Transkript šeste epizode
Ovo je poslednja emisija iz serijala “Patriotska” pljačka. Pored brojnih dokaza o zloupotrebama i pljački budžeta koji su izneti u pet emisija, pojedincima je najviše smetalo zašto se serijal zove “Patriotska” pljačka. Tako, umešto odgovora na iznete dokaze, već nedeljama iznose optužbe da je cilj serijala Insajdera kriminalizacija svih Srba na severu, jer je naslov “Patriotska” pljačka.
Na kraju serijala, posle svih dokaza koje ste videli u prethodnim emisijama, a zbog zamena teza, dužni smo da objasnimo da je ovaj serijal nazvan “Patriotska” pljačka zbog toga što je već godinama patriotizam izgovor za razne zloupotrebe.
U vreme ratova na prostoru bivše Jugoslavije, sankcija i svakodnevne inflacije, za patriote su bili proglašeni Željko Ražnatovic Arkan i Milorad Ulemek Legija, a danas su to Zvonko Veselinović i ekipa.
Princip je uvek isti. Što glasnije pozivanje na patriotizam i srpstvo, a istovremeno zloupotreba situacije i mogućnost za pljačku. Ukoliko se neko usudi da ukaže na takve zloupotrebe, proglašen je istog trenutka za izdajnika srpskog naroda i tako se priča završava.
Ovo je, međutim, prvi put da priča nije tako završena. Razne optužbe na račun emisije Insajder, i to od jednog te istog kruga ljudi, završene su tako što je krajem oktobra Odbor za Kosovo i Metohiju Skupštine Srbije, koji čine predstavnici svih stranaka, većinom glasova odlučio da predloži Skupštini Srbije da se formira Anketni odbor koji će ispitati sve zloupotrebe o trošenju budžetskih sredstava od 2000. do danas, koje su odlazile po raznim osnovama za Kosovo, ali bez kontrole.
Protiv je bio bivši ministar za Kosovo i Metohiju iz Demokratske stranke Srbije (DSS) Slobodan Samardžić, Marko Jakšić takođe iz DSS-a, kao i Momir Stojanovic iz SNS-a. Momir Stojanović bio je direktor VBA od 2003. do 2004. a pre toga načelnik za operativne poslove u Prištinskom korpusu Vojske Srbije i Crne Gore.
Sednica Odbora za Kosovo i Metohiju 30. oktobar 2012.
Slobodan Samardžić, DSS: Oko predloga, sadržinski gledano on je potpuno u redu, to je Skupština trebala da uradi. Meni tajming ne odgovara zato što je to učinjeno u vreme potpune i histerične kampanje koju vodi B92 protiv i lokalnih vlasti Kosova i Metohije i kompletne politike koju Srbija vodi na Kosovu i Metohiji, stvara atmosferu pogroma
Borko Stefanović, DS: Mislim da je jako važno da mi izbegnemo da nam emisije bilo čije i na bilo kojoj televiziji vode istrage i zbog toga je moja motivacija tu jasna. Da Skupština da svoj glas, i trebalo je biti urađeno davno, slažem se sa Vama profesore, i zbog toga mislim da mi treba da glasamo o ovom predlogu. Hvala
Milovan Drecun, predsedavajući, SNS : A da sačekamo da se završi Insajder, da tada budemo relaksirani malo.
Momir Stojanović, SNS: Mi svakako možemo neku preporuku nadležnim državnim organima dati da to ispitaju, ali ako to radi Anketni odbor Skupštine to će dodatno usložiti poziciju našeg pregovaračkog tima i dodatno iskomplikovati celokupnu situaciju. Bavićemo se perifernim, a ne suštinskim stvarima. Zahvaljujem se.
Milovan Drecun, predsedavajući, SNS : Da glasamo. Ko je zada se prihvati predlog Borka Stefanovića da se predloži Skupštini da se formira Anketni odbor? 12. Ko je protiv? Tri.
Povodom svih dokaza iznetih u serijalu Patriotska pljačka, premijer Ivica Dačić rekao je da će njegova vlada ispitati i ubuduće sprečiti sve zloupotrebe, a potpredsednik vlade Aleksandar Vučić poručio je da građani Srbije moraju da znaju ko je za šta trošio njihov novac, i da će ubuduće biti uspostavljena adekvatna kontrola.
Dok su predstavnici države i nadležnih institucija reagovali tako što su obećali da će ispitati sve zloupotrebe, politički lideri Srba sa Kosova su na zajedničkoj sednici, zaključkom koji su usvojili jednoglasno, osudili dokaze iznete u emisiji Insajder. Za takav zaključak glasali su predstavnici svih stranaka na Kosovu, DS, DSS, SPS, SNS, URS, SNV, SRS, Pokreta socijalista, PUPS-a i lokalnih grupa građana.
Zajednička sednica skupština četiri opštine sa severa Kosova, 19. Oktobar
Zaključak Skupštine:
Osuđujemo naručene kampanje nekih medija, na primer B92, za medijsku satanizaciju celokupnog srpskog naroda na Kosovu i Metohiji sa posebnim akcentom na Srbe na severu Pokrajine u vezi trošenja budžetskih sredstava sa ciljem razbijanja jedinstva građana i njihovog konfrontiranja sa drugim građanim Republike Srbije
Političkim liderima Srba sa Kosova priključili su se i privrednici sa severa Kosova koji su odmah posle prve emisije tražili da se prekine emitovanje Insajdera i zapretili podnošenjem zajedničke tužbe 19 privrednika zbog navodno netačnih informacija iznetih u emisiji Insajder. Do danas tužba nije podneta.
Na iznete dokaze o tome da već 12 godina iz budžeta Srbije odlazi u proseku 650.000 evra dnevno po raznima osnovama za Kosovo, ali gotovo bez ikakve kontrole umesto odgovora i objašnjenja, novinarima Insajdera koji godinu dana rade ovu temu zalepljena je etiketa “Soroševi i Tačijevi” plaćenici. Advokatski tim Insajdera podneo je više tužbi prethodnih dana zbog iznetih lažnih optužbi na račun novinara B92.
Neformalne grupe, isprepletani interesi politike i kriminala, sistem koji Beograd već godinama ne zna kako da kontroliše, brani se patriotskim parolama, i to tako što se već 12 godina Srbija drži u vanrednom stanju, odnosno u ”odsudnom trenutku za budućnost i odbranu srpstva”. Svaki pokušaj da se ukaže na kriminal označava se kao “satanizacija svih Srba”, dok pojedinci grade poslovne imperije.
Tako sva trošenja budžetskih sredstava ostaju skoro bez ikakve bez kontrole, a povlastice države pretvorile su se u sredstvo za bogaćenje pojedinaca. Tako i na najavu da bi administrativni prelazi mogli da budu kontrolisani, lideri Srba sa Kosova najavljuju nove barikade.
Politički lideri Srba sa severa Kosova, u koje spadaju predstavnici gotovo svih stranka, poručili su pre dve nedelje sa zajedničke sednice četiri opštine koja je održana u Leposaviću, da je za njih neprihvatljivo uspostavljanje integrisanih prelaza između Srbije i Kosova na kojima će, pored srpskih, biti i albanski carinici. Takvom stavu priključili su se i privrednici sa severa pa su tako vladi Srbije, koja je nekoliko dana ranije saopštila da će morati da se uspostave integrisani prelazi, poslali jasnu i jedinstvenu poruku da oni neće prihvatiti sporazum između Beograda i Prištine.
