Bojan Pajtić u Marker razgovoru: Najsnažniji politički protivnik Vučićevog režima je upravo Zoran Đinđić (VIDEO)

Nekadašnji predsednik Demokratske stranke (DS) Bojan Pajtić je, gostujući u emisiji Marker razgovor, istakao da je najsnažniji politički protivnik Vučićevog režima upravo Zoran Đinđić, iako je ubijen pre 21. godinu, kao i da je neukusno slušati ljude koji se danas predstavljaju kao Đinđićevi prijatelji, a gaze i ruše sve za šta se on u vrednosnom smislu zalagao.

Bojan Pajtić. Foto: Insajder

"Ono što je Zoran Đinđić bio, to ovaj režim nikako nije. Dakle suštinski posmatrano, da se izrazimo figurativno, najveći politički ili najsnažniji politički protivnik Vučićevog režima je upravo Zoran Đinđić. Posthumno, posle 21. godine. Dakle, ono zašto se Zoran zalagao je parlamentarna demokratija, smenjvost vlasti, pravna država, obračun sa mafijom koja je na kraju i ubila Zorana. Ne zaboravimo da su pripadnici Zemunskog klana bili listom članovi iste stranke u kojoj su u tom trenutku bili i Aleksandar Vučić i Tomislav Nikolić. Dakle, ne zaboravimo da je to ista ideološka matrica, ista politička, ista kriminalna matrica koju konačno danas vidimo i koja vodi ovu zemlju. Dakle, danas ovu zemlju vode kriminalci, ne vode je političari", ocenjuje Pajtić. 

Na pitanje Insajdera da li može da se konstatuje da Srbija nije na onom putu kojim je krenuo Đinđić, naš sagovornik odgovora potvrdno.

"Koliko god sada zvučalo na trenutke banalno, zapravo je to suštinsko pitanje i demokratije i vladavine prava i slobode izražavanja političkog delovanja, da li je vlast smenjiva ili nije. Dakle, za vreme Zorana Đinđića, vlast je bila smenjiva. Zoran Đinđić je u trenutku smrti imao jednocifrenu podršku građana. Dakle, da je izašao na izbore, ne da ne bi pobedio, nego bi Demokratska stranka sigurno bila u dubokoj opoziciji. Dakle, u tom smislu vlast je bila smenjiva. On je insistirao na tome da se kreira jedan sistem koji će onemogućiti ono što imamo danas. Da je vlast ne samo nesmenjiva u klasičnom smislu te reči, nesmenjiva na izborima, jer videli smo šta se dešava sa selidbom birača, sa kupovinom glasova, sa monopolom nad medijima, nego je vlast spremna da bukvalno krši sve zakone, sve uzuse parlamentarizma, svaki elementarni moralni princip da bi se zadržala na vlasti i do nivoa mesne zajednice. I to je ono gde ovaj režim strahovito greši", objašnjava Pajtić.

On dodaje da ne treba hermetički zatvarati parlamentarni život u jednoj demokratiji.

"Kada potiskujete jedno telo i što ga više potiskujete, ono će više odskočiti. I u tom smislu stvara se jedna izuzetno loša energija i atmosfera u društvu. Da ima iole razuma, odgovornosti, zdravog razuma, u Aleksandru Vučiću i u njegovim saradnicima, oni bi rekli čekaj, 'ajde da pustimo Beograd, Novi Sad. U Beogradu je očigledno da je opozicija imala više. Pustite Male Krsne, nemoj da to radimo na lokalnim izborima. Pustite Novi Sad, gde je opozicija imala 56 odsto naspram 44 odsto koliko su zajedno imali SPS i SNS. Očigledno nas ljudi ne žele u tim gradovima, ne žele nas u velikim gradovima. 'Ajde, pustimo to, pa sutra to koristimo kao priliku ili povod da kritikujemo tu opoziciju, kako ne znaju da upravljaju gradovima", ističe nekadašnji premijer pokrajinske Vlade. 

Posle 21. godine od ubistva prvog demokratski izabranog premijera mi i dan danas nemamo političku pozadinu tog ubistva. 

