Tužilac u završnoj reči: Ćuruvija je bio patriota, optužene osuditi na maksimalne kazne (VIDEO)

Organizovano, planski, mučki i surovo pripremljena je klopka u kojoj Slavko Ćuruvija nije mogao da preživi, rekao je danas pred Apelacionim sudom zamenik tužioca za organizovani kriminal Milenko Mandić i dodao da to pre svega govori činjenica da je ubistvo učinjeno usred bombardovanja Jugoslavije, kad je procenjeno da javnost neće reagovati. Dodao je da Slavko Ćuruvija nije bio izdajnik, već patriota koji je svojim kritikovanjem izazvao bes i revolt najviših državnih organa. Njegova hrabrost, kako je istakao tužilac, na kraju ga je i koštala života. Oslobađanje optuženih, sa druge strane, traže advokati odbrane smatrajući da nije dokazano da su osumnjičeni bivši pripadnici Državne bezbednosti krivi.

Apelacioni sud Foto: Srđan Ilić

Ostajem pri svemu što se navodi u optužnici za ubistvo Slavka Ćuruvije iz 2014. i to kako u činjeničnom opisu tako i po pravnoj osnovi izvršenja krivičnog dela, istakao je tužilac.  

“Zato smatram da su optuženi Radomir Marković, Milan Radonjić, Miroslav Kurak, kao i Ratko Romić u nedelju 11. aprila 1999. u pasažu ispred kućnog praga, iz niskih pobuda, lišili života Slavka Ćuruviju”, rekao je Mandić. 

Kako je ukazao, postoje svi zakonski uslovi da se oni oglase krivim za krivično delo teško ubistvo, kao i da treba da budu osuđeni na maksimalne kazne od po 40 godina zatvora.  

On se osvrnuo i na tezu koja se, kako je rekao, često mogla čuti u ovom postupku, a to je teza da je Slavko Ćuruvija postupao u najmanju ruku protivpravno, suprotno Ustavu, odnosno da je bio izdajnik.  

“Mislim da iz svih ovih okolnosti iz postupka ne samo da to ne stoji, već dokazuje da je bio jako kritičan prema tadašnjoj politici Zapadnih zemalja kao i prema Jugoslaviji. On je jedini novinar koji je odbio da ode na sastanak sa Veslijem Klarkom i Havijerom Solanom. On se izričito protivio bombardovanju i to je pred redakcijom rekao kada je rekao da neće praviti novine za cenzore, ali da su on i njegova redakcija protiv nelegitimnog bombardovanja Jugoslavije”, istakao je Mandić. 

Govoreći o motivu za ubistvo Ćuruvije, tužilac je rekao da je on više nego jasan i nesporan. 

“Potpuno je jasno zašto je skrenuo pažnju na sebe jer možemo reći da je u to vreme bio jedan dominantan novinar i da je imao veliku medijsku podršku. Svako njegovo javno istupanje, kako pred domaćom javnošću tako i pred stranom, on je jasno i bez komprimisa iznosio svoj kako politčki stav, tako i analizu dešavanja i time privukao pažnju Resora državne bezbednosti. To ga je kvalifikovalo da završi kao unutrašnji neprijatelj”, rekao je Mandić i dodao “svi znamo da je Resor DB-a pratio i obrađivao unutrašnje neprijatelje koji su zapravo bili politički neprijatelji režima”. 

Dok je to ranije praćenje, prema rečima zamenika tužioca, bilo u granicama propisa, praćenje uoči samog ubistva to nije.  

“Jasno je  sada da u vreme bombardovanja, Slavko Ćuruvija nema javna istupanja, njegova medijska aktivnost je bila unišetna, ne izdaje novine...”, kaže Mandić i dodaje da nije utvrđeno koji je operativni i bezbednosni razlog zbog kojeg je Ćuruvija uoči ubistva praćen, osim kako bi “prateći aparat poslužio samo za to da se vide njegove životne navike i da se zatim Ćuruvija liši života”. 

On je dodao, da je u vreme ubistva bila anticivilizacijska i protivna svim pravima NATO agresija, bombardovanje Jugoslavije pa postavlja pitanje kako “u tim okolnostima koje iziskuju ogroman broj predvidivih i nepredivih događaja vi nađete vreme da angažujete Resor centra državne bezbednosti da prati novinara koji ide u šetnje ka Kalemegdanu i koji u tom trenutku ne preduzima nikakve aktivnosti, niti izdaje novine?” 