B92: Nepostojanje te kontrole zapravo jeste problem, i onda ispadne da opet i u ovom slučaju politika je vaznija od gubitaka koje država Srbija ima
Oliver Ivanović, bivši državni sekretar u Ministarstvu za Kosovo I Metohiju: Zato smo i ušli u pregovore koji su doveli do nekog integrisanog upravljanja prelazima, što podrazumeva da će i naš carinik i njihov carinik biti u istom prostoru, što znači da neće više biti duplih faktura što znači da će se prosto izbeći taj oblik manipulacije.
Predstavnici sadašnje Vlade pravdaju se da moraju da primene sporazum koji je potpisala prethodna vlada, predstvanici prethodne Vlade kažu da nova Vlada može da poništi sporazum ako smatra da je štetan. Suština je da tako ponovo jedni na druge prebacuju odgovornost, a niko se ne usuđuje da kaže da mora da se uspostavi kontrola na prelazima. Razlog za bojkot integrisanih prelaza je, kako navode politički lidera Srba sa Kosova i privrednici, jeste da će se na taj način Kosovo odvojiti od Srbije. To je zvanično bio razlog i za barikade prošle godine, pa se ispostavilo da su pojedinci koji su organizovali barikade tako štitili svoje poslovne interese.
Zajednička sednica skupštine četiri opštine na severu Kosova, Leposavić, 18. oktobar 2012.
Stavovi naših skupština i građana da neće prihvatiti uspostavljanje granica sa Republikom Srbijom i uvođenje carina na administrativnim prelazima Jarinje i Brnjak su poznati od ranije i nisu promenjeni, pa četiri pomenute opštine, njihovi predstavnici i građani neće učestvovati u tome.
Dragiša Milović, DSS, predsednik Opštine Zvečan: Mi kao građani nećemo učestvovati u svemu tome. Može neko na silu da nas deli, da nam uspostavlja granice, mi imamo pravo da se mirno, demokratski borimo da ostanemo ono što jesmo, deo države Srbije
Milan Ivanović, predsednik Srpskog nacionalnog veća severnog Kosova i Metohije: Mi sa ovim sporazumima gubimo i identitet, i ime, i prezime, i slobodu, i mogućnost da ostanemo i opstanemo ovde.
Marko Jakšić, DSS: Ako hoćete Kosovo i Metohiju u sastavu države Srbije, ne možete da imate Borkove sporazume. Severni deo i uopšte celo Kosovo mora da ostane deo države Srbije. Ako budemo ovako jedinstveni i složni, verujte, ne može nam niko ništa.
Predstavnici DSS-a su jedini koji su odbili da odgovore na pitanja u vezi nekontrolisanog trošenja novca iz budžeta Srbije koji je po raznim osnovama odlazio na Kosovo i u vreme dok su oni bili na vlasti. Umesto odgovora, poručuju da oni ne sarađuju sa B92 zbog serijala emisije Insajder o ubistvu premijera i o pljački u Kolubari. Pokušaj novinara Insajdera da i na konferenciji za novinare dobiju odgovore, završavao se bezuspešno.
B92: Irena Stević, Insajder B92. Šta DSS brani time što ignoriše dokaze iznete u Insajderu, da li brani pljačku i trošenje sredstava iz budžeta bez ikakve kontrole ili pojedince koji su imenovani u emisijama?
Slobodan Samardžić, DSS: Molim Vas gospođo, jeste Vi doneli pismo Vašeg direktora, neko? Ja ću Vas podsetiti, DSS je poslao pismo Vašem direktoru pre dve godine gde je tražio razjašnjenje oko nekih kampanja koje je B92 vodio protiv DSS-a. Dok to pismo ne stigne, to objašnjenje i to razjašnjenje, mi nećemo sarađivati sa B92.
B92: Da li tim upornim odbijanjem, uz izgovor da DSS ne sarađuje sa B92, zapravo funkcioneri DSS-a, izbegavaju da odgovore na pitanja?
Samardžić: Vidite svako je pitanje legitimno i dobro za konferenciju za štampu, ali ja Vas prosto pitam da li ste doneli pismo. Mi ćemo Vam odgovoriti, nema problema, samo da razjasnimo ove stvari...
B92: Ne nisam donela rekla sam, ja sam Vam jasno odgovorila.
Samardžić: Onda nema odgovora, ne možete, prosto ne sarađujemo. Konferencija teče...
B92: Ne prekidam. Ja sam novinar, pa valjda zbog nas postoji ta konferencija.
Samardžić: Nemate... nemate reč gospođo... izvolite...
B92: Nemam reč?!
Samardžić: Izvolite, ko želi pitanje....
B92: Jel mogu ja sada?
Samardžić: Ako nema pitanje...
B92: Pa ima pitanje.
Samardžić: Pa Vi ne možete, Vi ne možete zato što mi sa Vama ne sarađujemo.
Dok je DSS najglasniji u osudi primene sporazuma o integrisanim prelazima, prećutkuje se činjenica da je upravo vlada Vojislava Koštunice 2006. godine potpisala CEFTA sporazum čime je postala deo zone slobodne trgovine u centralnoj i istočnoj Evropi. Potpisnik ovog sporazuma tada je bila i UNMIK administracija za Kosovo, pa je na ovaj način Srbija priznala da se, kada je Kosovo u pitanju, radi o drugoj carinskoj teritoriji.
B92: Zbog čega mi imamo problem da kažemo da je to posebna carinska zona
Dejan Pavićević, šef pregovaračkog tima za pregovore sa Prištinom: Apsolutno nemamo problema, mi kažemo daje to posebna carinska teritorija , ali imajući u vidu neke geografske i druge stvari
B92: Koje su te druge stvari?
Dejan Pavićević: Pa te druge su stvari i etničke, vezano za populaciju, vi imate sever koji je etnički srpski, znate i ne možete ...
B92: Pa kakve to veze ima ako su oni na Кosovu i to je posebna carinska zona?
Dejan Pavićević: Ali mi moramo pomagati svoj narod.
Nebojša Jović, predsednik Srpskog nacionalnog veća za severnu kosovsku Mitrovicu: Postavljaju se Albanci na prelazima na severu. Neprihvatljivo za nas. Ako ne prihvatamo nezavisnu državu Kosovo, s punim pravom, onda ne možemo da prihvatimo bilo koji instrument, bilo kojeg pojedinca koji personifikuje tu državu na ova dva...
B92: Što vam je neprihvatljivo tu, a nije vam neprihvatljivo na Merdaru?
Jović: Na Merdare ne možemo da utičemo. I tamo bismo isto radili, ali ne možemo da utičemo. Meni je žao Srba južno od Ibra, oni kažu mi smo... U situaciji u kojoj se nalaze oni ne mogu pružiti otpor koji mi možemo. Nismo mi ništa ni bolji ni hrabriji od njih, ali eto, sticajem okolnosti, strateška, da kažem, geostrateška neka pozicija nam omogućava da možemo da kažemo ovo hoćemo, ovo nećemo.
Šta je pozadina zahteva lidera Srba sa Kosova, koje kao po pravilu svaka Vlada Srbije mora da ispunjava, jer će u suprotnom biti proglašena da je izdajnička, najbolje se vidi na primeru prošlogodišnjih barikada na prelazima sa Kosovom. I tada su politički lideri Srba sa Kosova kao i privrednici pozivali lokalno srpsko stanovništvo da svojim telima sprečava navodno otcepljenje Kosova.
Istovremeno oni koji već godinama svakoj Vladi Srbije postavljaju uslove, bave se biznisom i imaju registrovane firme ili na svoje ime ili na ime članova svojih porodica u kosovskom registru, o čemu ste gledali u prethodnoj emisiji. Isto tako i dalje je državna tajna da je jedan od glavnih organizatora prošlogodisnjih barikada, zbog kojih je Srbija u decembru ostala bez kandidature za članstvo u EU bio zapravo Zvonko Veselinović.
