Odgovorna urednica portala Insajder.net, autorka emisije Insajder. Od 1997. do 2015. zaposlena na TV B92, na kojoj je i emitovana emisija Insajder. Novinarstvom počela da se bavi 1996. na Studiju B, gde je na praksi provela godinu dana. Posle toga prelazi na Radio B92, gde je tek posle četiri godine novinarskog posla na terenu postala urednica centralne informativne emisije Dnevnik Radija B92 i jedan od urednika nedeljnih emisija Jutopija i Apatrija. Radila kao dopisnica Švedskog radija i nemačkog WDR-a. U međuvremenu završila više međunarodnih škola za istraživačko novinarstvo. Smatra da je najviše naučila od kolega koji su u vreme kada je počela da radi bili prava „novinarska imena”, a kao najkorisniju školu za uspeh koji je napravio Insajder ocenjuje obuku za istraživačko novinarstvo u okrviru britanske fondacije Tomson i intenzivni profesionalni program novinarstva u organizaciji Američkog centra za novinare. B92 svojim novinarima omogućava stalno usavršavanje, pa su tako novinari Insajdera još 2004. prošli i obuku kod najpoznatijeg istraživačkog novinara BBC-ja Donalda Mekintajera, kao i obuku kroz više stručnih usavršavanja na TV kursevima BBC-ja i IREX-a.

Dobitnica je više od 15 domaćih i međunarodnih priznanja i nagrada (popis možete pogledati u posebnoj rubrici Nagrade.)

Godine 2008. Britanski savet je Brankicu Stanković u projektu Serbia: My Case izabrao kao jednog od pet budućih mladih lidera Evrope. OEBS, koji čini 56 zemalja članica, 2010. je odlučio da napravi izuzetak i da za razliku od svih prethodnih godina, kada je po nekoliko osoba birano za ličnost godine, te godine samo Brankicu Stanković izabere za ličnost godine Srbije. Jedina je novinarka sa Balkana o kojoj je pisao čuveni britanski časopis Monocl. Novinari dansko-norveške produkcije uradili su dokumentarce o šest osoba iz celog sveta koji su prema njihovoj oceni najveći borci za slobodu.

Dokumentarni film o Brankici Stanković emitovan je na javnim servisima skandinavskih zemalja.

Organizacija Reporteri bez granica svrstala je Brankicu Stanković među 100 heroja sveta i među 10 najinspirativnijih novinarki na svetu. Godine 2014. u Njujorku i Los Anđelesu dodeljena joj je nagrada za hrabrost, koja je u SAD poznatija kao novinarski Oskar. Uoči dodele nagrade o autorki Insajdera za prestižni američki časopis Glamur pisala je holivudska glumica Olivija Vajld, ćerka poznatih novinara Endija Kokburna i Lesli Kokn, koja je i producent čuvene televizijske emisije 60 Minutes. Između ostalog, Olivija Vajld je napisala: „Nepokolebljive istrage Stankovićeve u srpskoj TV emisiji Insajder razotkrile su političku korupciju tako snažno da su se ubice okomile na nju, a to je nije zaustavilo.”

Brankica Stanković kaže da su joj sva priznanja podjednako važna, ali da ih ne bi dobila da nije imala tim ljudi s kojima je radila svaku emisiju. Insistira na tome da istraživačko novinarstvo mora da se zasniva na timskom radu.

Zbog tema kojima se bavila emisija Insajder 2009. joj je odlukom nadležnih institucija dodeljeno policijsko obezbeđenje, koje ima i danas.  Nekoliko puta je tražila da joj obezbeđenje bude ukinuto, ali obrazloženje je uvek bilo da država ne može da dozvoli da joj se nešto dogodi. O svemu o čemu je morala da godinama ćuti kada je reč o njenoj bezbednosti odlučila je da piše u knjizi „Insajder, moja priča”, koja je objavljena 2013.

Kraj poslednjeg poglavlja ove knjige praktično je označio početak nečeg novog na ličnom i poslovnom planu. Tim novinara koji je radio s Brankicom, sa TV B92, gde su bili zaposleni duži niz godina, prelazi u njenu privatnu produkciju. Pojačani su i novim „snagama”. Brankica Stanković i pored svega što je se dogodilo smatra da je sada pravi trenutak za novi početak. Na pitanje odakle joj toliko snage i energije, uvek odgovara isto: „Svakog trenutka sam svesna da život nema reprizu i da sve što mogu da uradim mogu sada u ovom životu.”