Advokati odbrane u završnoj reči: Sud da donese oslobađajuće presude 

Vladimir Marinkov, advokat prvooptuženog Radomira Markovića, tražio je oslobađajuću presudu za svog klijenta. Kako je rekao, tužilac u svojoj završnoj reči nije pomenuo Radomira Markovića uopšte.  

"Na 35. minutu pominje Radomira Markovića. To je status Radomira Markovića u ovom predmetu“, rekao je Mandić. 

Kako je dodao, odbrani je “stavljeno u usta da smo govorili da je Slavko Ćuruvija govorio da je izdajnik“. 

"Mi se statusom Ćuruvije nismo nikada bavili, time se bavilo tužilaštvo i mediji koji su proglasili Ćuruviju državnim neprijateljem broj jedan. Mi kao odbrana tako nešto nikad nismo rekli“, dodao je Mandić. 

On je citirao izjavu Verana Matića, predsednika Komisije za istraživanje ubistava novinara, da ovo „suđenje nije važno samo za novinarstvo, važno je i za pravni sistem, i za pravdu. Zato je nedopustivo izricati presude kroz medije.“ 

"Prvi put sam mogao da se složim u nečemu sa Matićem“, rekao je advokat, a zatim se obratio sudskom veću: "Svi smo mi učesnici u predstavi apsurda, a za vas se očekuje da presudite mimo dokaza, a kako bi predstava bila hit. Ja verujem da ćete se vi držati Cara Dušana, a ne Franca Kafke“. 

Dodao je i da je uveren da će sudsko veće utvrditi da krivice nema.   

Advokatica dvojice okrivljenih Milana Radonjića i Ratka Romića, Zora Dobričanin, u završnoj reči iznela je zahtev sudu da donese oslobađujuće presude jer, kako navodi, ni za koga od njih ne postoji nijedan relevantan dokaz da su oni izvršili krivično delo koje proističe iz ove optužnice.  

“Pre svega, u ovom postupku postavljen je cilj da za ubistvo Ćuruvije Služba državne bezbednosti mora biti proglašena krivom. I to da ga je ubila zarad očuvanja vlasti i rušenje medijskih sloboda iako nijedan dokaz nije vodio ka Službi”, dodala je Dobričanin. 

Kako je istakla, posle skoro deset godina suđenja može zaključiti da ovde okrivljeni nisu izvršili krivično delo. 

“Imamo jedan epilog dobar, da makar ovi ovde okrivljeni ljudi nisu ubili ni organizovali ubistvo Slavka Ćuruvije. Niko se nije bavio time ko je ubio Slavka Ćuruviju i svi su se bavili time da to mora da bude Služba i da mora da bude osuđena država. Da neko takvu ljagu baca na svoju državu, to neće pravdati ni istorija. Posle skoro 10 godina suđenja je jedino nesporno da je Ćuruvija ubijen i da to nisu učinila lica u optužnici, kako je to, na izričito pitanje suda, odgovorila i Branka Prpa”, istakla je Dobričanin. 

Dokazi iz optužnice nisu prošli u ovom postupku, dodaje Dobričanin i zaključuje da nigde u novoj istoriji ne postoji da se sudi službi državne bezbednosti. 

“Za osuđujuću presudu ne postoje nikakvi dokazi. Nikome interes ne sme da bude, pa i ovima koji pritiskaju, pa da za ubistvo bude osuđen bilo ko, već samo oni za koje postoje dokazi. Ako oni odu u zatvor, ubica će i dalje biti na slobodi i smejaće nam se iz prikrajka”, zaključila je Zora Dobričanin Nikodinović. 

Radomir Marković: Legija je izmanipulisan  

Iznoseći završnu reč prvookrivljeni Radomir Marković rekao je da Milorad Ulemek Legija i bivši članovi Zemunskog klana braća Simović nisu govorili istinu kada su dali svoje iskaze pred tužiocem u slučaju Ćuruvija. Njihovi iskazi nemaju težinu, dodao je.  

