Hoće li studenti biciklisti probuditi zvaničnike Evropske unije (VIDEO)
Studenti koji su biciklima krenuli iz Novog Sada završili su put do Strazbura, dug 1.300 kilometara. Kakav je odnos francuskih političara videćemo narednih dana, kada studenti predaju pisma evropskim institucijama, kao i da li će uopšte biti reakcija iz Evropske unije. Za sada, zvanični Pariz ne reaguje na petomesečne proteste i blokade, a ne treba zaboraviti ni nedavni susret predsednika dve zemlje Aleksandra Vučića i Emanuela Makrona, koji su francuski mediji okarakterisali kao “tihu podršku” predsedniku Srbije. Ostale države kroz koje su prošli studenti na svom putu do Strazbura takođe nisu imale zvanične stavove o studentskom buntu, ali su ih u pojedinim gradovima gradonačelnici dočekali i vikali “pumpaj!”.

Kada je u skoro svakom mestu u Srbiji organizovan bar jedan protest u znak podrške studentima i njihovim zahtevima, pala je odluka da akademci na biciklima odu do Strazbura i tamo predaju pisma evropskim institucijama, ne bi li im ukazali na ono što se pet meseci dešava u Srbiji.
Prethodno su prolazeći kroz različite države imali i različite dočeke (politički), jer je srpska dijaspora svuda bila više nego spremna da ih ugosti.
Na putu od Novog Sada do Strazbura, prva stanica je bila u Budimpešti, glavnom gradu Mađarske. Premijer Viktor Orban blizak je predsedniku Srbije Aleksandru Vučiću, pa se iz tog ugla tumačilo to što biciklisti nisu imali policijsku pratnju tokom najvećeg dela trase. Međutim,u Budimpešti - druga priča. Na centralnom Trgu Heroja, srpske studente je dočekao gradonačelnik Gergelj Karačonj koji je deo šireg opozicionog fronta protiv vlasti Viktora Orbana. Gradonačelnik je rekao da Mađari podržavaju srpske studente, jer kako kaže, postoje sličnosti između srpske i mađarske političke situacije.
Posle Budimpešte, studenti su krenuli ka Slovačkoj i već sutra ujutru su bili u Bratislavi. I tamo je za studente priređen doček, hrana i toplija odeća. Situacija u Slovačkoj je slična kao u Mađarskoj - premijer Robert Fico blizak je predsedniku Vučiću, a glavni grado - Bratislavu - vodi opozicioni gradonačelnik Matuš Valo. Međutim, Valo nije bio na dočeku.
Istog dana, u večernjim satima studenti su stigli u Beč, dvomilionski glavni grad Austrije u kojem živi 100.000 Srba. Na trgu Marije Terezije građani su dočekali studente i postavili su crveni tepih na kojem su im uručivali zahvalnice i ruže. Studenti nisu dočekali političari.
U utorak, 8. aprila studenti na biciklima krenuli su iz Beča - prošli su kroz Linc i Salzburg i u petak, 11. aprila stigli su u treći najveći grad Nemačke - Minhen. Studente je i tamo dočekala srpska dijaspora i, kao u Beču, prostrla za njih crveni tepih na Odeonplacu. Ni u Minhenu nije bilo obraćanja političara. Gradonačelnik Diter Rajter dolazi iz redova Socijaldemokratske partije donedavnog kancelara Olafa Šolca, koji je dodatno produbio odnose Nemačke i Evrope sa Srbijom kada je potpisan sporazum o kritičnim sirovinama koji se stiče srpskog litijuma.
Za razliku od Minhena, u Ulmu - u koji su studenti stigli dan kasnije, ispod najveće crkvene kupole u svetu, za njih je priređen doček koji je predvodio gradonačelnik Martin Bendal. Gradonačelnik Bendal je za emisiju “Svet i mi” rekao da je “doček srpskih studenata za njega bila fantastična scena i da je za poštovanje njihov put u Strazbur”.
Posle Ulma, studenti su se uputili ka Štutgartu, a zatim i put Karlsruea, gde im je na dočeku sinoć pročitano pismo gradonačelnika Frenka Mentrupa koji je poručio da su studenti budućnost Srbije i Evrope.
Dolazak u Francusku i krajnji cilj - Strazbur, propraćen je u francuskim medijima, ali, sa druge strane, Ana Otašević novinarka “Mond diplomatic” kaže za Insajder da zvanični Pariz ne obraća pažnju na “podvig srpskih studenata”:
“Mi nismo zemlja koja je u fokusu francuske diplomatije, osim ako to nisu neki ekonomski ugovori koji njima idu u prilog. Tako da ovaj podvig studenata i hiljade kilometara, koje su prešli, za francuske vlasti gotovo da ne postoje, ali postoje za francuske medije. U francuskoj javnosti su oni izazvali ipak neki odjek. Vidimo danas da u medijima postoje tekstovi o ovom događaju, što do sada nije bio slučaj. Možemo da kažemo da su oni u javnosti i u medijima postigli veći odjek, nego što je to bio slučaj kada je predsednik Aleksandar Vučić pre samo nekoliko dana posetio Pariz, kada nismo imali nikakav odjek u javnosti, kao što je to bio slučaj i u ranijim posetama. Studenti su radili više za Srbiju i srpsku diplomatiju od najviših državnih predstavnika, što se tiče svesti o tome kakva je situacija u zemlji i zašto se bore njeni građani, a to je u simboličnoj borbi studenata zapravo najbolje iskazano”, kaže Ana Otašević.
Ona kaže da je dok je spremala tekst o studentskim protestima u Srbiji, morala da prođe kroz plenum i “probu”, zbog nepoverljivosti studenata. Kaže da su od početka svoje pobune izražavali veliki oprez prema svim zvaničnim institucijama, ali i medijima
“Njihov protest je uostalom i velika kritika zapadnih medija, koji su u početku vrlo pojednostavljivali predstavljanje prilika u Srbiji, poredeći ih sa protestima u Gruziji ili u Slovačkoj. Jedno nepoznavanje situacije i prilika u Srbiji, koje proizvodi slabo interesovanje Evrope, uopšte Evropske unije i njenih institucija pa i medija za Srbiju i za region”, objašnjava novinarka Ana Otašević.
Dodaje i da odnos Francuske i Srbije često romantizovan, a da u stvari sada počiva na “golom interesu”, realnoj politici i odnosima koji su “ogoljeni” i kroz studentske proteste. Po njenom mišljenju, pokazalo se ne samo u slučaju Francuske, već čitave Evrope - da su “gluvi i slepi” na pokrete, koji su u najbližoj vezi sa vrednostima same Evropske unije.
Hoće li se nešto promeniti u narednim danima i nedeljama, rano je prognozirati, ali ostaje činjenica da iako nije bilo reakcija najviših zvaničnika zemalja, kroz koje su prošli studenti biciklisti, mediji i građani tih država su obratili pažnju na ono što se dešava u Srbiji.
Izvor: Insajder
Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na www.insajder.net.