Lazarević (KoSSev) u Marker razgovoru: Nesreća - reč kojom počinjem i završavam priču o 17. martu 2004. (VIDEO)
Opisujući martovsko nasilje na Kosovu koje je juče obeležilo 20. godišnjicu Tatjana Lazarević, urednica portala KoSSev, kaže da je to "jedna velika nesreća“. Ona je gostujući u Marker razgovoru objasnila da je "nesreća“ prva reč koja joj padne na pamet kada pomisli na 17. mart 2004. godine, te da se, kako smatra, nesreća nastavlja sa "ozbiljnim upozorenjima“, ali i sa podsećanjem na "ciklično smenjivanje istorijskih perioda“.

"Nesumnjivo je da je posebno za Srbe koji su bili pogođeni na Kosovu i u metohijskim mestima, Južno od Ibra, Severno od Ibra, to sasvim sigurno nesreća. I to je reč sa kojom počinjem i završavam priču o 17. martu“, kaže Lazarević.
Na pitanje kako se ona seća tog dana, opisuje da je krenula na posao i da je bilo neuobičajeno mirno, ništa sumnjivo tog jutra.
"U to vreme se odvijao jedan protest civila Albanaca – radilo sa socijalnom nemiru, nezadovoljni nekim socijalnim pitanjima. To je sve nestalo u nekom trenutku, koliko se sećam, situacija je bila potpuno mirna. Onda sam u svojoj kancelariji, koja je gledala na glavni most, mislim, osetila neki huk. I videla sam jednu masu užurbanu koja ide ka severu. Prvo što je uradila, sećam se te scene, srušili su tu metalnu pokretnu ogradu ispred Ujedinjenih nacija i počeli su povici. I jasno je bilo, mi smo stalno imali demonstracije, da su u pitanju demonstracije koje nose potencijal nasilja, ne samo što se kreću demonstranti ka mostu, već u približavanju ka mostu kuražili su jedni drugi. I to se videlo u tom huku i uzvicima“, opisuje Lazarević.
Na pitanje kakva je uloga medija bila u tom trenutku s obzirom da je u albanskim medijima puštena vest koja je i bila povod za pogrom – da su Srbi odgovorni za smrt trojice albanskih dečaka koji su se udavili u Ibru u selu Čabra u Opštini Zubin Potok, Lazarević navodi da je bila "beščasna i to je na kraju potvrđeno u izveštaju OEBS-a“.
"Interesantno je da godinama nakon 17. marta, kada god bih potencirala u razgovorima što privatno, što javno, sadržaj tog izveštaja, ne da bi se upiralo prstom, već da se nauči svojevrsna lekcija nailazila sam na neku vrstu muka sa druge strane i zaista je svejedno da li se radilo o nekom auditorijumu koji je međunarodnog karaktera, albanskog ili srpskog“, kaže Lazarević.
Kako objašnjava, mnoge kolege nisu znale o čemu priča kada bi pomenula izveštaj.
"Nisam ja podsećala na izveštaj, naglašavam, zato što je neko nešto loše pisao o medijima na albanskom, već zato što je taj izveštaj sačinjen i da bi se upalilo svetlo i razjasnilo šta se dogodilo, ali verovatno i da se nauče neke lekcije iz toga", kaže ona.
Kako dodaje o ulozi medija na najbolji mogući način, odnosno na najprecizniji mogući način pisao je Human Rights Watch.
"Svega nekoliko meseci nakon toga napisali su da su mediji doprineli širenju nasilja, da je način na koji su izveštavali da se apsolutnu radilo o neprofesionalnom, senzacionalističkom, spinovnom načinu i može se reći čak da su koristili netačne informacije“, kaže Lazarević za Marker razgovor.
Ona dodaje da se premijer Kosova Aljbin Kurti povodom godišnjice oglasio zasebnim saopštenjem u kojem u odnosu na stranku kojom rukovodi, spominje poimenice srpske žrtve, te da se u njemu "dosta blaže odnosi na taj događaj“.
"Spominje da je bilo nasilje, da su stradali takođe i Srbi, ali iznosi vrlo opasne formulacije kojima se zapravo relativizuje čitav događaj i kojima zapravo naglašava da se nikada nije saznalo na koji način su se učesnici protesta obrušili na naselje u kojima žive Srbi, kako on kaže, i pravoslavne crkve“, kaže Lazarević.
Ona smatra da je dolaskom stranke Samoopredeljenja Aljbina Kurtija relativizacija istorije i istorijskog okvira znatno vidljivija nego ranijih godina.
"Vi me pitate gde se Srbi nalaze danas i ja bih rekla, stvarno nažalost, sa svom svešću da će zvučati defetistički, ali 'na pola puta od nemila do nedraga', vreme u kojem ne samo da ne žive sigurno, već zapravo žive pod direktnim ugrožavanjem svog identiteta. A vi kada čoveku oduzmete identitet, šanse da ostane na nekom mestu su nikakve. Srbi sa Kosova imaju tu vrstu žilavosti usled istorijskih okolnosti da prihvataju nevolje, odnosno da se mire sa nevoljama, misleći ili znajući da od njih uglavnom ne zavisi ništa i da je tokom istorije to bilo takvo. Divim se naravno onim Srbima koji znaju da je njihova odgovornost velika i najvažnija utoliko što je bitno da ostanu na tom strašnom mestu“, zaključuje Lazarević.
Izvor: Insajder
Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na www.insajder.net.