Profesori Biološkog fakulteta za Insajder: Otvaranje rudnika u Jadru nanelo bi ogromnu štetu - od eksploatacije treba odustati

Profesori Biološkog fakulteta u Beogradu Dmitar Lakušić i Imre Krizmanić, rukovodioci projekta Jadar – stanje biodiverziteta, kažu za Insajder da bi otvaranje rudnika „Rio Tinta“ donelo ogromne štete po biodiverzitet i prirodu, jer se ovde ne radi samo o „iskopavanju litijuma“ već o “giga projektu koji bi suštinski promenio nadzemni i podzemni prostor čitave doline Jadra, i to sa stvarnim i potencijalnim negativnim uticajima koji mogu dopreti i mnogo dalje od same doline.” Oni ističu da su rizici veliki, dok istovremeno ima mnogo nepoznanica i sumnji u čitavom planiranom procesu, te zato u ovom trenutku treba odustati od eksploatacije.

Gornje Nedeljice, Foto: Insajder

Navode da je ovde u planu da se otvori jedan veliki podzemni rudnik, odmah pored njega jedno veliko fabričko postrojenje za preradu rude, i malo dalje - u selu Štavice - jedna velika deponija opasnog rudničkog otpada.

“Pored toga, da bi rudnik, fabrika i deponija mogli da rade, u planu je da se grade još i cevovodi, gasovodi, električne mreže, putevi i pruge sa određenim brojem mostova. Dakle, nije u pitanju jedan ili dva objekta, već veći broj velikih industrijskih i infrastrukturnih objekata koji se nalaze i protežu iznad i ispod doline Jadra, od Štavica do ušća Jadra u Drinu. Transportne mreže i sam transport svega i svačega, u i izvan doline Jadra, predstavljaju ravnopravan rizik po živi svet, kao i sam rudnik, sama fabrika i sama deponija”, ističu profesori Lakušić i Krizmanić u pisanom odgovoru za Insajder.

Nepopravljiva šteta za Jadar

Kako kažu, kada biolozi i ekolozi posmatraju prostor na kome će projekat „Jadar“ imati negativan uticaj na biodivezitet, oni ne mogu da posmatraju samo 400 ili 800 hektara na kojima su smešteni rudnik, fabrika i deponija – taj uslovno mali prostor je, ističu, prostor na kome će se desiti nepopravljive štete za sveukupni živi svet tog područja.

“Mi moramo da posmatramo mnogo širi prostor, koji obuhvata čitavu dolinu Jadra, sve do ušća u Drinu, računajući i Drinu nizvodno od ušća, a to je prostor koji zahvata blizu 10.000 hektara površine”, objašnjavaju Lakušić i Krizmanić u zajedničkom pisanom odgovoru za Insajder.  

Dodaju i da, koliko je njima poznato, ne postoje proverljive i pouzdane procene o koristima od iskopavanja litijuma u Srbiji.

“U medijima je bilo reči da ‘cost-benefit’ analiza čak nije ni urađena, što smatramo da je propust koji treba što pre ispraviti. S jedne strane se govori o milijardama evra koje bi država dobijala na godišnjem nivou, a sa druge se govori da bi prihodi bili zanemarljivi u odnosu na vrednost koju bi dobio ‘Rio Tinto’. Pošto smo mi biolozi, čija se stručnost ograničava na pitanja biodiverziteta, o ekonomskim i socijalnim koristima ne želimo da polemišemo. Smatramo da bi bilo veoma važno da se po ovom pitanju javno oglase naše nezavisne respektabilne institucije koje se bave ekonomskim, zdravstvenim i socijalnim pitanjima. Mišljenja pojedinih eksperata su veoma bitna, ali mišljenje institucije je ono što nosi mnogo veću težinu”, navode profesori u zajedničkom odgovoru.

Odgovornost sadašnjih prema budućim generacijama

Biološki fakultet je, inače, ranije izneo stav da je „zbog očekivanih ireverzibilnih promena u pojedinim ekosistemima, kao i rizika od značajnog ugrožavanja živog sveta Jadra, Drine i nizvodnih vodotokova, optimalna i osnovna mera za sprečavanje negativnih posledica na stanje biodiverziteta na ovom području - odustajanje od planirane eksploatacije i prerade minerala jadarita". Profesori Lakušić i Krizmanić kažu da se ostaje pri takvom stavu.

