Pravo na dom je i ustavno pravo - kako će to uticati na rad javnih izvršitelja (VIDEO)
Od 2011. godine, kada su uvedeni javni izvršitelji, sprovedeno je oko tri miliona postupaka izvršenja. Najmanje je prinudnih iseljenja, a to su postupci koji izazivaju najveću pažnju javnosti. Krajem novembra, Dobrila Petrović i njena porodica vratili su se u stan iz kojeg su prinudno iseljeni 2017. Njena pet godina duga borba okončala se nakon što je Ustavni sud ocenio da joj je povređeno pravo na dom. Njen slučaj daje nadu mnogima da će i njihovi postupci biti okončani - na sličan način.

Svačije pravo na privatni i porodični dom treba da se poštuje – tako propisuje Evropska konvencija za ljudska prava. Odlukom Ustavnog suda iz 2019. dokazano je da je to pravo bilo uskraćeno Dobrili Petrović iz Beograda kojoj, posle smrti supruga, nije bilo priznato pravo na život u nacionalizovanom stanu.
„Iz odluke Ustavnog suda može se videti šta je sve gospođa Dobrila doživela, i u finansijskom smislu i da je bilo jako teško da finansira te postupke i da nije, s obzirom da je penzionerka i da nema druge prihode, Ustavni sud je i na to ukazivao, dakle on je ukazao da mere koje se primenjuju moraju biti opravdane i srazmerne, dakle srazmerne u odnosu na situaciju u kojoj se nalazi osoba koja je, da tako kažemo, trpi mere“, objašnjava Jelena Jerinić, profesorka ustavnog prava na Univerzitetu UNION.
Da će ta odluka promeniti dosadašnju praksu nada se više hiljada građana u Srbiji, koji su u sličnoj situaciji kao Dobrila – preti im iseljenje iz jedine nekretnine. Da pravo na dom bude zaštićeno zakonom, godinama apeluje Udruženje građana „Za krov nad glavom”. Bez obzira na to da li je u pitanju pravna zavrzlama ili naplata duga.
„Ljudi dođu u situaciju da ta nekretnina koja im je zapravo dom, koja nije samo nekretnina nego ima i tu funkciju, i to je ono što mi tražimo da se prizna, da ta nekretnina ode na doboš zato što po našem Zakonu o izvršenju i obezbeđenju i po čitavom sistemu nema nikakvog praga, nema praktično nikakvog praga šta ne može biti predmet izvršnog postupka. Da dug treba da se plati i da ljudi ne treba da budu oštećeni, da, ali može se izvršavati na druge načine, može se izvršavati sporije, ne možemo u ime brzine i efikasnosti izvršnog postupka da uništavamo ljude, da ih izbacujemo na ulicu, naročito u situaciji siromaštva u kakvoj je naša zemlja“, navodi Ivan Zlatić iz Združene akcije „Za krov nad glavom“.
Udruženje „Za krov nad glavom” obratilo se prošle godine Ustavnom sudu, sa zahtevom da ispita ustavnost Zakona o izvršenju i obezbeđenju, a pre dva meseca tražili su da ga Ministarstvo pravde izmeni. Odgovora još nema. Ipak, ostaje mogućnost da odluka Ustavnog suda doneta u slučaju Dobrile Petrović promeni buduću praksu.
„Ono što jeste, dakle pravno gledano te odluke imaju dejstvo samo u konkretnom slučaju, međutim imajući u vidu ulogu Ustavnog suda njegove odluke imaju uticaj i na druge državne organe kao što su sudovi i kao što bi između ostalog trebalo da budu izvršitelji, ali ima uticaj i na zakonodavca i dešavalo se i ranije da su određene odluke Ustavnog suda, koje su takođe donošene u pojedinačnim slučajevima, uticale na izmenu zakona“, ističe profesorka.
Zakon o izvršenju i obezbeđenju poslednji put je promenjen 2019. godine, posle višegodišnjih apela udruženja građana da postoje problemi u sprovođenju izvršenja. Tada su donete i neke, za građane, pozitivne izmene, poput one da se ne može oduzeti jedina nekretnina ako je dug manji od 5000 evra, a tiče se komunalnih i srodnih dugova. Međutim, Udruženje „Za krov nad glavom“ tvrdi da to nije dovoljno i zahteva potpuno ukidanje javnih izvršitelja i vraćanje izvršnog postupka u nadležnost suda.
Izvor: Insajder
Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na www.insajder.net.