Sedam godina od ubistva Olivera Ivanovića - istina izgubljena u vrtlogu politike (VIDEO)
Pitanje ko je naručio ubistvo, a ko ispalio šest hitaca u leđa Olivera Ivanovića 16. januara 2018. godine, i posle sedam godina ostaje bez odgovora. Na to ključno pitanje nisu dale odgovor istrage sa obe strane administrativne linije - ni predistražni postupak u Beogradu, ni prištinska optužnica, pa ni nepravnosnažna presuda prištinskog Suda. Sedam godina kasnije, čini se da nijedna institucija taj odgovor više i ne traži. Bratanac Olivera Ivanovića, Aleksandar Ivanović, kaže za Insajder da iz BIA nema odgovora na pitanja poslanika u vezi sa beleškom sa sastanka Olivera Ivanovića u toj službi.

Presudom Osnovnog suda u Prištini, osuđene su četiri osobe koje se dovode u vezu s ubistvom Olivera Ivanovića, ali niko nije osuđen za samo ubistvo. Ni istraga ni suđenje nisu otkrili ništa što bi nedvosmisleno dovelo do neposrednog počinioca, pa onda i do nalogodavca. Iz Beograda, u kojem predistražni postupak još traje, presuda je označena kao skandalozna.
"Kamere na kući ispred koje je Oliver Ivanović ubijen bile su isključene u vreme samog ubistva", ponavljali su od prvog dana policija i tužilaštvo sa obe strane, a upravo se ta rečenica pretvorila u opravdanje za lošu istragu. Beograd je optuživao Prištinu, a Priština Beograd za skrivanje dokaza i nesaradnju. Tako je, godinama, utvrđivanje istine postalo nebitno i jednima i drugima.
Najave vlasti Beograda i Prištine o temeljnoj istrazi i hitnom pronalaženju odgovornih, nisu se obistinile. Sve se svelo na to da porodica, prijatelji i pojedini mediji traže odgovore, a na dan ubistva upale sveće u Beogradu i na mestu gde je Oliver Ivanović ubijen, u Severnoj Mitrovici.
Ubijen i politički pluralizam
Miograg Milićević iz organizacije Aktiv iz Severne Mitrovice kaže za Insajder da javnost svedoči tome kako je jedno ubistvo promenilo sve; od lične sigurnosti stanovnika Severne Mitrovice, do sveopšte političke klime među Srbima sa Kosova.
"Sa ove distance, jasno je da je to političko ubistvo i da je ono prelomnica nakon koje je na Kosovu, među Srbima, ubijen politički pluralizam. Valjana istraga nikada nije provedena, i pored najava da će biti dubinska istraga. U političkom smislu, Srbi sa Kosova uvedeni su u kolektivnu političku apatiju, a istina je izgleda i ubijena i sahranjena sa Oliverom", ocenjuje Milićević.
Položaj Srba na Kosovu danas je teži nego ikada, pa čak teži nego devesetih godina, kada je bilo teško i opasno politički delovati. Tada je, međutim, objašnjava Milićević, bilo ljudi koji su razumeli i poznavali političke procese. Među njima je bio Oliver Ivanović.
"On je bio intelektualac u pravom smislu te reči. On je krajem 1999. i početkom 2000. godine preuzeo poziciju da predstavlja Srbe i, uz odlično poznavanje albanskog jezika, njegov glas se čuo. Taj glas je ubijen. Dobili smo dve strane koje se ne razumeju u radikalizovanom društvu, i osećaj nepodnošljivosti. Danas ne pričamo o politici mira i suživota, već o politici sukoba", kaže Milićević.

Borio se za suživot - nikome nije odgovarao
Oliver Ivanović i njegova politika suživota i pomirenja, u tom trenutku, nikome nije odgovarala; ni vlasti u Beogradu, ni međunarodnoj zajednici, naravno ni Prištini - smatra saradnik Olivera Ivanovića, Dejan Nedeljković. Koliko nedostaje, kaže, ljudi vide.
"Ljudi vide koliko nam danas nedostaje lider, ali čovek koji je vodio priču pomirenja. On je bio čovek koji se zalagao za život Srba na Kosovu, za život, čak i onda kada to ne bi politički koristilo. On nije bio čovek koji će da klima glavom, takav nije odgovarao", smatra Nedeljković.