Marković je rekao da posle 5. oktobra, nakon intezivnog rada policija nije došla do dokaza da iza ubistva stoji služba, a da je rad inteziviran 2013. kada je Vlada formirala Komisiju za istraživanje ubistava novinara u kojoj je za rukovodioca postavljen Veran Matić, a ne tužilac koji je jedini nadležan da vodi istražni postupak. 

"Postavljanjem novinara, u istražni postupak su se uključili i pojedini mediji... Odlučili su da krivični progon usmere ka rukovodiocima RDB. Izjave kakve su želeli dobili su od članova Zemunskog klana, koji su bez našeg znanja i pristustva advokata dali izjave tužiocu u predistražnom postupku“, rekao je Marković.  

Imajući u vidu da se optužnica zasniva na izjavi Milorada Ulemeka Legije, a koju su tužiocu potvrdili Simovići, Marković je pokušao da potvrdi da su izjave Legije neistinite. 

"Ulemek je izjavio da sam mu u toku 2000, kada sam mu dao zadatak da uhapsi lice, na pitanje ko će biti navigatori, rekao: 'Oni Radonjini što su ubili'. On laže. Načelnik RDB-a se ne bavi operativnim radom pa tako ne daje naređenja“, rekao je Marković.  

Takođe, kako je naveo, Legija je ranije pred sudom rekao da je odlučio da o ubistvu Ćuruvije govori sad jer ga ranije niko nije pitao. 

"To nije tačno. On je 2007. dao intervju Glasu javnosti. U tom intervjuu je rekao da ni ja, ni Mira Marković nemamo veze sa tim ubistvom. Tada je rekao da su u Ćuruviju pucali kriminalci koji su mrtvi. Postavlja se pitanje onda kada je Ulemek govorio istinu - da li 2007. ili 2014?“, rekao je Marković.  

On je dodao ocenu da je Ulemek izmanipulisan i da „zna i od koga i zašto ali da o tome neće da govori, kako bi mu sačuvao dostojanstvo.“ 

Govoreći o motivu, Marković je naveo da Ćuruvija u trenutku NATO bombardovanja već sedam meseci nije izdavao novine.  

„Nije mogao da štampa svoje novine,  niti da kritikuje vlast pa to nikako nije mogao da bude motiv za ubistvo“, ocenio je Marković. 

Ratko Romić, suđenje za ubistvo Ćuruvije Foto: Srđan Ilić(Photo: Ivana Stojanović)

Radonjić i Romić odbacili navode iz optužnice

Drugooptuženi Milan Radonjić ne odstupa od tvrdnje da je prekid pratnje Slavka Ćuruvije usledio mnogo pre nego što je Ćuruvija došao do svog stana gde je ubijen. 

Kako kaže, pratnja je prekinuta kada je dobio informaciju da je u restoranu Kolarac došlo do kontakta Ćuruvije sa drugim 'bezbednosnim' licem. 

"Shvatio sam da smo izvršili razlog za pratnju. Da li je ta pratnja bila opravdana ili neopravdana, ali ja sam dao nalog da se prekine pratnja prema Slavku Ćuruviju i od tog trenutka nemam bilo kakvu informaciju o Slavku Ćuruviju dok mi nije načelnik javio da je lice koja je bilo na merama ubijeno ispred svog stana. Tada smo Radomir Marković i ja prvi put pomenuli u komunikaciji ime Slavka Ćuruvije“, dodao je Radonjić. 

Navode iz optužnice odbacio je i trećeokrivljeni Ratko Romić. 

Juče je završen dokazni postupak u slučaju Ćuruvije koji se vodi pred Apelacionim sudom, a nakon što je ovaj sud po drugi put ukinuo prvostepenu osuđujuću presudu. 

Za Ćuruvijino ubistvo osumnjičeni su nekadašnji šef Državne bezbednosti Radomir Marković, koji služi zatvorsku kaznu od 40 godina zatvora zbog političkih ubistava, i bivši pripadnici DB-a Ratko Romić i Milan Radonjić, kao i Miroslav Kurak, koji je do danas u bekstvu. 

Suđenje je počelo 2015. pred Specijalnim sudom, a skoro četiri godine kasnije (2019.), i 20 godina od ubistva doneta je prva presuda. 

Četvoricu nekadašnjih pripadnika DB-a Specijalni sud proglasio je krivim i osudio na ukupno 100 godina zatvora

Izvor: Insajder