Istovremeno, jednom u 15 dana u severnom delu kosovske Mitrovice održavaju se mitinzi podrške Veselinoviću koji je u decembru prošle godine uhapšen i podignuta je optužnica zbog nedozvoljenog prisvajanja 32 kamiona Hipo Lizinga.
Prema istraživanu Insajdera, Veselinović je u prethodnih nekoliko godina, od kada je roba koja iz Srbije ide na Kosovo oslobođena PDV, napravio pravu poslovnu imperiju. On je, prema podacima iz istrage o kojoj znaju predstavnici Srbije a koju je vodio UNMIK, bio uključen u krijumcarenje nafte iz Srbije na Kosovo. Ovo je radio zajedno sa albanskim kriminalnim krugovima, među kojima je I Mentor Beciri, kum Ekrema Luke. Ova istraga protiv Veselinovića je obustavljena.
I pored svega toga za mnoge na severu Kosova, ali i u Srbiji, on je patriota koji štiti interese Srbije i Srba. Mitinge podrške, mnogi koriste i da Vladi Srbije poruče da neće prihvatiti primenu sporazuma iz Brisela.
Protest “Sloboda za Zvonka”, kosovska Mitrovica, 1. oktobar 2012.
Boban Kovačević, sekretar Društva srpsko-slovenske solidarnosti “Ščerbina”: Pomaže Bog. Okupili smo se u organizaciji narodnog pokreta Otadžbna radi slobode, radi brata našeg Zvonka.
Borislav Pelević, narodni poslanik: Nema primene sporazuma iz Brisela. Nećemo im dati.
Kovačević: Prvo je trebao da govori gospodin Goran Petronijević kojeg poznajete kao zastupnika Srba širom sveta, pa i našeg Radovana Karadžića. Poslao nam je pismo: “Izdaja je najveća kletva a istorija je puna dokaza da se izdaja nikome nije isplatila. Izdržite jos malo, zato što Zvonko izdržava nepravednu osudu i klevete”.
B92: Je li Zvonko Veselinović patriota?
Jović: Zvonko Veselinović? Po meni da. Patriota, dobar otac, dobar muž. E sad, pitanje, dakle konkretno, pitali ste baš, da jeste patriota po meni.
B92: A saradnja sa Mentorom Bećirijem?
Jović: Ja ne znam ko je, rekli ste, ko je u pitanju?
B92: Mentor Bećiri
Jović: A ko je Mentor Bećiri? Ne znam zaista.
B92: Ne verujem da ne znate...
Jović: Ne ne znam, Mentor Bećiri, zaista ne znam. Saradnje može biti samo u tom delu, znači da bi bolje bilo i našem narodu i njihovom narodu. Ali što se tiče nekog prijateljstva i nekih kontakata, zaista ne znam.
B92: Znači hoćete da kažete da su Zvonko Veselinović i Mentor Bećiri sarađivali kako bi pomirili dva naroda?
Jović: Ne znači ništa neću da kažem. Pitao sam vas ko je Mentor Bećiri jer nisam hteo, verovatno je to neki kriminalac jel? E onda ne verujem da su sarađivali.
Zvonko Veselinović je najbolji primer koji govori o tome kako takozvane patriote, pozivajući se na odbranu srpstva i parole “Kosovo je Srbija” zloupotrebljavaju položaj Srba na Kosovu i pokreću celu državu da stane u odbranu njihovih poslovnih interesa. Utisak u javnosti ostao je da je na barikadama goloruki narod branio Srbiju. Pozadina je međutim, prema istraživanju Insajdera, sasvim drugačija.
Većinski deo srpskog stanovništva na Kosovu jedva preživljava, dok su pojedinci, zahvaljujući odlukama države, uspeli da se obogate za poslednjih nekoliko godina. Upravo tim pojedincima i smeta uspostavljanje jedinstvene kontrole na prelazima između Srbije i Kosova. Prošlogodišnje barikade u prvom trenutku podržala je i tadašnja Vlada Srbije.
B92: Čini se da te barikade čuvaju nečiji finansijski interese…
Goran Bogdanović, ministar za Kosovo i Metohiju, 2008 – 2012: Ne bih se složio sa time. Mislim da tad narod nije imao na umu to… nego prosto želju da ne dozvoli kosovskim institucijama da se instaliraju na severu Kosova, posebno ne jednostranim nasilnim akcijama. Naravno, ako vi imate da se neke stvari rade nelegalno, s punim pravom postoji takva percepcija koju ste vi meni sad pitanjem postavili.
Borislav Stefanović, bivši šef pregovaračkog tima Beograda: Ali da kažete da neko implicira da smo mi branili barikadama da neko onemogući nekog da se bavi švercom to je prvo, to je ono što pričaju u Prištini i što je potpuno netačno.
B92: Da li ste svesni šta ste između ostalog branili odlaskom na barikade?
Stefanović: Ne. Ne vidim šta sam branio osim onoga što sam vam rekao. Plus, mi nismo branili da se linija ne kontroliše nego smo mi branili da se sprovede jedna jednostrana, politički krajnje devastirajuća ideja u Prištini, da se jednostrano implementiraju njihove institucije na severu Kosova i Metohije mimo bilo kakvog dogovora i to usred dijaloga koji smo vodili sa Prištinom. To je ono što smo mi, kako kažete, branili.
Milovan Drecun, predsednik Odbora za Kosovo i Metohiju Skupštine Srbije: Želite da kompromitujete celu priču sa barikadama i otporom Srba ili želite samo da kažete…
B92: Da su bili korišćeni u interesu ovih ljudi…
Drecun: Ne, to apsolutno ne stoji. Ta ocena ne da nije objektivna nego je krajnje zlonamerna, dakle ti ljudi su branili pravo na opstanak, branili su se od nasilne akcije Prištine. Jel se vi sećate onih kolona jedinice Rosu, koji su išli da nasiljem uspostave kontrolu nad tim delom. Oni nisu zloupotrebljeni od strane ovih. Moguće da je situacija bila zloupotrebljena, od strane pojedinaca da se tu nešto ušićari.
Dok su lokalni Srbi prošle godine mesecima na barikadama sprečavali otcepljenje Kosova od Srbije, mašine, bageri i kamioni Zvonka Veselinovića prokopavali su nove alternativne puteve kojima prolaze kamioni i šleperi, a na kojima nema nikakve kontrole.
Borislav Pelević, koji je u trenutku snimanja razgovora bio funkcioner SNS-a i član skupštinskog Odbora za Kosovo, tvrdi međutim da, kako sam napominje, njegov prijatelj Veselinović nije to radio zbog šverca robe iz Srbije na Kosovo, nego da bi pomogao Srbima koji su zbog barikada bili odsečeni od Srbije.
Pelević: Na tome mu je narod sa severa Kosova i Metohije jako zahvalan, jer da nije bilo njegovih mašina, njegovih bagera, njegovih kamiona, oni jednostavno ne bi imali nikakvu vezu sa maticom Srbijom i ne bi mogli da se snabdevaju osnovnim životnim namirnicama.
Između Srbije i Kosova postoje četiri administrativna prelaza za komercijalnu robu. Jedan od njih je prelaz Rudnica koji se nalazi sa srpske strane. Dva kilometra dalje, sa kosovske strane, taj prelaz se zove Jarinje, na kojem se nalaze pripadnici Euleksa, a od septembra prošle godine i kosovski carinici.
