Trgovina ljudima savremeni oblik ropstva: Svako može da bude žrtva, radna eksploatacija globalni problem
U znak sećanja na pobunu zarobljenih Afrikanaca na području današnjeg Haitija i u cilju podizanja svesti o problemu trgovine ljudima, Ujedinjene nacije su 23. avgusta 2004. godine ustanovile današnji dan kao Dan sećanja na trgovinu robljem i njeno ukidanje. Trgovina ljudima, kao savremeni oblik ropstva, iz godine u godinu je sve više raspostranjena širom sveta.

Žrtva može da bude svako. Ujedinjene nacije procenjuju da 700.000 ljudi svake godine postaju žrtve trgovine ljudima. A oblici su razni – radna i seksualna eksploatacija, prinudni brak, prosjačenje…
Uz trgovinu drogom i ilegalnu trgovinu oružjem, trgovina ljudima spada među najprofitabilnije kriminalne aktivnosti – procenjuje se da se zarade trgovaca ljudima kreću od nekoliko milijardi pa sve do čak 500 milijardi dolara godišnje. Zato se o toj kriminalnoj aktivnosti govori kao o "visoko profitabilnoj“, ali i kao "nisko rizičnoj delatnosti”, jer mali broj prestupnika završi pred sudom i bude osuđeno na visoke zatvorske kazne.
Najčešći slučajevi - prosjačenje
Broj žrtava trgovine ljudima raste i u Srbiji. Centar za zaštitu žrtava trgovine ljudima je tokom prošle godine dobio najviše prijava i identifikovao najviše žrtava u prethodnih pet godina. Centar je u 2023. dobio 168 prijava, u 137 slučajeva je pokrenut postupak identifikacije, što podrazumeva da se u tim slučajevima, tokom čitavog postupka identifikacije, pretpostavljenim žrtvama pruža ista podrška kao i formalno identifikovanim.
Formalno je u 2023. identifikovano 66 žrtava trgovine ljudima, što predstavlja povećanje od 6,5 odsto u odnosu na godinu ranije. Većinu identifikovanih žrtava čine žene - čak 72 odsto - što govori o tome da trgovina ljudima ima komponentu rodno zasnovanog nasilja, navodi se u godišnjem izveštaju Centra. Najveći broj prijava dolazi iz Beograda, zatim iz Novog Sada, Niša i Subotice.
"Seksualna eksploatacija prvi put nije najdominantniji oblik trgovine ljudima. Najučestaliji oblik je bila prinuda na prosjačenje sa udelom od 29,3 odsto, na drugom mestu po učestalosti je radna eksploatacija 22,7 odsto, seksualna eksploatacija se javlja u 20 odsto slučajeva, prinuda na brak u 14,7 odsto, a prinuda na vršenje krivičnih dela u 13,3 odsto slučajeva. Procenat dece među žrtvama je znatno porastao u odnosu na prethodne dve godine i iznosi 62 odsto. Prosečna starost dece žrtava je 12 godina, dok je generalno prosečna starost identifikovanih žrtava 19 godina“, navodi se u izveštaju Centra za 2023. godinu.
Neprepoznavanje problema
Sudija Vrhovnog suda u penziji Radmila Dragičević Dičić smatra da države širom sveta ne prepoznaju problem trgovine ljudima.
"Pitala sam se zašto svuda u svetu to preuzima civilni centar. I u Americi i u Engleskoj imate oblike radne ekspoloatacije. Najčešći oblici su prostitucija, prosjačenje i radna eksploatacija. Radna eksploatacija postaje globalan problem, tu postoji jedno licemerje: sada veliki giganti sa Zapada sele fabrike u zemlje gde je jeftina radna snaga. Na nivou teorije nemamo definiciju šta je to radna eksploatacija, da li je to kada neko u Africi pristaje da radi za pet ili tri dolara u nekoj fabrici koja je sa Zapada? Velika je dilema, jer ti koji daju takve naknade imaju za cilj profit i koriste ranjivost čitave zemlje“, navela je Dragičević Dičić u emisiji „Priča o priči“ na Insajder televiziji.
I Mitar Đurašković, nekadašnji nacionalni koordinator za borbu protiv trgovine ljudima, ukazuje na problem socijalne nepravde.
"Živimo u nepravednom svetu. Jedan odsto stanovništva planete raspolaže sa 49 odsto vrednosti planete. Kako uspostaviti vrednosti čovečnosti kad imamo globalni sistem koji funkcioniše nepravedno? Možda da prilikom svakodnevne potrošnje vodimo računa pod kakvim uslovima su određeni proizvodi nastali. U Holandiji je Ministarstvo pravde donelo odluku da na javnom tenderu mogu da se jave samo oni proizvođači čokolade koji imaju sertifikivano poreklo. Tako se polako menja praksa“, naveo je Đurašković u emisiji Insajder televizije.