“Iz uvida u prirodu i obim planiranih aktivnosti na području Jadra, kao i na kvalitet i stanje biodiverziteta ovog dela Srbije, mi ostajemo na stanovištu da je iz perspektive očuvanja živog sveta na području Jadra, u ovom trenutku, najbolje odustati od eksploatacije rude jadarita. Ovakav stav je između ostalog zasnovan i na principu predostrožnosti, koji bi, kao ključni princip odlučivanja u spornim situacijama, trebalo da primene i svi ostali subjekti u lancu odlučivanja u državi Srbiji. Ovaj važan princip proizilazi iz koncepta odgovornosti sadašnjih prema budućim generacijama i jedan je od temeljnih principa održivog razvoja, odnosno današnje priče o zelenoj tranziciji”, kažu oni.

Kako dodaju, taj princip nalaže da, ako mere za sprečavanje negativnih posledica nisu sasvim pouzdane, a moguća šteta po životnu sredinu je veoma ozbiljna, teško popravljiva ili i nepovratna, onda od konkretnog poduhvata mora da se odustane.

“Ovde je naglasak na tome da se odustane i onda kada je nastanak štete neizvestan, jer nema savršenih algoritama ni kockanja kad su sami temelji života na kocki. Zbog toga u kontekstu zakona koji uređuju oblast očuvanja prirodne i životne sredine princip predostrožnosti kaže: ‘Vlade moraju primeniti princip predostrožnosti, tj. preduzeti mere kako bi se izbegli potencijalno štetni uticaji (toksičnih) supstanci, čak i kada ne postoji naučni dokaz o postojanju uzročne veze između njihovih emisija i efekata.’ Kada se analizira kako se ponašaju uređene razvijene zemlje u odnosu na njihove rezerve litijuma, izgleda da je princip predostrožnosti jedan od ključnih elemenata njihovih odluka da se litijum u ovom trenutku eksploatiše negde drugde, a ne na njihovoj teritoriji”, ističu profesori Biološkog fakulteta.

Kažu da je poenta u tome da su rizici veliki, a da u isto vreme ima mnogo nepoznanica i sumnji u čitavom planiranom procesu.

“Dovoljno je da postoje dve grupe nespornih eksperata koji se ne slažu oko istog pitanja, pa da se odluka donese na osnovu mišljenja onih koji su protiv. Zbog toga su, po našem mišljenju, ‘predostrožnost’ i ‘odustajanje iz predostrožnosti’ ključne reči na kojima treba graditi odluke. Suprotno od toga je kockanje”, naglašavaju sagovornici Insajdera.

Šta je utvrđeno na terenu

Profesori Lakušić i Krizmanić navode, osvrćući se na informacije o bidiverzitetu u Jadru, da je obim terenskih istraživanja koja je Biološki fakultet sa svojim saradnicima mogao da realizuje apsolutno nedovoljan i neadekvatan, naročito imajući u vidu da nisu pokrivene sve sezone aktivnosti biljaka i životinja.

Kako ističu, u njihovim istraživanjima je učestvovalo 15 naučnika iz pet institucija Univerziteta u Beogradu i Nišu, kao i Prirodnjačkog muzeja u Beogradu. Istraživači su bili podeljeni u sedam timova, koji su bili odgovorni za prikupljanje podataka za šest grupa organizama - biljaka i životinja, kao i jedna grupa za staništa. Grupe su na terenu boravile od četiri do šest dana, i to u periodu od 15. juna do 21. jula 2020. godine. Istraživanje staništa je trajalo četiri dana, istraživanje biljaka pet i istraživanje riba, vodozemca, gmizavaca, sisara i beskičmenjaka po šest dana. Istraživanje ptica, kao jedne od ključnih grupa za zaštitu biodiverziteta, nisu radili saradnici Biološkog fakulteta, već je za te potrebe angažovan drugi istraživački tim.

Profesori kažu da je - bez obzira što je obim ovih terenskih istraživanja koja su mogli da realizuju bio neadekvatan - zabeleženo neočekivano veliko bogatstvo vrsta i staništa.

“Na osnovu analiza podataka sakupljenih tokom ovih terenskih istraživanja, kao i podataka koji su sakupljeni u prethodnim istraživanjima koja su realizovana za potrebe projekta ‘Jadar’, ali i podataka iz literature i relevantnih baza podataka u vlasništvu Centra za informacije o biodivezitetu Biloškog fakulteta i Zavoda za zaštitu prirode Srbije, mogli smo da dođemo do dva glavna zaključka. Prvi: i ovako kratkotrajno i neadekvatno istraživanje je dalo dovoljno podatka o diverzitetu i značaju živog sveta doline Jadra, tako da se na osnovu njih mogu predložiti osnovne i ostale mere ublažavanja. To znači da bi svako dodatno intenzivnije istraživanje samo pojačalo argumentaciju i stav biologa da je u ovom trenutku optimalna mera odustajanje od eksploatacije rude jadarita u dolini Jadra. Drugi: nivo istraženosti biodiverziteta ovog područja je i dalje veoma nizak i ne predstavlja dovoljnu osnovu za uspostavljanje adekvatnog praćenja negativnih posledica u slučaju realizacije projekta ‘Jadar’”, navode sagpovornici Insajdera.