Iako je prošlo sedam godina, Nedeljković kaže da je i dalje najjača mržnja prema Oliveru Ivanoviću, koja je postojala i u vreme ubistva.
"Ja to stalno ponavljam, pa pogledajte koju ulicu su mu dali. Nisu njegovim imenom nazvali ulicu u kojoj je radio i u kojoj je ubijen, nego malu ulicu, prepunu smeća. A sada albanska vlast u Mitrovici odlučuje i da mu to uzme, da skinu njegovo ime, da preimenuju", kaže Nedeljković.
Nekadašnji saradnik Olivera Ivanovića ne veruje da je, u aktuelnim političkim okolnostima, moguća valjana istraga ni u Beogradu ni u Prištini; smatra da za tako nešto nisu zainteresovani ni predstavnici međunarodne zajednice.
Tišina koja se u vezi sa istragom ubistva Olivera Ivanovića čuje već godinama prekidana je nekoliko puta, ali - bez ikakvih rezulatata.
Gde je beleška sa sastanka Olivera u BIA?
Predistražni postupak koji je na dan ubistva Olivera Ivanovića pokrenulo Specijalno tužilaštvo za borbu protiv organizovanog kriminala, godinama nije pomeren sa mrtve tačke, a sve što je i rađeno stavljeno je pod oznaku "strogo poverljivo".
Aleksandar Ivanović, bratanac Olivera Ivanovića i dugogodišnji političar, danas je poslanik Narodnog pokreta Srbija u Skupštini Srbije. Za Insajder ponavlja da iz Tužilaštva u Beogradu - nema informacija.
"Čemu oznaka ‘strogo poverljivo’, meni se čini da ona služi kako nam ne bi rekli - ‘ništa nismo uradili’", smatra Aleksandar Ivanović.
Kao opozicioni poslanik tvrdi da je u junu 2024, na sastanku skupštinskog Odbora za kontrolu službi bezbednosti, čiji je član, od BIA tražio informacije - i da taj zapisnik postoji.
"Na kraju sastanka javljam se za reč, znam da se vodi zapisnik, i tražim od direktora BIA, koji je bio prisutan, da mi dostavi odgovor da li BIA poseduje službenu belešku sa sastanka koji je Oliver Ivanović imao u toj službi pre ubistva. Ukoliko poseduju tu belešku, da mi odgovore i ko ga je primio i na šta se žalio. Očekivao sam odgovor u nekom razumnom roku, ali sedam meseci je prošlo i odgovora nema", kaže Ivanović i dodaje da zna da je Oliver Ivanović bio na sastanku, ali da ga interesuje da li je služba o tome sačinila belešku i šta u njoj piše.
Kako nije bilo odgovora, početkom decembra je - zajedno sa kolegom Miroslavom Aleksićem - tražio sastanak sa direktorom BIA.
" Evo 16. januar, odgovor nismo dobili. Nemaju vremena da nam odgovore, valjda su prezauzeti prijateljskim razgovorima sa studentima i privođenjem poljoprivednika", kaže Ivanović.
Ivanović kaže da godinama traži odgovore, ali da ne očekuje ozbiljnu istragu. Govoreći kao opozicioni poslanik, Ivanović smatra da postoji prethodno pitanje.
"Postoji prethodno pitanje, to je promena vlasti i oslobađanje institucija. Prvo je neophodna politička volja, kako bi institucije ozbiljno sprovele istragu ne samo u ovom slučaju, nego i u drugim poput pada helikoptera. Svi znamo da u Severnoj Mitrovici ne može muva da proleti, a da to službe ne znaju. A kažu nam da ne znaju ko je Oliveru zapalio kancelariju, automobil, ko mu je pred detetom ispreturao stan i poslao poruku da zna on šta to znači, ko ga je tajno snimao i te snimke zloupotrebio za spotove protiv Olivera. Ko koordinira te ljude? Kada postavite pitanje dobijete odgovor ‘strogo poverljivo", navodi Ivanović.
On kaže da je sve što je i govoreno u slučaju ubistva Olivera Ivanovića za cilj imalo da se martketinški iskoristi. U tom slučaju je, kaže, kao i u slučaju pada nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu, pokazivan registrator na kome je stajalo ime Olivera Ivanovića, "ali da ključnih podataka ni danas nema".