Drugi prelaz sa srpske strane se zove Tabalije a sa kosovske Brnjak.
To su, u srpskoj javnosti, zbog postavljanja barikada i incidenata, dva najpoznatija prelaza iz Srbije na Kosovo. Ta dva prelaza vezuju Srbiju za sever Kosova pa bi, prema istraživanju Insajdera, uspostavljanjem jedinstvene kontrole, odnosno i srpske i kosovske carine, zapravo bio ugrožen biznis pojedinaca sa severa Kosova.
Jedan od pokazatelja da je to tako jeste i činjenica da se na ostala dva prelaza, Merdaru i Končulju, već godinama nalaze pripadnici i srpske i kosovske carine, pa to nikome nije smetalo i pored toga što je prema državnoj politici celo Kosovo deo Srbije, a ne samo sever Kosova.
Međutim, prema istraživanju Insajdera, prelazi na severu Kosova pojedincima koji se bave biznisom važni su i zbog toga što, se na primer, na prelazu sa srpske strane u mestu Rudnica pre Jarinja, odvaja alternativni put kojim se zaobilazi punkt Euleksa koji se nalazi samo dva kilometra dalje. Posle toga postoji nekoliko ilegalnih puteva na kojima nema kontrole, a kojima roba iz Srbije, koja je oslobođena PDV-a zato što ide na Kosovo, može da se vrati u Srbiju, čime je direktno oštećen budžet Srbije ili da se isto tako prokrijumčari na jug Kosova, u saradnji sa Albancima, čime je oštećen budžet Kosova.
Neke od tih nelegalnih puteva godinama unazad je pravila upravo država Srbija, pod izgovorom da olakša život Srbima na Kosovu, ali se ubrzo sve pretvorilo u puteve šverca akcizne robe, pre svega nafte.
B92: Znači država gradi alternativni put kroz koji prolaze cisterne?
Bogdanović: Ne, ne, ne, ne… Ne bih tako da gledamo na stvari. Država kad je gradila tj. popravljala neke alternativne puteve, nije imala svakako nameru da pomaže dole švercerima ili bilo kome…
B92: To je jasno, ali ko može da tvrdi da to nije iskorišćeno za kriminal?
Bogdanović: Pa ne mogu ni ja da tvrdim da to nije iskorišćeno za kriminal.
Činjenica koja ukazuje na to da su pojedinci zloupotrebili Srbe sa Kosova jeste i mesto gde su postavljene barikade koje su branili lokalni Srbi. Na terenu je to izgledalo tako da administrativni prelaz sa strane Srbije, Rudnica, normalno funkcioniše. U međuprostoru, pre Euleksovog punkta su postavljene barikade, kao i sa kosovske strane, na prilazu Euleksovom punktu Jarinje. Tako su zapravo oni koji se bave biznisom i dalje nesmetano dobijali potvrde kojima se oslobađaju PDV u Srbiji, jer su robu i pored barikada prijavljivali na Rudnici. Odmah odatle su mogli alterenativnim putevima ili da izbegnu kosovsku carinu i robu prokrijumčare na Kosovo, ili da je vrate u Srbiju.
Pelević: Postavljanje barikada nema nikakve veze sa PDV-om. Građani Kosova i Metohije srpske nacionalsnosti su postavili barikade da bi sprečili zaokruživanje nezavisnosti Kosova i Metohije od strane Prištine i da bi sprečili odvajanje severa Kosova i Metohije od ostatka Srbije.
Pelević je napustio SNS zbog neslaganja sa politikom nove vlade oko Kosova. Funkcioner SNS koji sada vodi Odbor za Kosovo i Metohiju je Milovan Drecun.
Drecun: Šta je sporno, pitam vas ponovo, u tome? Šta se branilo tim barikadama?
B92: Ja Vas pitam…
Drecun: Branili su se, Srbi su se branili od nasilnih akcija Prištine.
B92: Ali na te barikade su ih zvali isti ljudi koji su 2005. godine tražili ukidanje PDV-a za Kosovo.
Drecun: Dobro, i ?
B92: Ta uredba o ukidanju PDV-a za Kosovo, odnosno o ukidanju kontrole PDV-a za Kosovo je omogućila velike zloupotrebe na severu…
Drecun: Vi ste imali situaciju gde je usladila nasilna akcija Prištine, narod je pokušao da zaustavi tu akciju, sećate se šta je bilo onda…
B92: Nije narod pokušao da zaustavi, pokušali su da zaustave ti isti ljudi koji su…
Drecun: Ne nisu ti, to vam je pogrešna informacija.
B92: Nije pogrešna informacija…
Drecun: Ko je zaustavio? Pa ne znate mehanizam kako funkcioniše samoodrabana Srba.
Do barikada koje su prošle godine podržali predstavnici tadašnje vlade Srbije, dolazi posle nekoliko događaja. Prvo su sredinom jula 2011. godine propali pregovori Beograda i Prištine o carinskim pečatima Kosova jer Srbija nije htela da prihvati kosovska državna obeležja. Na tu odluku Srbije Priština je odgovorila odlukom da zabrani uvoz srpske robe i prolaz kamiona i drugih teretnih vozila iz Srbije. Do prvih incidenata dolazi 25. jula prošle godine kada su kosovski carinici jednostrano, uz pomoć policijske jedinice Rosu pokušali da zauzmu administrativne prelaze Jarinje i Brnjak kako bi kontrolisali da li ulazi roba iz Srbije. Na to su Srbi odgovorili postavljanjem barikada, i blokadom svih magistralnih i drugih puteva. Još jedna kriza na severu Kosova bila je povod da se na administrativnim prelazima nađu predstavnici desničarskih organizacija, kao i huligani.
Oliver Ivanović, jul 2011: Poruke Srba će biti veoma, veoma jasne i bojim se da mogu da budu bolne
Borislav Stefanović, jul 2011: Mi Srbi moramo preko balvana…
Goran Bogdanović, jul 2011: Ne možemo prihvatiti jednostrane odluke, ne možemo prihvatiti da se menja situacija na samom terenu
Ivica Dačić, jul 2011: A to je oluja. A to je oružani napad na Srbe sa severa.
Posle prošlogodišnjih incidenata na Jarinju, glavnokomandujući Kfora Erhard Drevs izjavio je da ima snimke na kojima se vidi da je Zvonko Veselinović glavni organizator nasilja na barikadama. Ti snimci do danas nisu prikazani javnosti. Zvonko Veselinovic tada je rekao da između ostalog Zapad uz pomoć svojih ljudi u Srbiji, vodi hajku protiv njega.
Zvonko Veslinović, za Svet plus, oktobar 2011: To je jedna velika hajka i smatram da su Čedomir Jovanović i Vuk Drašković od šipratskih službi dobili zadatak ili već američkih ne znam kojih, da na nekoga svale teret da ne bi odgovarali KFOR-ovi vojinici
B92: Jel Zvonko Veselinović organizovao barikade?
Nebojša Jović: Vi od Zvonka pravite nekog supermena, a to je najnormalniji dečko, najnormalniji građanin ovog grada, kao što su svi ostali. Ne ulazim. Ja pričam ono što znam. Ako zaista imate dokaze učestvovaću sledeći put, evo telefonom..
Incident na Jarinju desio se 27. septembra. Najpre su pripadnici Kfora postavili zemlju i bodljikavu žicu kako bi zatvorili alternativni put kojim se zaobilazi punkt Euleksa i koji je godinama korišćen za šverc. Ovaj put prolazi neposredno pored baze Kfora.
