbiji prisutno relativizovanje zločina počinjenih u naše ime, pa i ovog strašnog ubistva, poznatog beogradskog novinara", rekao je Ružić.

„Ćuruvijini mediji su bili izloženi progonu“

Advokat Rajko Danilović, koji zastupa Branku Prpu u čijem je prisustvu Ćuruvija ubijen, je rekao da je tokom suđenja dokazana krivica optuženih - bivših pripadnika Državne bezbednosti Radomira Markovića, Milana Radonjića, Ratka Romića i Miroslava Kuraka.

On je ukazao da je tadašnji Zakon o informisanju bio takav da je svako mogao da pokrene postupak protiv medija.

"Ćuruvijini mediji su bili izloženi progonu", rekao je Danilović, podsećajući da je Ćuruvija bio vlasnik i urednik Dnevnog telegrafa i lista Evropljanin.

Advokat Nikola Barović, punomoćnik Branke Prpe je rekao da Ćuruvija uprkos brojnim savetima, nije ni po cenu života otišao iz Beograda.

"Ćuruvija je ubijen iz političkih razloga", ocenio je Barović u završnoj reči.

Novinar i vlasnik Dnevnog telegrafa i Evropljanina Slavko Ćuruvija ubijen je 11. avgusta 1999. godine u Svetogorskoj ulici u Beogradu, u ulazu zgrade u kojoj je živeo. Optuženi su odbacili bilo kakvu povezanost s ovim ubistvom.

Optuženi bivši pripadnici DB-a

Podsetimo, za ubistvo Ćuruvije optuženi su bivši pripadnici Državne bezbednosti Radomir Marković, Milan Radonjić, Ratko Romić i Miroslav Kurak.

Po optužnici, Ćuruviju je ubio Kurak, koji je u bekstvu, a saučesnik mu je bio Romić, koji je, kao i Radonjić, uhapšen januara 2014. 

Kurak se inače više od decenije nalazi u bekstvu, a prema pisanju medija godinama je živeo i radio u Tanzaniji. Nedavno je MUP, na pitanja novinara Insajdera saopštio da su zahtev da se Kurak locira i uhapsi uputili generalnom sekretarijatu Interpola, kao i njihovim kancelarijama u Tanzaniji i Etiopiji.

Odgovore nadležnih u ovim zemljama, međutim, kako tvrde u MUP-u, do danas nisu dobili. Insajder, s druge strane, od MUP-a nije dobio jasan odgovor na pitanje da li se za Kurakom i ciljano tragalo.

Optuženi Romić i Radonjić uhapšeni su 13. januara 2014, a Marković izdržava kaznu od 40 godina zatvora. Radonjića i Romića sud je 2017. pustio da presudu i suđenje sačekaju u kućnom pritvoru, sa nanogicom, iako su optuženi za ubistvo.

Na odluku o prebacivanju Radonjića i Romića u kućni pritvor burno su reagovali i Fondacija Slavko Ćuruvija i Komisija za istraživanje ubistva novinara.

Od izbacivanja preko vraćanja ključnih dokaza tužilaštva

Samo suđenje obeležilo je nekoliko nelogičnih poteza sudskog veća Specijalnog suda, među kojima je i odluka da Dragana Kecmana, policajca čiji je tim prikupio ključne dokaze i rasvetlio ubistvo Ćuruvije, ne sasluša po pitanju svih okolnosti ovog ubistva.

Slična stvar, po pitanju naknadnog vraćanja dokaza, dogodila se i letos kada je sudsko veće, takođe na zahtev odbrane, odlučilo da iz spisa predmeta izuzme jedan od glavnih dokaza tužilaštva – bazne stanice mobilne telefonije.

Nakon žalbi tužilaštva, Apelacioni sud je ove dokaze, u čak dva navrata vraćao u postupak, da bi oni na kraju, početkom jula ove godine ipak bili i izvedeni.

Na samom suđenju, međutim, nije se na pravi način mogao video ovaj dokazni materijal, niti se o njemu konkretno raspravljalo. Ipak, prema oceni tužilaštva i zastupnika porodice ubijenog Ćuruvije, vraćanje dokaza u postupak je bila dobra vest jer potvrđuje da su optuženi bili na mestu Ćuruvijinog ubistva i u to vreme međusobno komunicirali.

Da je bio u blizini na dan ubistva Ćuruvije, kao i da je međusobno kominicirao potvrdio je i sam Ratko Romić pred sudskim većem krajem septembra.

On je na pitanje sudije da li je 11. aprila na dan ubistva Ćuruvije bio u blizini Hilandarske ulice i odatle telefonirao, Romić je rekao „da je verovatno bio u blizini jer mu je to ulica na ruti kojom se svakodnevno kretao“.

Polemika o kršenju pretpostavke nevinosti: Smeju li građani da komentarišu sudske odluke?

Suđenje za ubistvo novinara Slavka Ćuruvije pokrenulo je nedavno i polemiku o tome šta podrazumeva pretpostavka nevinosti i to nakon što je Advokatska komora Beograd na čelu sa Jugoslavom Tintorom predložila čak i to da ukoliko novinar prekrši može otići i u zatvor.

Ova Inicijativa stigla je samo nekoliko dana nakon izjave Verana Matića za portal Cenzolovka da ima „snažan utisak“ da Sudsko veće koji vodi postupak za ubistvo Ćuruvije ili ne želi da vodi ovaj postupak ili je primorano da donese „unapred zacrtanu oslobađajuću odluku“.

Iako je ova ocena potkrepljena nizom činjenica i događaja, ubrzo su Društvo sudija Srbije i deo Advokatske komore Beograda koju predvodi Jugoslav Tintor saopštili da Veran Matić krši pretpostavku nevinosti.

Upravo ova polemika bila je i tema nedavne Insajder debate u kojoj su učestvovali predsednik Vrhovnog kasacionog suda Dragomir Milojević, članica Komisije za istraživanje ubistava novinara Ljiljana Smajlović i predsednik Advokatske komore Beograda Jugoslav Tintor.

Izvor: Insajder, Beta