Iščezlo bi dvadesetak vrsta retkih biljaka

Kada je reč o konkretnim negativnim posledicama po biodiverzitet, ovi profesori kažu da se nalaze u paradoksalnoj situaciji da zbog klauzule o tajnosti podataka u ovom trenutku ni dekan fakulteta, ni rukovodilac projekta, kao ni članovi tima koji su radili na izradi „Završnog izveštaja o pregledu uticaja projekta eksploatacije i prerade minerala jadarita ‘Jadar’ na stanje biodiverziteta i razvoj mera za smanjenje i ublažavanje posledica“ („Završni izveštaj Biološkog fakulteta“) ne mogu javno da govore o svim delovima svog izveštaja zato što se ceo izveštaj nalazi u režimu „poslovne tajne“. Zbog toga se njihovi odgovori u javnosti oslanjaju samo na deo njihovog “Završnog izveštaja”, koji je prezentovan na naučno-stručnom skupu „Projekat ‘Jadar’ - šta je poznato?“, održanog 6. i 7. maja 2021. u organizaciji Srpske akademije nauka i umetnosti (SANU) i naučnog rada koji je kasnije objavljen u zasebnom zborniku s ovog skupa.

“Kako je navedeno u radu u monografiji koja je objavljena u SANU 2021. godine, u primarnim zonama uticaja doći će do potpunog i direktnog uništavanja staništa, uz nestajanje svih organizama koja ih naseljavaju. Dodatno, doći će do različitih vidova i stepena degradacije i fragmentacije staništa, izmene njihovih fizičkih i hemijskih karakteristika, kao i presecanje i nestanka migratornih puteva i ekoloških koridora”, navode sagovornici Insajdera.

Prema njhovim rečima, ono što su biolozi i ekolozi takođe naglasili jeste da se negativni uticaji eksploatacije minerala jadarita mogu odraziti na celokupni ekosistemski diverzitet terestričnih i akvatičnih staništa i na mnogo širem području van rudarskog kompleksa „Jadar“.

“Na primer, u slučaju da se realizuje projekat ‘Jadar’, na lokalitetu na kome je predviđena izgradnja deponije (Štavice) iščezlo bi 90 odsto populacije italijanskog dubačca (Teucrium siculum), što bi najverovatnije dovelo i do njegovog definitivnog izčezavanja iz flore Srbije. Na pomenutom lokalitetu bi ujedno iščezlo još 20 vrsta retkih biljaka. Dodatno, ukoliko bi se realizovale aktivnosti u proizvodno-industrijskoj zoni (Brezjak), nestalo bi još sedam vrsta biljaka sa ovog područja”, objašnjavaju oni.

Opadanje nivoa vode u rekama i presušivanje vodotokova

Kada su u pitanju vodotokovi, kažu da se najizrazitiji pritisak negativnih uticaja realizacije projekta „Jadar“ potencijalno može odraziti na celokupno slivno područje donjeg toka reke Drine - iz čijih aluviona je planirano vodosnabdevanje - kao i na nivo podzemnih voda.

“Opadanje nivoa podzemnih voda može dovesti i do opadanja nivoa vode u nekim manjim rekama - na primer Koreniti - što u sušnoj sezoni može dovesti i do presušivanja nekih vodotokova, čime bi došlo do katastrofalnih posledica po zajednice riba i vodenih beskičmenjaka. Hidrobiološke studije su pokazale da su u prethodnom periodu već urađene regulacije rečnih korita u vodotokovima slivnog područja Jadra. Na taj način, u velikoj meri su već izmenjene hidromorfološke karakteristike obala i rečnog dna, što je neminovno dovelo do negativnog uticaja na diverzitet vodenih organizama - smanjenje raznovrsnosti vrsta i brojnosti populacija”, kažu profesori Biološkog fakulteta.

Oni navode da će se za vreme otvaranja rudnika i izgradnje postrojenja za industrijsku preradu rude izvoditi građevinski radovi u neposrednoj blizini većine vodotokova, pa će doći do njihove korekcije ili izmeštanja za potrebe izgradnje saobraćajnica - puteva i železničke pruge.