Jović: Mi smo se povlačili koliko možemo i onda što je najgore, kada dođemo do zida, oni kažu idi korak. Pa ne može više koraka. Moramo na vas da krenemo a ne da idemo nazad. A nas su tako terali. To je odgovor na vaše pitanje zašto je narod bio izrevoltiran. Zatvarate nam taj alternativni put, koji nama omogućava snabdevanje namirnicama...
B92: Ali jeste i za šverc…
Jović: Ali nije samo za šverc. Vi zaustavite šverc, ja nemam ništa protiv.
Incident je počeo nakon što je grupa ljudi, od kojih su mnogi bili sa kapuljačama na glavama, prišla ovoj blokadi. Dovežen je i kamion koji je sajlom trebalo da odvuče postavljenu žičanu ogradu. Insajder je došao do fotografija na kojima se jasno vidi da pored kamiona stoji grupa ljudi u crnim duksericama i kapuljačama na glavama. Među njima su i Žarko i Zvonko Veselinović.
Pelević: E pa da vam nešto kažem što možda niste znali, jel, i što javnost ne zna jer se to uporno izbegava da se kaže. On je bio tu kad je bilo paljenje Jarinja zajedno sa Borkom Stefanovićem i Goranom Bogdanovićem. E, pa, ako je Zvonko zapalio Jarinje, onda su ga zapalili i Borko Stefanović i Goran Bogdanović, jer su bili zajedno. Tada su bili zajedno.
B92: A odakle na tom prelazu, na barikadama, Zvonko Veselinović s vama u društvu?
Stefanović: Sa kim u društvu?
B92: Govorio je da je u vreme incidenata bio na barikadama sa vama i ministrom Bogdanovićem…
Stefanović: Jeste, ja nikoga nisam video, niti poznajem tog čoveka niti bih znao da ga prepoznam. Ako me pitate da li smo mi imali neku saradnju, poznanstvo, komunikciju, odgovor je ne. I to odgovorno tvrdim i to ne samo za mene nego i za ministra Bogdanovića.
U julu, dok se dešavaju incidenti, predstavnici vlasti govore da Zvonko Veselinović nema veze sa barikadama.
Ivica Dačić, 2011: Da Zvonko Veselinović rukovodi otporom Srba to je apsolutna laž, neistina, glupost i štetna izjava, ko god da je dao.
Goran Bogdanović, 2011: Ne mogu dozvoliti da one žene koje sede na barikadama, oni ljudi dole koji sede, mislim uopšte mi ne liče na ljude koji mogu da potpadnu pod uticaj da im neki kriminalac komanduje. Ja to govorim možda emotivno i mislim da me potpuno razumete. Bio sam s tim ljudima, moja porodica su isto na barikadama.
B92: Zašto je državna tajna to što se desilo?
Bogdanović: Ja se slažem da to ne može da bude državna tajna.
Ispostavilo se međutim da to jeste državna tajna. Dokazi za takav zaključak su sledeći događaji.
Barikade su postavljene u julu, samo dva meseca kasnije u septembru kada su pripadnici Kfora zatvorili jedan od ilegalnih puteva koji vode iz Srbije na Kosovo, dolazi do novih incidenata. Povređeno je sedam Srba i četiri vojnika Kfora. Izveštaji u Srbiji glase: „Najmanje sedmoro Srba je ranjeno iz vatrenog oružja na prelazu Jarinje. Pogođeni su i mnogi dok su izvlačili povređene koji su ranjeni dok su stajali pored barikada. Pripadnici Kfora pucali su iz automatskog oružja na goloruki narod”.
Kfor je tada saopštio da to nije tačno već da su koristili šok-bombe i gumene metke, ali da je na pripadnike Kfora pucano iz vatrenog oružja manjeg kalibra. Na dan kada dolazi do pucnjave bili su zakazani pregovori Beograda i Prištine u Briselu o administrativnim prelazima.
Povodom incidenta nekoliko dana kasnije održana je sednica skupštinskog Odbora za bezbednost. Članovima odbora je saopštena informacija srpskih obaveštajnih službi o tome ko stoji iza incidenta na Jarinju. Sednica je, međutim, bila zatvorena za javnost, a svi prisutni su se, kao i na svakoj zatvorenoj sednici Odbora za bezbednost, obavezali da neće govoriti javno o informacijama koje su im saopštene.
Međutim, predsednik SPO-a Vuk Drašković izlazi u javnost i saopštava podatke koje je saznao sa zatvorene sednice.
Vuk Drašković, oktobar 2011, TV B92: Ja ne mogu da razumem da se na Odboru za bezbednost saopšti puna istina o tome šta se toga dana događalo, a onda da se zauzme stav da se sa istinom ne sme upoznati narod, nego neka živi laž. Prokopan je neposredno pored administrativnog prelaza alterativni prelaz tako da ta zemlja maltene zatrpa bazu KFORa. Nije bilo reagovanja. Izašli su razvukli žicu I zatvorili taj prelaz. Ubrzo pojavljuje se prema informacijama naših službi bezbednosti, njih citiram, grupa organizovanih ljudi, dakle ne još narod, narod će za njima doći pošto su zbunili narod da dođe, a narodu očigledno nisu rekli o čemu se radi. Došli su sa kamionom sa kamionom udaraju u tu žicu, nose makaze da raseku tu žicu I nasrću na vojnike KFOR-a. Dolazi do fizičkoga kontakta, guranja i u tom guranju jednom vojniku američkom bova oteta puška koja do Odbora za nezbednost nije bila ni pronađena.
Insajder je uputio dopis Bezbednosno informativnoj agenciji na čijem je čelu tada bio Saša Vukadinović s pitanjem da li je BIA već početkom oktobra prošle godine imala saznanja o tome da iza izazivanja incidenata na Jarinju stoje Zvonko Veselinović i njegov brat, kao i zbog čega je odlučeno da se informacija o tome ko stoji iza incidenta na Jarinju sakriju od javnosti.
U odgovoru Insajderu BIA navodi da, kada je u pitanju podatak o tome da li Zvonko Veselinović stoji iza incidenata, sa žaljenjem konstatuju da nisu u mogućnosti da konkretno odgovore, jer se radi o operativnim podacima. Iz BIA navode da je sednica zatvorena za javnost jer je to odlučila Narodna skupština. U dopisu Insajderu BIA navodi da nije u poziciji da daje ocenu o utisku koji je pomenuta sednica ostavila u javnosti, tim pre što se nije radilo o sednici na kojoj je učestvovala samo Agencija, već i ministri odrbrane i unutrašnjih poslova, direktor policije kao i direktori tri službe bezbednosti.
B92: Kada ste saznali ko je Zvonko Veselinović?
Stefanović: Pa znate šta, ime sam čuo više puta dok sam bio na Kosovu i Metohiji zato što, očigledno ga puno ljudi poznaje i spominje. Ako hoćete čuo sam ga i u kontekstu pretnji. Prema tome, to je ako me pitate…
B92: Kako mislite pretnji?
Stefanović: Pa bilo je pretnji znate da bolje ne dolazim, da neću živ izaći.
B92: Zbog vraćanja PDV-a?
Stefanović: Ne znam zbog čega. Mislim da je bolje reći zbog dijaloga sa Prištinom koji srpski narod ne prihvata, nekako lepše zvuči zar ne? Za PDV vam neće javno reći da su protiv toga, ali za dijalog sa Prištinom će vam reći mnogo ljudi javno da su protiv rezultata dijaloga.
Međutim, paljenje barikada i incidenti koji su kulminirali u septembru doveli su do toga da Srbija u decembru nije dobila status kandidata za članstvo u EU. Država je podržavala barikade mesecima.
