Vesna Rakić-Vodinelić u Marker razgovoru: Ako se borite za primenu zakona, ne bavite se političkom delatnošću već zaštitom ljudskih prava (VIDEO)
Vesna Rakić-Vodinelić, profesorka prava u penziji rekla je, gostujući u Marker razgovoru, da sudije i javni tužioci ne smeju biti članovi političkih stranaka niti se izjašnjavati o stranačkoj ili političkoj pripadnosti, niti agitovati za pojedine stranke, ali da se, ako se bore za primenu zakona, ako se zalažu da se zakon tumači onako kako se prema pravilima mora tumačiti, ako brane sebe od mobinga, oni svakako ne bave političkom delatnošću, već zaštitom ljudskih prava, s obzirom da veliki broj ljudskih prava ima za osnovu politička prava.

Na konstataciju da je viši javni tužilac podneo 11 prekršajnih prijava protiv tužiteljke koja je odlučila da javno govori, tvrdeći da je ona zapravo govorila politički i pitanje da li je danas uopšte moguće naći granicu između onoga što su ustav i zakonitost, ljudska prava, osnovne slobode i politika, kaže da ju je, naravno, moguće naći.
“Ne možete politiku tumačiti tako široko kao što se ona od nas shvata i vrlo često smo skloni da kažemo "sve je to politika". Sudija i javni tužilac ne smeju biti članovi političkih stranaka, ne smeju se izjašnjavati o svojoj stranačkoj i političkoj pripadnosti, ne smeju agitovati za pojedine stranke. Ali, ako se borite za primenu zakona, ako se zalažete da se zakon tumači onako kako se prema pravilima tumačenja mora tumačiti, ako branite sebe od mobinga nekog drugog, vi se svakako ne bavite političkom delatnošću nego se bavite zaštitom ljudskih prava, a ogroman broj ljudskih prava ima za osnovu politička prava. Tako su i nastala. I zaista, u nekim situacijama je teško povući tu liniju, ali čini mi se da se kod nas ta linija sveobuhvatnosti politike suviše široko tumači. Znate, sudija i tužilac mogu da se angažuju u debati o sadržini nekog zakona, o sadržini Ustava, a Ustav nije samo pravni nego i politički akt”, ističe u Marker razgovoru profesorka Vesna Rakić Vodinelić.
"Meni je drago što je kao praznik uzet i datum donošenja Sretenjskog ustava. Ne možete biti ravnodušni prema tome ako ste u profesiji u kojoj se ja nalazim. Ali, sa druge strane, praznik treba da odražava karakter jedne države. U moj život je došao veoma kasno i više sam ga osetila kao nekakav nametnuti praznik da bi se zamenio neki drugi praznik, nego kao nekakav autentičan praznik. Ali to je moje lično osećanje”, dodaje ona.
Profesorka Rakić Vodinelić naglašava da je Sretenjski ustav jedan istorijski veoma važan tekst koji je, nažalost, u praksi imao sudbinu da je ukinut posle nepunih 60 dana od dana donošenja.
“Ima nekih istorijskih podataka da je Knez Miloš prosto bio primoran da ga povuče pod uticajem Rusije, Turske i Austro-Ugarske, kojima je možda najviše zasmetalo to što je boja tada nove zastave, podsećala na boje francuske zastave. Dimitrije Davidović je posle nekog vremena čak bio i u zatvoru. Tako da, kako da kažem, taj ustav budi nekakve dobre uspomene, ali samo kao jedan normativni akt koji nije bio primenjen”, ističe ona.
Vesna Rakić Vodinelić dodaje da izraz ustav ne potiče od ustanovljenja nečega, nego treba da predstavlja branu svemoći, branu samovolji i treba da obezbedi neke minimalne uslove za demokratiju.