Istrage i presuda bez počinilaca i nalogodavaca
Poslednji put kada je iz institucija Srbije saopšteno da ima pomaka u istrazi ubistva Olivera Ivanovića, bilo je u junu 2023. godine. Tadašnji ministar unutrašnih poslova Bratisalv Gašić pokazao je u Skupštini Srbije registrator, kao dokaz da su nadležne službe Srbije rešile ubistvo Olivera Ivanovića.
"Mi tačno znamo ko je ubica i tražili smo od nemačkih organa pod čijom je zaštitom u ovom trenutku taj čovek, da nam daju podatke", izjavio je ministar unutrašnjih poslova Bratislav Gašić u junu 2023. Dan kasnije, ministar je tvrdio da je pogrešno prenet, odnosno da je na kraju rečenice bio znak pitanja. Ipak, dva meseca kasnije, predsednik Srbije Aleksandar Vučić izvinio se Nemačkoj zbog te izjave ministra Gašića. Do danas nema odgovora da li i kojim dokazima Srbija raspolaže i na osnovu čega srpski zvaničnici ponavljaju da znaju ko je ubica, ali i zašto taj ubica nije do sada priveden. Srbija od počeka tvrdi da trag vodi ka Prištini.
S druge strane administrativne linije takođe nema ključnog odgovora. Podignuta je optužnica i na kraju je, u junu 2024, doneta i prva presuda. Osnovni sud u Prištini, posredno, kao odgovornu za ubistvo, označava kriminalnu grupu čiji su članovi i osuđeni. Kada i kako je organizovana ta grupa, ko je naredio ubistvo i ko je povukao oroz - presuda ne navodi, baš kao što to nije učinila ni optužnica prištinskog Tužilaštva.
A kao članovi kriminalne grupe koja je, prema presudi, počinila ubistvo, osuđeni su jedan policajac i jedan građanin Mitrovice. Oni su osuđeni samo zbog pripadnosti grupi, ne i zbog ubistva. Nedeljko Spasojević, u vreme ubistva policajac, osuđen je na četiri i po godine zatvora, dok je Marko Rošić iz Severne Mitrovice osuđen na deset godina. Dvojici policajaca Dragiši Markoviću i Žarku Jovanoviću ne stavlja se na teret članstvo u kriminalnoj grupi; oni su osuđeni na po četiri godine zatvora zbog zloupotrebe službenog položaja. Presuda Osnovnog suda u Prištini nije pravosnažna, a prema navodima Kosovske policije, samo deset dana posle presude jedan od osuđenih - Marko Rošić koji je osuđen na najdužu kaznu zatvora - "pobegao je sa Kosova".
Na samom početku, u prvoj optužnici prištinskog Tužilaštva, kao vođe kriminalne grupe označeni su Milan Radoičić i Zvonko Veselinović. Za njih nije bilo suđenja, niti je to dokazivano, jer nisu bili dostupni tamošnjem pravosuđu. Radoičić je odmah posle ubistva, prema tvrdnjama vlasti u Beogradu, prošao poligraf - što je bilo dovoljno da ga zvanični Beograd ne dovede u vezu sa ubistvom Ivanovića.
Prištinsko tužilaštvo ponovo ga je 2024. označilo kao jednog od organizatora kriminalne grupe, ali u slučaju Banjska. Podsetimo da je nekoliko dana posle slučaja Banjska Milan Radoičić u pismu koje je pročitao njegov advokat, priznao da je organizovao i naoružao grupu Srba koja je učestvovala u sukobu septembra 2023.
Posle pisma je dao iskaz u Beogradu o svojoj umešanosti u taj slučaj, pušten je na slobodu, a zabranjen mu je odlazak u inostranstvo i na Kosovo i Metohiju. Više javno tužilaštvo (VJT) u Beogradu ne interesuje optužnica iz Prištine, a odluku o svojoj optužnici za taj slučaj, tužilac VJT-a u Beogradu najavio je za kraj 2024. ili početak 2025. I dalje se čeka.
Urednica i novinarka Insajdera Senka Vlatković Odavić
Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na www.insajder.net.