U novembru tadašnji predsednik države Boris Tadić, pravi zaokret, očigledno pod pritiskom, jer Srbija treba da dobije status kandidata u decembru i poziva lokalne Srbe da uklone barikade.
Boris Tadić, predsednik Srbije, 29. novembar 2011.: A političke predstavnike Srba na severu Kosova, koji imaju svoj legitimitet jer su izabrani na izborima, pozivam da učine sve da uklone barikade jer one ugrožavaju iznad svega živote građana a ne obezbeđuju niti jedan jedini nacionalni interes.
Vojislav Koštunica, DSS, 1. decembar 2011.: Barikade na Kosovu nisu nastale iz pustog hira naroda koji dole živi, već se on našao u jednoj nezahvalnoj ulozi ali istovremeno i pokazao izvestan stepen odgovornosti. On brani i sebe i državu na Kosovu.
Predstavnici vlade Vojislava Koštunice 2005. godine kada su odlučili da ukinu PDV na svu robu koja odlazi na Kosovo, uveravali su isto tako javnost da je takva uredba doneta kako bi se pomoglo Srbima na Kosovu, iako od toga oni realno nisu imali nikakvu pomoć. Cena robe je bila ista kao i u centralnoj Srbiji gde se placa PDV. Za to vreme srpski i albanski biznismeni, kriminalci i pojedinci, koristili su situaciju da se enormno obogate. Istovremeno, većina Srba koji su ostali da žive na Kosovu jedva preživljava, a jedina pomoć, kao što ste videli u ovom serijali, jeste jedna vekna hleba, jednom nedeljno.
Kada su privrednici sa Kosova zajedno sa Markom Jakšićem i Milanom Ivanovićem na sastancima kod premijera Vojislava Koštunice praktično dogovorili ukidanje PDV-a za robu koja odlazi na Kosovo, predsednik Koordinacionog centra još uvek je bio Nebojša Čović
Nebojša Čović, predsednik Koordinacionog centra za Kosovo i Metohiju 2001-2005: Ja sam već tad bio pri izlasku. Bio sam prisutan na određenim sastancima, da je Srpsko nacionalno veće izvršilo najveći pritisak da se ukine PDV.
B92: I kako ste vi to tad shvatili?
Čović: Pa znate šta, s jedne strane, kad gledate na prvi pogled, taj PDV, kako ga oni prezentiraju, daje vam prostor da pomislite da je to odvajanje Kosova i Metohije, a s druge strane to nije tačno. To nije tačno, međutim, vlada je potpisala, pod tim pritiskom.
2011. godine, zbog niza zloupotreba, Vlada Mirka Cvetkovića odlučila je da, pred kraj mandata, vrati PDV na naftu, automobile i telefonske kartice, s tim što se ova roba i dalje oslobađa PDV-a na različite načine, odnosno oslobađanje od poreza je moguće uz više potvrda i striktniju kontrolu dokumentacije.
B92: Rekli ste da je vracanjem PDV-a ukinut izvor finansiranja kriminalaca…
Stefanović: Ne rekao sam u najvećoj meri.
B92: U najvećoj meri. Ali kako je moguće da to vidite tek u julu mesecu?
Stefanović: Vidim da me stalno pitate zašto nešto nije urađeno do sada. Možemo sada da kažemo zašto nije puno toga urađeno što se tiče KiM, ali onda treba da dovedete neke druge ljude na ovu stolicu, neke ljude koji su ustanovili taj sistem.
Drecun: Ukidanje, ukidanje PDV-a je dobra namera države i jedan od malobrojnih mehanizama koji stoje na raspolaganju da pomogne srpskom narodu da preživi, da opstaje na Kosmetu, ako dolazi do velikih zloupotreba i umesto da se smanje cene roba, onda treba preispitati taj mehanizam pa videti kako da se pronađe drugi mehanizam da se pomogne Srbima.
Vlada Mirka Cvetkovića je tek pred kraj mandata vratila PDV na naftu, telefonske kartice i automobile. Sva ostala roba koja iz Srbije odlazi na Kosovo i dalje je oslobođena PDV-a, pod izgovorom da se tako pomaže Srbima na Kosovu. Međutim, prema istraživanju Insajdera, najveći broj srpskih firmi robu zapravo prodaje firmama čiji su vlasnici Albanci u južnom delu Kosova.
Analiza zvaničnih podataka koje je po zakonu prikupio Insajder, govore o tome da je, na primer, promet hrane od 2005., kada je ukinut PDV, do 2011. rastao, u pojedinim godinama i drastično.
Država je tako oslobodila robu PDV-a uz izgovor pomoći ugroženim Srbima, ali ta roba do njih u najvećem broju slučajeva dolazi preko albanskih posrednika.
2006. na Kosovo je prema zvaničnim podacima otpremljeno prehrambenih proizvoda u vrednosti od nešto više od 32 miliona evra. Naredne godine ovaj promet blago raste, da bi 2008. drastično skočio na 54 miliona evra. 2010 ukupan promet hrane je 95 miliona evra.
Insajder je istraživao koje srpske kompanije imaju najveći promet robe na Kosovo.
Prema zvaničnim podacima kompanija Invej iza koje stoji biznismen Predrag Ranković “Peconi” bila je među preduzećima koja su odmah 2005. kada je ukinut PDV za robu koja iz Srbije odlazi na Kosovo, beležila veliki promet. Predrag Ranković u vlasništvu ima fabrike koje proizvode sapune, cigarete, alkoholna pića, jestivo ulje, biskvite.
Prema našem istraživanju, ekskluzivni zastupnik za proizvode Inveja na Kosovu je firma Elkos iz Peći. Vlasnik Elkosa je Ramiz Keljmendi za kojeg albanski mediji navode da je treći najbogatiji čovek na Kosovu. U kosovskom biznis registru ima prijavljen kapital od 20 miliona evra samo u ovoj firmi. Poslanik je u skupštini Kosova i član poslaničke grupe Alijansa za budućnost Kosova. Stranku predvodi Ramuš Haradinaj, jedan od bivših vođa Oslobodilačke vojske Kosova.
U kompaniji Invej su nam rekli da oni svoje proizvode isporučuju Albancima po CEFTA sporazumu i da je za njih, kako kažu, ovaj posao klasičan izvoz.
Zvanični podaci PKS-a koji prikuplja podatke srpke carine i poreske uprave, pokazuju da se među velike isporučioce robe od 2006. ubraja i kompanija Svislajon Takovo, čiji je vlasnik Rodoljub Drašković.
Kako su nam rekli u kompaniji Svislajon i oni imaju ekskluzivne zastupnike koji imaju firme u južnomž, albanskom delu. Jedno vreme to je bila firma Gljareva iz Kline, čiji je vlasnik, prema registru, Bujar Morina. Sada robu iz Srbije isporučuju kompaniji Sviskos, koja je registrovana u Prištini, a kao vlasnik je upisan Džavit Morina.
Kompanija Denjub fuds grup u okviru koje posluju Bambi Banat, Imlek, Knjaz Miloš i Subotička mlekara, a koja je u vlasnišvu investicionog fonda Salford, svake godine je bila među najvećim isporučiocima robe na Kosovo. Insajder je došao do podataka da Salford šalje svoje proizvode različitim firmama. U nekoliko slučajeva 2010. kupac je bilo preduzeće Rad iz Zubinog Potoka, preduzeće osnovano u novembru 2009. U finansijskom izveštaju se navodi da ima 0 zaposlenih.
Kad je u pitanju Bambi njegove isporuke u julu 2011. bile su namenjene kompaniji Elkos iz Peći. Firmi kojoj robu prodaje i Predrag Rankovic Peconi, a čiji je vlasnik Ramiz Keljmendi poslanik stranke Ramuša Haradinaja.