Beba - najmlađa žrtva u Srbiji
Statistički gledano za Srbiju, najmlađe su žrtve prinude na prosjačenje, dok je najveći prosek godina među žrtvama radne eksploatacije. Prosečna starost muškaraca je 22 godine, a prosečna starost identifikovanih žena žrtava trgovine ljudima 18,5 godina. Prosečna starost identifikovane dece je 12 godina. U trenutku eksploatacije, najmlađa žrtva nije imala ni godinu dana, dok je najstarija identifikovana žrtva imala 63 godine.
Govoreći o prosjačenju, Radmila Dragičević Dičić kaže da je to rešiv problem, te da je to i socijalno i krivično - pravno pitanje.
„Nije svako prosjačenje krivično delo trgovine ljudima. Imamo u sudskoj praksi slučaj da je otac osuđen za eksploataciju, za krivično delo trgovine ljudima, ali je utvrđeno da je pare uzimao samo za sebe i svoje potrebe, a da su deca bila eksploatisana. Žrtve u najvećem broju slučajeva i ne znaju da su žrtve. Lako je istražnim radnjama u prosjačenju otkriti da li je krivično delo ili ne“, objasnila je.
Tužioci i sudije na velikom ispitu
Seksualna eksploatacija je u 87 odsto slučajeva u Srbiji u 2023. podrazumevala prinudu na pružanje seksualnih usluga za novac. A ako se žrtve i izvuku iz kandži prostitucije, suočavaju se sa stigmatizacijom.
Kristina Topić iz Organizacije "Astra“ kaže da sredina zna da bude surova.
"Kada su žrtve iz manjih sredina, veoma im je teško kada treba da se vrate, posebno kada su žrtve seksualne eksploatacije. One budu obeležene ako sredina zna da su bile u prostituciji, ne uzimaju u obzir da su bile prinuđene na to. One nisu u prilici da odu negde drugde, prinuđene su da se vrate“, kaže.
Pre dvadesetak godina u Srbiji je doneta jedna od presuda za trgovinu ljudima koja se i danas uzima kao dobar primer. Žrtve su bile dve Ukrajinke, utvrđena je namera optuženih da one budu eksploatisane ali je, dobrim radom policije, sprečena eksploatacija. Četvoro optuženih je osuđeno na ukupno 21 godinu zatvora. To je bio i prvi slučaj u srpskom pravosuđu da se sud pozvao na Konvenciju Ujedinjenih nacija protiv transnacionalnog organizovanog kriminala i prateći protokol za prevenciju, suzbijanje i kažnjavanje trgovine ljudima, posebno ženama i decom.
Radmila Dragičević Dičić smatra da sudije i tužioci moraju da budu svesni težine dela jer se radi o časti, dostojanstvu, slobodi i integritetu ljudi, odnosno o najvišim ljudskim vrednostima.
"Kad to shvatimo, onda će te kazne biti adekvatnije. Ali imamo i predmete gde su kazne 14 godina. Kaznena politika će se menjati, ona se sporo menja... Važno je prepoznati delo, dobro ga opisati, dobro ga kvalifikovati, na kraju kao kruna svega dođe i sankcija“, navodi.
Kaže i da je u Krivičnom zakoniku Srbije trgovina ljudima u istom delu sa ratnim zločinima.
Program za borbu protiv trgovine ljudima Vlade Srbije
Inače, Vlada Srbije usvojila je u martu Program za borbu protiv trgovine ljudima, za period 2024 - 2029, sa Akcionim planom za sprovođenje tog programa.
Program ima za cilj da unapredi poštovanje i zaštitu ljudskih prava i obezbedi kontinuirani sveobuhvatan odgovor društva na problem trgovine ljudima kroz unapređen sistem prevencije, pravovremene identifikacije, pomoći i zaštite žrtava, kao i suzbijanja trgovine ljudima, navedeno je tada.
Tim dokumentom predviđena je promena koja će se realizovati kroz četiri tematske oblasti: istrage i krivično gonjenje, zaštita žrtava trgovine ljudima, prevencija trgovine ljudima i saradnja i koordinacija.
Izvor: Insajder
Preuzimanje delova teksta ili teksta u celini je dozvoljeno, ali uz obavezno navođenje izvora i uz postavljanje linka ka izvornom tekstu na www.insajder.net.