“Planirane regulacije mogu dovesti do narušavanja kvaliteta, protoka i nivoa vode, povećanja zamućenosti u rečnim koritima i duž obala reka, što će izazvati nestanak ranjivih i osetljivih vrsta vodenih organizama. U periodu eksploatacije rude jadarita, može doći do: smanjenja nivoa podzemnih voda, izlivanja voda sa površine rudarskog dela i procesnog postrojenja u reku Korenitu za vreme velikih kiša, akumulacije potencijalno toksičnih elemenata - litijuma, bora, arsena, gvožđa, cinka, bakra, hroma, mangana - u sedimentu rečnih korita kao posledica izlivanja otpadnih voda, eventualnog termalnog zagađenja reke Jadar, akcidentnog izlivanja sumporne kiseline - prilikom transporta i pretakanja, kao i dospevanja filter pogača u reku Rakovicu prilikom akcidentnih situacija - transporta na deponiju industrijskog otpada. Ovi veoma negativni uticaji mogu direktno uticati na diverzitet i brojnost vrsta vodenih organizama (na prvom mestu na vodene beskičmenjake), dovesti do narušavanja lanaca ishrane, a samim tim i na ireverzibilno uništenje životnih zajednica vodenih ekosistema”, navode profesori Biološkog fakulteta.

Nepovratna promena staništa

Kako kažu, kada su u pitanju vrste koje se nalaze visoko u hijerarhiji lanaca ishrane - ribe, vodozemci, semi-akvatične kornjače, zmije i sisari - negativni uticaji direktnog i indirektnog uništavanja staništa, kao i različitih tipova hemijskih i fizičkih zagađenja akvatične životne sredine (prirodni i veštački akcidenti) tokom dužeg vremenskog perioda doveli bi do ireverzibilnih (nepovratnih) promena staništa, tj. izazvali bi njihovo kompletno uništavanje, a samim tim uzrokovali bi kompletan nestanak ovih grupa organizama.

“U ovu grupu uticaja spadaju: rudarstvo, vađenje materijala i proizvodnja energije, koridori za prevoz i usluge, kao i urbanizacija, stambeni i komercijalni razvoj. Drugi deo (reverzibilnih) uticaja, neminovno će se odraziti putem bioakumulacije i biomagnifikacije na jedinke i populacije ovih vrsta. Pomenuti faktori mogu dovesti do niza anatomskih, morfoloških, fizioloških i ponašajnih (npr. otežane migracije) abnormalnosti kod jedinki različitih grupa. Veoma je značajno napomenuti da će ovi uticaji potencijalno biti prisutni i na znatno širem području od same zone realizacije projekta ‘Jadar’, obzirom na razgranatost i međusobnu povezanost vodotokova, tj. vodenih ekosistema”, objašnjavaju profesori.

Prema njihovim rečima, budući da u slučaju većeg broja ovih vrsta (vodozemci, semi-akvatične kornjače, zmije i sisari) životni ciklus podrazumeva aktivnosti i u akvatičnoj i u terestričnoj sredini, akcidentna hemijska zagađenja će neminovno uticati na jedinke/populacije i u terestričnim ekosistemima.

“Najznačajniji negativni uticaji potencijalne realizacije projekta ‘Jadar’ vezani za terestrične grupe životinja odnosiće se na biološke karakteristike većine vrsta – potpuno ili delimično uništavanje staništa, mesta za razmnožavanje i razvoj mladih, ograničenu sposobnost migracija na veće distance u kratkom vremenskom periodu; izuzetak su neke grupe letećih (slepi miševi) i krupnih sisara (zveri i papkari). To se posebno odnosi na prirodna staništa, a pre svih na: očuvane šumske komplekse (deforestacija i fragmentacija), mozaična šumsko-livadska staništa, kao i travna staništa (livade i pašnjaci). Planirane aktivnosti bi, na primer, dovele do uništenja ili fragmentacije očuvanih šumskih kompleksa, kao i broja pogodnih mikrostaništa u njima, povećanju šumskih diskontinuiteta i erozije zemljišta. Rezultat bi bio smanjenje diverziteta (raznovrsnosti) vrsta i brojnosti populacija većine šumskih vrsta, a pre svih tvrdokrilaca koji naseljavaju stara, padnuta stabla u očuvanim šumskim ekosistemima (saproksilne vrste)”, navode oni.

