Predizborni slogani - da li su i koliko važni?
Pozivam vas da glasate za Aulusa Rustia Vera, kandidata za edila, čoveka koji zaslužuje tu državnu funkciju - ovaj jednostavan poziv za glasanje, pandan današnjem političkom sloganu, arhelozi su otkrili prošle godine na zidu jedne kuće u Pompeji, gradu koji je nestao u erupciji vulkana Vezuv, 79. godine naše ere. Ovo arheološko otkriće, osim što nam je pokazalo da su se i tadašnji politički sledbenici jasno opredeljivali (kuća na kojoj je pronađen natpis nije bila kuća kandidata za edila nego, pretpostavlja se, jednog od njegovog sledbenika) već nam daje uvid i u to kako su se političke kampanje vodile pre nešto manje od 2.000 godina. Zidovi kuća u Pompeji bili su ono što su danas bilbordi, štampani, elektronski i digitalni mediji. Politika je uvek bila dovitljiva i pronalazila je svoj put do glasača, a suština političke poruke je ostala nepromenjena - najbrži, najefekniji i najjednostavniji put do birača. Zvuči jednostavno, ali zapravo nije, pogotovo ne u zemlji poput Srbije, koja ulazi iz jedne predizborne kampanje u drugu.

Uoči lokalnih izbora 2. juna neki od slogana kojima koalicije i stranke šalju poruku biračima za beogradske izbore su: Beograd sutra, I ja sam Beograd, Biramo Beograd ... Šta nam slogani govore i koju funkciju zapravo imaju?
Marketinški stručnjak Igor Avžner kaže za Insajder da je funkcija svakog propagandnog slogana, pa i onog u političkom marketingu, da u par reči sroči srž čitave kampanje.
Prema njegovim rečima, slogan treba sažeto da prikaže ono što će pojedine segmente komunikacije povezivati u celinu: "Možemo slobodno da kažemo da je to vezivna nit, odnosno okosnica kampanje, pretočena u tih par reči".
Kad pomenute slogane za beogradske izbore čitamo kao okosnicu predizbornih kampanja, vladajuća koalicija, okupljena oko Srpske napredne stranke (SNS), biračima nudi Beograd budućnosti, pokret Kreni promeni poručuje da su sami glasači ti koji čine Beograd, dok koalicija okupljena oko Biramo, svojim izborom reči poručuje da između bojkota i izlaska na izbore, za Beograd treba da biraju glasačke listiće.
Ono što je zajedničko ovim sloganima jeste reč Beograd. Tako se nameće pitanje, koliko su ovakvi i slični slogani pamtljivi i dopadljivi onima kojima su namenjeni i kako ih birači razlikuju?
Naš sagovornik kaže da ovde problem slogana leži u učestalosti izbornih ciklusa.
"U Srbiji, u kojoj je prisutna hiperinflacija izbora i izbornih kampanja logična je i hiperinflacija slogana. Postaju obične fraze. Bez potrebnih i posebnih odrednica. Uglavnom umesto 'nosećeg mesta' preuzimaju 'prateće'", kaže on.
Avžner ističe kako je posebno interesantno da se kredibilnost slogana u biračkom telu više i ne proverava. Kao primer ove teze navodi slogan SNS iz 2014. godine - "Budućnost u koju verujemo". Ovaj slogan, kaže Avžner, ne ostavlja mogućnost za polemiku. Ili veruješ ili ne veruješ. Onaj koji veruje, ne postavlja pitanja. Onaj koji ne veruje, nikada neće promeniti vernikovo mišljenje.
Ako se mišljenje "vernika" ne menja, zašto je važno da slogani budu atraktivni i pamtljivi? Da li je važnije da komuniciraju sa sigurnim glasovima unutar biračkog tela ili da one koji nisu sigurni "prelome" tokom kampanje?
"Pamtljivost, dopadljivost, asocijativnost, kao i direktna veza sa prenosiocem te poruke je neophodna. Dakle, slogan partije, koalicije ili kandidata koji se percipira na određeni način mora biti u saglasnosti sa percepcijom i neka vrsta podrške kredibilitetu koji postoji", naglašava Avžner i dodaje da slogani nisu "Sveto pismo" niti "Božje zapovesti".
Svakako, upotrebna vrednost svakog političkog slogana prestaje odmah posle izbora. I u političkom smislu i u realnom životu slogani su izvršili svoju funkciju, stranka je ostvarila rezultat, kaže naš sagovornik i nastavlja: “Sada možemo da pređemo na stvarni život koji je često i u direktnoj suprotnosti sa sloganom, ali sta ćete? Ko je naseo, naseo je, a parafraziraću slogan za jedan proizvod iz devedestih: Izgleda šašavo, ali njih glava više ne boli“, zaključuje marketinški stručnjak Igor Avžner.
Ako uporedimo onaj zid kuće u Pompeji, sa početka teksta, sa današnjim komunikacionim kanalima, ali i medijima koji krše etičke kodekse izveštavanja i neretko predizborne poruke pakuju u informacije, onda je jasno koliko je danas prosečan birač "bombardovan" i koliko je teško unutar propagandne mašinerije razabrati šta je informacija, a šta je upakovana predizborna poruka.
"Prenatrpanost informacijama kojoj smo svakodnevno izloženi, dovodi nas u situaciju da često ne možemo ni da ih proveravamo" , kaže Avžner i dodaje da bez obzira da li su provereni ili neprovereni, slogani ostaju u našoj podsvesti.
Neki od slogana koji su ostali u podsvesti našeg sagovornika od uvođenja višestranačja do danas su: Pošteno, Kada je teško Čović, Stručnost ispred politike, Zrelo je, Za našu decu, Budućnost u koju verujemo, Sa nama nema neizvesnosti, Ko sme da vas pogleda u oči, Od nas zavisi, Širi dalje, Mir. Stabilnost. Vučić, Gotov je (Otpor).
Neki slogani, dakle, ostaju dugo upamćeni u hodnicima naše podsvesti, da li zbog efektne igre reči, dobro pogođenog političkog trenutka ili precizno definisanih očekivanja birača. One druge prekriva prašina zaborava kao što je pepeo prekrio Pompeju posle vulkanske erupcije koju Pompejci nisu preživeli. A da jesu, možda bismo danas znali kako je prošao slogan i kandidatura Aulusa Rustia Vera, kandidata za edila, čoveka koji zaslužuje tu državnu funkciju.
Izvor: Insajder
Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na www.insajder.net.