Zanimljivo je da se jedan od najvećih proizvođača hrane, kompanija Delta, ne pojavljuje među onima koji imaju najveći promet sa Kosovom. Delta Agrar je kako navode u odgovoru Insajderu, u periodu od sedam godina otpremila na Kosovo ukupno dve hiljade tona robe u ukupnoj vrednosti od 1.6 miliona evra.
Bojan Stojanović, gradonačelnik Gračanice: Ko je to otvorio neki pogon ovde? Distributivni centar? Pa malo kosovski Srbi da budu zastupnici proizvoda, što bi bilo i normalno, srpskih kompanija, a kosovski Albanci distributeri. Pa kad imate cirkulaciju, ljude koji imaju novac, koji dolaze ovde, pa kupuju od kosovskih Srba, pa prodaju ostatku Kosova, ostane i neki novac ovde
B92: A koja je realnost?
Bojan Stojanović: Realnost je...Kosovski Srbi plaćaju plazmu koji je njihov brend i eurokrem deset posto skuplje zato što kupuju od kosovskih Albanaca. Zastupnici su isključivo kosovski Albanci.
Saradnju sa albanskim firmama uspostavila je kompanija Karić. Prema zvaničnim podacima iz 2005. Astra Simit, firma iz sastava Karić kompanije ušla je među najveće prodavce robe na Kosovu, sa prometom od 4, 3 miliona dolara što je u tom momentu oko 3,6 miliona evra.ž
Te godine, odlukom Vlade Srbije, roba koja odlazi na Kosovo oslobođena je PDV-a. Ova firma bila je jedno od najprofitabilnijih preduzeća Boguljuba Karića, a kompanija se bavila prodajom dopuna i kartica za mobilu telefoniju.
Početkom 2006. Astra simit je otišla u stečaj posle krivične prijave poreske policije. Optužnica protiv Bogoljuba Karića podignuta je tek 2010. zbog zloupotreba u Mobtelu, a suđenje još nije počelo. Afera Mobtel krenula je posle novinskih napisa o ugovoru koji je potpisan između Mobtela i kosovske firme Mobilkos. Iza Mobilkosa stajao je kontroverzni biznismen, finansijer stranke Ramuša Haradinaja Ekrem Luka.
Ukidanje PDV-a za robu koja ide na Kosovo tako je značilo velike prihode za one koji su dolazili do robe oslobođene svih dažbina, a to su bili pojedinci i sa srpske i sa kosovske strane.
Osim što 12 godina iz Srbije, pod izgovorom pomoći srpskom stanovništvu, na Kosovo odlazi u proseku 650.000 evra dnevno gotovo bez ikakve kontrole, budžet Srbije je od nenaplaćenog PDV-a na jednom delu svoje teritorije, Kosovu, oštećen za oko 300 miliona evra. Svaki pokušaj uspostavljanja kontrole dovodio je do prave pobune takozvanih lidera Srba na severu Kosova.
Aleksandar Popov, direktor Centra za regionalizam: Dok nije donet dogovor o uspostavljanju i integrisanom upravljanju granicom, to bio jedan „Eldorado“ za jedan broj takozvanih kontroverznih biznismena, jedan se nalazi trenutno u zatvoru, da mogu da ubiraju velike, velike dažbine, velike prihode na uštrb poreskih obveznika Srbije od čega je budžet Srbije imao velike štete, ali od toga nije, nisu velike koristi imali ostali građani severa Kosova.
Nedefinisani status i nekontrolisane granice odgovarale su tako godinama pojedincima koji su se bogatili na štetu budžeta. To je bilo moguće i zbog toga što sever Kosova već godinama ima specifičan status. Naime još 1999. vojska i policija su se povukli sa Kosova. Veliki broj pravosudnih organa je izmešten, kao i niz službi koje vrše kontrolu i vode računa o sprovođenju zakona.
U međuvremenu, na Severu Kosova se formirala specifična elita koju, s jedne strane, čine političari koji brane nepromenjen status, a s druge pripadnici raznih kriminalnih krugova koji brane svoj posao od kontrole. Srbija praktično ima veoma malo kontrole na ovom prostoru.
Pavićević: Država ne treba da ima moć. Država treba da sprovodi vladavinu prava.
B92: Pa jel’ sprovodi na severu Kosova?
Pavićević: Znate šta, vi da biste u potpunosti sproveli vladavinu prava, morate imati instrumente, pa hajde da kažem instrumente prinude.
Iako se od 2000. godine promenilo već šest vlada, politika izdvajanja sredstava za Kosovo nije se menjala. Sredstva svih građana su odlazila skoro bez ikakve kontrole, a pod izgovorm pomoći ugroženom srpskom stanovništvu. Praktično, ovim sredstvima, odnosno njihovom raspodelom, bavili su se kadrovi stranaka, koje su se smenjivale na vlasti u Republici, ali i na lokalu. Moć upravljanja novcem svih građana, stvorila je novu elitu, pre svega na severu Kosova.
Milorad Todorović, nekadašnji načelnik Kosovsko-pomoravskog okruga: Pa pogledajte čelnike srpskih institucija na severu Kosova od 2002. na ovamo. Uopšte nije teško da pogodite. Pogledajte ko je bio na vlasti od tada pa do sada, prosto, zaključak se sam nameće.
Sredstva svih građana Srbije, koja već godinama odlaze u proseku od oko 650.000 evra dnevno, posle 5. oktobra išla su preko Koordinacionog centra na čijem je čelu od 2001. do 2005. bio Nebojša Čović, potpredsednik Vlade Srbije do 2004 i lider Demokratske alternative. Njega je na ovom mestu nasledila Sanda Rašković Ivić iz DSS-a, koja je prethodno bila potpredsednik Koordinaciong centra. Upravo u periodu kada je DSS na vlasti, podaci o trošenju državnih sredstava su arhivirani i samim tim nedostupni javnosti.
Po formiranju druge vlade Vojislava Koštunice, 2007. Godine, oformljeno je Ministarstvo za Kosovo i Metohiju. Novac je i dalje odlazio po raznim osnovama i iz različitih budžetskih institucija, pa je tako kontrola trošenja tog novca skoro nemoguća. Ministar je bio Slobodan Samardžić, dugogodišnji savetnik Vojislava Koštunice, koji u DSS-u ima funkciju potpredsednika.
Promenom vlasti 2008. na čelo ministarstva dolazi Goran Bogdanović, koji će na ovom mestu ostati pun mandat. Bogdanović je član predsedništva Demokratske stranke.
Jedan od državnih sekretara koji je bio zadužen za pitanja Koordinacionog centra u okviru Ministarstva bio je Zvonko Stević, član SPS-a.
Kada su SPS, SNS i URS formirali vladu u julu mesecu, ukinuto je ministarstvo za Kosovo i oformljena Kancelarija za Kosovo i Metohiju koju vodi Aleksandar Vulin, lider Pokreta socijalista i deo koalicije koju predvodi SNS, a koji je tokom devedesetih bio jedan od osnivača JUL-a, portparol i potpredsednik stranke Mirjane Marković.
Kada je u pitanju opštinska vlast na Kosovu, sve velike stranke su tokom poslednjih godina, dok se novac svih građana Srbije trošio bez kontrole, imale u nekom periodu mogućnost da iz lokalne vlasti traže novac za teritoriju Kosova. U opštinama Zubin Potok i Zvečan od 2002. godine nalaze se funkcioneri DSS-a Slaviša Ristić i Dragiša Milović. Funkcioner DSS-a Velimir Bojović vodio je opštinu Leposavić do 2008. Dve godine vlast je imao DS, a predsednik opštine bio je Branko Ninić. U julu ove godine vlast je preuzela SNS, na čelu opštine je Dragiša Vasić iz SNS-a, njegov zamenik je član SPS-a Milomir Kuzmanović, a vladajuću većinu čine i DSS, SPS, PUPS, SRS, Nova Srbija i Pokret socijalista.
