Haški tribunal za zločine u bivšoj Jugoslaviji se zvanično zatvara
Ceremonija zatvaranja Međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju održana je danas, počevši minutom ćutanja za sve žrtve. Nakon skoro četvrt veka postojanja i 103 suđenja optuženima za ratne zločine počinjene u ratovima u bivšoj Jugoslaviji, Haški tribunal će za deset dana zvanično prestati da postoji.

Tribunal je sa radom prestao 30. novembra okončavši sve prvostepene postupke, a njegov rad je nastavio takozvani Mehanizam za međunarodne krivične sudove, koji će okončati sve preostale žalbene postupke.
Dan ranije, 29. novembra, Žalbeno veće tribunala izreklo je pravosnažnu presudu u slučaju "Prlić i drugi", a objavljivanje te odluke pamtiće se po samoubistvu jednog od optuženih Slobodana Praljka koji je, kad je čuo da mu je potvrđena kazna od 20 godina zatvora za zločine nad Muslimanima u Bosni i Hercegovini, ispio otrov u sudnici.
Nedelju dana pre toga, Tribunal je generalu Vojske Republike Srpske Ratku Mladiću izrekao kaznu doživotnog zatvora za genocid u Srebrenici, progon, ubistva i deportacije Bošnjaka i Hrvata širom BiH, terorisanje stanovništva Sarajeva dugotrajnim granatiranjem i snajperisanjem i uzimanje pripadnika Unprofora za taoce, 1992-95.
„Zločini koje je počinio spadaju među najstrašnije zločine poznate čovečanstvu“, rekao je sudija Alfonso Ori prilikom izricanja presude Mladiću.
Ceremoniji „zatvaranja“ tribunala prisustvuju i zvaničnici iz Srbije, ministarka pravde Srbije Nela Kuburović, te srpska tužiteljka za ratne zločine Snežana Stanojković, kao i iz bivših jugoslovenskih republika, čiji su državljani tokom protekle 24 godine procesuirani pred tim sudom koji je 25. maja 1993. godine osnovao Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija radi gonjenja počinilaca ratnih zločina na teritoriji bivše Jugoslavije.
Bramerc: Političari bili najveći protivnici ovog suda
Glavni tužilac Haškog suda Serž Bramerc je na ceremoniji zatvaranja Tribunala rekao da uprkos prestanku rada ove institucije, mnoge žrtve i dalje čekaju na pravdu.
"Iako je bilo mnogo pozitivnih stvari, to ne znači da se međunarodnom sudu ne mogu uputiti i neke kritike. Neki predmeti su trajali predugo. I dalje stoji činjenica da je Međunarodni sud postigao mnogo u protekle 24 godine. Pre par nedelja Međunarodni sud je izrekao poslednje presude. Reakcije u bivšoj Jugoslaviji su bile energične kao i uvek", poručio je Bramerc.
Gutereš: Neće više biti moguće prekrajati istorijuGeneralni sekretar UN-a Antonio Gutereš rekao je da će zahvaljujući radu ovog suda biti nemoguće više ikada prekrajati istoriju. "Velika mi je čast da sam ovde kako bih prisustvovao zatvaranju međunarodnog suda za bivšu Jugoslaviju. Kada je stvoren međunarodni krivični sud bio je to jedan momenat od istorijske važnosti. NIje postojao nijedan sud međunarodne vrste koji bi mogao suditi o individualnoj krivičnoj odgovornosti. Savet bezbednosti je tom prilikom reklo da je uveren da će taj Sud doprineti održavanju mira. Ja se nadam da će ovaj osećaj opstati i nadživeti i današnji dan", rekao je Gutereš. |
On je istakao i da su političari i funkcioneri često bili protivnici rada ovog suda.
"Političari su češće bili protivnici ovog suda. Danas su rukovodioci na važnoj raskrsnici, moraju se distancirati od zločina i prestati se skrivati iza lažnih tvrdnji o kolektivnoj krivici. Širom regiona osuđeni ratni zločinci se smatraju herojima dok se žrtve zanemaruju, a pomirenje je često nadvladano nacionalističkom retorikom. Premda se Sud zatvara, njegov rad se mora nastaviti. Ukoliko ima političke hrabrosti, naše presude mogu da uklone teret kolektivne krivice. Evropske integracije zahtevaju odlučan raskid sa retorikom prošlosti".
Sporne odluke i optužbe za politiku pristrasnost
Tokom više od 24 godine rada Tribunal je doneo 83 presude na dugogodišnje kazne zatvora, među kojima pet na doživotni zatvor, ali je izrečeno i 19 oslobađajućih presuda. I jedne i druge presude izazvale su i danas izazivaju suprotstavljene ocene javnosti u zemljama bivše Jugoslavije.
Tribunal je procesuirao 161 optuženog, od kojih su više od polovine bili Srbi iz vojnog i političkog života Srbije i Republike Srpske.
