Žrtve nasilja u Srbiji u borbi protiv nasilnika i sistema (VIDEO)
Kada žrtva prijavi nasilje, seksualno uznemiravanje, silovanje, ne sudi se samo nasilniku, već i žrtvi. Višestruko davanje iskaza, obnova traume, dugotrajni sudski procesi u gotovo svakom slučaju dovode do toga da sistem, zapravo, radi protiv žrtava - umesto za njih. Proces dokazivanja pretrpljenog nasilja i iscrpljujuća suđenja, posebno su teška kada su u pitanju maloletnici. Mnogim žrtvama, to je i prepreka da nasilje uopšte prijave.

Suđenje učitelju glume Miroslavu Aleksiću, optuženom za silovanje i polno uznemiravanje polaznica svoje škole, traje dve godine, a kraj se ne nazire.
Odbrana diskredituje svedočenja oštećenih, a postupak odugovlači i višesatnom odbranom koju je iznosio učitelj glume, pritom najmanje govoreći o optužnici.
Punomoćnik oštećenih Denis Bećirić ističe da je to vrlo mučno za njih.
"To je jednostavno nešto na šta moraju da računaju sve žrtve, nešto što ne možete da izbegnete, niti možete da ubrzate više nego što tehnički razlozi to dozvoljavaju. Mi koji smo na neki način van suda, nismo svesni svih problema koje sud ima da bi zakazao brže, počevši od broja predmeta, do porote koja je potrebna da bude tu prisutna, do sudnice koja nije specifična u ovom slučaju, jer se u njoj sve snima, a takvih sudnica u Palati ima jedna ili dve samo, tako da hteli ili ne hteli, vi ne možete brže od tog tempa da zakazujete“, objašnjava Bećirić.
Da prijave nasilje, žrtve dodatno obeshrabruje i to što u krivičnom postupku svoj iskaz, odnosno to što je doživela, mora da ponavlja i po nekoliko puta – policiji, tužiocu, sudiji, a tokom sudskog postupka žrtva je suočena i sa pitanjima advokata optuženog.
Tako su pojedini mediji, na primer, do detalja prenosili ponižavajuća pitanja advokata Miroslava Aleksića, kao i ono što je glumica Milena Radulović na to odgovorila.
Sonja Ćopić iz Viktimološkog društva Srbije kaže da je ranije objašnjava da je do 2006. u Krivičnom zakoniku postojala je odredba koja je zabranjivala pitanja u vezi sa seksualnim sklonostima žrtava i njihovim moralnim kriterijumima, posebno kada nisu u direktnoj vezi sa slučajem. Sada je, kaže, sve stvar individualne odluke sudije da li će i koja pitanja i komentar odbrane dozvoliti.
"Mi smo imali neka rešenja koja su još dodano obezbeđivala zaštitu. Recimo u jednom periodu zakonika o krivičnom postupku imali smo odredbu o zabrani postavljanja pitanja. Gde znači kada se postavljaju pitanja oštećenim i svedocima koji su posebno ranjivi a koja su usmerena na to da ih diskredituje iz ovih njihove iskaze sudija je mogao da zabrani ta pitanja što je jako bitno da se zaštite žrtve naročito rodno zasnovanog nasilja“, objašnjava Ćopić.
Sa tim su se suočavale i Marija Lukić i još nekoliko žena koje su za seksualno uznemiravanje pre pet godina prijavile bivšeg predsednika Opštine Brus Milutina Jeličića Jutku.
"Sećam se tog jednog pitanja koji joj je sudija postavio, o prvom kontaktu sa njim i rekla da je on njoj stavio ruku ispod suknje, na šta je njegova odbrana ustala i advokati odbrane su ustali, tražili da se prekine suđenje, i govorili - to je politizacija, sram vas bilo, šta ona priča i ona se u tom trenutku skamenila. Da ne pričam o tome kakva su pitanja i o tome da se gleda na svaki način da se uruši kredibilitet oštećenih i svedoka, gde su im postavljali pitanja o njihovim bračnim statusima, gde je jedna svedokinja živela u vanbračnoj zajednici, zato što živi nevenčana“, kaže Marija Lukić.
U sudskom postupku često se zaboravlja na prava žrtava - pre svega na pravo da dostojanstvo i poštovanje. Tako žrtve često imaju utisak da su prepuštene same sebi i da se ne bore protiv nasilnika, već celog sistema.
Izvor: Insajder
Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na www.insajder.net.