Na čelu opštine Kosovska Mitrovica od 2003. je bio politički savet u kojem je bilo predstavnika i DS-a i DSS-a. Nakon izbora 2008, godine vlast u opštini formiraju DSS i radikali, da bi 2010. vlast formirala koalicija oko DS. Samo tri meseca kasnije koalicija se raspada pa DSS – SNS formira većinu. Za predsednika opštine u oktobru 2010. godine izabran je Krstimir Pantić iz SNS-a.
Saša Dedović, predsednik PO SDPS Kosova i Metohije: Lokalni autoritet je na lokalu jači od autoriteta države zato što na lokalu postoji stranka koja je jaka i koja vodi politiku na ovaj ili onaj način. Država nije u mogućnosti da to spreči, da osujeti, čak i ako je pogrešna ta politika. Pored toga ide linijom nezameranja. Kako da se zameriš sa svojim narodom bez obzira u kojoj su stranci? Kako to da kažeš ljudima u Srbiji znate mi smo sprečili to i to u Kosovskoj Mitrovici, iz tog i tog razloga, a oni će onda da napadnu državu ili vladu i da kažu vi to samo zato da nas proterate? I tako, oni imaju sasvim jedan specifičan sistem odbrane, a to je - što gore to bolje.
Dok su se menjali oni koji su u Beogradu određivali koliko će sredstava iz budžeta odlaziti na Kosovo, na samom Kosovu godinama se oko svih dešavanja pitaju i oni koji se nazivaju liderima Srba sa Kosova. Naime, najznačajnije telo koje je okupljalo Srbe sa Kosova je Srpsko nacionalno veće osnovano 1998. godine. Na njegovom čelu bio je Vladika Artemije. Članovi SNV narednih godina, iako će neki menjeti partije, u srpskim medijima su nazivani liderima Srba sa Kosova, među kojima su najpoznatiji Milan Ivanović, Marko Jakšić, Oliver Ivanović, Ranđel Nojkić, Rada Trajković, Momčilo Trajković i Vuko Antonijević
Marko Jakšić i Milan Ivanović česta su tema depeša koje su iz američkih ambasada u Beogradu i Prištini upućivani Stejt dipartmentu. Obojici je, prema podacima iz ovih depeša, zabranjen ulazak u SAD. Sve ove strogo poverljive depeše i podatke o Jakšiću i Ivanoviću objavio je sajt Vikiliks.
U jednoj od njih iz 2007. godine navodi se: “Smatra se da Ivanović i Jakšić štoje iza odluke severnih opština iz juna 2006. da prekinu veze sa kosovskim institucijama. Koriste svoj uticaj u bolnici da “ohrabre” zaposlene da učestvuju u protestima koje oni organizuju. Imaju kontrolu nad finasijskim sredstvima koja iz Beograda dolaze na severno Kosovo preko Koordinacionog centra za Kosovo i Metohiju što doprinosi njihovom uticaju. Ivanović se smatra pragmatičnijim od nasilnog i nepredvidivog Jakišića koga mnogi opisuju kao ‘kralja’ severnog Kosova”.
Marko Jakšić važi za jednog od najuticajnijih ljudi na severu Kosova.Član je predsedništva DSS i poslanik te stranke u Skupštini Srbije. Nekoliko godina je bio na čelu Kosovskomitrovačke bolnice, a njegov zamenik bio je Milan Ivanović. Ivanović je dugogodišnji predsednik Srpskog nacionalnog veća severnog Kosova koji je 2008 na izbore izašao sa DSS-om
B92: Pratili smo i depeše koje je vikiliks objavio o severnom Kosovu. Tu se navodi između ostalog da je Marko Jakšić “kralj” severnog Kosova. Je li to tačno?
Bogdanović: Pa ne znam šta bih vam rekao, mislim kralj, na koji način kralj?
B92: Mi pitamo…
Bogdanović: Ja mislim… Kako može da bude kralj?
Oliver Ivanović, državni sekretar Ministarstva za KiM 2008-2012: Kralj sigurno nije, mi tamo imamo republiku, teško bi kao kralj prošao.
B92: Ko vlada na severu Kosova?
Jović: Na severu Kosova skupština opštine Mitrovica, Zvenčan, Leposavić, Zubin Potok…
B92: Kakva je uloga Marka Jakšića i Milana Ivanovića na severu Kosova?
Jović: Veoma bitna, veoma bitna. To je cenjeni ortoped ako imate bilo koju povredu, ako on nije tu, ljudi se već uplaše da li će biti, ne znaju da li će biti u redu.
B92: Govorimo politički…
Jović: Kažem, računajući tu neku opet sad patriotsku, znam da smeta termin, patriotsku opciju, zaista su znači pogotovo Marko Jakšić, on i Milan Jovanović neprikosnoveni politički lideri.
Svaka vlada Srbije povlači se pred zahtevima pojedinaca sa severa Kosova koji se uvek kao po pravilu pozivaju na Srbe koji su ostali da žive na Kosovu. Istovremeno ti isti Srbi nemaju nikakvu pomoć ni od lokalnih lidera ni od države Srbije.
Drecun: Znate šta je paranoja? Kad nastupa paranoja na severu?
B92: Kada?
Drecun: Kada teško naoružana jedinica ROSU Hašima Tačija krene sa oružjem na sever Kosova, to zaista izaziva paranoju. Prvenstveno kod majki koje ne znaju šta će sa svojom decom.
B92: Pazite mi smo snimali majke koje ne znaju šta će sa svojom decom jer ne primaju nikakvu pomoć od Srbije dok se troši na Kosovu…
Drecun: Tako je, jeste, tu se slažem apsolutno, to je neravnomerna raspodela i pomoć Srbima i to mora da se ispravi.
Kao što ste videli na osnovu iznetih dokaza u emisijama “Patriotska” pljačka, koji su prikupljeni po zakonu o dostupnosti informacija, zbog toga što nije bilo adekvatne kontrole, ispostavilo se da su građani Srbije godinama plaćali i projekte koji nikada nisu završeni, da su, na primer, plaćali otkup albanskih stanova za potrebe interno raseljenih lica, a stanovi su deljeni po političkoj pripadnosti, dok su interno raseljeni ostali da žive u kontejnerskim naseljima i izbegličkim centrima na Kosovu. Isto tako građani Srbije plaćali su da se obnove kuće koje su srušene ili oštećene u zemljotresu u kosovskom pomoravlju, pa sve kuće do danas nisu obnovljene. Iz budžeta je avansno plaćeno i oko tri miliona evra za izgradnju Gerontoloskog centra i četiri zgrade u Kosovskoj Mitrovici, a danas se na tim mestima nalaze ledine jer izgradnja nije ni počela. Takođe građani Srbije plaćaju i funkcinisanje fiktivnih javnih preduzeća, dok su oni Srbi koji nikada nisu bili zaposleni u državnim institucijama zaboravljeni i od Srbije i od lokalnih vlasti.
Suština serijala Patriotska pljačka bila je da novac koji izdvajaju građani Srbije 12 godina i to u proseku oko 650.000 evra dnevno, stigne do onih kojima je pomoć na Kosovu zaista neophodna.
Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na www.insajder.net.