Borba protiv femicida: Zašto još nema sistemskih rešenja? (VIDEO)

Kada se u Srbiji desi femicid, mediji pišu o zločinu, institucije nadležnost prebacuju jedna na drugu - a odgovornosti nema. Podatak da je svaka treća žena koja je bila žrtva nasilja prethodno nasilje i prijavila, otvara pitanje šta kada nasilnik prekrši zabranu prilaska, poput slučaja za vikend kod Beočina? Zvaničnici godinama najavljuju različita rešenja za taj problem, ali su sva ostala – na nivou najave.

Foto: Unsplash/Nadine Shaabana

Još pre pet godina, iz Ministarstva unutrašnjih poslova najavljivali su novi sistem zaštite osoba koje su preživele nasilje – narukvicu i mobilni uređaj koji bi trebalo da alarmiraju i žrtvu i policiju. 

Sistem koji se uspešno primenjuje u Španiji, Portugalu i drugim evropskim zemljama, ujedno je trebalo i da bude rešenje za slučajeve kada nasilnik prekrši zabranu prilaska, kao što je bio poslednji slučaj ubistva dve žene u selu Rakovac kod Beočina. Međutim, od tog rešenja još nema ništa. Projekat koji je to trebalo da omogući MUP je radio u saradnji sa organizacijom UN Women; završen je krajem prošle godine – ali bez uspostavljenog sistema zaštite. 

Iz organizacije UN Women ranije su za Insajder objasnili da u Srbiji ne postoji adekvatan pravni osnov za primenu tog sistema.

Ko je zakazao i da li je femicid mogao da bude sprečen – pitanja su koja se postavljaju kad god se on desi. Odgovore bi moglo da ima nadzorno telo za borbu protiv femicida. Ali, ni ono, uprkos najavama od pre šest godina, još nije formirano, iako je to obaveza Republike Srbije, u skladu sa preporukom Ujedinjenih nacija, što je potvrđeno i Nacionalnom strategijom za borbu protiv nasilja prema ženama.

"Mi smo i podržali inicijativu, pre svega, organizacija civilnog društva da se ustanovi nacionalno telo za prikupljanje, praćenje, analizu femicida upravo u cilju unapređenja rada svih institucija. Šta do tada možemo da radimo – da ovu temu nikako ne zapostavimo u javnosti, mediji uvek imaju tu važnu ulogu, ponoviću ko zna koji put o praćenju i izveštavanju o femicidu, da svi u meri naših moći, kao građani i građanke i mi koji radimo u institucijama da vodimo računa o svakoj reči, o svakoj poruci koju šaljemo“, kaže Brankica Janković, poverenica za zaštitu ravnopravnosti

Situaciju komplikuje i to što, iako najavljivan, ne postoji ni jedinstveni registar nasilnika - ni onih koji su osuđeni za seksualno uznemiravanje, niti odgovornih za femicid. 

Zbog poražavajuće statistike – samo prošle godine je u Srbiji ubijeno 28 žena - civilni sektor traži da femicid bude posebno krivično delo, ali ni to, uprkos najavama zvaničnika, i dalje nije učinjeno. 

Problem je i kada nasilje nad ženama relativiziju javni funkcioneri – pa je tako zaštitnik građana rekao da je femicid pogrešan termin, jer muškarci ne ubijaju žene - samo zato što su žene. Krajem prošle godine, i jedan narodni poslanik vladajuće partije izjavio je da žene prijavljuju nasilje četvrtkom da bi mogle da se provode vikendom, dok su im muževi u pritvoru. 

Problem postaje još veći, jer njihove izjave nisu naišle na adekvatnu osudu najviših zvaničnika. Tako se problemi gomilaju, a rešenje ne nazire. Oni koji bi bar deo problema trebalo da reše, poput MUP-a, ni danas ne odgovaraju na pitanja Insajdera.

Izvor: Insajder

Tagovi:

Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na www.insajder.net.