Kada su u pitanju antropogena staništa, kažu da bi promene u nameni i načinu gazdovanja zemljištem, kao i iseljavanje stanovništva uz napuštanje tradicionalnih vidova poljoprivrede i šumarstva, doveli do značajnih uticaja na diverzitet i brojnost populacija mnogih terestričnih vrsta tvrdokrilaca, leptira, gmizavaca i sisara na području Jadra.

“Osim uništavanja prirodnih i antropogenih staništa, direktne i indirektne negativne uticaje na jedinke i/ili populacije terestričnih vrsta imale bi i urbanizacija i izgradnja neophodne industrijske, železničke i putne infrastrukture. Ove aktivnosti bi dovele do direktnog stradanja jedinki (jaja, larvi, odraslih jedinki), njihovog uznemiravanja (npr. različiti vidovi buke), kao i ograničavanja ili sprečavanja prirodnih migracija jedinki. Kada su u pitanju vrste koje se nalaze visoko u hijerarhiji lanaca ishrane (gmizavci i sisari), negativni uticaji ralzičitih tipova (hemijskih) zagađenja životne sredine (prirodni i veštački akcidenti) tokom dužeg vremena neminovno će se odraziti putem bioakumulacije i biomagnifikacije. Veoma je važno naglasiti da će ovi uticaji potencijalno biti prisutni i na znatno širem području od same zone realizacije projekta ‘Jadar’, obzirom na prirodne migracije na veće distance nekih vrsta sisara (slepi miševi, krupne zveri i papkari)”, objašnjavaju profesori.

Da se oglase i lekari, hidrogeolozi, šumari, agronomi, ekonomisti…

Što se tiče ostalih bitnih aspekata vezanih za projakat “Jadar”, kao što su voda, vazduh, zemljište, zdravlje, ekonomija i drugo, oni smatraju da bi bilo značajno da - na sličan način kao što je po pitanju biodiverziteta svoje mišljenje javno izneo Biološki fakultet - po ostalim pitanjima vezanim za litijum i rudarenje u Jadru svoje mišljenje javno iznesu i druge respektabilne naučne i stručne institutucije u Srbiji.

“Biolozima je sasvim jasno da se odluka o kopanju rude jadarita u Jadru neće doneti na osnovu argumentacije o ugroženosti biodiverziteta, već na osnovu procene o rizicima po život i zdravlje ljudi i procene o ekonomskoj isplativosti čitavog projekta. U tom smislu bi bilo značajno čuti šta hidrogeolozi misle o problemu spuštanja nivoa podzemnih voda i zagađenja vodonosnih slojeva u aluvionu Drine; šta lekari misle o rizicima po zdravlje ljudi; agronomi i pedolozi po pitanju zagađenja zemljišta; šta misle šumari po pitanju ugrožavanja šuma i problema sa erozijom u zoni planirane deponije Štavica, a posebno šta misle ekonomisti po pitanju cene koju treba platiti, kao i profita koji ćemo kao Srbija imati od kopanja rude jadarita. Naravno, ovde se misli na stručnjake koji nisu angažovani od strane ‘Rio Tinta’. Iz tog razloga smatramo da je veoma značajno da se i druge nezavisne naučne institucije izjasne po ovom pitanju”, naglašavaju sagovornici Insajdera.

Savet građanima – proverite odakle dolaze informacije

Građane savetuju da provere sa koje strane dolaze informacije koje se u javnosti plasiraju o ovom projektu. Jer, kako kažu, nije svejedno da li o ekonomskim pitanjima govori ekonomista ili biolog, i obrnuto.

“Naročito je opasno kada o stručnim pitanjima sud donose potpuno nekompetentni ljudi koji iz raznih razloga imaju pristup medijima i zloupotrebljavaju ih. Dakle, poverenje treba imati u proverene naučne institucije i pojedince čiji je naučni i stručni autoritet i kredibilitet danas lako proveriti. Osnov za donošenje pravilnog zaključka u svakom, pa i ovom konkretnom komplikovanom slučaju, jeste dostupnost svih relevantnih informacija. Tako i u slučaju analize stanja prirode kao i mogućih uticaja rudnika neophodno je da svi imaju pristup svim informacijama koje imaju uticaja na ovaj projekat. Stoga, pozivamo kompaniju ‘Rio Tinto’ da, u cilju otklanjanja svih sumnji u pogledu podataka koji su izneti u našem Završnom izveštaju, skine oznaku tajnosti sa ovog dokumenta”, naveli su profesori Dmitar Lakušić i Imre Krizmanić za Insajder.

novinar Insajdera Boban Karović