"Nema tu pozadine koja bi podrazumevala da je neko dao politički nalog ili da je neko dao otvorenu političku podršku, jer taj bi sutra bio optužen i sigurno da bi se oni koji su izvršili ubistvo se pozivali ili krili iza toga da im je neko to naložio. Konačno, crvene beretke u tom trenutku, ko se seća, zna da su bile formacija koja je apsolutno ne samo bila sposobna da izvrši taj atentat nego je imala i vitalni interes jer su i Zvezdan Jovanović i Legija i njihovi saradnici bili viđeni da budu isporučeni Hagu i bili bi isporučeni Hagu da nije došlo do ubistva Zorana Đinđića", ističe Pajtić.

Kada je ubijen Zoran Đinđić je imao jednocifrenu podršku građana Srbije i kako konstatuje sagovornik Insajdera "to znači da je neko procenio da će ubistvom Zorana Đinđića zapravo steći političke poene i da će mu većinska Srbija aplaudirati“.

"Tu su potcenili građane Srbije. Dakle, građani Srbije su zaista bili užasnuti takvim činom. Ali građani Srbije su se kasno setili da treba podržati Zorana Đinđića ili da treba imati pozitivan odnos prema Zoranu Đinđiću. I danas bi Zoran to rekao, sad ste me se setili. Hvala, ne treba. Dakle, on je bio pragmatičan i imao je smisla za humor i nasmešio bi se verovatno nad ovom idejom da evo sad masovno njega nešto ljudi podržavaju kada to više njemu nije važno. Nažalost, ni Srbiji nije mnogo važno", ocenjuje Pajtić. 

Povezani članci

Milivoj Bešlin u Markeru: U velikoj meri rehabilitovana politika 90-ih godina (VIDEO)

Istoričar Milivoj Bešlin, gostujući u emisiji Marker, istakao je da je u velikoj meri rehabilitovana politika 90-ih godina i da se mi kao društvo i danas krećemo između dva događaja - 5. oktobra 2000. i 12. marta 2003. godine.

"Rukopisi ne gore" - prvi serijal Insajdera o ubistvu Zorana Đinđića iz 2004. (VIDEO)

Premijer Srbije i lider Demokratske stranke Zoran Đinđić ubijen je na današnji dan pre 21 godinu u dvorištu zgrade Vlade Srbije, a za njegovo ubistvo na 40 godina zatvora osuđen je oficir Jedinice za specijalne operacije (JSO) Resora državne bezbednosti Zvezdan Jovanović. Na istu kaznu za organizovanje ubistva osuđen je i komandant JSO Milorad Ulemek. Inspiratori i nalogodavci ubistva premijera Srbije nisu otkriveni.

Pucanj koji je promenio Srbiju: 21 godina od ubistva Zorana Đinđića (VIDEO)

Prva demokratski izabrana vlada na čijem je čelu bio premijer Srbije Zoran Đinđić koji je ubijen 12. marta, nasledila je sistem koji je stvarao Slobodan Milošević odnosno njegova partija SPS i Jul na čijem je čelu bila Mirjana Marković. Milošević je isplivao u epicentar političke scene rečenicom "Niko ne sme da vas bije“, na Kosovu 1989. godine. Potom je zauzeo glavnu ulogu, eliminacijom svog političkog oca Ivana Stambolića. 11 godina kasnije, prema pravosnažnoj presudi, Milošević je naveden kao nalogodavac ubistva Stambolića 2000. godine. Pripadnici Jedinice za specijalne operacije koja je bila sastavni deo službe bezbednosti oteli su ga, ubili a potom bacili u živi kreč.

Prema rečima sagovornika Insajdera, možda suštinski najznačajnije u svemu tome je to da su za DOS i za Vojislava Koštunicu većinom glasali ljudi zato što je Milošević izgubio rat, a ne zato što ga je vodio. 

"I to je ono što je problem, jedan od velikih problema u srpskom društvu. Dakle, nije većina birača, i to nikako da shvate ljudi koji glasaju za građansku opciju, nije većina glasača DOS-a bila za građansku opciju. Više je bilo unutar glasačke strukture DOS-a onih koji uopšte nisu bili protiv rata, nego su samo bili ljuti što je rat izgubljen. To je ono što se, kao deo atmosfere, takođe obilo Zoranu Đinđiću u glavu", zaključuje Bojan Pajtić. 

Izvor: Insajder

Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na www.insajder.net.