“Taj ustav zbog svoje kratke trajnosti nije uspeo da učini to, ali imali smo kasnije u našoj istoriji ustave koje su duže živeli, pa u tom pogledu je retko koji ustav, osim možda Vidovdanskog ustava, opet na kratak rok, uspeo da preživi toliko dugo da bi počeo makar donekle da se primenjuje. Naš Ustav ima neke vrlo lepe odredbe o podeli vlasti, o ravnopravnosti, o zaštiti pojedinih ljudskih prava, o nezavisnosti pravosuđa, prosto o vrvi od nezavisnosti pravosuđa, samostalnosti, javnog tužilaštva, ali to je nešto što mi u svakodnevnom životu gotovo uopšte ne osećamo. Sud je nezavisan kada odlučuje u nekoj parnici između anonimnih ljudi, kada uređuje međe i tako dalje, ali to je posledica toga što se uglavnom ti sitni građanski i sudski postupci, ma koliko bili važni za pojedince, sa državnog i društvenog stanovišta smatraju zapravo beznačajnim pravnim fenomenima. Kratko trajanje Sretenjskog ustava i ta sudbina ustavopisca kao da je upisana u nekakvu našu pravnu tradiciju. Kada bi postojao ustavni genetski kod, to bi možda bio genetski kod ideje ustava Srbije, ali ja ne verujem genetskim kodovima kada su u pitanju ljudske tvorevine”, kaže ona.
Na konstataciju da je nemali broj nosilaca pravosudnih funkcija “prošao kroz njene ruke”, kao profesora i pitanje šta su to pogrešno učili pa danas imamo ovakvo pravosuđe, profesorka Rakić Vodinelić kaže da pravni studij uglavnom treba da pouči i da objasni studentima pravni poredak, da je pravni poredak zapravo norma, te da morate da objasnite ne samo sadržinu te norme, već i njen smisao i njen cilj.
“Ono što sam smatrala veoma važnim dok sam se bavila tim poslom, bilo je to da pokažem studentima šta pravo propisuje da treba činiti ili da se ne sme činiti, šta je u tim normama dobro urađeno i jasno urađeno, a šta opet nije, kako se tumače te norme, ali sam se potrudila i da oni znaju kako izgleda pravni život i da se pravni život, svakodnevni pravni život, ne samo u sudovima nego i upravnim organima, u opštinama i tako dalje, vrlo često ne odvija onako kako pravni poredak to propisuje, bio taj pravni poredak dobar ili loš. Ne znam kako su se dalje kretale njihove karijere u domenu prava, da li su bolje upotpunili lekcije o tome kako treba da bude, a da to baš i ne mora da se ispuni, da se niko neće zbog toga nasekirati, ili su se trudili da taj raskorak između onoga što treba i onoga što se zaista dešava u životu bude što manji. Dakle, da ne bih skinula sa sebe tu odgovornost, pitam se koliko sam zapravo bila agresivna, slikovita i koliko sam objasnila značaj između raskoraka fakticiteta i prava i potrebe da se faktičko stanje nekako unese i da se na njega primeni pravni poredak, a ne na tome da vi menjate, zaobilazite ili prosto lažirate faktičko stanje da biste obezbedili ovako ili onako primenu prava", ističe ona.
Rakić Vodinelić kaže da ne veruje da će biti praktičnih posledica po režim Vladimira Putina, kada je u pitanju smrt ruskog opozicionara Alekseja Navaljnog.
“Prosto računa se da ima nekoliko stotina političkih zatvorenika, a to su ljudi kojima ili nije dokazana krivica, ili ljudi koji su osuđeni presudama koje su inspirisane političkim naređenjima, a ne samo zakonom. To je režim koji je sada postao veoma zatvoren i sva vrata su mu zatvorena i ne verujem da iko u ovom trenutku ni u Rusiji, a pogotovo van Rusije, ima mogućnosti da izazove neke praktične posledice. Ali ono što će biti posledica svakako, će pasti na čitavu zemlju, dakle Rusku federaciju. Mislim da bi to mogla biti pouka za zemlje kao što je naša, da se jednostavno mora biti mnogo podozriviji prema takvim režimima, što je veoma teško očekivati jer i mi živimo u autoritarnom režimu i verujem da bi bilo nekih političara dosta visoko kotiranih, kao na primer Aleksandar Vulin, koji bi mogao malo da se zamisli da li je pripremio sličnu sudbinu jednom ruskom opozicionaru koji se zove Karamurza, a koji je njegovom, pod znacima navoda, dobrotom tamo gde je sada, a to znači u zatvoru", zaključuje u Marker razgovoru Vesna Rakić Vodinelić.
Izvor: Insajder
Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na www.insajder.net.