Kako piše britanski Gardijan, bilo je i kritika da je Haški tribunal predstavljao ’pravdu pobednika’ s obzirom da su oko dve trećine optuženih bili Srbi. Međutim, oni koji podržavaju sud ističu da je činjenica da su najveće zločine u sukobu izvršile srpske snage nad muslimanskim civilima, kao i da bi bez Tribunala izostalo procesuiranje ratnih zločina uopšte.
Haški tribunal je bio kritikovan i u Hrvatskoj i u Bosni i Hercegovini, stvarajući utisak da niko nije zadovoljan njegovim radom. Kritičari Tribunala su navodili kao teške nedostatke njegovu sporost, velike troškove, ali i navodni uticaj SAD i pojedinih država EU na njegove odluke.
Među slučajevima koji su izazvali najveće kritike javnosti su oslobađanja od optužbi ratnog komandanta Armije BiH u Srebrenici Nasera Orića za zločine nad srpskim ratnim zarobljenicima na području Srebrenice 1992, kao i oslobađanje nedašnjeg vođe OVK a sadašnjeg premijera Kosova Ramuša Haradinaja za ratne zločine nad nealbanskim stanovništvom na Kosovu.
Revolt javnosti u Srbiji je izazvala i odluka Haškog tribunala da oslobodi hrvatske generale Antu Gotovinu i Mladena Markača 2011. koji su optuženi za učešće u udruženom zločinačkom pothvatu, kao i optužbe za prekomerno granatiranje Knina, Gračaca, Obrovca i Benkovca.
U Hrvatskoj i BiH javnost se uzbunila nakon što je Žalbeno veće Haškog suda 2013. poništilo kaznu od 27 godina zatvora bivšem načelniku Generalštaba Vojske Jugoslavije Momčilu Perišiću. On je u septembru 2011. prvostepeno osuđen na 27 godina zatvora zbog pomaganja i podržavanje zločina nad Muslimanima u BiH 1993-95 i raketnih napada na civile u Zagrebu u maju 1995. međutim, Tribunal je naknadno ustanovio da on da njegovo delovanje u Republici Srpskoj nije bilo u cilju činjenje ratnih zločina u Sarajevu i Srebrenici, već za "opšti ratni napor" VRS.
Nezadovoljstvo javnosti u Hrvatskoj izazvalo je i puštanje na slobodu Vojislava Šešelja pre donošenja presude i bez uslova. I oslobađajuća presuda lideru srpskih Radikala naišla je na osudu.
Preostale žalbene presude donosi Mehanizam
Mehanizam za međunarodne krivične sudove (MMKS) osnovao je Savet bezbednosti UN kako bi završio preostale funkcije Tribunala. On će okončati žalbene postupke protiv Radovana Karadžića, Vojislava Šešelja, Ratka Mladića, kao i ponovljeno suđenje Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću, a preuzeo je i krivično gonjenje Vjerice Radete i Petra Jojića čije izručenje nije odobrilo srpsko pravosuđe.
Pravnosnažna presuda u predmetu Šešelj biće prema najavma predsednika suda donate u prvoj polovini 2018. dok će želbeni postupak u slučaju Karadžić biti u drugom kvartalu sledeće godine.
Centri u državama bivše Jugoslavije elektronski će pristupati dokumentima i arhivi Tribunala
Kada je reč o nasleđu ovog međunarodnog suda, Savet bezbednosti Ujedinjenih nacija je 2010. godine Rezolucijom 1966 Tribunalu dao mandat da omogući osnivanje informacionih i dokumentacionih centara u državama bivše Jugoslavije.
Ti centri će omogućavati digitalni pristup elektronskim primercima svih javnih spisa i arhivskog materijala Tribunala.
"Tokom više od 24 godine rada, Tribunal je stvorio ogromno bogatstvo sudskih dokumenata i spisa, koji uključuju dokaze, presude, naloge, odluke, svedočanstva hiljada svedoka, dokazne predmete i transkripte i audio-vizualne snimke postupaka vođenim pred njim", naveli su u Tribunalu.
Britanski Gardijan navodi da su među uspesima Haškog tribunala i prikupljanje ekspertize i svedočenja, čime se pravi arhiva dokaza koja će u budućnosti koristiti istoričarima. Gardijan ističe i da su tužioci u Hagu uspostavili pravni koncept “udruženog zločinačkog poduhvata - doktrine koja povezuje optužene zbog zajedničkog plana za genocid ili zločine protiv čovečnosti“.
Smrt pretekla Tribunal u slučajevima Miloševića, Tuđmana i IzetbegovićaJedan od trojice glavnih aktera u ratnim sukobima zbog kojih je Tribunal osnovan - nekadašnji predsednik Srbije i SRJ Jugoslavije Slobodan Milošević, umro je 2005. u pritvorskoj jedinici tog tribunala, dok su druga dva aktera, iz Hrvatske i Bosne i Hercegovine, Franjo Tuđam i Alija Izetbegović, izbegla međunarodnu pravdu, jer su u međuvremenu preminuli. Protiv Izetbegovića je bila podignuta optužnica, dok je, prema rečima tadašnje glavne tužiteljke Tribunala Karle del Ponte, protiv Tuđmana bila u pripremi. |
Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na www.insajder.net.